Asylum

Ustav RH

Oni koji su noćas umrli imali su planove za jutro.
Oni koji će ujutro umrijeti imaju planove za večer.

Ne uzimajte život zdravo za gotovo.

Sve se može promijeniti u jednoj sekundi.
Stoga često praštajte i volite svim srcem.
Nikad ne znate je li to zadnji put.

Budite spremni...

Ja vjerujem

Ja vjerujem da dobro uvijek na kraju pobijedi. Vjerujem da te naše slabe životne šibice mogu rasvijetliti i najveće tmine. Vjerujem da u ime Isusovo koje je ime nad svakim imenom mi možemo svjedočiti: ljubav je jedina koja mijenja. Vjerujem da molitva nadilazi dimenzije opipljivog svijeta, prolazi kao vjetar koji pročišćuje srca naša i donosi duboku nadu.

Ja vjerujem da je naša Hrvatska iako jako mala dovoljno velika za sve nas. Različite, takvi kakvi jesmo. Nerijetko skriveni iza svojih debelih utvrda koje mislimo da nam daju sigurnost. Ali, kako naći sigurnost u nesigurnom svijetu? Nema sigurnosti u nečemu što ne može samo sebe sigurnim učiniti. Sigurnost je u Onome koji je Stvoritelj svega svemira. Alfa i Omega. Početak i Svršetak.

I nebojte mi se zato. Neka se ne plaši srce vaše. Bog je već izabrao trenutak kada će nas izbaviti iz ovih vremena nevolja. Nama je sada samo izdržati, ustrajati. I biti - vjeran.

A Hrvatska? Dokle god ima ljudi koji daruju cvijeće i onih koji primaju cvijeće - nebojim se za svoj narod. Ne, uopće se ne bojim.

Marin Miletić

Dobro jutro @metilda, @Venus...imajte lijep tjedan, zdrav, okrepljujuc..



Martha Gellhorn, Selected Letters

Nanny31 wrote:

violator wrote:Hi, @Nanny31!

Please, confirm you are human.

Do you exist spatially? - no
Do you bleed when damaged? - yes with blood
Do you get a really good hug from someone? - it's good if I love the person 
Are your feelings audible? - sometimes
What separates people? - wall

:)

I love humans 
beep beep beep...

They plot twist: I am a robot who isn’t sure it has a soul but I can not only feel emotions, somehow I can project them (take many different human types of emotions and give them to someone else).

Beep, beep, beep. :)

Vrijeme je za građanski neposluh. Dobar primjer:

violator wrote:Dobro jutro @metilda, @Venus...imajte lijep tjedan, zdrav, okrepljujuc..



Martha Gellhorn, Selected Letters

Dobro jutro, Violice.

[UVIJEK JE TREBALO BIRATI]

Mi koji smo živjeli u koncentracijskim logorima sjećamo se ljudi koji su hodali barakama tješeći ostale, dijeleći im svoj posljednji komad kruha. Možda ih je bilo malo, no dovoljan su dokaz da se čovjeku može oduzeti sve, ali jedno ne: krajnja ljudska sloboda izbor vlastitog
stajališta neovisno o okolnostima, izbor vlastitog puta. A uvijek je trebalo birati.

(Viktor Frankl)

[SLOBODA]

O slobodnim odlukama ovisi život. Zato je sloboda vrhunska vrjednota. Za nju ljudi žrtvuju život, te tako ograničeni život pretvaraju u neograničeni i vječni. Sloboda je čovjekova sudbina. Ona je biser koji se ne smije prodati za malo droge, alkohola, karijere, ljudskog obzira i užitka. Za nju se sve isplati žrtvovati. Čovjek se ne vlada po nekim mehanizima, nego po svojim odlukama. U tome je njegova veličina, ali i rizik. Sloboda omogućuje da svjesno živimo, radimo i odlučujemo. Budući da smo slobodni, onda smo i odgovorni.

(Povratak nade- Tomislav Ivančić)

violator wrote:

Nanny31 wrote:

violator wrote:Hi, @Nanny31!

Please, confirm you are human.

Do you exist spatially? - no
Do you bleed when damaged? - yes with blood
Do you get a really good hug from someone? - it's good if I love the person 
Are your feelings audible? - sometimes
What separates people? - wall

:)

I love humans 
beep beep beep...

They plot twist: I am a robot who isn’t sure it has a soul but I can not only feel emotions, somehow I can project them (take many different human types of emotions and give them to someone else).

Beep, beep, beep. :)

Nanny31 me podsjeća na dudette.

An old man meets a young man who asks:
“Do you remember me?”
And the old man says no. Then the young man tells him he was his student, And the teacher asks:
“What do you do, what do you do in life?”
The young man answers:
“Well, I became a teacher.”
“ah, how good, like me?” Asks the old man.
“Well, yes. In fact, I became a teacher because you inspired me to be like you.”
The old man, curious, asks the young man at what time he decided to become a teacher. And the young man tells him the following story:
“One day, a friend of mine, also a student, came in with a nice new watch, and I decided I wanted it.
I stole it, I took it out of his pocket.
Shortly after, my friend noticed the his watch was missing and immediately complained to our teacher, who was you.
Then you addressed the class saying, ‘This student's watch was stolen during classes today. Whoever stole it, please return it.’
I didn't give it back because I didn't want to.
You closed the door and told us all to stand up and form a circle.
You were going to search our pockets one by one until the watch was found.
However, you told us to close our eyes, because you would only look for his watch if we all had our eyes closed.
We did as instructed.
You went from pocket to pocket, and when you went through my pocket, you found the watch and took it. You kept searching everyone's pockets, and when you were done you said ‘open your eyes. We have the watch.’
You didn't tell on me and you never mentioned the episode. You never said who stole the watch either. That day you saved my dignity forever. It was the most shameful day of my life.
But this is also the day I decided not to become a thief, a bad person, etc. You never said anything, nor did you even scold me or take me aside to give me a moral lesson.
I received your message clearly.
Thanks to you, I understood what a real educator needs to do.
Do you remember this episode, professor?
The old professor answered, ‘Yes, I remember the situation with the stolen watch, which I was looking for in everyone’s pocket. I didn't remember you, because I also closed my eyes while looking.’
This is the essence of teaching:
If to correct you must humiliate; you don't know how to teach.”

Predivan tekst.. Pročitajte



Jeste li primijetili kako se u Svetom pismu uvijek muškarci penju na planine kako bi komunicirali s Gospodinom?
Ipak, u svetim spisima, gotovo i nemamo prilike čuti za žene koje idu u planine, a znamo i zašto – zar ne?

Zato što su žene bile prezauzete održavanjem života;
nisu mogle napustiti bebe,
obroke,
domove,
ogrjeve,
vrtove,
i tisuću drugih odgovornosti… da bi se uspele na planine!

Razgovarala sam s prijateljicom neki dan, objašnjavala joj kako se kao moderna žena osjećam uvijek nedovoljno “slobodna” od svojih odgovornosti,
nikad na dovoljno tihom, ili dovoljno svetom mjestu
za ono zajedništvo kakvo želim s Bogom.

Njezin me odgovor snažno dojmio, “Zato Bog dolazi ženama. Muškarci se moraju popeti na planinu da bi se susreli s Bogom, ali Bog dolazi ženama gdje god se one nalazile.”

Tjednima sam razmišljala o njezinim riječima i pretraživala Pismo tražeći potvrdu onoga što mi je rekla.
Bog uistinu dolazi ženama ondje gdje jesu, dok rade svoj uobičajeni, svakodnevni posao.

Susreće ih kod bunara gdje crpe vodu za svoje obitelji,
u njihovim domovima,
u njihovim kuhinjama,
u njihovim vrtovima.

Dolazi k njima
dok sjede pored bolesničkih kreveta,
dok rađaju,
brinu o starijima i nemoćnima,
dok obavljaju obrede žalovanja i ukopa.

Čak i kod prazne grobnice,
Marija je prva svjedočila Kristovu uskrsnuću,
a bila je tamo jer je obavljala ženski posao, pripremala je Kristovo tijelo za ukop.

U ovim naizgled svakodnevnim
i uobičajenim zadacima,
te su se žene iz Svetog pisma našle licem u lice s božanstvom.

Pa ako se, poput mene, ikada počnete žaliti zbog činjenice da nemate toliko vremena provesti s Bogom u planinama koliko biste željele, zapamtite – Bog dolazi ženama. Zna gdje smo i koji teret nosimo. On nas vidi, a ako otvorimo oči i srce, vidjet ćemo Ga, čak i na najobičnijim mjestima i u najobičnijim stvarima.

( Heather Farrell; prevela Diana. Tikvić, HKM)

Tko sam ja? Čijeg izvora sam ja rijeka?

Tražim odgovor u sebi. Ulazim u misaone prostore u sebi, prolazim kroz svoju maštu, ulazim u srž svoga bića, u svoje vlastito carstvo i tražim u njemu izvor, pitam za onoga tko je projektirao mene… Tražim vlastitog oca i vlastitu majku. Dolazim pred svoje roditelje i tražim da mi odgonetnu moju zagonetku. “Reci mi, majko, jesi li znala da ćeš baš mene roditi? Reci mi oče, jesi li me ti stvarao i baš ovakvog zamislio i htio?” Začuđeno mi odgovaraju: “Mi smo samo izvršitelji prirodnog zakona. Netko te je drugi donio k nama. Ne, nismo mi izvor tvog života. I mi sami znamo da iza nas je onaj tko je Otac tvoj i naš.”

Oče naš! S dna ovih zemaljskih putova podižem prema tebi glavu i s uvjerenjem ti kažem: Evo me, Oče. Sad shvaćam, ti si htio da ja postojim.

Ti si mi darovao moje dane, ljude oko mene, tijelo i sposobnosti. Poslao si me u svijet. Javljam ti se, Oče, evo me, reci mi što hoćeš da učinim ovdje prije nego što se vratim k tebi. Radostan sam što sam čuo da si beskrajno dobar i da si me nazvao svojim djetetom. Ponosim se time što si mi ti jedini Otac. Htio bih potpuno iskoristiti sve snage koje si u mene stavio i ispuniti sve nade koje si nada mnom izgovarao.

Oče naš, proslavi preko mene svoje ime. Provedi preko mene, ovdje na zemlji, svoju volju. Pomiri ono što je nepomirljivo. Daj mir mojim čežnjama njihovim ispunjenjem.

Oče, ritam sreće i mira na ovoj zemlji mrse sile koje su suprotne tvojoj volji. Evo me, Oče, da preko mene bude više sunca, više praštanja, više prijateljstva, najviše tebe.

Oče naš, danas znam tko sam i odakle sam. Sad znam izvor iz kojeg teče rijeka moga života. Sad znam gdje je uvir mojih dana.

Tomislav Ivančić

metilda wrote:

violator wrote:Dobro jutro @metilda, @Venus...imajte lijep tjedan, zdrav, okrepljujuc..



Martha Gellhorn, Selected Letters

Dobro jutro, Violice.

[UVIJEK JE TREBALO BIRATI]

Mi koji smo živjeli u koncentracijskim logorima sjećamo se ljudi koji su hodali barakama tješeći ostale, dijeleći im svoj posljednji komad kruha. Možda ih je bilo malo, no dovoljan su dokaz da se čovjeku može oduzeti sve, ali jedno ne: krajnja ljudska sloboda izbor vlastitog
stajališta neovisno o okolnostima, izbor vlastitog puta. A uvijek je trebalo birati.

(Viktor Frankl)

[SLOBODA]

O slobodnim odlukama ovisi život. Zato je sloboda vrhunska vrjednota. Za nju ljudi žrtvuju život, te tako ograničeni život pretvaraju u neograničeni i vječni. Sloboda je čovjekova sudbina. Ona je biser koji se ne smije prodati za malo droge, alkohola, karijere, ljudskog obzira i užitka. Za nju se sve isplati žrtvovati. Čovjek se ne vlada po nekim mehanizima, nego po svojim odlukama. U tome je njegova veličina, ali i rizik. Sloboda omogućuje da svjesno živimo, radimo i odlučujemo. Budući da smo slobodni, onda smo i odgovorni.

(Povratak nade- Tomislav Ivančić)

Neobicno je sve ovo sto se dogadja,, jako neobicno . U jednom trenutku stojimo na suprotnim stranama, gotovo zapjenjenih lica. U drugom nekom trenutku koji se cini stoljece udaljeno, zamraceno stoljece, jedna smo pored druge...

Od svih upisa koje si ikada ostavila svih ovih godina, onaj upis s topica o C - spoznajama zbog kojeg sam ti se ispricala, jako sam organski osjetila. Na jednoj razini je bilo obicno tekstualno, apstraktno iscitavanje, ali na drugoj razini progovorila si mi jezikom cistih emocija i one su jurnule u mene rekavsi mi: gledaj, strasne se stvari dogadjaju i to obje znamo, a nesto izmice uobicajenim pojasnjenjima sto si oslikavam kao drevno i zlokobno.

Onaj topic ondje izvrce svaku plemenitu teznju. Utilitarizam mi nikada nije posebno lijegao, aritmetika koja odlucuje o sudbinama ljudi. Ne pomaze ondje mnogo rijeci. Strah zamagljuje prozorcic kroz koji se promatraju zbivanja.

Ali otpor nije uzaludan. :) Vrijeme je za djelovanje.

"Treba od svakoga zahtijevati, ono što može učiniti. Vlast u prvom redu, ovisi o razumu."
Jednostavna rečenica iz Malog princa. Ali pogađa u srž stvari. Danas nam vlast uzima elementarnu slobodu kretanja i rada. Potpuno nerazumno. I zato bi, jer postupa bez razuma, trebala pasti. Ako se sad ne pobunimo i odupremo, postati ćemo robovi. I nije to slučaj samo kod nas nego je trend u cijelom svijetu.
Nažalost, mnogi to ne prepoznaju, svoju istinsku slobodu zajamčenu od samog Boga žrtvovat će za privid slobode obećan od čovjeka. Pri tome gube empatiju, solidarnost, ljudskost. Zbog toga se na istoj strani nađosmo mi sa do sada nepomirljivim stavovima. Ali što su sitne razmirice prema opasnosti gubitka slobode? Očito, bilo ih je lako prevladati pred jasno uočenom opasnošću.

Dobro jutro svim ljudima dobre volje.

Nema Mate.


Three women go down to Mexico one night, get drunk, and wake up in jail, only to find that they are to be executed in the morning, though none of them can remember what they did the night before.
The first one, a redhead, is strapped in the electric chair, and is asked if she has any last words. She says, "I am from Grace University, and believe in the almighty power of God to intervene on the behalf of the innocent," They throw the switch and nothing happens.
They all immediately prostrate themselves; beg for her forgiveness, and release her.
The second one, a brunette, is strapped in and gives her last words, "I am from the Creighton School of Law and I believe in the power of justice to intervene on the part of the innocent." They throw the switch and again, nothing happens.
Again, they all immediately prostrate themselves; beg for her forgiveness, and release her.
The last one, a blonde, is strapped in and says, "Well, I'm from the University of Alabama, Huntsville and just graduated with a degree in Electrical Engineering, and I'll tell you right now, you ain't gonna electrocute nobody if you don't plug this thing in."

violator wrote:


Neobicno je sve ovo sto se dogadja,, jako neobicno . U jednom trenutku stojimo na suprotnim stranama, gotovo zapjenjenih lica. U drugom nekom trenutku koji se cini stoljece udaljeno, zamraceno stoljece, jedna smo pored druge...

Od svih upisa koje si ikada ostavila svih ovih godina, onaj upis s topica o C - spoznajama zbog kojeg sam ti se ispricala, jako sam organski osjetila. Na jednoj razini je bilo obicno tekstualno, apstraktno iscitavanje, ali na drugoj razini progovorila si mi jezikom cistih emocija i one su jurnule u mene rekavsi mi: gledaj, strasne se stvari dogadjaju i to obje znamo, a nesto izmice uobicajenim pojasnjenjima sto si oslikavam kao drevno i zlokobno.

Onaj topic ondje izvrce svaku plemenitu teznju. Utilitarizam mi nikada nije posebno lijegao, aritmetika koja odlucuje o sudbinama ljudi. Ne pomaze ondje mnogo rijeci. Strah zamagljuje prozorcic kroz koji se promatraju zbivanja.

Ali otpor nije uzaludan. :) Vrijeme je za djelovanje.

Draga, nemoj se uznemiravati zbog onog topica i par likova koji su uporni u svom sljepilu. Takvima je nemoguće dokazati da su slijepi. Puno je više nas koji smo svjesni situacije i koji smo spremni učiniti sve što je u našoj moći da sačuvamo slobodu. Sigurno je da će vrijeme koje je pred nama biti jako teško. Noor je stavila video koji mi je potvrdio ono što je već davno predviđeno u Evanđeljima. Ali ni jedna tiranija, pa ni ova, nije trajala niti će trajati dovijeka. Sloboda će pobijediti. Sve će biti dobro.

metilda wrote:Oni koji su noćas umrli imali su planove za jutro.
Oni koji će ujutro umrijeti imaju planove za večer.

Ne uzimajte život zdravo za gotovo.

Sve se može promijeniti u jednoj sekundi.
Stoga često praštajte i volite svim srcem.
Nikad ne znate je li to zadnji put.

Budite spremni...

Baš dobar tekst. Nekako prikladan, jer sam dobila febru, so far so good... 

metilda wrote:Predivan tekst.. Pročitajte



Jeste li primijetili kako se u Svetom pismu uvijek muškarci penju na planine kako bi komunicirali s Gospodinom?
Ipak, u svetim spisima, gotovo i nemamo prilike čuti za žene koje idu u planine, a znamo i zašto – zar ne?

Zato što su žene bile prezauzete održavanjem života;
nisu mogle napustiti bebe,
obroke,
domove,
ogrjeve,
vrtove,
i tisuću drugih odgovornosti… da bi se uspele na planine!

Razgovarala sam s prijateljicom neki dan, objašnjavala joj kako se kao moderna žena osjećam uvijek nedovoljno “slobodna” od svojih odgovornosti,
nikad na dovoljno tihom, ili dovoljno svetom mjestu
za ono zajedništvo kakvo želim s Bogom.

Njezin me odgovor snažno dojmio, “Zato Bog dolazi ženama. Muškarci se moraju popeti na planinu da bi se susreli s Bogom, ali Bog dolazi ženama gdje god se one nalazile.”

Tjednima sam razmišljala o njezinim riječima i pretraživala Pismo tražeći potvrdu onoga što mi je rekla.
Bog uistinu dolazi ženama ondje gdje jesu, dok rade svoj uobičajeni, svakodnevni posao.

Susreće ih kod bunara gdje crpe vodu za svoje obitelji,
u njihovim domovima,
u njihovim kuhinjama,
u njihovim vrtovima.

Dolazi k njima
dok sjede pored bolesničkih kreveta,
dok rađaju,
brinu o starijima i nemoćnima,
dok obavljaju obrede žalovanja i ukopa.

Čak i kod prazne grobnice,
Marija je prva svjedočila Kristovu uskrsnuću,
a bila je tamo jer je obavljala ženski posao, pripremala je Kristovo tijelo za ukop.

U ovim naizgled svakodnevnim
i uobičajenim zadacima,
te su se žene iz Svetog pisma našle licem u lice s božanstvom.

Pa ako se, poput mene, ikada počnete žaliti zbog činjenice da nemate toliko vremena provesti s Bogom u planinama koliko biste željele, zapamtite  – Bog dolazi ženama. Zna gdje smo i koji teret nosimo. On nas vidi, a ako otvorimo oči i srce, vidjet ćemo Ga, čak i na najobičnijim mjestima i u najobičnijim stvarima.

( Heather Farrell; prevela Diana. Tikvić, HKM)

Boldano je prekrasno, duboko. 

I dodala bih, muškarac koji vidi Boga u svojoj ženi, ne mora se penjati na planinu. A takvih je, rekla bih, jako jako malo.

Oprostiti znači sačuvati sebe od zla, mržnje, Zloga, od samorazaranja i vlastitog pakla. Oprostiti znači ostati zdrav, ne dopustiti da te neprijatelj i duhovno uništi, kao osobu, znači omogućiti pravdi da ti vrati ono što ti je razoreno, da ti izliječi ranu koju ti je uvreda nanijela, da počinitelj zla bude primjereno kažnjen i da opet možeš mirno živjeti.

(Ako oprostiš - Tomislav Ivančić)