Asylum

Jedno od najvećih umijeća života je naučiti svakodnevno Bogu predavati svoje probleme, ono što ne možeš riješiti, ono što nadilazi tvoje snage i sposobnosti u tišini srca predati njemu.
Svakodnevna buka različitih mišljenja stvara kaos u našoj glavi te ponekad neku sitnicu vidimo kao nesavladivi problem te zbog nje očajavamo, uništavamo radost života i mislimo koliko smo nesretni pritom druge optužujući za sve to.

A potrebno je samo jedno, na kraju dana sve svoje terete predati Bogu. Koliko god mi brinuli naša briga ne može promijeniti sutrašnjicu, može samo negativno promijeniti nas. Kada znamo da smo na Božjem putu osjećaj je nevjerojatan ali kako onda sa time spojiti onu silu neprestanih strahova i sumnja koji kao da govore da nismo posve uvjereni da je Bog s nama i da će nas zaštititi od svega zloga što nam prijeti.

Znak je to da u sebi moramo još mnogo sazrijevati, da nije dovoljno samo reći da predajemo Bogu sve svoje probleme već da doista sto posto budemo uvjereni da smo mu ih predali i da više nemamo ništa s njima, da su oni od sada njegovo zadatak. A do te razine nije lagano doći, potrebno je mnogo raditi na sebi, učvršćivati se u vjeri i posvješćivati da je Bog doista s nama koliko nas god napadale sumnje.



Ne postoji savršen život na zemlji. Postoje samo naši svakodnevni padovi i ustajanja, postoji samo naša svakodnevna odluka da je ovo vrijeme koje imamo Božji dar i da nije dobro da ga ispunimo brigama koje nas nigdje ne vode. Prihvatiti trenutnu situaciju je polazišna točka da bismo mogli reći Bogu da smo učinili sve što smo mogli a da ono što ne možemo prepuštamo njemu. Prepustimo mu jednom svoje probleme, nemojmo to samo govoriti.

Mario Žuvela

Hvala Ti, Gospodine,
za još jedan dan
proživljen Tebi na slavu.

Hvala za kruh koji si mi danas dao
i za sve čime uzdržavam svoj život.
Hvala za sve dobro što si mi danas iskazao,
za kušnje kroz koje si me provlačio.

Hvala Ti za pomoć koju si mi pri radu
i u životu pružao, hvala.
I za ljude koje susretoh,
za one s kojima dijelih tegobe proteklog dana,
za sve hvala.

U ruke Tvoje, Gospodine,
predajem duh svoj.

Ti si me otkupio, Gospodine, Bože vjerni.
Tebi prikazujem svoje spavanje
i svaki trenutak noći koja je preda mnom.

Molim te da nada mnom bdiješ,
da me štitiš, braniš i čuvaš dok spavam,
da se mogu u miru odmoriti.

Stoga se stavljam u Tvoje Presveto Srce
i pod plašt Majke Marije,
da me Ona s Tobom pomiri,
Tebi preporuči, Tebi izruči.

Tvoji sveti anđeli neka budu uza me
i neka me noćas čuvaju.
i Tvoj blagoslov neka bude nada mnom.

Udijeli mi, Gospodine,
mirnu noć i dobar san,
da se mogu dobro odmoriti
i sutra prihvatiti svjesnije
i savjesnije Tvoju volju.

A Tvoj sveti blagoslov neka me prati.

Amen.

Svima sretna i blagoslovljena ova kišna subota!

Nedavno je američka letjelica sletila na Mars, eto sada i kineska... ispitivati će tlo, tražiti vodu. Veliki uspjeh civilizacije!
Zbunjuje me to... Ustvari me iznenađuje kako naša civilizacija nema novca za infrastrukturu za dovesti vodu u dijelove Afrike, gdje ljudi umiru zbog nedostatka hrane i vode, ali ima novca za traženje vode na Marsu.
Ne znam tko je napisao, ali naišao sam negdje na misao da siromaštvo ne postoji zato što ne možemo nahraniti siromašne, već zato što ne možemo nahraniti bogate.
Lako je biti civiliziran, puno je teže biti čovjek...

Stjepan Ivan Horvat

Kršćanine, ne možeš skrivati snagu u sebi, snagu koju ti je Krist dao.
Nakon svega što si od Boga primio, ne možeš samo zatvoriti vrata svoje sobe i reći da te se sve ostalo ne tiče. Ne smiješ odustati zato što je u svijetu puno toga što treba mijenjati, a ti se osjećaš malen i slab. Zar da zakopaveš sve ono blago od talenata koje si dobio od Boga? Svijet je potreban Krista, svijet je potreban ljudi koji će ga svjedočiti svojim životom, to je tvoja najveća snaga.

Tvoja najveća snaga je kada ne kreneš onamo kamo je krenula masa zato što je to lakši put te ne traži mnogo truda i odricanja, već kreneš putem Kristova križa. Tvoja najveća snaga je da ostaviš prošlost iza sebe i ne dopustiš joj da upropasti tvoju sadašnjost, jer si svjestan da ti je Bog sve oprostio i dao novi život. Tvoja najveća snaga je da koliko god život bio težak ne bježiš od njega već hrabro se suočavaš sa svim problemima i izazovima koje imaš u njemu.

Tvoja najveća snaga je da se odrekneš života u samosažaljenju misleći da je tebi najteže te pronađeš nekoga tko je potreban tvoje pomoći i pomogneš mu. Tvoja najveća snaga je osmijeh na tvom licu koji je tu i u poteškoćama i u trenucima kada se čini da se cijeli tvoj svijet raspada. Tvoja najveća snaga da od ljudi i situacija koje ti ne donose dobro znadeš otići, budeš to sposoban, i otiđeš podignute glave prije nego pogaze tvoje dostojanstvo.



Kršćanine, ne možeš skrivati snagu u sebi, snagu koju ti je Krist dao. Ona je tako tiha i nježna, duboka i ponizna. Ta snaga ne razmeće se u dokazivanju tvoje osobe pred drugima, već pokazivanju onoga što je Krist za tebe učinio. Pogledaj u njegov križ i shvatit ćeš zašto je vrijeme da tu snagu pretvoriš u djelo ljubavi za druge, da tu snagu učiniš opipljivom da bi ovaj svijet po tvojoj vjeri i ljubavi iz dana u dan postajao bolji svijet. Kršćanine, ne skrivaj svoju snagu!

Mario Žuvela

Holy Spirit, it is said of You that You are a kind and human loving Spirit, and that a fruit that You make grow in the human soul is kindness!

Kindness is an agreeable attitude of man by which one easily wins the other person and makes him feel loved and acknowledged! And if this kindness is without falsehood – which it is without doubt, if it matures in the soul as a fruit of Your work – then it is a sun in the life of man! It reflects the attitude with which God meets us, because God does not only want us to recognize Him as our Father, but He also wants to be our trusted friend!


Jesus calls His disciples His friends (cf. Jn 15:15), and that is how He treats them! His heart is turned towards them and accepts them as they are. But this does not prevent Him from also pointing out to them their wrong attitudes, in order to unite them more deeply with the love of God!

Kindness, dear Holy Spirit, does not consist in affirming everything that the other person does, but it is an attitude of the heart that is fundamentally turned towards the person, which enables him to know that he is accepted in our presence, that he does not need to protect himself, that he can let mistrust go and that he can meet us freely! It creates a basis of trust!

It is all the more clear that, O Holy Spirit, it must be a genuine kindness, not an attitude that is pretentious or manipulative, and certainly not that attitude which is friendly on the outside but then talks bad behind the back. Let that be far from us!
The kindness, that is Your fruit, therefore involves a transformation of the heart. One is then not only sometimes friendly and then again unfriendly and dependent on moods, but this kindness grows out of the love bond with You!

If, through Your grace, it is to mature into a lasting basic mood of the heart, then clear out everything in my heart that may still stand against other people, so that it is not sympathies or antipathies that determine me, but the YES that you fundamentally have for people.

In this way, beloved God, everyone can get to know your kindness to humanity, and if this is further enhanced by acts of love, then perhaps they will also notice that kindness is not only a pleasant human attitude, but has an even deeper origin in You, especially if it is a constant way of meeting people!

And that, dear Holy Spirit, is so important for us Christians! We do not want to be in the foreground, but people should recognize You as the origin of all good things: Your kindness and goodness! But if we can open a path to this recognition through our kindness, then cleanse us all the more and purify us from all that is false and illusionary, everything that is self-centred, so that Your light presence can grow in us!

---

Svaku večer ostaneš pred pitanjem gdje si onaj pravi ti. Je li to ona osoba koji se danas samo smješkala drugima? Klimala glavom? Ili je to ona osoba koji je u društvu stavila masku i glumila neku drugu osobu? Ili možda osoba koja je pola dana provela na poslu pitajući se što tu radi? I sada kada si ostao sam i kad su pale sve maske, stojiš i pitaš se zašto je tako malo te prave osobe bilo pred drugima. Da li se možda plašiš ismijavanja, ponižavanja, odbacivanja ili se jednostavno moraš nekome dokazati?

Sad je vrijeme kada možeš biti onaj pravi ti. Možeš svojoj duši dati da diše, svoju maštu pustiti da otputuje negdje u daljinu. Zamisliti osobe koje želiš da su pokraj tebe. A sutra ujutro opet prelazak u onu staru kožu, namještanje onog javnog lica. Nemoj više tako! Daj što više onog pravoga sebe drugim ljudima i vidjet ćeš da će te više cijeniti. Pusti što bi netko mogao reći. Živi život koji imaš, a ne onaj koji uređuju drugi. To je u konačnici sve što imaš.

- Mario Žuvela

Malo imaš vremena. Sve manje. Ne troši ga na stvari koje ne vrijede. Na ljude koji se čine da su tu, a zapravo nisu. Na iskustva koja te prazne. Na događaje koji se ne pamte. Naći ćeš jednom ljude koji imaju vremena za tebe. Takvima daj sve što traže. Ljude koji te vole u svim tvojim izdanjima i ne daju da odustaneš. Naći ćeš jednom ljude kraj kojih se osjećaš voljeno. Jer sa malim znakom pažnje pokažu ti cijeli svemir.

Malo imaš vremena. Sve manje. Ali ne odustaj od svojih ciljeva. I ne razmišljaj previše zašto te tko povrijedio. Izdigni se kad dođu vremena teška vjerujući u nešto lijepo što dolazi iza njih. I ne traži puno od ljudi. Razočarat ćeš se. Što budeš manje očekivao, ljepše će ti biti. Gledaj samo da na kraju dana ne razočaraš sam sebe. Ni u mislima, ni u riječima, ni u djelima. A ovima koji su te razočarali – oprosti. Ostavi njihov svijet njima.

- Mario Žuvela

Isusova molitva za Crkvu
Sedma vazmena nedjelja


Uvod

Već treću nedjelju pratimo Isusov govor s posljednje večere. Današnji isječak toga govora pred nas stavlja tri teme: jedinstvo crkve, zaštitu od Zloga i posvećenje. Nije slučajno da se upravo ovaj evanđeoski odlomak čita na nedjelju uoči blagdana Duhova.

Isusova velikosvećenička molitva

Današnji je odlomak dio sedamnaestog poglavlja Ivanova evanđelja, koje nazivamo Isusovom velikosvećeničkom molitvom. Zašto baš tako? Ovo je jedna od rijetkih prilika kada možemo čuti Isusa kako se moli Ocu i dobiti djelomičan uvid u unutarnji život Presvetoga Trojstva. Također, Isus ovdje moli na jedan vrlo specifičan način: zagovara za svoje učenike, ali ne samo za dvanaestoricu nego i za sve „koji će na njihovu riječ vjerovati“ (Iv 17,20), tj. sve nas. U Izraelaca je jedino veliki svećenik smio doći u Hram pred Božju prisutnost i zagovarati za ljude. Dakle, Isus ovdje vrši ulogu velikoga svećenika, odakle i spomenuti naziv.

Jedinstvo Crkve

U svojoj molitvi Isus zagovara za nekoliko stvari. Prvo, moli za jedinstvo Crkve, i to na jedan vrlo radikalan način: „da budu jedno kao i mi“ (r. 11). Božanske osobe, Otac i Sin, žive savršeno jedinstvo prožimajuće, sebedarne ljubavi. Otac cijeloga sebe daje Sinu, bez ikakve uskrate, a Sin prima od Oca i daruje cijeloga sebe njemu. Ta dinamika, taj vrtlog darivanja toliko je snažan i živ da postaje treća osoba Presvetoga Trojstva – Duh Sveti. To je ono za što Krist sada moli da zavlada među njegovim učenicima. Nije dovoljno imati Crkvu – zajednicu ljudi koji dijele ista uvjerenja i običaje. Među vjernicima mora postojati odnos kakav vlada među božanskim osobama. To ne znači da se moramo rastopiti od ljubavi kad god vidimo nekoga tko je kršten. Ali znači nešto drugo, nešto što smo prošle nedjelje čuli iz Evanđelja: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“ (Iv 15,13). Biti jedno znači ostvariti takvo zajedništvo u kojem je svaka osoba spremna položiti život za drugoga, kao što je Krist učinio za svakoga od nas.

Zaštita od Zloga

U idućoj prošnji Isus moli Oca da njegove učenike, koji su još u svijetu, zaštiti od Zloga. Dok je bio na zemlji, učenike je držao pod svojim okriljem, poučavao ih je, opominjao, branio, tješio… Na neki način, učenici su bili zaštićeni i od ljudi i od đavla. No Isus odlazi, znajući da će njegovim učenicima biti teško bez njega. Ne samo da ostaju bez svoga zaštitnika nego postaju i tuđinci u svijetu: kršćani se svojim načinom života razlikuju od ostalih ljudi te samom svojom prisutnošću mnogima uznemiruju savjest. Zato ih često ljudi mrze i odbacuju. Isus zna koliko je teško živjeti prognan u stranoj zemlji pa stoga moli Oca za svoje učenike, ali ne da ih makne iz njihove sredine, nego da im dadne snagu kako bi se mogli oduprijeti grijehu, a svijet u kojem žive posvetiti.

Posvećenje u istini

U posljednjoj prošnji Isus od Oca traži: „Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina.“ (Iv 17,17). Riječ svet znači ‘odvojen’, ‘odsječen’. Bog je svet jer je odvojen od ovoga svijeta, potpuno je drukčiji. Kada Isus posvećuje apostole, on ih izdvaja iz svijeta koji propada; ne želi da žive vođeni lažnim vrednotama niti da robuju grijehu. Učenici ostaju u svijetu, ali posvećeni, odvojeni od njega, i to po istini. Kako shvatiti ove riječi? Sotona je lažac (usp. Iv 8,44), a naši problemi počinju kada počnemo vjerovati u njegove laži: primjerice, da moramo davati rezultate kako bismo vrijedili, da moramo drugima udovoljavati kako bismo bili voljeni, da je naš život slučajnost i promašaj, da bol i patnja nikada neće prestati, i još brojne druge neistine. Takve je laži Isus došao razoriti. On nam govori istinu da, bez obzira na sve promašaje i uvrede, vrijedimo jer smo Božji sinovi i kćeri; da smo od trenutka začeća beskrajno voljeni i da nijedan naš postupak to ne može promijeniti; da postoji plan za naš život koji je toliko predivan i velik da ga mi ne možemo ni zamisliti (usp. Ef 3,20). Oni koji prihvate tu istinu bit će posvećeni, izdvojeni iz ovoga svijeta te izdignuti iz očaja i ropstva besmislu u prostore beskrajne Božje radosti i ljubavi.

Molitva je uslišana

Ova čitanja nisu slučajno odabrana za nedjelju prije blagdana Duhova jer je upravo na dan Pedesetnice, u događaju izljeva Duha Svetoga, Otac ispunio sve tri molbe. Do tada su se apostoli skrivali, u strahu za vlastiti život, jer su mislili prvenstveno na sebe i svoju sigurnost. No nakon primanja Duha Svetoga svi istoga časa izlaze propovijedati Božju riječ, riskirajući pritom svoje živote. Tada su počeli toliko ljubiti svoju braću i sestre da su bili spremni dati život za njih, što se na kraju i dogodilo.

Silaskom Duha Svetoga apostoli su osnaženi za izlazak u svijet, među ljude, a da pritom ne postanu dio toga svijeta. Tako je ispunjena Isusova druga molba. Učenici su dobili darove Duha Svetoga i s njima se mogu oduprijeti zavođenju Sotone.

Treće, upravo je Duh Sveti taj koji je nadahnuo svete autore da napišu novozavjetne biblijske tekstove. Zahvaljujući tim tekstovima, mi danas imamo priliku čuti Božju istinu i posvetiti se u istini, izdvojiti se iz ovoga propadljivog svijeta te gledati na sebe i svijet Božjim očima.

Zaključak

Od blagdana Uzašašća započinje vrijeme intenzivnije pripreme za blagdan Duhova. Molimo stoga da nam Bog dadne ljubavi da budemo spremni dati svoj život za drugoga, da nas osposobi za odupiranje lažima Zloga i da nas posveti u istini kako bismo u sebi mogli imati puninu božanske radosti.

Tomislav Šagud

Psalam:

Ps 103, 1-2.11-12.19-20ab

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!

Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.

Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi,
vi jaki u sili što izvršujete naredbe njegove.

Političar smrtno nastrada u prometnoj nesreći.

Duša mu krene put neba i sretne se sa Svetim Petrom.
- Dobro došao na nebesa - reče Sveti Petar - vidjet ćemo hoćeš li otići u Raj ili Pakao.
- Samo ti mene pusti u Raj, neće biti problema.
- Pustio bih te, ali moram se pridržavati procedure. Propis je takav da moraš proživjeti jedan dan u Paklu, jedan dan u Raju. Poslije toga ćeš sam odlučiti.
- Dobro - reče političar.

Sveti Petar ga otprati do lifta koji se spuštao dolje, dolje, dolje, sve do Pakla. Vrata lifta se otvore i poslanik se nađe usred pažljivo njegovanog terena za golf. U blizini su bile klupske prostorije, a ispred njih veliki broj njegovih prijatelja i političara sa kojima je često surađivao.
Svi su bili razdragani i sretni, obučeni u lijepa večernja odijela. Prilazili su da ga pozdrave, oživljavajući uspomene na vremena kada su se zajedno družili na račun poreznuh obveznika. Poslije su uživali u jastogu i kavijaru i ispijanju šampanjca. No, dan je završio i svi su došli da ga isprate.
Mahali su mu dok se lift polako penjao, penjao i penjao naviše gdje ga je čekao Sveti Petar i poslao u Raj.
Iduća 24 sata bio je u društvu veselih duša, premještajući se sa oblaka na oblak, svirajući harfu i pjevajući. I ovo vrijeme je brzo prošlo tako da se ponono našao pred Svetim Petrom.
- Dobro, proveo si jedan dan u Paklu i jedan dan u Raju. Sada izaberi svoju vječnost.
Političar malo razmisli pa odgovori:

- Raj nije loš, ali mislim da će mi bolje biti u Paklu.
Sveti Petar ga bez riječi otprati do lifta i pošalje dolje, dolje i dolje, sve do Pakla. Vrata lifta se otvore i on se nađe usred zapuštene poljane prepune raznih otpadaka i smeća. U toj prljavštini vidio je svoje prijatelje kako sakupljaju otpad u crne vreće i čekaju da nešto siđe odozgo.

- Ne razumijem - zajeca on - prekjučer sam bio ovdje, tu je bilo igralište za golf i klupske prostorije gdje smo se gostili jastogom i kavijarom, pili šampanjac, igrali i bogovski zabavljali. Sada je tu pustinja prepuna otpadaka i prljavštine, a moji prijatelji izgledaju tako jadno. Što se to dogodilo?

Đavao mu stavi ruku na rame, nasmiješi se i pogleda ga ispod obrva, pa kaže:

- Sinoć i preksinoć smo imali predizborne skupove ... A danas ... danas si glasao.

"Molitva za Marilyn Monroe" (E. Cardenal, 1965.)

Gospode,
primi ovu djevojku cijelom svijetu poznatu po imenu
Marilyn Monroe
iako to nije bilo njezino pravo ime
(ali Ti znaš njezino pravo ime, ime siročeta silovanog
u devetoj godini
i prodavačice koja se pokušala ubiti kad je imala šesnaest)
i koja sada pred Tebe dolazi bez imalo šminke
bez svoga agenta za odnose s javnošću
bez fotografa i bez potpisivanja autograma
osamljena kao astronaut suočen sa svemirskom noći.

Još kao dijete sanjala je kako stoji gola u crkvi
(kako piše u TIME magazinu)
pred mnoštvom koje kleči, glava pognutih do zemlje
i morala je hodati na prstima kako ne bi uznemirila glave.
Ti poznaješ naše snove bolje od psihijatara.
Crkva, kuća, pećina, sve je to sigurnost majčinih njedara ali ima tu još nešto više od toga …
Te glave predstavljaju njene obožavatelje, to je jasno
(gomila glava u tami i zraka probijajuće svjetlosti).

Ali hram nisu studiji 20th Century Foxa.
Hram - od mramora i zlata - hram je njenog tijela
u kojem Sin Čovječji s bičem u ruci
izgoni prodavače 20th Century Foxa
koji su Tvoju kuću molitve pretvorili u razbojničku špilju.

Gospode,
u ovom svijetu onečišćenom grijesima i radioaktivnošću
ti sigurno nećeš biti strog prema njoj koja je samo jedna mala prodavačica.
Ona je poput svih djevojčica sanjala kako će postati filmska zvijezda.
I njen san je postao stvarnost (ali ona koja živi u Technicoloru).
Ona je samo glumila po scenariju koji smo joj dali.
– Scenariju naših osobnih života – a to je bio jedan apsurdni scenarij.

Oprosti joj, Gospode, a oprosti i nama
za naš 20th Century
i ovu kolosalnu super-produkciju u kojoj smo svi sudjelovali.
Ona je gladovala za ljubavlju, a mi smo joj ponudili sredstva za smirenje.
Za njenu tugu, zbog toga što nismo sveti
predložili smo psihoanalizu.
Sjeti se, Gospode, njenog rastućeg straha od kamere
i njenog zazora prema šminkanju - insistirajući na novoj šminki u svakoj sceni -
i kako je njen užas rastao sve veći i kako je sve više kasnila u studije.

Kao svaka prodavačica,
sanjala je kako će biti filmska zvijezda.
I njezin život bio je nestvaran poput sna kojeg psihijatar protumači i pospremi u arhiv.

Njene su romanse bile poljubac sa zatvorenim očima
a kada bi otvorila oči našla bi se pod reflektorima
i onda bi ugasili reflektore!
Skinuli bi zatim oba zida sobe (bila je to filmska scenografija)
u međuvremenu bi režiser odšetao sa notesom u ruci
jer scena je već bila snimljena.
Ili poput plovidbe na jahti, poljupca u Singapuru, plesa u Riju primanja u zdanju vojvode i vojvotkinje od Windsora
viđena u uskoj sobi njenog bijednog apartmana.
Film je završio bez poljupca na kraju.
Našli su je mrtvu u krevetu s rukom na telefonu.
A detektivi nisu znali koga je to htjela nazvati.
Bila je
poput nekog tko je izabrao jedini prijateljski glas
i čuje samo onaj snimljen na kazeti koji kaže: WRONG NUMBER.
Ili poput nekog ranjenog od gangstera koji posiže u grču za isključenim telefonom.

Gospode:
tko god da bio taj koga je željela nazvati
i nije ga dobila (možda i nije bio nitko
ili je bio Netko čijeg broja nema u telefonskom imeniku Los Angelesa)
odgovori joj na poziv Ti.

Ernesto Cardenal (1925–2020) je katolički svećenik, revolucionar, teolog oslobođenja i jedan od najznačajnijih pjesnika Latinske Amerike.

Nitko te ne može natjerati da danas započneš ispočetka. Nitko osim tebe. Nakon poraza izgubljene flote, nitko ti ne može kazati: Ostao ti je još jedan brodić. Dovoljan za novo putovanje. Ne gledaj sada na ono što ti je prošlost oduzela i ožiljke koje je ostavila. Neka od najvećih postignuća na ovom svijetu ostavili su ljudi s najvećim ožiljcima. To možeš i ti. I nemjerljive su snage kad odlučiš ići naprijed usprkos mišljenjima ljudi koji ti kažu „ne možeš“.

Svakog dana proslavi jednu malu pobjedu. Probudio si se. Imaš se nečemu radovati. Nekoga voljeti. Imaš nekoga tko će ti biti vjetar u leđa. Proslavi sve svoje slabosti jer ako budeš mudar one danas mogu postati tvoje jakosti. Stavi malo duše u svoj osmijeh i svoju riječ i vidjet ćeš kako će čuda ostajati iza tebe. Imaš šanse napraviti nešto veliko svojim rukama. Ranjen čovjek, koji je odlučio ići naprijed, najveća je snaga koja hoda ovom zemljom.

- Mario Žuvela

Slaba izlaznost birača čak i u Zagrebu, kuga je demokracije u Hrvatskoj. Tako, Tomašević tek s podrškom od 14,5 % građana osvaja 45 % glasova. Zar nije ludo? Dakle, točno svaki sedmi građanin je bio dostatan da se preuzme zamalo apsolutna vlast u gradu. Jer u tome nije sudjelovalo 2/3 Zagrepčana. U nekim mjestima u Hrvatskoj je i daleko gore.
Kako vratiti demokraciju? Kako popularizirati izbore, učiniti ih omiljenim sportom, posvijetiti osjećaj za dùžnost?
Mora biti načina, jer svakome je, ako ništa drugo, stalo barem do njega samoga i do njegovoga boljeg života.
Pitanje i provokacija za dugo domišljanje... možda osobito za mlade?

Pater Ike Mandurić

Usred psihoterapije jedna je pacijentica iznenadila svoga terapeuta izjavivši: „Ja sam kriva za sve svoje probleme!” Dok se terapeut čudio ovim riječima, ona je zaključila: „Ako sam ja kriva, onda mogu učiniti nešto da se promijenim.” Ako mi nismo, barem dijelom, krivi za svoje probleme, onda je kriv Bog ili kleta sudbina – dakle, ne možemo učiniti ništa da promijenimo svoje stanje. Ostaje nam samo sklupčati se u svojoj boli i preuzeti status žrtve. Značajan je razlog za usvajanje ovog problematičnog stava to što je krivnja stigmatizirana: pogriješiti, tj. biti u krivu, znači riskirati društvenu obilježenost i prijezir, što nas priječi da greške prihvatimo kao normalan dio ljudskog iskustva i putokaz u osobnom razvoju. Krivnja bi trebala biti gorko-slatko iskustvo kajanja zbog pogreške i radosti zbog otkrića novog puta prema svetosti.

* Inspiracija: J. Peterson, „12 pravila za život“

Tomislav Šagud

Eighth Meditation on the Holy Spirit: True Peace


Beloved Holy Spirit, one of Your wonderful gifts is peace. It is a peace that the world cannot give (cf Jn 14:27), but neither can it take. This points to a peace different from the peace we usually know – it is a peace that lasts.

The world talks so much about peace, but cannot find it! There is always war somewhere, and the peace achieved is often fragile. But where is peace to come from? With all good will, one does not reach that dimension of peace of which Jesus speaks.

Peace is not only the absence of the concrete war, important as it is. Peace is more: It is the conformity of life with the truth of being and gets its creative power from there.

In these reflections we come to deeper questions, Holy Spirit, for it is true when it is said that peace must first begin with us!


So where does peace come from?

Brother Klaus, a saint from Switzerland, tells us: “Peace is always in God!”
Peace comes from the relationship with God, when our lives are completely ordered in Him. If we allow You, Holy Spirit, the possibility of clearing out everything that opposes peace in us, then it matures as Your fruit. First of all, it overcomes the inner war within us that comes from disordered passions, the war against our reason, by doing what we actually know that we should not do. The Spirit also works on our wrong attitudes: self-concentration, pride and much more. He opens our eyes to the whole perspective and lets our own ego take a back seat to the greater good.

But what applies to us also applies to the world. If we do not close our eyes, we see so many areas of the world in conflict, so much violence, which is not always visible, but still terribly present!

How, for example, is true peace to come when the lives of innocent children in the mother’s womb are not respected but destroyed?

How can peace come when people do not know the source of peace?
How can peace come when the truth is not recognized and respected?

So, Holy Spirit, I see only one way to find true and deeper peace: We must get to know You more deeply, the source of peace, and become capable of being peacemakers in You.

And we should tell other people about You, tell in Your light about the goodness of our Heavenly Father. True peace would come when they got to know the Father of all people properly, as He really is. Who then, if he does not close his heart, could still wage war against his fellow human beings?

Isn't God a Master Artist and Creator? Beautiful! <3

JA SAM POBIJEDIO SVIJET

(Marija Valtorta: Spjev o Bogočovjeku, svezak 9, str. 235.)

»Sada vjerujete? U posljednji čas? Tri su već godine kako vam govorim! Ali već u vama djeluje Kruh koji je Bog i Vino koje je Krv, koja nije došla od čovjeka a daje vam prvi drhtaj pobožanstvenjenja. Vi ćete postati bogovi ako budete ustrajali u mojoj ljubavi i u mom posjedu. Ne kao što reče Sotona Adamu i Evi, nego kako Ja vama kažem"11. To je pravi plod sa stabla Dobra i života. Zlo je pobijeđeno u onome tko se njima hrani, i Smrt je mrtva. Tko od ovoga jede živjet će dovijeka i postat će "bog" u Kraljevstvu Božjem. Vi ćete biti bogovi ako ostanete u Meni. Pa ipak, evo... makar imali u sebi ovaj Kruh i ovu krv, budući da dolazi čas u koji ćete biti raspršeni, vi ćete okrenuti svaki svojim putem, a mene ćete ostaviti samoga... Ali nisam sâm. Imam Oca sa sobom. Oče, Oče, ne ostavi Me! Sve sam vam rekao... Da vam dadem mir. Moj Mir. Još ćete biti potišteni. Ali imajte vjeru. Ja sam pobijedio svijet.«

Moje buđenje je kao novi početak: pun iščekivanja, nade i pouzdanja. Ovaj dan započinjem s velikom otvorenošću. Kao prvo pozdravljam Tebe, Gospodine, Bože moj. Pozivam Te da dođeš zajedno sa mnom u moj dan. Moji sati su još puni mogućnosti.
Sve će opet biti dobro, jer mi Ti pomažeš. Mnogo toga će doći kao i u druge dane, jer moj život ide dalje prema svome cilju. Pa ipak je ovaj dan nešto posebno, jer mogu i hoću ispuniti Tvoju volju. Pomozi mi danas živjeti svjesno i radosno. Daj mi razumijevanja za svoje bližnje. Svima s kojima ću se danas susresti želim darovati dobrotu i ljubav, pouzdanje i radost.

Oslobodi me loših navika. Daj mi snage za novi početak. Oslobodi me skrivenih strahova. I mojih nepotrebnih briga. Uspjeh i radost su i Tvoj dar. Danas ću Tvojom pomoću u mnogočemu uspjeti. S Tobom će ovaj dan opet biti lijep.

Ne gledam više jutro i večer kao početak i kraj jednoga dana, gledam ih kao početak i kraj jednog cijelog života. Jer više od današnjega dana niti imam, niti trebam. Kad u moru prolaznosti shvatim sebe kao samo jednu kap, manje me diraju svi oni problemi. Brige. Nepravde. Razočarenja. Jer za trenutak te kapi više nema a i svega onoga što se važnim činilo. A na kraju se opet svakome vrati ono što je dao i učinio. Nad tim mi nije razbijati glavu.

Ostaje mi samo upijati trenutke koje imam. Izvlačit ljepotu iz malih stvari. Radovat se s ljudima koje je život stavio na moj put. Bez sumnje, ne gledati natrag mi je bila najljepša stvar koju sam u životu učinio. Dobio sam osjećaj da sve slaže samo od sebe, kao neke lego kocke. I da nepovezani i besmisleni događaji života ipak imaju neku svrhu. Do kraja današnjeg dana veliki je put. Želim ga prijeći otvorena srca i s mnogo dobre volje. Mora se dogoditi nešto lijepo.

- Mario Žuvela