Asylum

Ne gledam više jutro i večer kao početak i kraj jednoga dana, gledam ih kao početak i kraj jednog cijelog života. Jer više od današnjega dana niti imam, niti trebam. Kad u moru prolaznosti shvatim sebe kao samo jednu kap, manje me diraju svi oni problemi. Brige. Nepravde. Razočarenja. Jer za trenutak te kapi više nema a i svega onoga što se važnim činilo. A na kraju se opet svakome vrati ono što je dao i učinio. Nad tim mi nije razbijati glavu.

Ostaje mi samo upijati trenutke koje imam. Izvlačit ljepotu iz malih stvari. Radovat se s ljudima koje je život stavio na moj put. Bez sumnje, ne gledati natrag mi je bila najljepša stvar koju sam u životu učinio. Dobio sam osjećaj da sve slaže samo od sebe, kao neke lego kocke. I da nepovezani i besmisleni događaji života ipak imaju neku svrhu. Do kraja današnjeg dana veliki je put. Želim ga prijeći otvorena srca i s mnogo dobre volje. Mora se dogoditi nešto lijepo.

- Mario Žuvela

S darom razuma u nerazumnom svijetu mijenjajmo ovaj svijet!


Potreban nam je dar razuma u ovom svijetu koji ponekad izgleda tako apsurdan i kontradiktoran u onome što vidimo i onome što se iza toga nalazi.
Potreban nam je dar razuma da imamo jedno čvrsto uporište i jasan put pred sobom, da ne skrenemo u neke zablude koje se na svakom koraku nude, ili se izgubimo u nekoj fikciji koja se prikazuje istinom. Potreban nam je taj dar Duha Svetoga da u svijetu oko sebe znamo da smo u konačnici u rukama dobroga Oca, koji nas kroz sve to vodi naprijed prema konačnom zajedništvu sa sobom.

Koliko je nekada nelogičnosti, nepravde i nerazuma u svim porama osobnog i zajedničkog života, da se zapitamo kako možemo biti sigurni i zaštićeni od svih laži i prevara, od svih podmetanja i izdaja. Čovjek se nekada začudi koliko je samo nerazumnosti i u njegovom vlastitom ponašanju, pogotovo kada vidi da donosi odluke koje ga zapravo ponižavaju, povrijeđuju njegovo dostojanstvo, uzimaju njegov mir i čine nesretnim, a sve zbog vlastitog ega.


Potreban nam je dar razuma da znamo kako se ophoditi sa ljudima. Ljudi nas često povrijede, a onda se ponašaju kao da smo mi to njima učinili. Ponekad tolerirate sve ono što vam govore i čine, trpite nepoštivanje, a oni vas smatraju pomalo glupastima jer im dajete šansu, jer vjerujete u njihovo bolje lice. Potreban nam je dar razuma da ne djelujemo samo na temelju trenutnih emocija povrijeđenosti, već da gledamo širu sliku i svijet iz Božje perspektive.

Potreban nam je dar razuma da shvatimo da naši problemi nisu trajni, već da će proći kao što sve prolazi i da samo trebamo izdržati, i ne predati se. Potreban nam je dar razuma da shvatimo koliko je prema drugima potrebno, ne samo biti razuman, već pokazivati i osjećaje da bi se osjetili voljenima i prihvaćenim, i da bi nam zajednički život bio bolji. Potreban nam je dar razuma da shvatimo da je cijeli naš život jedna velika škola, u kojoj svakoga dana učimo kako zajedno živjeti, upoznati Boga, međusobno se ljubiti i k Njemu doći.

Mario Žuvela

Ljudi će te htjeti naučiti kako mrziti, ali ti nauči opraštati i voljeti druge.
Ljudi će te htjeti naučiti kako povrijediti drugoga, ali ti nauči kako pomoći drugome i kako biti dobra osoba.
Ljudi će te htjeti naučiti kako prevariti drugoga, ali ti nauči kako živjeti u istini i kako biti zahvalan na onome što imaš.
Ljudi će te htjeti naučiti mnogim lošim stvarima, ali ti nauči činiti samo ono što ti srce govori da je dobro.
Ljudi će te učiti da drugog čovjeka cijeniš po izvanjskoj ljepoti. I da je vrijedan onaj koji je mlad, atletski građen, ima puno prijatelja, bogat, ali ti gledaj smo ima li dobro srce i ništa više.
Ne slušaj savjete ljudi koji žive u strahu, bijesu i ljubomori. Ne brini za njih. Neka te ne vole zbog toga kakav si, nek te kritiziraju, nek ti se smiju. Dopusti im to. To što rade ne pripada tebi, nego će se vratiti njima. Budi slobodan, budi svoj i razvijaj svoju osjetljivost, svoju strast i ostvari svoje snove.
A što se tiče ljepote, ... čovjek dobrog srca, bez obzira kako izgleda i što ima, najljepši je čovjek na svijetu.

(Maciej Wiszniewski)

Ponekad je dovoljan osmijeh upućen nekome u 6.30.
Kupnja nekome toplog peciva.
Telefonski poziv prijatelju kojeg dugo niste čuli.
Recite nekome: "Ja sam s tobom, vjerujem u tebe."
Pitajte: "Kako mogu pomoći?"
Recite mami: "Hvala što si skuhala ručak."
Nekoga propustiti u redu u trgovini, pomoći starici pročitati cijenu.
Zagrliti nekoga da može zaplakati.
Imati vremena za drugoga.
Pohvaliti nečiju vožnju i borbu s parkiranjem.
Svakodnevno imamo na desetke mogućnosti učiniti nešto dobro.

Za nas su to možda nevažne stvari, nekome drugome mogu uljepšati dan, pa i život.
Zašto to rijetko radimo? Možda smo se previše prepustili rutini života? Da, možda i jesmo, ali danas je prilika da to promijenimo.

Ninth Meditation on the Holy Spirit: Light in the Darkness



Come, Holy Spirit, enlighten us, for You are the light that makes our darkness bright. Take away from us all our spiritual blindness, so that we may better recognise You and perceive reality in Your light. There is a big difference between recognising You in the work and only seeing the natural reality.

You know, Holy Spirit, we actually understand very little!

For us, life is made up of many different impressions, with which we try to build a coherent picture of reality. Sometimes we notice an inner line, and in faith we also know that such a line exists. But we easily lose this line during the day when we are involved in different activities and are too absorbed by them.

So how can we stay in touch with You and become more aware of You in our lives?

Prayer, talking to You and even more listening to You are very helpful.

Maybe we are not so used to it. We talk more with Jesus or with our Heavenly Father or also with Mary, the Mother of God.

So we must first get to know You better, to really see You as a personal Being, in order to be able to turn to You. You are not just a force that works in the universe, but remains impersonal, and you should not remain an unknown person in the following of Christ.

The best thing to do is to simply speak to You and ask to get to know You better. You will know the ways to us and gently spread Your light in our souls. But especially You want us to know our faith better and to perceive the fine guidance of God in our lives.

But in all honesty, Beloved Holy Spirit, we have to recognise that we are often so indifferent and so hard to listen to. Especially the many impressions confuse us, and the countless voices make it difficult to listen attentively to You and to perceive Your presence finely.

That is why You invite us into silence and want us to go inward, so that our heart can receive You at all. Perhaps You are calling us to remain silent before the holy Sacrament in the church, to follow Jesus’ invitation to be with Him. In a time when everything is happening so quickly around us, this helps us to pause. You will draw us to receive the sacraments. Surely You also draw us to read the Scriptures, for there You speak directly to us.

When we have become more receptive to You through prayer, silence and the Word of God, we notice Your voice and perceive better how You speak to us inwardly, bringing You and the Word of the Lord to mind and guiding us to good; we begin to see everything more with Your gaze. Our blindness begins to give way, our ears are opened and our mouth learns to consider its words better, and to bring them into harmony with You.

Now the contact with You begins to become more intense. We will ask You more and more often for advice in concrete situations, ask for Your assistance, and hopefully we will not forget to thank You when You have helped us! Your strength lies in gentleness, You do not impose Yourself, but You are always present, and Your light takes away our blindness and enlightens us.

So You are already there, Holy Spirit, let us set out to meet You and understand You better and better!

Učiteljica je upitala učenika:"Na koliko grupa se dijele živa bića?
- Učenik je samouvjereno odgovorio:"U četiri grupe učiteljice."
- Učiteljica:"Mislim da griješiš, ali nabroji da čujemo."
- Učenik:"Biljke, životinje, ljudi i djeca."
- Učiteljica:"Zar djeca nisu ljudi?"
- Učenik:"U pravu ste učiteljice, dijele se na tri grupe."
- Učiteljica:"Odlično, nabroji ih opet da čujemo."
- Učenik:"Biljke, životinje i djeca."
- Učiteljica:"A šta se desilo s ljudima?"
- Učenik:"Učiteljice, ljudi čija su srca puna ljubavi i ljubaznosti ostali su u grupi djece, dok su se ostali podijelili u grupe biljaka i životinja."

Nije dozvoljeno prosjačenje u crkvenome dvorištu. Isus se skriva u prosjaku, tako su nas uvijek učili. Ali nije dobro podržavati lijenost ili malodušje. Nemoguće je procijeniti, pa je bolje očistiti dvorište od prisutnosti ispružene ruke koja poziva na procjenu. Ali on je tu već nekoliko tjedana - u nedjeljnu večer na hladnom kamenu pred crkvenim vratima. Čini mi se drugačiji. Tiši iznutra, mirniji izvana. Volim spustiti kovanicu u njegov slabi dlan. Nikad mi ne uputi pogled. Večeras nisam dobre volje. Proći ću kraj njega. Ionako se vjerojatno varam, samo je prevarant. Ali ne mogu proći. Pružam mu kovanicu. Nevoljko. Ionako je sitniš. A možda nije prevarant. Samo ću produžiti u crkvu, pomislim: pred Isusa žaliti se na sve za što bih zapravo trebala osjećati zahvalnost. Misao se nije stigla pretvoriti u djelo. Zaustavljena je njegovim pogledom popraćenim riječima: "Hvala, ti me uvijek primijetiš." On ponovno blago spušta svoj pogled, ali ja svoj ne mogu odvratiti od njega. Ne mogu jer znam da baš sada, na hladnom kamenu natopljenom kišom, susrećem Krista. Krista koji se više raduje tome da ga primijetim, nego mojim bijednim kovanicama; Krista koji baš ovako u dubini moga srca čeka svaki moj pogled, svaki iskaz moje ljubavi. I shvaćam sada: Isus ne samo da se skriva u prosjaku. Isus jest prosjak. Ne mora biti. Ali svojevoljno jest. Poslušan Ocu, ljubeći mene, postao je prosjak moje ljubavi da me nauči ljubavi i jedinstvu. Ali ja propuštam taj pogled Prosjaka u dubini svoga bića jer gledam nešto drugo. Protivštinu, slabost, pad. A Njegova je ruka prazna i ispružena. Čeka da na nju položim sebe, a ne svoje kovanice. Čeka da me preobrazi i sjedini se sa mnom.

Valentina Jandrašek

Znaš li što je dragocjen život? Pronaći neki lijepi razlog za današnji dan. I živjeti ga. Slobodno. Bez utega na srcu. A kada dođe novi dan učiniti to isto. I svakoga dana pronalaziti makar jedan mali razlog da prođeš sve prepreke, uništiš sve strahove, da budeš jači od svih koji te pokušavaju slomiti. Velika je stvar kad možeš biti razlog nečijeg osmijeha, kada zbog tebe netko zahvaljuje životu. A tako malo za to treba. Samo pružiti neku lijepu riječ. Ohrabrenje. Dodir.

Znaš li kako se postaje heroj? Prvo moraš biti heroj sam sebi. Ono što si rekao da ćeš učiniti – zbilja učiniti. I onda kada nitko drugi to ne čini. I onda kada ti se ne da. Imati svoj put i slijediti svoj san. Mnogo toga lijepoga u životu dogodit će ti se kad pustiš obzire, tko će što reći, kako će te tko gledati i kad počneš živjeti svoj život onako kako tvoj unutarnji glas kaže. Dragocjen život je kad nekome pripadaš i kad netko tebi pripada. Ništa puno, ništa malo. Sve jednostavno.

- Mario Žuvela

Misliš li da je važno kako danas izgledaš? Promisli samo da za deset ili više godina nećeš izgledati tako kao što izgledaš sada i nećeš si moći puno pomoći. Crte lica brzo se promijene. Godine i kilogrami učine svoje. A težak život uzme svoj danak. I što kad ostaneš sam sa sobom? Shvatit ćeš da ti ostaje samo ono što si izunutra gradio. Kad se osvrneš natrag nećeš više pamtiti lica. Pamtit ćeš trenutke koje si imao, osjećaje koje si osjećao, ljude koje si poznavao, život koji si živio.

Sjaj vanjske ljepote nije dugog vijeka. I nikada ne znaš kada će proći. I brzo prođe. Ali ne prolazi to što si nekome bio važan i što je tebi netko bio važan. To što si učinio za nekoga i što je netko učinio nešto lijepo za tebe. Pamtiš smijeh, šale, trenutke u kojima si ispao šašav. Mrlje na licu. Fleke na odjeći. Nepočešljanu kosu. Rupe na kaputu. Ostatke hrane na licu. Zato, pusti već jednom ono vanjsko savršenstvo. Ljepota života je u malim stvarima. To je njegovo savršenstvo. U prirodnosti. Jednostavnosti.

- Mario Žuvela

Holy Spirit, today I come to you with a special request which darkens the lives of many people.

The sense of chastity has been lost and for too many people it seems to be a relic of times gone by. If one speaks of it, one is often met with complete incomprehension, and even in ecclesiastical circles it not infrequently evokes a pitiful smile. Yet chastity is a fruit of life with You and a glorious gift that strengthens the dignity of the person immensely!

Why, O Holy Spirit, are we so little receptive to the beauty of chastity? Do we no longer have eyes to perceive the dignity of chastity? Have we already become so sexualised and thus indifferent to perceive its nobility, its inner strength, the integrity of a virgin?

Chastity does not mean a tense relationship to the sphere of sexuality, a fearful blocking of all natural impulses or the absence of any attraction to this vital area, but it does mean the ability to deal with it in a sensitive way.

Chastity, which covers much more than the sexual sphere alone, is an inner school of the spirit, leading to abstinence in the wider sense. It is like an inner compass to deal with the sensual sphere of man in such a way that it does not gain dominion over the higher values of human existence. Chastity, then, implies a prudent asceticism, and, at the same time, is part of it.

Chastity will teach us to understand sexuality in God’s perspective. Within marriage, it will enable us to live the sexual sphere as an expression of true love, so that, in the loving and respectful treatment of each other, the pleasure that sexuality entails is also integrated. In the time before marriage, chastity teaches waiting and thus preserves the whole and undivided capacity for love, for the one to whom this human love is to belong completely in the future. In chastity for the sake of the Kingdom of God, the whole sphere of sexuality is consciously given to God and thus undergoes a transformation, a spiritualisation.

How far, O Holy Spirit, is practice often removed from this height and beauty, and how much suffering arises from it! People sell the beauty of their soul and the integrity of their person so easily and do not even notice it! Nor do they notice how this weakens them in their capacity to love.

And what a bombardment of unchastity the adolescents are exposed to! And, O Holy Spirit, let it be lamented to Thee: in some countries our schoolchildren are systematically brought into contact with this so important sphere in the most disgusting way through educational schemes.

Let us discover chastity anew! And if we have fallen into the trap of unchastity in our lives and the Lord has led us out of it in His grace, then we can gain a new chastity which removes the disorder in us and gives us a new dignity and beauty, namely the splendour of the Holy Spirit in us.

Stara kineska priča, govori o čovjeku koji nije htio prodati svoga konja iako je bio jako siromašan i nije više imao od čega živjeti. Jednog jutra je otkrio da mu je konj pobjegao.

Ubrzo su se okupili ljudi iz sela, i rekli mu: “Ti nerazumni starče! Bilo bi bolje da si ga prodao. Kakva nesreća!” Starac je odgovorio: ” Nesreća ili sreća, tko to zna?”

Ljudi su se smijali starcu i rekli da je pomalo lud. Jedne noći, starčev se konj vratio, ali s krdom divljih konja. Ponovo su se ljudi okupili i rekli: “Starče, bio si u pravu. Ovo nije bila nesreća, nego sreća.” Starac je odgovorio: “Sreća ili nesreća – tko to zna?”

Starčev sin jedinac, počeo je dresirati divlje konje. Samo sedam dana kasnije pao je sa jednog od njih i slomio obje noge. Ljudi su se ponovo okupili i rekli: “O kakva je ovo nesreća. Tvoj sin jedinac se ne može osloniti na svoje noge, a u tvojoj starosti bio ti je jedina podrška. Sada si siromašniji nego ikad.” – “Sreća ili nesreća, tko to zna?” – govorio je opet starac…

I stvarno, nekoliko tjedana kasnije zemlja je ušla u rat i svi mladići iz toga mjesta bili su zavojačeni, osim starčevog sina. Seljani su tugovali jer su znali da se većina mladića nikada neće vratiti. Došli su kod starca i rekli: “Bio si u pravu starče! Pokazalo se da je to bila sreća.”

Starac im je odgovorio: “Je li nešto što nam se događa sreća ili nesreća – to samo dragi Bog zna!”

Uvijek treba netko da ti kaže: „možeš ti to“. Samo jedna osoba da te pogura malo naprijed kad zastaneš. Umoriš se. Kad pomisliš da tvoj život nema smisla. Ako možda i nema te osobe, reci to sam sebi! Ohrabri se jer život neće uvijek da te mazi. I često zna biti jako okrutan. Zar si zaboravio kako je to boriti se za nešto što je važno? Za nekoga tko je važan. Nemoj posustati, jer tada nikada nećeš otkriti onu ljepotu iskustva koja se javi kada ostvariš neki cilj.

Znaš, ne boli stvarnost u kojoj su se dogodile pogreške, boli stvarnost u kojoj se nije ništa pokušalo. Bole odustajanja više od svega. Bole tereti koje nosiš sa sobom, a nepotrebni su ti. Ostavi ih i nauči uživati u malim stvarima jer kad se sve one zbroje, to je ne samo veliki, nego veličanstveni život. I kad pomisliš predati se, samo zatvori oči na trenutak i otputuj u daljinu. Pronađi sebe tamo gdje si želio biti. A onda otvori oči i bori se. Cilj ti je mnogo bliži nego što misliš.

- Mario Žuvela

Svako jutro živim u očekivanju čuda. Znam da se nešto lijepo mora dogoditi. Vjerujem da je u današnjoj epizodi život ostavio prostor da rastem, osjećam, razvijam se, budem nekome bliz. Ne namjeravam danas život ispisivati mračnim bojama. Dosta sam ih tako pisao. Ova zemlja još ima obrise onog rajskog vrta kojega je nekoć imala. Samo treba izvaditi iz ladice sve one zaboravljene snove i staviti ih na svjetlo dana. Učiniti nešto od njih.

Svako jutro sjeti se da imaš prijatelja u sebi. Ne neprijatelja, niti sabotera. Nemoj sebi govoriti: Neću uspjeti, nitko nije na mojoj strani. Život je na tvojoj strani, prijatelju. Imaš danas na raspolaganju dvadeset i četiri sata da učiniš nešto lijepo. Da ostaviš traga. Zato dobro pazi koga puštaš pokraj sebe. Netko ti može dati nova krila, a netko podrezati i ova koja imaš. Samo zasuči rukave i kreni naprijed. Ima šanse da se danas dogodi nešto veliko.

- Mario Žuvela

Ovih dana u mnogim našim gradovima održati će se "Hod za život" kao podrška pravu na život svakog ljudskog bića.
Ova slika nastala je prije par godina u Argentini za vrijeme javnog skupa onih koji podržavaju pobačaj. Siguran sam da ova djevojčica nije svjesna što čini i zbog čega nogom gazi plastično dijete, ali moram priznati da me plaše ovakve slike, tj. plaše me ljudi koji su u stanju ovako nešto iscenirati. U njima gledam ljude poput onih za koje je Isus molio kada je vapio s križa: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!" (Lk 23, 34) Iskreno se nadam da će shvatiti zabludu u kojoj žive prije nego što bude prekasno. U svijetu se sve više razotkriva otvorena borba protiv života koja je u konačnici i borba protiv čovjeka. Čak i oni koji se nazivaju kršćanima, okreću se protiv života. Svijet se okreće sam protiv sebe i puno je toga što nas može odvesti u malodušje i očaj, ali... Ne isplati se odustati jer gledajući povijest, gledajući živote svetaca i sam Kristov život, oni su nam poticaj i snaga da se isplati ustrajati i boriti za život, da se ne isplati posustati jer pred nama je vječnost. A svijet, o svijetu sam Isus kaže: "U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!" (Iv 16,33)

Stjepan Ivan Horvat

Najprije treba živjeti, a onda raditi i imati sve drugo.
Do toga se dolazi tako da se odreknemo svega što nas sputava i veže, da ne dopustimo da nas zarobe ikakvi poslovi, ljudi ili brige. To je prvi korak. A drugi korak je u tome da prihvatimo situacije koje dolaze, da se na njih pripravimo da se ne bojimo križeva, bolesti i bilo čega, sa sviješću da nismo sami nego da je s nama Bog. Sasvim jednostavan recept, ali sigurno donosi zdravlje i te pruža mogućnost da dišemo punim plućima.

Tomislav Ivančić (Ostati uspravan)

Svaki put kad vidiš neku jaku osobu sjeti se da je iza nje bilo krhko dijete koje je moralo samo se izboriti za ono što hoće. Život ga nije mazio. Ni pazio. I puno puta su mu prijatelji okrenuli leđa. Iza svake jake osobe vidiš nekoga tko je puno suza prolio u tišini i tko je veći dio puta hodao sam. Samcat. Vidiš nekoga tko nije imao na koga osloniti se, a onda uzeo stvari u svoje ruke i prelomio. Oslonio se na sebe. I odrastao. Sazrio.

Svaki put kad vidiš neku jaku osobu sjeti se koliko je dugačak bio put kojim je ta osoba išla i nije bilo prečica. Ni znakova. Ni suputnika. Nije bilo ramena za glavu nasloniti, ni riječi utjehe koja bi kao melem došla u teškom trenutku. Vidiš nekoga tko je mnoge bitke prošao i tko je u nekima pobijedio a u nekima izgubio. Svaki put kad vidiš neku jaku osobu vidiš osobu koja je živjela život u punom značenju te riječi. I naučila živjeti.

- Mario Žuvela

Počela čitati. Tema koja me izuzetno zanima unutar teologije. I moj omiljeni teolog.

PRIZNAJEM JESAM!
RASIST- ako se pod rasizam podrazumijeva da očekujem od svakog tko živi u Hrvatskoj poštuje ovu zemlju, njenu zastavu, himnu, kršćansku tradiciju i kulturu. Svi koji to poštuju dobro došli u Hrvatsku bez obzira na vjeru, spol, rasu i nacionalnost. I kontra sam svih onih koji zagovaraju ilegalno šetanje imigranata bez dokumenata po Hrvatskoj, a s druge strane zagovaraju legalnim građanima COVID putovnice ili potvrde.
HOMOFOB- ako se pod homofobijom podrazumijeva da priznam jedino bračnu zajednicu između muškarca i žene. Ako sam protiv istospolnih brakova i da im se povjeri odgoj djece. Ako tražim da se LGBTQ aktivisti ispričaju za svako oskvrnjivanje sakralnih prostora koje su napravili zadnjih godina diljem svijeta na što vrh Crkve šuti i ispričava se njima, a ne traži ispriku.
ANTIHRVAT- ukoliko se moje antihrvatstvo veže za prozivku lažnih domoljuba i kršćana čije se hrvatstvo proteže još od Juge, a kršćanstvo im služi kao folklor i paravan, a zna se koji su mijenjali bandiru.
KLEROFAŠIST-ukoliko to znači da branim život od začeća, da volim svoju domovinu, da vjerujem u Boga i da priznajem sve legitimne Hrvatske vojne postrojbe i njihovo znakovlje iz Domovinskog obrambenog rata.
I JOŠ MNOGO TOGA PRIZNAJEM- ali neću se ispričati zato što vjerujem u Boga, propagiram kršćanske vrijednosti, obitelj kao temelj društva i ljude dijelim samo na dobre i loše, a ne na rasnoj, spolnoj ili ideološkoj orijentaciji nego ili si čovjek ili nisi!

Marijo Volarević

Svakog dana trebat ćeš se suočiti s nekim ili nečim tko ne želi da rasteš. Tko ne podržava tvoju sreću. Tko nikada za tebe nema lijepu riječ. Možda čak i nekim tko bi te najradije slomio da može. Nemoj da ti ljudi probude u tebi ono što nisi. Želiš li da tvoja priča bude lijepa, neka prvo tvoja nutrina ostane lijepa. Netaknuta od njih. Nemoj takvima dati u svoje misli! Nisu zaslužili. Divi se čudima života. Nekako to čovjeku napuni baterije. A onda ne misli na loše stvari.

Treba kondicije da bi se ovaj život preživjelo. Treba utočište gdje bi se zaštitilo. Ima još ljudi koji mole za tebe. Za takve živi. A za inat onih koji žele da padneš nabaci jedan osmijeh. Širok da širi ne može biti. Nosi uvijek sa sobom komadić neba i lakše ćeš se nositi sa svim što se na zemlji događa. I traži put do sebe. Onog istinskog sebe. Koji ne gleda puno na mračne stvari života. Već se raduje svemu onom lijepom što novi dan donosi.

- Mario Žuvela

“Watch with glittering eyes the whole world around you because the greatest secrets are always hidden in the most unlikely places. Those who don't believe in magic will never find it.” - Roald Dahl
Photo - Kristina Makeeva, in a field of lupine, Russia