YouTube

S Brendom imamo najrazličitije moguće ukuse za glazbu koju sluša, ali čitajući ga kako opisuje glazbu, dođe mi da istrpim videklip nekog od nabrojanih. 


Kišna subota. Zapravo već nekoliko dana poneki pljusak osvježi zrak, ali danas je cijeli dan uporno rosila. 
Moj bengalac je izbivao zadnja dva dana, a onda je danas skrušeno došao i onako polumokar sklupčao se  na stolcu. Izdržao je malo maženja, protegnuo se, a onda me pogledao vrlo ozbiljno onim zmijolikim očima. 
Dosta je, ja bih sad malo mira. 

Poseban je. Stvarno. :)


A mene je prebacilo u drugi grad, u neko drugo vrijeme. 

:D 

jasambrend wrote:

violator wrote:

jasambrend wrote:

:)

Sonic Youth -> ovo su vec slozene jazz improvizacije

Kad smo kod covera legendi, jesi li imao prilike preslusati Danzigov album "Danzig sings Elvis"? :-D Znaci, kosa mi je uspravno stajala jer obozavam Elvisa no nakon nekog vremena privikla sam se, pocela uzivati.

Ovo je jedan od boljih covera i, nakon brojnih unutarnjih sukoba, svidja mi se, za Boga miloga!



Da zavrsim s necim ljutim na ranu, odgledala sam i onaj njegov horror film Verotika!  

Vidiš, nisam nikad bio fan tog glazbenog pravca Misfitsa, Danziga, koketirao jesam s nekim bendovima koji su mu dosta blizu, ali mi u krvi više leži punk rock brija...iako sam vječiti buntovnik protiv ama baš svih uvriježenih normi(bilo čijih) koje utoliko poštujem zapravo, čisto da se provlačim ispod radara vječitih okolišnih društvenih dušebrižnika... Iako, u zadnje vrijeme me nešto baš i zaboli i za njih, kod mene valjda ide što stariji, to luđi... :D
Sonic Youth su mi recimo na prvo slušanje sjeli, a frend mi ih donio dosnimane na kazetu s prvim Foo Fightersima, a koje sam toliko željno tad iščekivao, da bi se na kraju  zaljubio u njihov sasvim prosječni Experimental JST&NS album i počeo sam ih doslovce opsesivno obožavati... totalno drukčiji od drugih, potpuno dostupanje od svih uvriježenih rock normi, raštimani Thurstononov Jazzmaster, Ranaldova virtuoznost i staloženost, beskonačna energija Kim Gordon čiji se potpuno falši glas, vječito na rubu puknuća, savršeno komponira s potpuno melodičnom bukom, a kojoj besprijekoran ritam daju Sheleyevi bubnjevi... Ništa kod tog benda nije postavljeno po ikakvim rock ili uopće glazbenim normama, a stvorili su kroz karijeru bezbroj fantastičnih melodija koje te cijelo vrijeme praktički svjesno drže na rubu, ne dajući ti potpuno uživati u nekom početno sladunjavom modusu do kraja, recimo Diamond Sea je odličan primjer, tko preživi outro od petnaestak minuta, svaka čast... : D... Svaki album je posebno iskustvo za sebe zapravo i jednostavno, gotovo nemoguće ih je potpuno doživjeti ukoliko postoji ikakva smetnja uzrokovana vanjskim utjecajima. Jednostavno, voliš ih ili ne, a drugima ih ne pokušavam uopće puštati...: )

A Elvis, je jasno, kralj... :)

@jasambrend , na kratko dolazim pa onda potraje dok odgovorim...

A da, shvatila sam da si veliki obozavatelj SY-a, mislim da smo tako nekako i zapoceli prepisku o grungeu na Denkiju. Lijepo je procitati opsirnije pojasnjenje te ljubavi. :) Cini mi se da te je Aben upitao da 'kakova je to buka' nakon sto si ih postavio, meni je bilo zao zbog tog njegovog komentara i onda sam se spontano ukljucila.

Stala sam negdje kod Pearl Jama koji su mi ostali neizmjerno dragi, mozda i zbog toga sto su ih u grunge krugovima kritizirali da nisu pravi alter bend, odnosno da su trendovski bend koji je zajahao val popularnosti albuma Nevermind. Cak ih je i Cobain optuzio za komercijalu, no kasnije je povukao receno jer se sprijateljio s Vedderom, a Pearlovci su se zapravo dokazali beskompromisnima - bojkotirali su Ticketmaster koji je imao monopol nad prodajom karata za koncerte diljem SAD-a, vodili su kampanju protiv Busha i kapitalistickih korporacija.

Inace, onu unplugged verziju Blacka koju sam postavila prije nekoliko dana Eddie je izveo nakon  Cornellove smrti.. zato i jest onako dodatno emotivno obojena.

Pozdrav! :)

___

C:

Ispravak: izveo je Black nakon njegove smrti (2017.)
Mislila sam naravno na ovu verziju za koju sam bila uvjerena da sam je postavila...


https://youtu.be/IfmKAkVfvgA



: (

Ra wrote:

violator wrote:@Ra, slusala sam numere koje si postavila i uzivala. :) Vecinu toga odvrtim s topica. Obicno nocu, prije spavanja. Suzanina interpretacija (i aranzman) Jolene jako je lijepa. :) Hvala ti sto si mi je otkrila.

Kontrola je film nastao prema (auto)biografskoj knjizi supruge Iana Curtisa, frontmana Joy Divisiona. Upoznajemo ih u nekim vrlo intimnim momentima. Ipak, buduci da je knjiga pisana iz kutka percepcije njegove supruge, ne razotkriva vjerno Ianova razmisljanja, zelje i strahove. Kao i ljubav prema Annik koja ga je promijenila, ucinila njeznijim, krhkijim....

https://pustopoljina.net/tag/ian-curtis/

Da. Pročitala sam što piše na linku. Tip je prilično narogušen na autoricu knjige. :D

Nisam ga gledala, a sumnjam i da hoću.
Izbjegavam sve što me čini tužnom i vraća u neko vrijeme koje je bolje ne pamtiti. :)

Ako ovom brzinom budem odgovarala, stici cu sve malo prije Bozica. :)

Ma ne bih ti ni preporucila ovaj film, tuzan je i vise je za one kojima je Joy Division (kasniji New Order bez Iana) nesto bitno znacio. Zacetnici su pravca poznatog kao post-punk. Recimo da ovaj pravac uobicajenu formu rock pjesme obogacuje razlicitim utjecajima, od atonalne klasicne glazbe, pravljenja buke do funka..

Tu cu stati jer ne znam koliko te ovo uopce zanima. :)

Sam naziv benda 'Joy Division" znaci "odred/divizija za uzivanje" prema svjedocanstvima nesretnih zena koje su bile prisiljene prostituirati se / opsluzivati naciste u konc-logorima. Dakle seksualno ropstvo bila je sudbina zena pogresnih krvnih zrnaca.

Pored pjesme Love Will Tear Us Apart, najpoznatija je She's Lost Control. Pjesma opisuje zenu/djevojku koja se jednom prilikom nasla u Ianovom uredu rehabilitacijskog centra gdje je bio zaposlen. Ubrzo joj se dogodio snazan epilepticki napadaj koji se Ianu jednako snazno urezao u sjecanje. Gotovo sudbinski susret jer je ubrzo i on obolio. Zapravo, pjesma opisujuci tu sticenicu progovara o njemu, njegovim osjecajima, gubitku kontrole nad vlastitim zivotom. Otud i naslov filma: Kontrola.




https://lyricstranslate.com/en/shes-lost-control-izgubila-je-kontrolu.html

______

Zdravo, drugarice Ra! I laku ti noc.. <3


@Venus, cmok!

violator wrote:

jasambrend wrote:

violator wrote:

jasambrend wrote:

:)

Sonic Youth -> ovo su vec slozene jazz improvizacije

Kad smo kod covera legendi, jesi li imao prilike preslusati Danzigov album "Danzig sings Elvis"? :-D Znaci, kosa mi je uspravno stajala jer obozavam Elvisa no nakon nekog vremena privikla sam se, pocela uzivati.

Ovo je jedan od boljih covera i, nakon brojnih unutarnjih sukoba, svidja mi se, za Boga miloga!



Da zavrsim s necim ljutim na ranu, odgledala sam i onaj njegov horror film Verotika!  

Vidiš, nisam nikad bio fan tog glazbenog pravca Misfitsa, Danziga, koketirao jesam s nekim bendovima koji su mu dosta blizu, ali mi u krvi više leži punk rock brija...iako sam vječiti buntovnik protiv ama baš svih uvriježenih normi(bilo čijih) koje utoliko poštujem zapravo, čisto da se provlačim ispod radara vječitih okolišnih društvenih dušebrižnika... Iako, u zadnje vrijeme me nešto baš i zaboli i za njih, kod mene valjda ide što stariji, to luđi... :D
Sonic Youth su mi recimo na prvo slušanje sjeli, a frend mi ih donio dosnimane na kazetu s prvim Foo Fightersima, a koje sam toliko željno tad iščekivao, da bi se na kraju  zaljubio u njihov sasvim prosječni Experimental JST&NS album i počeo sam ih doslovce opsesivno obožavati... totalno drukčiji od drugih, potpuno dostupanje od svih uvriježenih rock normi, raštimani Thurstononov Jazzmaster, Ranaldova virtuoznost i staloženost, beskonačna energija Kim Gordon čiji se potpuno falši glas, vječito na rubu puknuća, savršeno komponira s potpuno melodičnom bukom, a kojoj besprijekoran ritam daju Sheleyevi bubnjevi... Ništa kod tog benda nije postavljeno po ikakvim rock ili uopće glazbenim normama, a stvorili su kroz karijeru bezbroj fantastičnih melodija koje te cijelo vrijeme praktički svjesno drže na rubu, ne dajući ti potpuno uživati u nekom početno sladunjavom modusu do kraja, recimo Diamond Sea je odličan primjer, tko preživi outro od petnaestak minuta, svaka čast... : D... Svaki album je posebno iskustvo za sebe zapravo i jednostavno, gotovo nemoguće ih je potpuno doživjeti ukoliko postoji ikakva smetnja uzrokovana vanjskim utjecajima. Jednostavno, voliš ih ili ne, a drugima ih ne pokušavam uopće puštati...: )

A Elvis, je jasno, kralj... :)

@jasambrend , na kratko dolazim pa onda potraje dok odgovorim...

A da, shvatila sam da si veliki obozavatelj SY-a, mislim da smo tako nekako i zapoceli prepisku o grungeu na Denkiju. Lijepo je procitati opsirnije pojasnjenje te ljubavi. :) Cini mi se da te je Aben upitao da 'kakova je to buka' nakon sto si ih postavio, meni je bilo zao zbog tog njegovog komentara i onda sam se spontano ukljucila.

Stala sam negdje kod Pearl Jama koji su mi ostali neizmjerno dragi, mozda i zbog toga sto su ih u grunge krugovima kritizirali da nisu pravi alter bend, odnosno da su trendovski bend koji je zajahao val popularnosti albuma Nevermind. Cak ih je i Cobain optuzio za komercijalu, no kasnije je povukao receno jer se sprijateljio s Vedderom, a Pearlovci su se zapravo dokazali beskompromisnima - bojkotirali su Ticketmaster koji je imao monopol nad prodajom karata za koncerte diljem SAD-a, vodili su kampanju protiv Busha i kapitalistickih korporacija.

Inace, onu unplugged verziju Blacka koju sam postavila prije nekoliko dana Eddie je izveo nakon  Cornellove smrti.. zato i jest onako dodatno emotivno obojena.

Pozdrav! :)

___

C:

Pozdrav! :)

Zapravo i ja sam u zadnjih mjeseci ovdje rijetko, okupiran više nekim svojim privatnim stvarima i baš i nemam neku bajnu inspiraciju, ali kako mi je glazba u zadnje vrijeme praktički jedini ispušni ventil, tako mi je uvijek drago i komunicirati o istoj... pogotovo ako naletim na nekog tko ima sličnog afiniteta i materiju u malom prstu.. :)

Zapravo navikoh na Abena i abenovske reakcije s obzirom da stil glazbe koju preferiram, poprilično odudara od ukusa velike većine, kako mojih bližnjih, tako i većine ostalih. Kako meni glazba koju slušam predstavlja moj vlastiti intimni svijet u kojem nastojim ponekad rasvijetliti misli, a ponekad se samo jednostavno opustiti, to mi uopće i ne smeta više... čak ni zakonitino grintanje da većina glazbe njoj zvuči kao neko biće koje ugiba, a nikako uginut (citat za Radiohead, a nisam joj ni Kid A ili Amnesiac nikad pustio, nego samo komercijalne stvari s Ok Comp. ili The Bends recimo) ...:D Tako da, Aben je još i blag kakvi su mi inače stvorovi u lokalnom okruženju... :)

Da, Pearl Jam zapravo najviše i cijenim zbog te epohalne borbe protiv Ticketmastera gdje su gurali svoj stav pod svaku cijenu pa i toga da moraju svirati po opskurnim mjestima te voditi računa doslovno o wc kabinama na turneji... poznato mi i da ih nitko od kolega pritom nije podržao u borbi s vjetrenjačama...zato ih i cijenim, ne toliko zbog srednjestrujaškog zvuka tipičnog za devedesete, iako moram priznati da je Eddie itekako karizmatičan i moćan vokal... točno zna prenijeti emociju onog što je zamislio u pjesmi... osobno mi je favorit Release, znam da ju je posvetio ocu kojeg nikad u životu nije sreo koliko znam i jedna je zbilja od najemotivnijih, a nepatvorenih stvari koje sam čuo... inače zazirem od pretjerane patetike, ali Eddie to izvodi na način da ti se naježi svaka dlaka... evo...: )