Senf djeli otkaze ali sitnozubima

niels wrote:Imamo i ovdje...Kapović, Peović, Rada Borić.

Oni najprije moraju shvatiti u kojem su državnom okviru, zapeli u 1972-oj. Onda moraju shvatiti teoretske korijene komunizma.

I onda moraju shvatiti da oni nisu kapacitirani za proučavanje komunizma, a kamoli da ga objašnjavaju javnosti...

jebiga, ali su sposobni shvatit neke osnovne ideje koje ce dalje reproducirat i nametat
nije bitno sto su nepotpune
njima je bitan cilj kao i wokeistima
a budi siguran da wokeizam podrzavaju ili ce podrzavat, i nije slucajno da wokizam podrzavaju iskljucivo ljevicarske stranke na cijelom zapadu, nesto to govori o ljevici jebemu

prckov wrote:evo ti angela davis pa provjeri na google o cemu je rijec
intersekcionalna feministkinja i marksist kako sama kaze
Angela Yvonne Davis (born January 26, 1944) is an American political activist, philosopher, academic and author. She is a professor at the University of California, Santa Cruz. Ideologically a Marxist, Davis was a longtime member of the Communist Party USA (CPUSA) and is a founding member of the Committees of Correspondence for Democracy and Socialism (CCDS). She is the author of over ten books on class, feminism, race, and the US prison system.
Davis was awarded a scholarship to Brandeis University in Waltham, Massachusetts, where she was one of three black students in her class. She encountered the Frankfurt School philosopher Herbert Marcuse at a rally during the Cuban Missile Crisis and became his student. In a 2007 television interview, Davis said, "Herbert Marcuse taught me that it was possible to be an academic, an activist, a scholar, and a revolutionary. She was particularly interested in Marcuse's ideas. Marcuse had moved to a position at the University of California, San Diego, and Davis followed him there after her two years in Frankfurt
Davis traveled to London to attend a conference on "The Dialectics of Liberation". The black contingent at the conference included the Trinidadian-American Stokely Carmichael and the British Michael X. Although moved by Carmichael's rhetoric, Davis was reportedly disappointed by her colleagues' black nationalist sentiments and their rejection of communism as a "white man's thing."[17]

She joined the Che-Lumumba Club, an all-black branch of the Communist Party USA ]named for international Communist sympathizers and leaders Che Guevara and Patrice Lumumba, of Cuba and the Congo, respectively
Beginning in 1969, Davis was an acting assistant professor in the philosophy department at the University of California, Los Angeles (UCLA). Although both Princeton and Swarthmore had tried to recruit her, she opted for UCLA because of its urban location.[21] At that time she was known as a radical feminist and activist, a member of the Communist Party USA, and an affiliate of the Los Angeles Chapter of the Black Panther Party.
In 1975, Russian dissident and Nobel Laureate Aleksandr Solzhenitsyn argued in a speech before an AFL-CIO meeting in New York City that Davis was derelict in having failed to support prisoners in various socialist countries around the world, given her strong opposition to the US prison system. According to Solzhenitsyn, in response to concerns about Czech prisoners being "persecuted by the state", Davis had responded that "They deserve what they get. Let them remain in prison.
Davis taught a women's studies course at the San Francisco Art Institute in 1978, and was a Professor of Ethnic Studies at the San Francisco State University from at least 1980 to 1984.[69] She was a professor in the History of Consciousness and the Feminist Studies Departments at the University of California, Santa Cruz and Rutgers University from 1991 to 2008.[70] Since then, she has been Distinguished Professor Emerita
Davis has supported the Democratic Party in presidential elections, endorsing Barack Obama, Hillary Clinton, and Joe Biden. Davis is a major figure in the prison abolition movement.
As early as 1969, Davis began public speaking engagements.[citation needed] She expressed her opposition to the Vietnam War, racism, sexism, and the prison–industrial complex, and her support of gay rights and other social justice movements. In 1969, she blamed imperialism for the troubles oppressed populations suffer.
Davis opposed the 1995 Million Man March, arguing that the exclusion of women from this event promoted male chauvinism. She said that Louis Farrakhan and other organizers appeared to prefer that women take subordinate roles in society. Together with Kimberlé Crenshaw and others, she formed the African American Agenda 2000, an alliance of black feminists
Davis was an honorary co-chair of the January 21, 2017, Women's March on Washington, which occurred the day after President Donald Trump's inauguration.
In 1997, she came out as a lesbian in an interview with Out magazine.[119] As of 2020, Davis was living with her life partner Gina Dent,[120] a fellow humanities scholar and intersectional feminist researcher at UC Santa Cruz, who together with Davis advocates for Black liberation, Palestinian solidarity, and the abolition of police and prisons
In 1971 the CIA estimated that five percent of Soviet propaganda efforts were directed towards the Angela Davis campaign. In August 1972, Davis visited the USSR at the invitation of the Central Committee, and received an honorary doctorate from Moscow State University.
On May 1, 1979, she was awarded the Lenin Peace Prize from the Soviet Union. She visited Moscow later that month to accept the prize, where she praised "the glorious name" of Lenin and the "great October Revolution"

nisu wokisti marksisti
samo se tako cesljaju

A da, to ti je ta ekipa.

Pazi, nije čak podržala Sandersa, nego Clinton, Obamu, Bidena...

niels wrote:

prckov wrote:

niels wrote:Nego prckov, mislim da smo si objasnili.

Koliko si ti već u Americi? :)

u australiji
preko 20 godina

Pa solidno.

Možda se varam, ali mislim da je Australija ipak bolja za život od Amerike...

bio sam samo kratko u americi davno
dosta je to slicno
s tim da se americka ekonomija pretezno temelji na privrednoj proizvodnji a australska na izvozu sirovina
medicare je navodno bolji ali na specijalistu cekas po 2-3 godine u nekim slucajevima
ima se i privatno zdravstveno osim ovog socijalnog a i privatnih doktora pa mozes platit pregled
ovima koji ne rade drzava to subvencionira do neke mjere itd

prckov wrote:

niels wrote:Imamo i ovdje...Kapović, Peović, Rada Borić.

Oni najprije moraju shvatiti u kojem su državnom okviru, zapeli u 1972-oj. Onda moraju shvatiti teoretske korijene komunizma.

I onda moraju shvatiti da oni nisu kapacitirani za proučavanje komunizma, a kamoli da ga objašnjavaju javnosti...

jebiga, ali su sposobni shvatit neke osnovne ideje koje ce dalje reproducirat i nametat
nije bitno sto su nepotpune
njima je bitan cilj kao i wokeistima
a budi siguran da wokeizam podrzavaju ili ce podrzavat, i nije slucajno da wokizam podrzavaju iskljucivo ljevicarske stranke na cijelom zapadu, nesto to govori o ljevici jebemu

Čuj, dok oni po plenumu pričaju gluposti to može toj djeci zvučati super...

Ali kad netko uzme vremena pa krene uistinu, stavku po stavku, raščlanjivati njihove gluposti, onda bi sva veličina bijede i jada njihovog “ljevičarenja” se razotkrila. 

Oni mogu samo predavati po ludnicama.

niels wrote:

prckov wrote:evo ti angela davis pa provjeri na google o cemu je rijec
intersekcionalna feministkinja i marksist kako sama kaze
Angela Yvonne Davis (born January 26, 1944) is an American political activist, philosopher, academic and author. She is a professor at the University of California, Santa Cruz. Ideologically a Marxist, Davis was a longtime member of the Communist Party USA (CPUSA) and is a founding member of the Committees of Correspondence for Democracy and Socialism (CCDS). She is the author of over ten books on class, feminism, race, and the US prison system.
Davis was awarded a scholarship to Brandeis University in Waltham, Massachusetts, where she was one of three black students in her class. She encountered the Frankfurt School philosopher Herbert Marcuse at a rally during the Cuban Missile Crisis and became his student. In a 2007 television interview, Davis said, "Herbert Marcuse taught me that it was possible to be an academic, an activist, a scholar, and a revolutionary. She was particularly interested in Marcuse's ideas. Marcuse had moved to a position at the University of California, San Diego, and Davis followed him there after her two years in Frankfurt
Davis traveled to London to attend a conference on "The Dialectics of Liberation". The black contingent at the conference included the Trinidadian-American Stokely Carmichael and the British Michael X. Although moved by Carmichael's rhetoric, Davis was reportedly disappointed by her colleagues' black nationalist sentiments and their rejection of communism as a "white man's thing."[17]

She joined the Che-Lumumba Club, an all-black branch of the Communist Party USA ]named for international Communist sympathizers and leaders Che Guevara and Patrice Lumumba, of Cuba and the Congo, respectively
Beginning in 1969, Davis was an acting assistant professor in the philosophy department at the University of California, Los Angeles (UCLA). Although both Princeton and Swarthmore had tried to recruit her, she opted for UCLA because of its urban location.[21] At that time she was known as a radical feminist and activist, a member of the Communist Party USA, and an affiliate of the Los Angeles Chapter of the Black Panther Party.
In 1975, Russian dissident and Nobel Laureate Aleksandr Solzhenitsyn argued in a speech before an AFL-CIO meeting in New York City that Davis was derelict in having failed to support prisoners in various socialist countries around the world, given her strong opposition to the US prison system. According to Solzhenitsyn, in response to concerns about Czech prisoners being "persecuted by the state", Davis had responded that "They deserve what they get. Let them remain in prison.
Davis taught a women's studies course at the San Francisco Art Institute in 1978, and was a Professor of Ethnic Studies at the San Francisco State University from at least 1980 to 1984.[69] She was a professor in the History of Consciousness and the Feminist Studies Departments at the University of California, Santa Cruz and Rutgers University from 1991 to 2008.[70] Since then, she has been Distinguished Professor Emerita
Davis has supported the Democratic Party in presidential elections, endorsing Barack Obama, Hillary Clinton, and Joe Biden. Davis is a major figure in the prison abolition movement.
As early as 1969, Davis began public speaking engagements.[citation needed] She expressed her opposition to the Vietnam War, racism, sexism, and the prison–industrial complex, and her support of gay rights and other social justice movements. In 1969, she blamed imperialism for the troubles oppressed populations suffer.
Davis opposed the 1995 Million Man March, arguing that the exclusion of women from this event promoted male chauvinism. She said that Louis Farrakhan and other organizers appeared to prefer that women take subordinate roles in society. Together with Kimberlé Crenshaw and others, she formed the African American Agenda 2000, an alliance of black feminists
Davis was an honorary co-chair of the January 21, 2017, Women's March on Washington, which occurred the day after President Donald Trump's inauguration.
In 1997, she came out as a lesbian in an interview with Out magazine.[119] As of 2020, Davis was living with her life partner Gina Dent,[120] a fellow humanities scholar and intersectional feminist researcher at UC Santa Cruz, who together with Davis advocates for Black liberation, Palestinian solidarity, and the abolition of police and prisons
In 1971 the CIA estimated that five percent of Soviet propaganda efforts were directed towards the Angela Davis campaign. In August 1972, Davis visited the USSR at the invitation of the Central Committee, and received an honorary doctorate from Moscow State University.
On May 1, 1979, she was awarded the Lenin Peace Prize from the Soviet Union. She visited Moscow later that month to accept the prize, where she praised "the glorious name" of Lenin and the "great October Revolution"

nisu wokisti marksisti
samo se tako cesljaju

A da, to ti je ta ekipa.

Pazi, nije čak podržala Sandersa, nego Clinton, Obamu, Bidena...

zato sto sanders nema sanse jer je otvoren
ovi drugi su zlocudniji od tog blente

niels wrote:

prckov wrote:

niels wrote:Imamo i ovdje...Kapović, Peović, Rada Borić.

Oni najprije moraju shvatiti u kojem su državnom okviru, zapeli u 1972-oj. Onda moraju shvatiti teoretske korijene komunizma.

I onda moraju shvatiti da oni nisu kapacitirani za proučavanje komunizma, a kamoli da ga objašnjavaju javnosti...

jebiga, ali su sposobni shvatit neke osnovne ideje koje ce dalje reproducirat i nametat
nije bitno sto su nepotpune
njima je bitan cilj kao i wokeistima
a budi siguran da wokeizam podrzavaju ili ce podrzavat, i nije slucajno da wokizam podrzavaju iskljucivo ljevicarske stranke na cijelom zapadu, nesto to govori o ljevici jebemu

Čuj, dok oni po plenumu pričaju gluposti to može toj djeci zvučati super...

Ali kad netko uzme vremena pa krene uistinu, stavku po stavku, raščlanjivati njihove gluposti, onda bi sva veličina bijede i jada njihovog “ljevičarenja” se razotkrila. 

Oni mogu samo predavati po ludnicama.

za to je tu postmodernizam kod wokista
ne priznaje se to raslanjivanje niti znanost
to je kulturni artifakt i sluzi kao nametanje diskursa koji potlacuje marginalizirane
istina je nedostizna kazu
nema tu dijaloga

prckov wrote:

za to je tu postmodernizam kod wokista
ne priznaje se to raslanjivanje niti znanost
to je kulturni artifakt i sluzi kao nametanje diskursa koji potlacuje marginalizirane
istina je nedostizna kazu
nema tu dijaloga

Staljin je sredinom 1928 sazvao Konferenciju o (rekviviranju) žita, i pozvao je partijske šefove.

Rekao je kako kapitalističke zemlje čvrsto drže liniju da nema ni kredita ni strojeva dok ne otplate carske i ratne dugove, što SSSR ni u ludilu nije mogao. Podvukao je da SSSR mora postati u roku od 15 godina industrijska sila, jer će izbiti rat.

Znači da uvećane gradove moraju hraniti seljaci (ne kulaci, seljaci), koji moraju predavati sav “višak” državi. Zauzvrat i barem neko vrijeme, država neće biti u mogućnosti iz domaće proizvodnje ustupati selu kvalitetnu poljoprivrednu mehanizaciju i sjeme.

Šefovi iz žitorodnih područja ga prekinu i govore kako industrijska revolucija pada na leđa seljaka u vidu ekstremnih i izvanrednih izdvajanja. Staljin se slaže. Oni vele kako će to dovesti do opće gladi na selu, možda i 15 milijuna mrtvih. Staljin mirno odgovara da je izračun da 32 milijuna mrtvih od gladi, ali na selu, jest gornja prihvatljiva granica. 

Naravno ljudi oko njega u šoku.

Staljin im odgovara:”Drugovi, mi smo komunisti. Ako mi nismo u stanju pogledati činjenicama u oči i na njih primjeniti nemilosrdno logiku, onda, tko će? Ako SSSR ostane na sadašnjem stupnju razvoja, imati ćemo rat, više od 35 milijuna mrtvih i ranjenih, a preostalih 150 milijuna u robovskim lancima stranog kapitala. Ovo što vam govorim je strašno, ali imamo dva stravična scenarija, moramo razmisliti i odabrati jedan.”


Ne opravdavam i ne glorificiram Staljina, ali dočarava što je komunistički ideal razmišljanja. Zamisli da Staljinu počneš prtljati kako je “narativ važniji od činjenica”, i kako živimo u “post-truth” svijetu.

Metak u podrumu Lubjanke.

niels wrote:Staljin je sredinom 1928 sazvao Konferenciju o (rekviviranju) žita, i pozvao je partijske šefove.

Rekao je kako kapitalističke zemlje čvrsto drže liniju da nema ni kredita ni strojeva dok ne otplate carske i ratne dugove, što SSSR ni u ludilu nije mogao. Podvukao je da SSSR mora postati u roku od 15 godina industrijska sila, jer će izbiti rat.

Znači da uvećane gradove moraju hraniti seljaci (ne kulaci, seljaci), koji moraju predavati sav “višak” državi. Zauzvrat i barem neko vrijeme, država neće biti u mogućnosti iz domaće proizvodnje ustupati selu kvalitetnu poljoprivrednu mehanizaciju i sjeme.

Šefovi iz žitorodnih područja ga prekinu i govore kako industrijska revolucija pada na leđa seljaka u vidu ekstremnih i izvanrednih izdvajanja. Staljin se slaže. Oni vele kako će to dovesti do opće gladi na selu, možda i 15 milijuna mrtvih. Staljin mirno odgovara da je izračun da 32 milijuna mrtvih od gladi, ali na selu, jest gornja prihvatljiva granica. 

Naravno ljudi oko njega u šoku.

Staljin im odgovara:”Drugovi, mi smo komunisti. Ako mi nismo u stanju pogledati činjenicama u oči i na njih primjeniti nemilosrdno logiku, onda, tko će? Ako SSSR ostane na sadašnjem stupnju razvoja, imati ćemo rat, više od 35 milijuna mrtvih i ranjenih, a preostalih 150 milijuna u robovskim lancima stranog kapitala. Ovo što vam govorim je strašno, ali imamo dva stravična scenarija, moramo razmisliti i odabrati jedan.”

Ne opravdavam i ne glorificiram Staljina, ali dočarava što je komunistički ideal razmišljanja. Zamisli da Staljinu počneš prtljati kako je “narativ važniji od činjenica”, i kako živimo u “post-truth” svijetu.

Metak u podrumu Lubjanke.

Postaješ pomalo proziran sa tim svojim upisima s kojima nastojiš ljudima ucijepiti ideju da je samorazumljivo i aksiomatski točno da čovjeka čini prvenstveno forma, a ne sadržaj. Klasična kamuflaža istine ...
Pedofil koji jebe djecu i javno poziva na jebanje djece je pedofil, a pedofil koji jebe djecu i javno ne poziva ne jebanje djece nego na očuvanje bioraznolikosti nije pedofil. Jel to to? Čisto da provjerim jesmo li shvatili svu dubinu tvojih analiza.

Ti se baš nešto jako trsiš da nam pokažeš i dokažeš kako ovo monstruozno sranje koje se valja iza brda iz nekog razloga nije produkt Marxova lika i djela niti izdanak komunističke ideologije. Baš ti je jako jako stalo do toga

Eto ljudi sve krivo shvatili pa je to zato, inače ne bi nikada.

Ljude sljedbenicima neke ideologije čine zajednički ciljevi i zajednički neprijatelji koje žele uništiti. Krajnji ciljevi ondašnjih marksista i lenjinista isti su kao i ciljevi današnjih ekstremnih ljevičara. Metode naravno nisu posve iste, fasada i narativi su jako različiti, ali isti su im oni "strateški" ciljevi jasno izloženi još 1848. godine. Stvari koje žele uništiti praktički su od slova do slova iste. Ergo, svi su od istog zlog oca i još gore matere.

Politički i društveni krajolik je evoluirao na putu od sredine 19. do kraja 20. stoljeća, slijedom toga evoluirale su i taktike.

niels wrote:

prckov wrote:

za to je tu postmodernizam kod wokista
ne priznaje se to raslanjivanje niti znanost
to je kulturni artifakt i sluzi kao nametanje diskursa koji potlacuje marginalizirane
istina je nedostizna kazu
nema tu dijaloga

Staljin je sredinom 1928 sazvao Konferenciju o (rekviviranju) žita, i pozvao je partijske šefove.

Rekao je kako kapitalističke zemlje čvrsto drže liniju da nema ni kredita ni strojeva dok ne otplate carske i ratne dugove, što SSSR ni u ludilu nije mogao. Podvukao je da SSSR mora postati u roku od 15 godina industrijska sila, jer će izbiti rat.

Znači da uvećane gradove moraju hraniti seljaci (ne kulaci, seljaci), koji moraju predavati sav “višak” državi. Zauzvrat i barem neko vrijeme, država neće biti u mogućnosti iz domaće proizvodnje ustupati selu kvalitetnu poljoprivrednu mehanizaciju i sjeme.

Šefovi iz žitorodnih područja ga prekinu i govore kako industrijska revolucija pada na leđa seljaka u vidu ekstremnih i izvanrednih izdvajanja. Staljin se slaže. Oni vele kako će to dovesti do opće gladi na selu, možda i 15 milijuna mrtvih. Staljin mirno odgovara da je izračun da 32 milijuna mrtvih od gladi, ali na selu, jest gornja prihvatljiva granica. 

Naravno ljudi oko njega u šoku.

Staljin im odgovara:”Drugovi, mi smo komunisti. Ako mi nismo u stanju pogledati činjenicama u oči i na njih primjeniti nemilosrdno logiku, onda, tko će? Ako SSSR ostane na sadašnjem stupnju razvoja, imati ćemo rat, više od 35 milijuna mrtvih i ranjenih, a preostalih 150 milijuna u robovskim lancima stranog kapitala. Ovo što vam govorim je strašno, ali imamo dva stravična scenarija, moramo razmisliti i odabrati jedan.”


Ne opravdavam i ne glorificiram Staljina, ali dočarava što je komunistički ideal razmišljanja. Zamisli da Staljinu počneš prtljati kako je “narativ važniji od činjenica”, i kako živimo u “post-truth” svijetu.

Metak u podrumu Lubjanke.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Holodomor?wprov=sfla1

niels wrote:

prckov wrote:

niels wrote:Nego prckov, mislim da smo si objasnili.

Koliko si ti već u Americi? :)

u australiji
preko 20 godina

Pa solidno.

Možda se varam, ali mislim da je Australija ipak bolja za život od Amerike...

kažu da je skupa, ali ima dobrih strana. Nekretnine su nekad bile smiješno jeftine a danas su vidim skupe

niels wrote:

prckov wrote:

za to je tu postmodernizam kod wokista
ne priznaje se to raslanjivanje niti znanost
to je kulturni artifakt i sluzi kao nametanje diskursa koji potlacuje marginalizirane
istina je nedostizna kazu
nema tu dijaloga

Staljin je sredinom 1928 sazvao Konferenciju o (rekviviranju) žita, i pozvao je partijske šefove.

Rekao je kako kapitalističke zemlje čvrsto drže liniju da nema ni kredita ni strojeva dok ne otplate carske i ratne dugove, što SSSR ni u ludilu nije mogao. Podvukao je da SSSR mora postati u roku od 15 godina industrijska sila, jer će izbiti rat.

Znači da uvećane gradove moraju hraniti seljaci (ne kulaci, seljaci), koji moraju predavati sav “višak” državi. Zauzvrat i barem neko vrijeme, država neće biti u mogućnosti iz domaće proizvodnje ustupati selu kvalitetnu poljoprivrednu mehanizaciju i sjeme.

Šefovi iz žitorodnih područja ga prekinu i govore kako industrijska revolucija pada na leđa seljaka u vidu ekstremnih i izvanrednih izdvajanja. Staljin se slaže. Oni vele kako će to dovesti do opće gladi na selu, možda i 15 milijuna mrtvih. Staljin mirno odgovara da je izračun da 32 milijuna mrtvih od gladi, ali na selu, jest gornja prihvatljiva granica. 

Naravno ljudi oko njega u šoku.

Staljin im odgovara:”Drugovi, mi smo komunisti. Ako mi nismo u stanju pogledati činjenicama u oči i na njih primjeniti nemilosrdno logiku, onda, tko će? Ako SSSR ostane na sadašnjem stupnju razvoja, imati ćemo rat, više od 35 milijuna mrtvih i ranjenih, a preostalih 150 milijuna u robovskim lancima stranog kapitala. Ovo što vam govorim je strašno, ali imamo dva stravična scenarija, moramo razmisliti i odabrati jedan.”


Ne opravdavam i ne glorificiram Staljina, ali dočarava što je komunistički ideal razmišljanja. Zamisli da Staljinu počneš prtljati kako je “narativ važniji od činjenica”, i kako živimo u “post-truth” svijetu.

Metak u podrumu Lubjanke.

ovo sto sam ja gore naveo vazi za odnos wokizma prema desnici
a temelji se osim na psstomodernistickoj misli o nedostiznosti istine i na Marcuse-ovoj represivnoj toleranciji
sto pojednostavljeno znaci da se nista sto dolazi sa desnice ne tolerira akamoli da se ide argumentitrat s njima
naravno da debilni kolektivisticki pokreti nisu dosljedni u svom shvacanju stvari, zato unutar njih po potrebi postoji i logika

Slovoslagar wrote:

niels wrote:Staljin je sredinom 1928 sazvao Konferenciju o (rekviviranju) žita, i pozvao je partijske šefove.

Rekao je kako kapitalističke zemlje čvrsto drže liniju da nema ni kredita ni strojeva dok ne otplate carske i ratne dugove, što SSSR ni u ludilu nije mogao. Podvukao je da SSSR mora postati u roku od 15 godina industrijska sila, jer će izbiti rat.

Znači da uvećane gradove moraju hraniti seljaci (ne kulaci, seljaci), koji moraju predavati sav “višak” državi. Zauzvrat i barem neko vrijeme, država neće biti u mogućnosti iz domaće proizvodnje ustupati selu kvalitetnu poljoprivrednu mehanizaciju i sjeme.

Šefovi iz žitorodnih područja ga prekinu i govore kako industrijska revolucija pada na leđa seljaka u vidu ekstremnih i izvanrednih izdvajanja. Staljin se slaže. Oni vele kako će to dovesti do opće gladi na selu, možda i 15 milijuna mrtvih. Staljin mirno odgovara da je izračun da 32 milijuna mrtvih od gladi, ali na selu, jest gornja prihvatljiva granica. 

Naravno ljudi oko njega u šoku.

Staljin im odgovara:”Drugovi, mi smo komunisti. Ako mi nismo u stanju pogledati činjenicama u oči i na njih primjeniti nemilosrdno logiku, onda, tko će? Ako SSSR ostane na sadašnjem stupnju razvoja, imati ćemo rat, više od 35 milijuna mrtvih i ranjenih, a preostalih 150 milijuna u robovskim lancima stranog kapitala. Ovo što vam govorim je strašno, ali imamo dva stravična scenarija, moramo razmisliti i odabrati jedan.”

Ne opravdavam i ne glorificiram Staljina, ali dočarava što je komunistički ideal razmišljanja. Zamisli da Staljinu počneš prtljati kako je “narativ važniji od činjenica”, i kako živimo u “post-truth” svijetu.

Metak u podrumu Lubjanke.

Postaješ pomalo proziran sa tim svojim upisima s kojima nastojiš ljudima ucijepiti ideju da je samorazumljivo i aksiomatski točno da čovjeka čini prvenstveno forma, a ne sadržaj. Klasična kamuflaža istine ...
Pedofil koji jebe djecu i javno poziva na jebanje djece je pedofil, a pedofil koji jebe djecu i javno ne poziva ne jebanje djece nego na očuvanje bioraznolikosti nije pedofil. Jel to to? Čisto da provjerim jesmo li shvatili svu dubinu tvojih analiza.

Ti se baš nešto jako trsiš da nam pokažeš i dokažeš kako ovo monstruozno sranje koje se valja iza brda iz nekog razloga nije produkt Marxova lika i djela niti izdanak komunističke ideologije. Baš ti je jako jako stalo do toga

Eto ljudi sve krivo shvatili pa je to zato, inače ne bi nikada.

Ljude sljedbenicima neke ideologije čine zajednički ciljevi i zajednički neprijatelji koje žele uništiti. Krajnji ciljevi ondašnjih marksista i lenjinista isti su kao i ciljevi današnjih ekstremnih ljevičara. Metode naravno nisu posve iste, fasada i narativi su jako različiti, ali isti su im oni "strateški" ciljevi jasno izloženi još 1848. godine. Stvari koje žele uništiti praktički su od slova do slova iste. Ergo, svi su od istog zlog oca i još gore matere.

Politički i društveni krajolik je evoluirao na putu od sredine 19. do kraja 20. stoljeća, slijedom toga evoluirale su i taktike.

ma jasna stvar
niels je ili naivan ili demagog
vrijeme ce pokazat sta je

Gramsci je poveznica izmedu marksa i svega onog sto se dogada u dansnjoj ljevici. Nakon podjele komunista na fasiste i ostale koji su ostali komunisti, gramsci je zatvoren od strane fasista. Tu je napiso vecinu zapisa na temu kulturne hegemonije koje su poslije tiskane pod nazivom "zatvorski dnevnik/zapisi, a sa kojim su bili upoznati strucnjaci frankfurtske skole. Jedan od njegovih zapisa je da je socijalizam ona religija koja mora ndvladat krscanstvo. Njemu se pripisuje sintagma long march through institutions iako on to nije tako nazivo, ali je on taj koji je zasluzan za razvoj "kulturnog marksizma". Ostali kao npr Lukac su takode bili zainteresirani za kulturu ali su se vise bavili frojdovskom psihoanalizom i weberovom sociologijom i njihovoj aplikaciji na marksizam. Po grmasci-ju stub koji odrzavaju kapitalisticko drustvo je kulturna hegemonija, tj onaj pritisak da prihvatis kulturne norme u ukviru kulture u kojoj se nalazis. On je smatro da burzuji i elita tu kulturnu hegemoniju odrzavaju da bi drzali ljude u tom nacinu razmisljanja, i na taj odrzavaju kapitalizam. A to je i uzrok formiranja "pogresne svijesti" medu ljudima. Da bi se napravio prostor za revoluciju u zapadnoj demokraciji potrebno je srusit nosioce te kulture koja odrzava kapitalizam, a to su religija, obitelj, obrazovanje, mediji i pravosude.

prckov wrote:

niels wrote:

prckov wrote:

za to je tu postmodernizam kod wokista
ne priznaje se to raslanjivanje niti znanost
to je kulturni artifakt i sluzi kao nametanje diskursa koji potlacuje marginalizirane
istina je nedostizna kazu
nema tu dijaloga

Staljin je sredinom 1928 sazvao Konferenciju o (rekviviranju) žita, i pozvao je partijske šefove.

Rekao je kako kapitalističke zemlje čvrsto drže liniju da nema ni kredita ni strojeva dok ne otplate carske i ratne dugove, što SSSR ni u ludilu nije mogao. Podvukao je da SSSR mora postati u roku od 15 godina industrijska sila, jer će izbiti rat.

Znači da uvećane gradove moraju hraniti seljaci (ne kulaci, seljaci), koji moraju predavati sav “višak” državi. Zauzvrat i barem neko vrijeme, država neće biti u mogućnosti iz domaće proizvodnje ustupati selu kvalitetnu poljoprivrednu mehanizaciju i sjeme.

Šefovi iz žitorodnih područja ga prekinu i govore kako industrijska revolucija pada na leđa seljaka u vidu ekstremnih i izvanrednih izdvajanja. Staljin se slaže. Oni vele kako će to dovesti do opće gladi na selu, možda i 15 milijuna mrtvih. Staljin mirno odgovara da je izračun da 32 milijuna mrtvih od gladi, ali na selu, jest gornja prihvatljiva granica. 

Naravno ljudi oko njega u šoku.

Staljin im odgovara:”Drugovi, mi smo komunisti. Ako mi nismo u stanju pogledati činjenicama u oči i na njih primjeniti nemilosrdno logiku, onda, tko će? Ako SSSR ostane na sadašnjem stupnju razvoja, imati ćemo rat, više od 35 milijuna mrtvih i ranjenih, a preostalih 150 milijuna u robovskim lancima stranog kapitala. Ovo što vam govorim je strašno, ali imamo dva stravična scenarija, moramo razmisliti i odabrati jedan.”


Ne opravdavam i ne glorificiram Staljina, ali dočarava što je komunistički ideal razmišljanja. Zamisli da Staljinu počneš prtljati kako je “narativ važniji od činjenica”, i kako živimo u “post-truth” svijetu.

Metak u podrumu Lubjanke.

ovo sto sam ja gore naveo vazi za odnos wokizma prema desnici
a temelji se osim na psstomodernistickoj misli o nedostiznosti istine i na Marcuse-ovoj represivnoj toleranciji
sto pojednostavljeno znaci da se nista sto dolazi sa desnice ne tolerira akamoli da se ide argumentitrat s njima
naravno da debilni kolektivisticki pokreti nisu dosljedni u svom shvacanju stvari, zato unutar njih po potrebi postoji i logika

uostalom znanost je po njima tradicionalna i spada u okvire tradicionalne teorije. Tradicionalne teorije su filozofija, znanost i stvari koje imaju epistiemolosku osnovu, tj u to spadaju stvari koje pokusavaju pronaci istinu, i objasnit svijet kakav on jest i tako ga shvatit. Medutim cilj kritickih teoreticara i kriticke teorije nije razumit svijet onako kakav on jest, nego kako ga mijenjat. Dakle, tradicionalna teorija se koristila da se svijet shvati onakav kakav jest a kriticka teorija se koristi da se shvati kako u postojeci sitem i postojecu strukturu treba srusit da bi se doslo do utopije. Isto kao i u marksizmu

Šandor Winnetou wrote:

niels wrote:

prckov wrote:

za to je tu postmodernizam kod wokista
ne priznaje se to raslanjivanje niti znanost
to je kulturni artifakt i sluzi kao nametanje diskursa koji potlacuje marginalizirane
istina je nedostizna kazu
nema tu dijaloga

Staljin je sredinom 1928 sazvao Konferenciju o (rekviviranju) žita, i pozvao je partijske šefove.

Rekao je kako kapitalističke zemlje čvrsto drže liniju da nema ni kredita ni strojeva dok ne otplate carske i ratne dugove, što SSSR ni u ludilu nije mogao. Podvukao je da SSSR mora postati u roku od 15 godina industrijska sila, jer će izbiti rat.

Znači da uvećane gradove moraju hraniti seljaci (ne kulaci, seljaci), koji moraju predavati sav “višak” državi. Zauzvrat i barem neko vrijeme, država neće biti u mogućnosti iz domaće proizvodnje ustupati selu kvalitetnu poljoprivrednu mehanizaciju i sjeme.

Šefovi iz žitorodnih područja ga prekinu i govore kako industrijska revolucija pada na leđa seljaka u vidu ekstremnih i izvanrednih izdvajanja. Staljin se slaže. Oni vele kako će to dovesti do opće gladi na selu, možda i 15 milijuna mrtvih. Staljin mirno odgovara da je izračun da 32 milijuna mrtvih od gladi, ali na selu, jest gornja prihvatljiva granica. 

Naravno ljudi oko njega u šoku.

Staljin im odgovara:”Drugovi, mi smo komunisti. Ako mi nismo u stanju pogledati činjenicama u oči i na njih primjeniti nemilosrdno logiku, onda, tko će? Ako SSSR ostane na sadašnjem stupnju razvoja, imati ćemo rat, više od 35 milijuna mrtvih i ranjenih, a preostalih 150 milijuna u robovskim lancima stranog kapitala. Ovo što vam govorim je strašno, ali imamo dva stravična scenarija, moramo razmisliti i odabrati jedan.”


Ne opravdavam i ne glorificiram Staljina, ali dočarava što je komunistički ideal razmišljanja. Zamisli da Staljinu počneš prtljati kako je “narativ važniji od činjenica”, i kako živimo u “post-truth” svijetu.

Metak u podrumu Lubjanke.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Holodomor?wprov=sfla1

Apsolutno, zvjerstvo u ime revolucije koja je bila besperspektivna.

Logičar koji je bio zelot.

evo naso sam jedan svoj stari post u vezi wokizma kad sam imo vise entuzijazma da pisem o tome
Da bi shvatili woke ideologiju mora se pocet od marksizma  i nekih od marksovih ideja, od kojih je jedna da se drustvo ne treba studirat da bi se razumilo, nego studirat kako da ga se promjeni. Druga je - 'teorija konflikta', a to je da je svijet podjeljen po klasama ili kastama, i da su te grupe u zero-sum konfliktu za resurse i mogucnosti uticaja u drustvu. Medu njima ne postoji suradnja, ne postoji zajednicki napredak itd. Jednostavno klase u drustvu su u zero-sum konfliktu. Marks je mjesto tog konflikta smjestio u ekonomiju, ( ako se radnici ujedine mogu preuzet sredstva za proizvodnju i ekonomsku produkciju i tako preokrenit smjer drustva prema komunistickoj utopiji).
Kad je to propalo pocetkom 1919-20  grupa marksista u frankfurtu formirala je 'school of critical theory' ciji je cilj bio otkrit u cemu je marks pogrijesio. Zakljucilo se da nije samo ekonomija problem na putu do komunizma nego da je puno kompliciranije od toga. Bitna je i kultura, a time i stvari koje podrzavaju kulturu su bitne. A to su vjera, obitelj i drustvene institucije. To su bitne stvari di se svijest mora promjenit. Podic svijest medu ljudima o mocnim entitetima u drustvu koji stvaraju takve  sistemske i strukturalne uvjete pod kojim su drugi ljudi potlaceni. Tako potlacenima treba objasnit da ih se filuje kulturom elita, i prihvacanjem te kulture kao normalne, ispravne i prirodne, prihvacaju i internaliziraju vlastitu potlacenost. To je taj kulturni marksizam kojem je prilicno uspjesno prikacena sintagma o teoriji urote i antisemitizmu, pa je sasvim prikladan naziv i "conflict theory to culture", sto je u biti ista stvar. Nebitno, uglavnom ti leftardi frakfurtske skole su ubacili ideje iz conflikt teorije u razne elemente kulture i u kulturne institucije. Iz tog rasadnika nicu mnogi lijevi strucnjaci od kojih je jedan i teodor adorno. Njegov predmeti interesa su mediji i propaganda, tj kako preko njih utjeravaju kulturu elita u obicnog covjeka i slicne brljoze. 1937 max horkheimer izdaje knjigu u kojoj dijeli "misao" na dvije teorije, tradicionalnu i kriticku teoriju. To je i formalni nastanak kriticke teorije (critical theory). Kriticna teorija sluzi tome da se kroz tu prizmu promatra i razumije drustvo kako bi ga se moglo izmjenit. Tako da je sad marksova "analiza konflikt teorije" aplicirana na kulturu. Po toj teoriji, socijalnu dinamiku, organizaciju drustva, moral,  te sto je dobro i vrijedno u drustvu diktiraju elite i visoko drustvo. uvjeravajuci narod da im je dobro iako to niie tako, mada su zadovoljni svojim zivotom. Kriticka teorija je u biti ideoloski alat pomocu koje ce se obicnim ljudima probudit svijest o njihovoj navodnoj potlacenosti u cilju rusenja opresivnog sistema.
Mora se razumit na koji nacin taj sistem uzrokuje propadanje ljudi, a ne kako sitem radi, te gdje i kako treba drustvo mijenjat. U ovom slucaju mjenjanjem kulture, koja po definiciji mora bit primjenjiva za socijalni aktivizam. Critical theory je nastala 1937 kao sredstvo koje ce promjenit svijet kroz socijalni aktivizam u skladu sa normativnim videnjem (putu ka utopiji) drustva, "kopajuci" ona mjesta i rane u drustvu di sistem i strukture drustva zakazu. Iako su ove ideje opasne, koristeci ih u tandemu sa tradicionalnim idejama jos uvjek mozda mogu podpast pod modernizam. Tradicionalne teorije jos uvjek postoje a kriticki teoreticari su jos uvjek dijelom vezani objektivnom istinom. Dok se nisu uvezale sa postmodernizmom i nekim stavovima od Fukoa

Odgovoriti ću ovdje Slavoslogaru, mislim da mi je dao lijepo otvaranje:

cilj, metode i alati komunista (kao ideologije) nisu isti kao wokista (koristim zajednički nazivnik za sve te luđake).

CILJ komunista je bio nasilni prevrat ugnjetavačke klase i onda, nekako, diktaturom proletarijata, doći do komunizma kao društvenog uređenja.

CILJ wokista jest širenjem lažnih narativa uspostava lažno permisivističkog, a zapravo totalitarnog sustava, s rasno miješanim stanovništvom koje je pogodnije za manipulaciju.

ALATI komunista su dijalektički materijalizam i logika općenito.

ALATI wokista su sve samo ne logika, a kamoli dijalektika bilo kakvog tipa. Ne postoje činjenice, postoji narativ. Ne postoji polemika, postoji samo jedna “istina”.

METODE komunista su vanparlamentarna i vansustavna borba partije profesionalnih revolucionara, u konspiraciji, dok čekaju pogodni trenutak za revoluciju i nasilni prevrat.

METODE wokista su agitatorske, unutar sustava i služe kapitalistima. Oni targetiraju većinu - srednju klasu, radnike, muškarce i bijelce.

Toliko o tome.

Moj motiv? Ništa, samo ispravljam krivi narativ. Vi ste osjetili malicioznost wokizma, radikalnog feminizma, permisivizma… i vezali ste to za Marxa (ok, neki od njih vele da su marxisti, samo evidentno da nisu čitali Marxa, kao ni klasični marxisti 20. st.). Inače, za komuniste žena je bila oslobođena sistemskog ugnjetavanja i ravnopravna u socijalizmu, pa je feminizam bio intrinzično buržujski produkt, slično je vrijedilo za rasu, a homoseksualizam je bilo kazneno djelo u socijalizmu.




Eh sad, zašto vi lijepite etikete koje ne stoje i optužujete me da se “trsim”?

Ne mogu odgovarati umjesto vas, ali moja je pretpostavka da ste, zaprepašteni događanjima oko vas, se dohvatili dodirnih točaka s socijalističkim sistemima i njihovom retorikom, a i zločinima, kako biste se otpisali, etiketirali i obračunali se s wokistima.

Ne stoji vam to što racionalizirate, to je sve što vam pišem.

niels wrote:Odgovoriti ću ovdje Slavoslogaru, mislim da mi je dao lijepo otvaranje:

cilj, metode i alati komunista (kao ideologije) nisu isti kao wokista (koristim zajednički nazivnik za sve te luđake).

CILJ komunista je bio nasilni prevrat ugnjetavačke klase i onda, nekako, diktaturom proletarijata, doći do komunizma kao društvenog uređenja.

CILJ wokista jest širenjem lažnih narativa uspostava lažno permisivističkog, a zapravo totalitarnog sustava, s rasno miješanim stanovništvom koje je pogodnije za manipulaciju.

ALATI komunista su dijalektički materijalizam i logika općenito.

ALATI wokista su sve samo ne logika, a kamoli dijalektika bilo kakvog tipa. Ne postoje činjenice, postoji narativ. Ne postoji polemika, postoji samo jedna “istina”.

METODE komunista su vanparlamentarna i vansustavna borba partije profesionalnih revolucionara, u konspiraciji, dok čekaju pogodni trenutak za revoluciju i nasilni prevrat.

METODE wokista su agitatorske, unutar sustava i služe kapitalistima. Oni targetiraju većinu - srednju klasu, radnike, muškarce i bijelce.

Toliko o tome.

Moj motiv? Ništa, samo ispravljam krivi narativ. Vi ste osjetili malicioznost wokizma, radikalnog feminizma, permisivizma… i vezali ste to za Marxa (ok, neki od njih vele da su marxisti, samo evidentno da nisu čitali Marxa, kao ni klasični marxisti 20. st.). Inače, za komuniste žena je bila oslobođena sistemskog ugnjetavanja i ravnopravna u socijalizmu, pa je feminizam bio intrinzično buržujski produkt, slično je vrijedilo za rasu, a homoseksualizam je bilo kazneno djelo u socijalizmu.




Eh sad, zašto vi lijepite etikete koje ne stoje i optužujete me da se “trsim”?

Ne mogu odgovarati umjesto vas, ali moja je pretpostavka da ste, zaprepašteni događanjima oko vas, se dohvatili dodirnih točaka s socijalističkim sistemima i njihovom retorikom, a i zločinima, kako biste se otpisali, etiketirali i obračunali se s wokistima.

Ne stoji vam to što racionalizirate, to je sve što vam pišem.

cilj wokista je srusit kapitalizam kroz revoluciju
isto kao i kod marksa
ciljevi su isti samo su alati drugaciji
ti si doslovno otpiso sve marksiste poslije marksa kao ne-marksiste iako su oni sebe izricito smatrali marksistima
ok neomarksistima
samo nepristajanje na argumentaciju i dijalog govori da je sredstvo koje koriste do cilja revolucija

dijalektika je alat wokista takode
teziste im je na antitezi, tj na negativnostima
cilj im je pronac percepirane negativnosti u drustvu i kroz aktivizam to ispravljat

prckov wrote:evo naso sam jedan svoj stari post u vezi wokizma kad sam imo vise entuzijazma da pisem o tome
Da bi shvatili woke ideologiju mora se pocet od marksizma  i nekih od marksovih ideja, od kojih je jedna da se drustvo ne treba studirat da bi se razumilo, nego studirat kako da ga se promjeni. Druga je - 'teorija konflikta', a to je da je svijet podjeljen po klasama ili kastama, i da su te grupe u zero-sum konfliktu za resurse i mogucnosti uticaja u drustvu. Medu njima ne postoji suradnja, ne postoji zajednicki napredak itd. Jednostavno klase u drustvu su u zero-sum konfliktu. Marks je mjesto tog konflikta smjestio u ekonomiju, ( ako se radnici ujedine mogu preuzet sredstva za proizvodnju i ekonomsku produkciju i tako preokrenit smjer drustva prema komunistickoj utopiji).
Kad je to propalo pocetkom 1919-20  grupa marksista u frankfurtu formirala je 'school of critical theory' ciji je cilj bio otkrit u cemu je marks pogrijesio. Zakljucilo se da nije samo ekonomija problem na putu do komunizma nego da je puno kompliciranije od toga. Bitna je i kultura, a time i stvari koje podrzavaju kulturu su bitne. A to su vjera, obitelj i drustvene institucije. To su bitne stvari di se svijest mora promjenit. Podic svijest medu ljudima o mocnim entitetima u drustvu koji stvaraju takve  sistemske i strukturalne uvjete pod kojim su drugi ljudi potlaceni. Tako potlacenima treba objasnit da ih se filuje kulturom elita, i prihvacanjem te kulture kao normalne, ispravne i prirodne, prihvacaju i internaliziraju vlastitu potlacenost. To je taj kulturni marksizam kojem je prilicno uspjesno prikacena sintagma o teoriji urote i antisemitizmu, pa je sasvim prikladan naziv i "conflict theory to culture", sto je u biti ista stvar. Nebitno, uglavnom ti leftardi frakfurtske skole su ubacili ideje iz conflikt teorije u razne elemente kulture i u kulturne institucije. Iz tog rasadnika nicu mnogi lijevi strucnjaci od kojih je jedan i teodor adorno. Njegov predmeti interesa su mediji i propaganda, tj kako preko njih utjeravaju kulturu elita u obicnog covjeka i slicne brljoze. 1937 max horkheimer izdaje knjigu u kojoj dijeli "misao" na dvije teorije, tradicionalnu i kriticku teoriju. To je i formalni nastanak kriticke teorije (critical theory). Kriticna teorija sluzi tome da se kroz tu prizmu promatra i razumije drustvo kako bi ga se moglo izmjenit. Tako da je sad marksova "analiza konflikt teorije" aplicirana na kulturu. Po toj teoriji, socijalnu dinamiku, organizaciju drustva, moral,  te sto je dobro i vrijedno u drustvu diktiraju elite i visoko drustvo. uvjeravajuci narod da im je dobro iako to niie tako, mada su zadovoljni svojim zivotom. Kriticka teorija je u biti ideoloski alat pomocu koje ce se obicnim ljudima probudit svijest o njihovoj navodnoj potlacenosti u cilju rusenja opresivnog sistema.
Mora se razumit na koji nacin taj sistem uzrokuje propadanje ljudi, a ne kako sitem radi, te gdje i kako treba drustvo mijenjat. U ovom slucaju mjenjanjem kulture, koja po definiciji mora bit primjenjiva za socijalni aktivizam. Critical theory je nastala 1937 kao sredstvo koje ce promjenit svijet kroz socijalni aktivizam u skladu sa normativnim videnjem (putu ka utopiji) drustva, "kopajuci" ona mjesta i rane u drustvu di sistem i strukture drustva zakazu. Iako su ove ideje opasne, koristeci ih u tandemu sa tradicionalnim idejama jos uvjek mozda mogu podpast pod modernizam. Tradicionalne teorije jos uvjek postoje a kriticki teoreticari su jos uvjek dijelom vezani objektivnom istinom. Dok se nisu uvezale sa postmodernizmom i nekim stavovima od Fukoa

Ovo je JAKO zanimljivo, sviđa mi se kako si uklopio zero-sum koncept u marksizam, nisam to tako gledao.

Ali ostatak - prckov, oni griješe. Griješe na prvoj stepenici.

Da se dođe do komunizma, baš kao što se došlo do kapitalizma, moraju se stvoriti materijalno-tehnološki preduvjeti. I uz to, Marx i njegovi sljedbenici su predviđali da će se krupni kapital boriti, baš kao i feudalci u građanskim revolucijama (ili, još ekstremnije, robovlasnici u američkom Građanskom ratu). Zato je nastao, kao militantno krilo marksizma, komunizam.

Naravno da ljudi neće sjediti u konspiraciji cijeli život ili još gore, mnoge generacije. Materijalno-tehnološke pretpostavke Lenjin i Plekhanov su odmijenili “sistemskim slabostima” buržuja (i vid vraga baš u Rusiji).

Zgrabili su vlast oružanim prevratom koji danas nazivamo Oktobarskom revolucijom. U biti, vojnici su napali prazni Zimski dvorac jer su im boljševici obećali vino iz podruma (istine radi, obećanje su ispunili, pa se još mjesecima bančilo u podrumima Zimskog dvorca, tako da su se novi vladari Rusije povukli u Institut Smoljni, koji su nastanjivali i prije revolucije).

Mislim da Marx to i nije tako zamislio, ali Lenjin, Trocki i Staljin su to objeručke prihvatili.

prckov wrote:dijalektika je alat wokista takode
teziste im je na antitezi, tj na negativnostima
cilj im je pronac percepirane negativnosti u drustvu i kroz aktivizam to ispravljat

Cilj dijalektike je kroz međuodnos teze-antiteze doći do konkluzije, koja ujedno formira novu tezu.

To su ti bastardazirane verzije dijalektike.