Asylum

I evo poante iz prvog jutrošnjeg posta:
 
»Ja vam dajem zapovijed da se ljubite. I da opraštate. Jeste li razumjeli? Pa ako je u svijetu mržnja, u vama neka bude samo ljubav. Prema svima. Koliko ćete naći izdajnika na vašem putu! Ali ne smijete ih mrziti i vraćati im zlo. Inače će Otac mrziti vas.
 
Prije vas mrzili su i izdali Mene. Pa ipak, vi to vidite: Ja ne mrzim. Svijet ne može ljubiti ono što nije kao on. Zbog toga neće vas ljubiti. Kad biste bili njegovi ljubio bi vas, ali niste od svijeta, budući da sam vas Ja uzeo iz svijeta. I zbog toga vas mrze."
 
https://www.ex-iskon-pleme.com/t45324p760-asylum#1847751

metilda wrote:I evo poante iz prvog jutrošnjeg posta:
 
»Ja vam dajem zapovijed da se ljubite. I da opraštate. Jeste li razumjeli? Pa ako je u svijetu mržnja, u vama neka bude samo ljubav. Prema svima. Koliko ćete naći izdajnika na vašem putu! Ali ne smijete ih mrziti i vraćati im zlo. Inače će Otac mrziti vas.
 
Prije vas mrzili su i izdali Mene. Pa ipak, vi to vidite: Ja ne mrzim. Svijet ne može ljubiti ono što nije kao on. Zbog toga neće vas ljubiti. Kad biste bili njegovi ljubio bi vas, ali niste od svijeta, budući da sam vas Ja uzeo iz svijeta. I zbog toga vas mrze."
 
https://www.ex-iskon-pleme.com/t45324p760-asylum#1847751

to je napisala Maria Valtorta koja je imala nesreću da ima ludu mater Iside Fioravanzi. mater koja je bila psihopat, maliciozna sadistička narcisoidna kučka koja je vlastitu kćerku uništila na sve moguće načine pa se Maria u očaju obratila nekom imaginarnom biću za pomoć ne bi li na taj način nekako preživjela sve psihičke verbalne torture svoje proklete matere.

i opet ti koristiš tuđu nesreću da bi propagirala svoju religiju.

– THE SUPERSTITION OF ISIDE FIORAVANZI –

In her Autobiography, Maria Valtorta reveals to us – and direct witnesses confirm it – that she had an extremely severe and authoritarian mother who bullied her docile husband and imposed every kind of suffering on her daughter – who certainly had to draw from it too a motive for her sanctification.

ISIDE FIORAVANZI, born in 1861 at Cremona, and deceased at Viareggio in 1943, married to Giuseppe Valtorta in 1893, was one year older than her husband, but did not want that to be said or known. A woman who, for those times, was cultured (she was a French teacher), she remained a homemaker, even while loving the 19th Century vanity of extravagant hats and parlor visits.

The vexations which in her worst moments she inflicted on her patient husband (who was even a soldier!) and on her only daughter (who in boarding-school they called "Valtortino" ["little Valtorto"– masculine – for her virile character!], did not only manifest themselves in frequent, noisy scenes, but were at times hatched in a crude kind of premeditation. To recount them, we admit, makes us shudder.

And yet, to contrast with such crudeness, there is a pathetic aspect of signora Iside: she collected and kept the first baby-teeth of her Maria, jealously gathered up the first lock of her hair, kept in its place the photograph of her baby, scrupulously noting with the precise writing of a teacher, the object, the circumstances, the date. It seems to us that in those moments she saw the future lot of her daughter, and in anticipation wished to keep every memory of her.

This is why she has become dear and familiar to us. And then, we do not know to what point she was responsible for her own extravagances, or where there began to sprout instead some pathological element. And we do not know, above all, the plans of God. Who knows whether signora Iside did not suffer atrociously from her very own character!

This egotistic and terrible mother, moreover, who caused such anguish to her sick daughter, every so often gave Maria occasion, in her bed of suffering, to split her sides laughing, when she understood that a tragedy which had reached its crisis, was plunging into the grotesque.
Such a scene – recounted to us by Martha Diciotti,1 who still laughs about it – was provoked by the especially strong superstition of signora Iside.

Beside the Valtorta house dwelled two old married people. The husband was sick and in desperate condition. His wife, being informed by the doctor of his condition, could not endure this sorrow and she died two days before her husband.

The undertakers, seeing themselves ordering two biers for the same address at so short an interval, had no doubt that it was a question of an oversight, and without delay they brought the second bier to Valtorta's house where they knew that for some time she lay sick in bed.
They knocked on the door and signora Iside went to open it. Small, bony, and with the natural caution of one who is always suspicious, she poked her nose in the doorway. But the undertakers did not stand on any ceremony: with their professional zeal, they threw open the door and set to work manipulating the door-bolt, so as to open the other half also in order to enter easily with their mournful burden [the bier].
What followed, is worthy only of the most vivid imagination!


http://www.bardstown.com/~brchrys/IsideF.html

Gnječ wrote:

metilda wrote:I evo poante iz prvog jutrošnjeg posta:
 
»Ja vam dajem zapovijed da se ljubite. I da opraštate. Jeste li razumjeli? Pa ako je u svijetu mržnja, u vama neka bude samo ljubav. Prema svima. Koliko ćete naći izdajnika na vašem putu! Ali ne smijete ih mrziti i vraćati im zlo. Inače će Otac mrziti vas.
 
Prije vas mrzili su i izdali Mene. Pa ipak, vi to vidite: Ja ne mrzim. Svijet ne može ljubiti ono što nije kao on. Zbog toga neće vas ljubiti. Kad biste bili njegovi ljubio bi vas, ali niste od svijeta, budući da sam vas Ja uzeo iz svijeta. I zbog toga vas mrze."
 
https://www.ex-iskon-pleme.com/t45324p760-asylum#1847751

to je napisala Maria Valtorta koja je imala nesreću da ima ludu mater Iside Fioravanzi. mater koja je bila psihopat, maliciozna sadistička narcisoidna kučka koja je vlastitu kćerku uništila na sve moguće načine pa se Maria u očaju obratila nekom imaginarnom biću za pomoć ne bi li na taj način nekako preživjela sve psihičke verbalne torture svoje proklete matere.

i opet ti koristiš tuđu nesreću da bi propagirala svoju religiju.

Gnječ, lijepo je što si se potrudio googlati o Mariji Valtorti. Njezin Spjev o Bogočovjeku je privatna objava koju vjernici nisu dužni ni prihvatioti ni čitati. Neobavezna je. Ja sam Spjev pročitala makar 5 puta. I odgovorno tvrdim da je potpuno u duhu Evanđelja.
 
A Evanđelje iz današnjeg ulomka koji sam citirala glasi:
 
Vi niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta
Evanđelja dana i kratko razmišljanje (Iv 15,18-21)


U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.
Sjećajte se riječi koju vam rekoh: Nije sluga veći od gospodara. Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, i vašu će čuvati. A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla.«

***
Dok je u čitanjima iz Evanđelja proteklih dana prevladavala riječ ljubav, Isus sada govori o mržnji. Radi se o mržnji kojom svijet mrzi Isusa i njegove učenike. Premda je Isus došao da svijet spasi, nije ga čitav svijet upoznao i primio. Uz one koji su prihvatili Isusovu riječ postoji i svijet koja se Isusu protivi i odbacuje ga. Isus kaže i zašto: jer ne znaju onoga koji ga je poslao.



Svijet koji ne priznaje Boga ne prihvaća Kristovu ljubav. Rezultat je mržnja koja se realizira u proganjanju Isusa i njegovih učenika. Što su učenici bliže Isusu, to su i progoni veći. Isus kaže učenicima da bi ih svijet ljubio kad bi oni bili od svijeta. Njih je Isus izabrao iz svijeta. Oni svijetu više ne pripadaju. Razmišljaju i djeluju drukčije od svijeta, a svijet je samodopadan i mrzi sve što nije njegovo. To objašnjava zašto svijet s jedne strane želi ostaviti dojam otvorenosti i visoke tolerancije prema drugomu i drukčijemu, a zapravo je isključiv i nesnošljiv prema svemu što mu se ne sviđa. Onaj izraz „govor mržnje“ autoportret je upravo takvoga svijeta.

Razmišljala sam o Violatoričinim riječima da se postavljam s visoka i dociram. Radi se zapravo o vizualnoj varci. Naime, pdf Religija nalazi se na vrhu dijela foruma pod nazivom Društvo. Tako uvijek ispada da su moji upisi iznad vas.

Ovim putem molim Kica da pdf Religija stavi na samo dno Društva kako se vi ne biste osjećali pogođeno i uznemireno. Hvala unaprijed!

Primijetila sam da mi neprestano spočitavate kako tuđu nesreću koristim za propagiranje svoje vjere. No očito vam nije poznato da je prema nauku Crkve krv mučenika u korijenima Crkve i da Crkva raste iz krvi mučenika.
Pa evo jedan tekst kao objašnjenje:
 
 
Snažno svjedočanstvo mučenika 20. stoljeća
Rim
08.04.2008. 



Papa pohodio baziliku Sv. Bartolomeja na otoku Tiberu posvećenu mučenicima 20. i 21. stoljeća



Ovo je hodočašće u spomen na mučenike 20. stoljeća, bezbrojne muževe i žene, znane i neznane, koji su u tijeku 20. stoljeća prolili svoju krv za Gospodina, tim je riječima papa Benedikt XVI. opisao svoj posjet bazilici Sv. Bartolomeja na Otoku (San Bartolomeo all’Isola) 7. travnja, koju je papa Ivan Pavao II. posvetio mučenicima 20. i 21. stoljeća.


O bazilici smještenoj na otoku Tiberu, odakle dolazi i njezin naziv, skrbi Zajednica sv. Egidija koja ove godine slavi 40. obljetnicu postojanja. Na ovome mjestu bremenitom uspomenama, nastavio je Papa, zapitajmo se: zašto ta naša braća mučenici nisu pokušali pod svaku cijenu spasiti nezamjenjivi dar života? Zašto su nastavili služiti Crkvi, usprkos ozbiljnim prijetnjama i zastrašivanjima?


“Svaki mučenik vjere”, odgovorio je Papa, “spreman je žrtvovati život za Kraljevstvo. Na taj se način postaje Kristovim prijateljima; tako se čovjek suobličava njemu, prihvaćajući žrtvu do kraja, ne postavljajući granice daru ljubavi i služenju vjeri”. Ovom bazilikom, gdje se čuvaju relikvije apostola Bartolomeja i gdje se časte posmrtni ostaci sv. Adalberta, odzvanja rječito svjedočanstvo onih koji su, ne samo u tijeku 20. stoljeća, već od početaka Crkve živeći ljubav prinijeli u mučeništvu svoj život Kristu, rekao je Papa.


U porazu, u poniženju onih koji trpe zbog evanđelja, na djelu je snaga koju svijet ne poznaje: to je snaga ljubavi, goloruka i pobjedonosna također u prividnom porazu, istaknuo je Papa koji se tijekom svoga posjeta zadržao kod šest oltara bazilike Sv. Bartolomeja podignutih “u spomen na kršćane koji su pali pod totalitarnim nasiljem komunizma, nacizma, onih koji su ubijeni u Americi, Aziji i Oceaniji, u Španjolskoj i Meksiku, kao i u Africi”.


Mnogi su od njih, podsjetio je Papa, ubijeni dok su vršili evangelizacijsko poslanje Crkve, drugi su ubijeni iz mržnje prema vjeri, a nemali ih se broj radije žrtvovao no da napusti siromašne i one u potrebi. Kristovo svjedočanstvo do prolijevanja krvi progovara snažnijim glasom od podjela iz prošlosti, ponovio je Papa. I ovo 21. stoljeće je započelo u znaku mučeništva jer kada su kršćani doista kvasac, svjetlo i sol zemlje, i sami postaju, kao što se dogodilo i s Isusom, proganjani, poput Njega su znak osporavan, rekao je Papa koji je na kraju istaknuo: “Kako je samo korisno gledati svjetlo svjedočanstvo onih koji su nam prethodili u znaku herojske vjernosti sve do mučeništva!”

metilda wrote:Primijetila sam da mi neprestano spočitavate kako tuđu nesreću koristim za propagiranje svoje vjere. No očito vam nije poznato da je prema nauku Crkve krv mučenika u korijenima Crkve i da Crkva raste iz krvi mučenika.
Pa evo jedan tekst kao objašnjenje:
 
 

In order to control someone through his or her emotions, feelings often have to be redefined. Happiness, for example, is a feeling everyone desires. However, if happiness is defined as being closer to God, and God is unhappy (as He apparently is in many religious cults), then the way to be happy is to be unhappy. Happiness, therefore, consists in suffering so you can grow closer to God.

Gnječ wrote:

metilda wrote:Primijetila sam da mi neprestano spočitavate kako tuđu nesreću koristim za propagiranje svoje vjere. No očito vam nije poznato da je prema nauku Crkve krv mučenika u korijenima Crkve i da Crkva raste iz krvi mučenika.
Pa evo jedan tekst kao objašnjenje:
 
 

In order to control someone through his or her emotions, feelings often have to be redefined. Happiness, for example, is a feeling everyone desires. However, if happiness is defined as being closer to God, and God is unhappy (as He apparently is in many religious cults), then the way to be happy is to be unhappy. Happiness, therefore, consists in suffering so you can grow closer to God.

Ovo je potpuno pogrešno tumačenje jer Bog je radost, sreća, smijeh i sve što je pozitivno. No treba razumjeti koncept Kristove patnje, a to kako sam vidjela teško dolazi do tebe i tvojih drugova pa se neću truditi posebno objašnjavati.

metilda wrote:

Gnječ wrote:

metilda wrote:Primijetila sam da mi neprestano spočitavate kako tuđu nesreću koristim za propagiranje svoje vjere. No očito vam nije poznato da je prema nauku Crkve krv mučenika u korijenima Crkve i da Crkva raste iz krvi mučenika.
Pa evo jedan tekst kao objašnjenje:
 
 

In order to control someone through his or her emotions, feelings often have to be redefined. Happiness, for example, is a feeling everyone desires. However, if happiness is defined as being closer to God, and God is unhappy (as He apparently is in many religious cults), then the way to be happy is to be unhappy. Happiness, therefore, consists in suffering so you can grow closer to God.

Ovo je potpuno pogrešno tumačenje jer Bog je radost, sreća, smijeh i sve što je pozitivno. No treba razumjeti koncept Kristove patnje, a to kako sam vidjela teško dolazi do tebe i tvojih drugova pa se neću truditi posebno objašnjavati.

pa zar vi ne glorificirate patnju kao radost? ja vidim da upravo to radite. redefinirali ste emocije i sve izvrnuli za 180 naopako. kakva Kristova patnja??? to je alegorija za našu zvijezdu Sunce kojoj ste vi nadjenuli ime Isus.

Gnječ wrote:

metilda wrote:

Gnječ wrote:

metilda wrote:Primijetila sam da mi neprestano spočitavate kako tuđu nesreću koristim za propagiranje svoje vjere. No očito vam nije poznato da je prema nauku Crkve krv mučenika u korijenima Crkve i da Crkva raste iz krvi mučenika.
Pa evo jedan tekst kao objašnjenje:
 
 

In order to control someone through his or her emotions, feelings often have to be redefined. Happiness, for example, is a feeling everyone desires. However, if happiness is defined as being closer to God, and God is unhappy (as He apparently is in many religious cults), then the way to be happy is to be unhappy. Happiness, therefore, consists in suffering so you can grow closer to God.

Ovo je potpuno pogrešno tumačenje jer Bog je radost, sreća, smijeh i sve što je pozitivno. No treba razumjeti koncept Kristove patnje, a to kako sam vidjela teško dolazi do tebe i tvojih drugova pa se neću truditi posebno objašnjavati.

pa zar vi ne glorificirate patnju kao radost? ja vidim da upravo to radite. redefinirali ste emocije i sve izvrnuli za 180 naopako.  kakva Kristova patnja??? to je alegorija za našu zvijezdu Sunce kojoj ste vi nadjenuli ime Isus.

Opet pogrešno Gnječ.
Pročitaj ovaj dio Evanđelja:





Isus reče svojim učenicima: "Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna."


Iv 15,9-11

Da si pratio moju temu bez predrasuda vidio bi s koliko radosti govorim o životu, prirodi, ljudima.
Problem patnje je složen u svim religijama i filozofijama da bismo sada o tome raspredali.

KROZ DOŠAŠĆE S MARICOM STANKOVIĆ (3)

Bog je radost i tko živi u radosti, živi u Bogu
Radost je osnovni kršćanski stav. I nitko nema takvo pravo na radost kao mi. I nitko ne posjeduje tako duboki razlog da se raduje kao mi.


Današnja nedjelja! Tako divna i bogata nedjelja! Crkva je zove Gaudete – Radujte se, jer prvi stihovi ulazne molitve glase: “Radujte se uvijek u Gospodinu, i opet vam kažem: Radujte se!”

Radujte se! Zašto da se radujemo? Zato, nastavlja sv. Pavao “jer Gospodin je blizu. Ništa se ne uznemirujte nego sve svoje molbe očitujte pred Bogom u molitvi”.

A onda će se ta ista misao ponoviti u oraciji: “Prikloni, Gospodine uho svoje našim molitvama i milošću svoga pohoda prosvijetli tmine naše duše!”

Pa tko da se ne raduje na takvo obećanje, na takav pohod, pred takvom pojavom svjetla?

Još ćemo jednom iste misli pročitati u poslanici Pavlovoj Filipljanima: “Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu… I mir Božji koji nadvisuje svaki um neka čuva naša srca i naše misli u Isusu Kristu, Gospodinu našemu” (Fil 5, 4-5.7).


I konačno u pričesnoj molitvi s Izaijom: “Naviještajte malodušnima da budu jaki i da se ne boje, jer gle, naš će Bog doći i spasit će nas” (usp. Iz 35,4).

Radujte se! Radujte se!

Jeste li kada mislili na to da je radost osnovni kršćanski stav. Osnovno kršćansko raspoloženje!

Kako? Radost u ovim vremenima? U ovim poteškoćama? U poteškoćama vremena i mojim osobnim poteškoćama?

Pa ipak: radost je osnovni kršćanski stav. I nitko nema takvo pravo na radost kao mi. I nitko ne posjeduje tako duboki razlog da se raduje kao mi. Nitko nema takav razlog ni u sebi ni izvan sebe.

Ne sami po sebi, ni po svojoj krhkoj naravi, već po onome koji je po svome Veličanstvu daleko izvan nas, a po svojoj ljubavi u nama.

Radujmo se, i moramo se radovati, što ga imamo i što ga posjedujemo. I što će doskora i opet na poseban način doći da svoju opstojnost u nama još više popuni, poveća; jer on hoće da se u nama umnožava, da raste.

Radujmo se, jer je Gospodin blizu i mi ćemo ga vidjeti.

Radujmo se, jer će nas doskora obasjati svjetlo iz betlehemske špilje.

Radujmo se, jer ćemo doskora čuti pjesmu: “Slava Bogu na visini”.

Radujmo se, jer imamo bezgrešnu Majku!

Radujmo se, jer je Isusov poočim postao i naš zaštitnik!

Radujmo se, jer smo i mi pozvani da blagu vijest nosimo u duše, u svijet.

Preživimo danas tu veliku radost nade i čekanja, čežnje i posjedovanja.

Htjela bih da nijedna druga misao ne prođe kroz vaše duše osim misli radosti.

I da se ni jedan osjećaj ne javi u vama koji nije radost. Da današnji dan bude doista dan u koji ćete biti puni radosti, ali u koji ćete i sijati radost oko sebe.

Jer Bog je radost i tko živi u radosti, živi u Bogu Trojedinomu.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Marice Stanković Adventska čežnja.

Danas oprosti svima!
Ne zato što oni zaslužuju oprost,
već zato što ti zaslužuješ mir.

metilda wrote:

Gnječ wrote:

metilda wrote:

Gnječ wrote:

metilda wrote:Primijetila sam da mi neprestano spočitavate kako tuđu nesreću koristim za propagiranje svoje vjere. No očito vam nije poznato da je prema nauku Crkve krv mučenika u korijenima Crkve i da Crkva raste iz krvi mučenika.
Pa evo jedan tekst kao objašnjenje:
 
 

In order to control someone through his or her emotions, feelings often have to be redefined. Happiness, for example, is a feeling everyone desires. However, if happiness is defined as being closer to God, and God is unhappy (as He apparently is in many religious cults), then the way to be happy is to be unhappy. Happiness, therefore, consists in suffering so you can grow closer to God.

Ovo je potpuno pogrešno tumačenje jer Bog je radost, sreća, smijeh i sve što je pozitivno. No treba razumjeti koncept Kristove patnje, a to kako sam vidjela teško dolazi do tebe i tvojih drugova pa se neću truditi posebno objašnjavati.

pa zar vi ne glorificirate patnju kao radost? ja vidim da upravo to radite. redefinirali ste emocije i sve izvrnuli za 180 naopako.  kakva Kristova patnja??? to je alegorija za našu zvijezdu Sunce kojoj ste vi nadjenuli ime Isus.

Opet pogrešno Gnječ.
Pročitaj ovaj dio Evanđelja:





Isus reče svojim učenicima: "Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna."


Iv 15,9-11

Da si pratio moju temu bez predrasuda vidio bi s koliko radosti govorim o životu, prirodi, ljudima.
Problem patnje je složen u svim religijama i filozofijama da bismo sada o tome raspredali.

zašto misliš da ja imam predrasude? možda si ustvari pod predrasude mislila reći da sam skeptičan, sumnjičav? jer naravno, kako bi uopće vidio ako sam skeptičan jel tako? znači moram totalno odbaciti kritičko razmišljanje i bezrezervno prihvatiti ono što piše u bibliji ili popi predikaju jer da crkva, religija i kritičko razmišljanje ne idu zajedno nikako. brutalni antagonizam. crkva traži totalnu poslušnost i tu netko tko razmišlja svojom glavom nema mjesto.

to je klopka broj 1. totalna poslušnost crkvi. ti ima da slušaš a ne da razmišljaš. popi znaju i razmišljaju umjesto i za tebe. samo oni i nitko drugi. vjernicima je dopušteno razmišljati ali samo unutar granica crkve to znači poizvodoiti iz jednog te istog teksta bezbroj značenja i varijacija što se zove mind games. postavite laž za istinu koja udara u zdravu pamet i zdravu logiku i onda pokušavate na bezbroj načina same sebe i sve oko sebe uvjeriti brainwashing da je ta laž ustvari istina.

nema dvojbe da je kršćanstvo najveća psihološka manipulacija u povijesti ljudskog roda. toliko je ta prevara dobro smišljena da sad funkcionira kao perpetuum mobile.

treba odati priznanje kurvinim sinovima koji su smislili tu mentalnu manipulaciju koju ti zoveš krščanstvo.

i zašto kažeš opet pogrešno Gnječ? zar se nisi nikada zapitala da si možda ti u krivu? ah da, kršćani nemaju kritičko razmišljanje.

Closed System of Logic

All scripture is inspired by God. (2 Timothy 3:16)

Christianity rests on circular reasoning and pat answers. The belief system is brilliantly constructed to provide its own support—if you don't look too closely at the logic. It is a closed system, satisfied with its own internal evidence of truth. It is closed in that any information or argument from outside is rejected a priori because, as discussed above, it is a "lie," not of the "truth."

All questions are answered within the belief system itself, usually with circular reasoning, for example:

Whoever knows God listens to us, and he who is not of God does not listen to us. By this we know the spirit of truth and the spirit of error. (1 John 4:6)

The tautology in this passage is absurd when you think about it, but deceptive and powerful for the person fearing for salvation. In essence, it says "We're right and the world is wrong because we say so and the proof of being of God is whether someone listens to us, while the proof of being wrong is listening to them."

There is no question for which there is not some kind of answer, and these answers are nondisprovable, using the internal terminology and assumptions of the system and therefore appearing convincing to the person wanting very much to believe.

This seeming defeat of all criticism constitutes a masterful manipulation. The new convert is often enormously impressed with the seasoned believer who can repeat all of the canned responses, most of which either "answer" simply by denying the validity of the question or by evoking the perfection of God and the sinfulness of mankind, as some examples show:

Q: I have accepted Jesus as my Savior, but I don't feel any different.
A: Being saved is not about feelings, it's about obeying the Word of God.

Q: How is it fair for millions of people who have never heard of Christ to go to hell?
A: God is just and we must trust Him to make those judgments. Just because you don't believe in hell doesn't mean it doesn't exist.

Q: What if you're the one that's wrong about this? We can't really know for sure, can we?
A: I'll be okay either way, whereas you are taking a great risk. If you accept Jesus, there's nothing to lose.4

Q: I see a lot of Christians that are no better than anyone else.
A: Christians aren't perfect, just forgiven. You aren't supposed to look at other people for examples. Jesus is our only role model.

Q: What about other religions that also claim to know God?
A: Humans will naturally seek relationship with God, and many false religions have grown up. It only proves that man needs God, not that they are true.

Another aspect of this closed system is the way all of your personal experiences can be explained:

If good things happen, God is blessing you. If bad things happen, God is teaching you. No matter what, you cannot fault God or the religion.

In 1 Corinthians 10:13 you are told that nothing is too hard for you to handle. The God who tortured Job was okay because "He wounds, but he binds up; he smites, but his hands heal" (Job 5:17,18). So if you are having a problem, it is you who are wrong and you must rearrange your perceptions. This is a masterful manipulation, sufficient to make you feel crazy if you do not mold you mind.

It's very frightening to imagine that it's all wrong. The trap that people get into is being afraid—taught to be afraid—to doubt any piece of the wall. If any chunk appears in the wall, the damn thing is going to come down, and not only are you going to hell, but you're going to have enormous uncertainties about everything—what's right to do, what's wrong to do, what's smart to do, what's not smart to do, because it was all spelled out.
—Dave

"Tear down the wall!"
—Pink Floyd

To be a Christian indeed, you must lay aside the use of your minds altogether.

For the facts of the gospel are of such a mysterious nature, that they will not merely not bear to be reasoned on, but they will not bear to be thought on.

You may believe that it is true - you may make believe that it is true - you may say that it is true - you may swear that it is true: but the moment you begin to think that it is true, you will find yourself within half an inch of thinking that it is false.

Svima dobro jutro i blagoslovljen početak novog tjedna !

@Gnječ tebi ću odgovoriti kad se dokopam računala.

Gnječ wrote:

to je alegorija za našu zvijezdu Sunce kojoj ste vi nadjenuli ime Isus.

Otkad si ti postao vjernikom astrologije?

Gnječ wrote:
You may believe that it is true - you may make believe that it is true - you may say that it is true - you may swear that it is true: but the moment you begin to think that it is true, you will find yourself within half an inch of thinking that it is false.

Zato se to zove vjera, a ne znanje.
A razliku između vjere i znanja je odlično opisao Erich Fromm u svojem umijeću ljubavi, a rekao je ponešto i pametno o važnosti vjere u ljudskom životu.
I to bez obzira na objektivni istinitost vjerskih, ali i ideoloških učenja koja su u svojoj suštini također temeljne religijske prirode.
Hoćeš citate?
Mislim, kad ih već sam stavljaš...

Speare Shaker wrote:

Gnječ wrote:
You may believe that it is true - you may make believe that it is true - you may say that it is true - you may swear that it is true: but the moment you begin to think that it is true, you will find yourself within half an inch of thinking that it is false.

Zato se to zove vjera, a ne znanje.
A razliku između vjere i znanja je odlično opisao Erich Fromm u svojem umijeću ljubavi, a rekao je ponešto i pametno o važnosti vjere u ljudskom životu.
I to bez obzira na objektivni istinitost vjerskih, ali i ideoloških učenja koja su u svojoj suštini također temeljne religijske prirode.
Hoćeš citate?
Mislim, kad ih već sam stavljaš...

Vidim, imat ćemo mi ovdje jednu krasnu filozofijsku raspravu, a poznato je kako je tebi filozofija omiljena misaona disciplina.

mativka wrote:Danas oprosti svima!
Ne zato što oni zaslužuju oprost,
već zato što ti zaslužuješ mir.

Ti koja postavljaš hrpe pitanja i ne pokazuješ da te zanima odgovor niti na jedno kada ih dobiješ od jako rijetkih osoba među kojima je i metilda, odjednom počinješ dijeliti savjete?
Zar je moguće da ne uočavaš grotesknost te situacije?