YouTube

Ra wrote:
Je, Kastavci su pravi kukumarci 

Uopće nisam znala za bluesfest, a svake godine sam upravo u tom periodu u tim krajevima. Hvala. Iduće ga neću fulati. ;)


U jednoj tako maloj zajednici je nemoguće je ne biti uključen u tuđe životne situacije, kako u tragične, tako i u one vesele i komične.  Spontano se sve dijeli i svi sudjeluju bez puno propitkivanja. 

Da bilo je živopisnih likova o kojima bi trebalo pisati. 
Baćo, dobroćudni korpulentni Vojvođanin koji je ličio na glumca Burduša bio je vjerojatno najduhovitiji i najbezazleniji komandir 'milicije'. 
Lale pekar porijeklom iz Valjeva zaveo je ženu lokalnom moćniku, vlasniku pilane, koji je pak izgubio glavu za Ruskinjom koja je radila u striptiz Baru, ali se nije želio razvesti jer se nadao da će ga ljubav proći. I prošla ga je, ali je ostao bez žene. :D
Ili recimo farmaceutkinja aristokratskih korijena, izuzetno lijepa plavuša, uvijek damski obučena, dotjerana, ali je svakodnevno već od jutra bila pijana kao čep. Ostat će mi vječna zagonetka kako nikad nije fulala lijekove koje je izdavala. 

Osim nabrojanih jedan od najboljih ljudi i moj drag prijatelj bio je Jani živopisni seoski liječnik koji je kasnije tragično poginuo.
Tu je i nervozni župnik buljavih očiju koje može zahvaliti hiperaktivnoj štitnjači, i oštra jezičava Zora, krčmarica od koje su strepili svi jer je uz župnika vjerojatno znala sve seoske tajne, tko s kim, kada i zašto. Selo ima dvije ispovjedaonice, jednu u crkvi i drugu za šankom :)

Da, pisati ću o njima, a možda i dodijeliti glazbenu podlogu... na koju me budu asocirali.

Ali ne večeras. 
Upravo sam se raspakirala i sutra me vjerojatno čeka naplavina dvotjednih problema i problemčića... i svi su na listi prioriteta prvi 

Ajme! :D Bas zanimljiv uvod...

Za farmaceutkinju se ne bih okladila da nije mijesala lijekove, mozda je svecenik dobivao mocnikove tabletice za tlak, a Baco Zorine sedative! :)

A kako bi oni tebe opisali? Jesi li bila njihov Cervantes? :)

violator wrote:

Ajme! :D Bas zanimljiv uvod...

Za farmaceutkinju se ne bih okladila da nije mijesala lijekove, mozda je svecenik dobivao mocnikove tabletice za tlak, a Baco Zorine sedative!  :)

A kako bi oni tebe opisali? Jesi li bila njihov Cervantes? :)

Da... Moguće. :D

Tad sam bila mlada (tek dvadeset i neka) i više su me doživljavali vizualno nego slušno :D


Moj ex je bio desetljeće stariji, došao je prije mene  i već je duži niz godina bio aktivni član te ekipe. 
Na početku se nisam mogla uklopiti u to šaroliko društvo, u način života gdje svi znaju o svima sve i prvih par godina sam bila tek promatrač koji se nadao da će se ipak vratiti doma, na sigurno. Kasnije su mi neki od njih postali izuzetno dobri prijatelji koji su mi pomogli da se prilagodim, uklopim pa čak i zavolim tu sredinu.

Cervantes tog kraja bio je liječnik Jani, vrhunski dijagnostičar i veliki humanitarac toplog srca, divan prijatelj. Elokventan, bujne mašte i prekrasnog dječačkog osmijeha, pomalo je ličio na Brad Pitta i bio meta većine stanovnica tog planinskog kraja. Oženio se već na prvoj godini studija i imao je djecu. Puno djece :)
S dugom kosom spletenom u pletenicu 'riblja kost', u tkanoj šarenoj jakni, poklonu tibetanskih Sherpi, izlizanim trapericama i tenisicama, izazivao je snebivanje i tračeve lokalnih torokuša, ali i turista koji su dolazili u ambulantu nakon pada sa skija. Gledali su ga blago rečeno s nepovjerenjem :D
Kao vrhunski alpinist sudjelovao je u brojnim akcijama gorske spasilačke službe, a zahvaljujući svom sitnom, žilavom tijelu, kao i nevjerojatnoj upornosti te spretnosti, 
bio je jedan od najboljih penjača po stijenama i zaleđenim vodopadima.

Na jednoj proslavi godišnjice GSS, izvodeći s kolegama rutinsku vježbu spašavanja ranjenika u Logorskoj dolini, dogodila se nesreća. Trenutak nepažnje i nekoliko vrhunskih specijalaca je izgubilo život padom u provaliju. 
Jani je tada imao samo 42 godine. Par mjeseci prije smrti se ošišao. Rekao je da je došlo vrijeme da se uozbilji. :)
Iza njega je ostalo petoro djece i trudna supruga. 
I mi, prijatelji, koji ga se i nakon toliko godina sjećamo s osmijehom i sjetom.

U svom kratkom životu napisao je tri knjige, nekoliko puta organizirao ekspedicije za dostavu kinina i medicinske opreme za burmanske pobunjenike u prašumi.
Tamo bi ostajao pola svog godišnjeg odmora liječeći ih, a nerijetko ih je i operirao u priručnim bolnicama opremljenim samo onim što im je on donio.
Druga polovica godišnjeg bila je rezervirana za boravak na Tajlandu i spašavanju djece koja su se prostituirala.
Ili pak usponu na Mount Everest, a po mogućnosti oboje :)

Zadužio nas je na bezbroj načina, ali nikad nije želio primiti novčanu naknadu za svoje usluge.

Međutim, kad bi se pripremao na odlazak u Burmu i na Tajland, zamolio bi nas donacije za karte... ili sudjelovanje, što je podrazumijevalo plaćanje svojih troškova puta i pomoći u nošenju lijekova i opreme kroz prašumu. Naravno da je uvijek bilo dovoljno dragovoljaca... za oboje. 
Kad je počeo rat na teritoriju bivše Yu, skupa s aristokratskom apotekarkom, smišljao je načine kako, tj. na čije ime napisati silne recepte za lijekove koje su dijelili izbjeglicama, onima koji u Slo nisu imali pravo na zdravstveno osiguranje, a među kojima i mojih 24-oro doma. 

Sjećam se s kakvim oduševljenjem je govorio o internetu koji će nas svih povezati, zahvaljujući kojem ćemo imati pristup tolikim informacijama. Bilo je to vrijeme prvih računala i kad smo dobili prvi Commodore DX 64 osjećali smo pravo malo strahopoštovanje prema tom pametnom stroju.  :)

Ponekad nam je uz čašu vina i gitaru zapjevao njegov najdraži song.

@Violator

Na onaj post ću ti odgovoriti ovdje jer ne želim više podgrijavati onu temu.

...Ma gazi to odmah martensicom, kakvo persiranje, kakvo dopustanje prebacivanja krivice na te i tvoja dva zdrava oka. :)


I dalje imam oba oka zdrava, ali ...ne mogu. :)
Nije to za martensicu, to je za sitni vez tankom štiklom, 
A znaš da ne volim štikle, a ni sitne vezove

Šalu na stranu... čovjek ima neke godine, novi je na forumu i treba mu komunikacija i druženje, pa makar i u ovom obliku. 
Doživio me je onako kako me je doživio i nemam namjeru ispravljati krive Drine. :)

Uostalom trebala sam biti pametnija odustati od rasprave već kod prvog znaka da druga strana pokušava okončati prepisku (opaskom da si ne stvaram neprijatelja od neutralaca) jer to ne doživljava kao razmjenu mišljenja jednakopravnih učesnika nego kao neopravdan napad. 
Ali, eto, nisam i nastavila sam. 
Nažalost. 
Biti u pravu nije vrijedno toga da se bilo tko od sudionika nakon prepiske osjeća loše.  


Meni se njegova krivica učinila malom, kao kamenčić u cipeli, ali njemu izgleda puno veća kad ju je s gnušanjem odbacio. 
Ne brini, mogu je ponijeti bez nekog velikog napora. ;)

Ra wrote:

Cervantes tog kraja bio je liječnik Jani, vrhunski dijagnostičar i veliki humanitarac toplog srca, divan prijatelj. Elokventan, bujne mašte i prekrasnog dječačkog osmijeha, pomalo je ličio na Brad Pitta i bio meta većine stanovnica tog planinskog kraja. Oženio se već na prvoj godini studija i imao je djecu. Puno djece :)
S dugom kosom spletenom u pletenicu 'riblja kost', u tkanoj šarenoj jakni, poklonu tibetanskih Sherpi, izlizanim trapericama i tenisicama, izazivao je snebivanje i tračeve lokalnih torokuša, ali i turista koji su dolazili u ambulantu nakon pada sa skija. Gledali su ga blago rečeno s nepovjerenjem :D
Kao vrhunski alpinist sudjelovao je u brojnim akcijama gorske spasilačke službe, a zahvaljujući svom sitnom, žilavom tijelu, kao i nevjerojatnoj upornosti te spretnosti, 
bio je jedan od najboljih penjača po stijenama i zaleđenim vodopadima....

Janijeva zivopisnost, humanost i strast tesko bi se nosili s bledunjavom virtualom i potracenim potencijalom ljudi koji se 'kisele" na razlicitim drustvenim mrezama. Mislim da bi bio neizmjerno razocaran netom... A opet, vidim ga kako organizira razlicite prosvjede, prikuplja donacije, pomaze savjetima... Jedni od najzanimljivijih ljudi koje poznajem uopce nemaju pristup netu, ne moze ih se pronaci online. Tako i treba biti! Zivot zivotu!


Zao mi je sto je skoncao tako mlad. U nekim drugacijim vremenima, rekli bismo da je zaslužio mjesto u Valhali jer je poginuo u bitci, pripremajuci se i braneci upravo ono sto je drzao vrijednim...

Svi smo postali jebene blijede kopije vlastite osobnosti... prostituiramo svoju intimu kroz razmjenu misli, a da ponekad toga nismo ni svjesni... zapravo se čovjek počinje pitati što je zapravo stvaran svijet? Jer ljudi koje smo nekad poznavali su jednostavno nestali, izobličili se, a i mi s njima... svi smo izgubili dio sebe u ovom digitalnom dobu...

A tako smo jebeno prolazni na ovom svijetu... za sve znane i neznane. Koji su znali kako živjeti...

Ra wrote:


I dalje imam oba oka zdrava, ali ...ne mogu. :)
Nije to za martensicu, to je za sitni vez tankom štiklom, 
A znaš da ne volim štikle, a ni sitne vezove

Šalu na stranu... čovjek ima neke godine, novi je na forumu i treba mu komunikacija i druženje, pa makar i u ovom obliku. 
Doživio me je onako kako me je doživio i nemam namjeru ispravljati krive Drine. :)

Uostalom trebala sam biti pametnija odustati od rasprave već kod prvog znaka da druga strana pokušava okončati prepisku (opaskom da si ne stvaram neprijatelja od neutralaca) jer to ne doživljava kao razmjenu mišljenja jednakopravnih učesnika nego kao neopravdan napad. 
Ali, eto, nisam i nastavila sam. 
Nažalost. 
Biti u pravu nije vrijedno toga da se bilo tko od sudionika nakon prepiske osjeća loše.  


Meni se njegova krivica učinila malom, kao kamenčić u cipeli, ali njemu izgleda puno veća kad ju je s gnušanjem odbacio. 
Ne brini, mogu je ponijeti bez nekog velikog napora. ;)

@Ra, necemo se sloziti jer je ta prepiska završila tako da su na TEBE istresli vagon sporkica! To je kao da si opomenula nekog "gospodina" u odijelu i sesiru koji se samozadovoljava na javnom mjestu i umjesto da prestane s time, on tebe napada jer njegovo je pravo brinuti o vlastitom zdravlju (masturbacijom protiv karcinoma prostate) i svi oni koji ne masturbiraju opterećuju zdravstveni sustav! Drugacije receno, draga Ra, izveo je klasičan primjer dimne bombe iliti "strawmana", odnosno "strasila". I jos te je fino izvrijedjao! Gazit', nego sto. A ta prica o starijem gospodinu... :) Hej, ovo je virtuala, osim ako nisi sjedila s njime na kavi, svaku informaciju treba uzimati sa zrnom soli, tako mi ribolovaca na jelene! :)

jasambrend wrote:Svi smo postali jebene blijede kopije vlastite osobnosti... prostituiramo svoju intimu kroz razmjenu misli, a da ponekad toga nismo ni svjesni... zapravo se čovjek počinje pitati što je zapravo stvaran svijet? Jer ljudi koje smo nekad poznavali su jednostavno nestali, izobličili se, a i mi s njima... svi smo izgubili dio sebe u ovom digitalnom dobu...

@jasambrend, sto radis ovdje? Sto te drzi? Pecas li? Sebe, druge?

Ja istjerujem demone pisanjem. U potrazi sam za neocekivanim idejama. Nekolicina ljudi postala mi je draga kroz godine i zbog njih imam naviku dolaska... Ovdje bi to bili Ra, Venera i Gnjec. Drug Eb je pronasao "exit". :)

Svi ih očigledno imamo i nastojimo kanalizirati na svoj neki način... al dobro pitanje, što zapravo čovjek traži na društvenim mrežama? Bijeg i odmak od svakodnevnice...a ne peca mi se iskreno... čisto usputno baljezganje o zapravo ničemu. Recimo glazbi. Zapravo je to jedina tema na kojoj mi se ne trola... a i zahtjeva minimalan kognitivan napor pa djeluje opuštajuće...inače čista inercija i par dragih ljudi, doduše svi su na svoj način zanimljivi i osebujni...a i možeš srati relativno anonimno... :)
Kic je kriv u biti... :)

@violator, must see nastup..

Prehlađeni Stane i lijepa Violeta, pekar Lale i uplakana Vida :)

Stane, vlasnik pilane, čovjek ozbiljna lica nije znao za smijeh i zabavu. Bio je izuzetno radišan i samo bi nedjeljom svoje radne hlače i gumene čizme zamijenio svečarskom odjećom koja je kupljena tko zna kada, ali je zbog rijetke uporabe bila zamalo nova. 
Tako dotjeran u pratnji supruge i dvojice mlađih sinova paradirao bi put crkve. Iza njih su se jednakim ritmom kretali njegov najstariji sin sa suprugom koja je za ruke držala dvoje dječice. 
Nakon 'pučke mise' obavezno bi se ustavili u slastičarnici i počastili se zimi kolačima i kuhanim vinom, a ljeti sladoledom.

Uvijek je mirisao na piljevinu koju nije uspio iščešljati iz svoje guste, prosijede kose, koja je pak zbog stalnog nošenja lovačkog šeširića i neredovnog šišanja, ličila na malu sivu haljinicu s volanom. 
Bila je to obitelj koja se ničim nije isticala ili hvalisala, iako su bili vlasnici svih okolnih šuma. U to vrijeme, bez obzira na vlasništvo, sječa je bila strogo kontrolirana od strane državne šumarije, ali svejedno, posjed je bio ogroman i donosio im je veliku dobit.
Kad bi najavili neko veće nevrijeme znali smo se šaliti, kako će Stanetu vjetar opet upuhati par sto tisuća maraka u džep. :)

To je bilo vrijeme kad se zbog nedostatka snijega nekoliko sezona zimski turizam počeo naglo urušavati i u obližnjem hotelu su se dosjetili obogatiti ponudu djevojkama iz Rusije i Ukrajine. 
Otvoren je prvi noćni klub sa striptiz barom kao paravan za zabranjenu prostituciju.

I tako. 

Svi muški žitelji sela su barem jednom svratili vidjeti 'ponudu na štangi' . Tako je i Stane došao popiti samo jedno pivo i vidjeti 'to' o čemu selo bruji. 
Donijela mu ga je visoka zgodna plavuša Violeta, zbog čije je ljepote Stane momentalno izgubio glavu. 
Pukla je bruka i vijest se širila brže od požara. Ljudi su se naslađivali, iščuđavali i nije bilo osobe koja tada nije imala barem jednu novu pikanteriju za naćuljene uši.
Obitelj je pokušala sve i svašta, ali siroti Stane nije mogao bez svoje Violete. 
Njegova supruga je predložila razvod braka, ali on nije pristao uvjeravajući je da je sve tek privremena boljka koja će poput sezonske prehlade proći bez većih posljedica.
Molio ju je da bude strpljiva. 

Dani su prolazili, a njegova strast prema Violeti je bujala. 
'Otkupio' ju je od vlasnika kluba, kupio joj stan u koji je dolazio nakon rada u pilani, otvorio joj kafić i na kraju joj je doveo njenog vanbračnog sina. 
Naravno, došla su i njena braća i uskoro smo neočekivano brzo imali nekoliko čistokrvnih Rusa u našem malom mistu. :D
Doduše iz sebičnih razloga Stane je nesvjesno napravio uistinu dobro djelo. Dao je priliku jednoj nesretnoj ženi da živi normalno (inače vrlo inteligentna i simpatična), a ona ju je objeručke prihvatila. 

Prolazili su tako mjeseci, vrijeme je odmicalo, a Stane je i dalje čekao da ozdravi od Violete.  

Male sredine imaju okrutne zakone neposrednosti i nedostatka diplomacije u komunikaciji. 
Ljudi su znatiželjni i kopaju po tuđim ranama dok ne saznaju i najsitnije detalje. 
Njegova supruga Vida je umirala od srama slušajući svakodnevne komentare zlobnika koji su pričali o toj velikoj ljubavi Staneta i Violete.
Hodala je pognute glave, skrivajući oči natečene od plača, kao da je ona jedini krivac za podivljale hormone supruga. 
No, možda čak i gore od zlobe peklo ju je prijetvorno sažaljenje onih koji joj se do jučer nisu usudili ni obratiti. 

Kako je i kada isplivala iz 'doline suza' i nasukala se na rame ljepuškastog neženje Laleta, nikad nitko nije saznao. Možda joj je u neko ledeno alpsko jutro, uz topli, mirisni kruh ponudio i toplinu svoje postelje. :)
Odjednom je prestala gledati u pod i s osmijehom na licu ponosno koračala ulicama, ne obazirući se na upitnike promatrača. 
Za jednu tako malu sredinu (pre)dugo su čuvali svoju tajnu.
 
A onda je Stane saznao tko je vratio osmijeh njegovoj zakonitoj i napravio prilično dramatičan ispad. 
Lupao je na vrata pekarnice, prijetio im, tražio zadovoljštinu za svoju čast, tresao se od bijesa.... Nitko mu nije otvorio.
Očajan, povrijeđenog ponosa, kukao je za najbližim šankom nad nepravdom koja ga je snašla. 
Nije mu bio problem to što je Lale ljepši i mlađi od njega, ubijala ga je spoznaja da mu se zakonita 'vucara' s čefurom. 

Ostavio je Violetu, vratio se doma u nadi da će Vida nogirati pekara i vratiti se ulozi smjerne supruge i majke.
Vida je doista nakon godinu dana ostavila Laleta, ali se nikad nije vratila Stanetu. Tko zna zašto... :)

violator wrote:

Janijeva zivopisnost, humanost i strast tesko bi se nosili s bledunjavom virtualom i potracenim potencijalom ljudi koji se 'kisele" na razlicitim drustvenim mrezama. Mislim da bi bio neizmjerno razocaran netom... A opet, vidim ga kako organizira razlicite prosvjede, prikuplja donacije, pomaze savjetima... Jedni od najzanimljivijih ljudi koje poznajem uopce nemaju pristup netu, ne moze ih se pronaci online. Tako i treba biti! Zivot zivotu!


Zao mi je sto je skoncao tako mlad. U nekim drugacijim vremenima, rekli bismo da je zaslužio mjesto u Valhali jer je poginuo u bitci, pripremajuci se i braneci upravo ono sto je drzao vrijednim...

Tko zna... možda i ne bi.
Vjerujem bi on ipak uspio izvući najbolje iz ovog medija, jednako kako je u svemu tražio i pronalazio ono najbolje... 

Još jedna 'njegova' :)

violator wrote:

Ra wrote:


I dalje imam oba oka zdrava, ali ...ne mogu. :)
Nije to za martensicu, to je za sitni vez tankom štiklom, 
A znaš da ne volim štikle, a ni sitne vezove

Šalu na stranu... čovjek ima neke godine, novi je na forumu i treba mu komunikacija i druženje, pa makar i u ovom obliku. 
Doživio me je onako kako me je doživio i nemam namjeru ispravljati krive Drine. :)

Uostalom trebala sam biti pametnija odustati od rasprave već kod prvog znaka da druga strana pokušava okončati prepisku (opaskom da si ne stvaram neprijatelja od neutralaca) jer to ne doživljava kao razmjenu mišljenja jednakopravnih učesnika nego kao neopravdan napad. 
Ali, eto, nisam i nastavila sam. 
Nažalost. 
Biti u pravu nije vrijedno toga da se bilo tko od sudionika nakon prepiske osjeća loše.  


Meni se njegova krivica učinila malom, kao kamenčić u cipeli, ali njemu izgleda puno veća kad ju je s gnušanjem odbacio. 
Ne brini, mogu je ponijeti bez nekog velikog napora. ;)

@Ra, necemo se sloziti jer je ta prepiska završila tako da su na TEBE istresli vagon sporkica! To je kao da si opomenula nekog "gospodina" u odijelu i sesiru koji se samozadovoljava na javnom mjestu i umjesto da prestane s time, on tebe napada jer njegovo je pravo brinuti o vlastitom zdravlju (masturbacijom protiv karcinoma prostate) i svi oni koji ne masturbiraju opterećuju zdravstveni sustav! Drugacije receno, draga Ra, izveo je klasičan primjer dimne bombe iliti "strawmana", odnosno "strasila". I jos te je fino izvrijedjao! Gazit', nego sto. A ta prica o starijem gospodinu... :) Hej, ovo je virtuala, osim ako nisi sjedila s njime na kavi, svaku informaciju treba uzimati sa zrnom soli, tako mi ribolovaca na jelene! :)

Izvrsna ti je ova prispodoba s masturbacijom za zdravu prostatu.  

Draga moja Violator, znam da si izuzetno osjetljiva na nepravde    i da je umjesto mene zapravo sve skupa naljutilo tebe, ali stvarno nema smisla tjerati mak na konac.


Istina je da me je na više načina pokušao izvrijeđati, ali jebemu miša, ja jednostavno nisam uvrijeđena jer mi je jasno zašto je to činio.
Kad se ljude, koji se smatraju dobrim pregovaračima, stjera u kut njihovim načinom komunikacije, uznemire se i postaju skloni vrijeđanju i nekorektnoj komunikaciji kamufliranoj u razne oblike. 
Pogotovo tako reagiraju stariji kad to dožive od mlađih nad kojima su se osjećali superiorno. 


Znam da je bačena dimna zavjesa, da se vadilo oružje bez baruta i metaka, da se malo patroniziralo, pa malo vrijeđalo, pa ginulo za slobodu, pa "dobronamjerno" savjetovalo...pa opet ispočetka...Na sve to sam u samoj prepisci upozorila i suprotnu stranu, što je izazvalo još žešću reakciju.  
Sve je to već viđeno i nakon svih ovih godina nije teško shvatiti o čemu je riječ. :)

Što se šporkice tiče, nekolicina njih, kojima sam prije stala martom direktno na kurje oči, iskoristili su priliku baciti malo šporkice. Neki su to činili direktno, a neki znaš već, onako usput...bacajući prema meni, ali gledajući u drugom smjeru.  ;)

Ali, to nije moja nego njihova šporkica i nema nikakve veze sa mnom... ima s njima.  


Da, znam, ovo je virtuala. Jednako kako ja ne mogu znati je li gospodin doista tih godina, ne možeš ni ti biti sigurna da nije. 
A što ako je, a ja opizdim po njemu... onako zidarski? 
To teško podne i onim okorjelim kultašima, a zamisli kako bi bilo nekom novaku u poznim godinama. 
Gle, nekako mi je draže još jednom ispasti naivka i budala koja vjeruje ljudima, nego nauditi nekom tko bi to možda jako teško podnio. 


Ovo je bio samo još jedan bezvezni sukob, jedna nepravda koja na svu sreću ne boli... i ništa drugo. 

Zaključimo mi tu štoriju  bez da se složimo. 

Ionako svemir poravna sve onda kad treba i bude onako kako treba biti. ;)

Kasno je za neke suvisle odgovore pa, zasad, samo lajkovi. :) Ali! U danima novog toplinskog vala, danas sam ugledala bozicne ukrase. Krenuli su s prodajom....  Prije Halloweena. :)




I Gnjec je pronasao "exit". Nestajete iz Matrice. Bravo. ;)