Asylum

metilda wrote:A dislajk je nastao zbog nabadanja po mobitelu.
Ti znači nikad nisi razmišljao o smrti. To objašnjava tvoje ponašanje.

     you know nothing about my behaviour and you know nothing about death.

relax metilda kad tad ćeš umrijeti kao i svi prema tome zakurac trošiš vrijeme razmišljajući o smrti. get a life!

Neću gledati video, to je gubljenje vremena.

kokoško strah te je. video je baš

Gnječ, mislim da sam na tebe potrošila dovoljno vremena. Iako sam znala ishod, vrijedilo je pokušati i dati ti šansu da budeš pristojan i normalan čovjek. Znam da ćeš ti sada spamati temu, ali neće propasti svijet zbog toga.

metilda wrote:Gnječ, mislim da sam na tebe potrošila dovoljno vremena. Iako sam znala ishod, vrijedilo je pokušati i dati ti šansu da budeš pristojan i normalan čovjek. Znam da ćeš ti sada spamati temu, ali neće propasti svijet zbog toga.

ma ne brini, bitno je da ti na ili u križu nađeš ono što tražiš pa makar se razjebala do daske. neki ljudi moraju lupit glavom o beton ili im drveni križ mora past na glavu da skuže poantu života...ili negirati sve i otići u religiozno vjersko ludilo opasat se dinamitom i raznijet se negdje ili misionariti i voditi križarske ratove protiv svih infidela. Bog je velik!

metilda wrote:Samo bih još nešto nadodala. Ja se ne bojim smrti, ne pokušavam se ovdje svidjeti nikome, ne vodim nikakve bitke sama sa sobom, hvala na pažnji, jednostavno pišem jer mi se piše, stavljam tekstove koji mi se sviđaju, stavljat ću ih i dalje dok me kic ne banira jer je ovo njegov privatni forum pa se nikad ne zna. Ljubaznost se izgleda shvaća kao slabost, pokušaji mira kao osobne izgubljene bitke. Neobično, ali ljudi su takvi. Vole raditi projekcije.

Ja se ne volim dobacivati  preko plota, pa ću ti ovdje odgovoriti.

Krivo si shvatila napisano. Nije mi uopće bila namjera provocirati bilo koga, a još manje povrijediti. 

Ne znam kako si u napisanom iščitala da sam ljubaznost shvatila kao slabost. Nemam ništa protiv ljubaznosti, dapače, ali nemam problem sukobiti se s bilo kime kad se ne može komunicirati ljubaznim načinom.
Slabost je nasjesti na bilo čiju provokaciju, naročito ne ljudi koje nikad nismo sreli i pogledali u oči, jer je to znak da sami nismo u harmoniji i da nas nešto muči pa je provokacija pala na plodno tlo. 

I pokušaj mirenja nije izgubljena bitka. Treba snage i hrabrosti pružiti ruku pomirenja i zato sam je ja prva i prihvatila. 
Neki su je vjerojatno prije jednako prihvatili, ali su se opekli i sad se drže podalje od te ruke. Ne može im se zamjeriti sjećanje na loša iskustva. 



Ne, ne mislim da se trebaš svidjeti ljudima na forumu. 
Činilo mi se da si često vodila borbu sama sa sobom, biti bolja, njegovati tu drugu sebe, jer se Bogu, a i samoj sebi, takva više sviđaš. 
Činilo mi se kao da si po tko zna koji put pobijedila onaj dio sebe koji je imao potrebu povrijediti, raniti nepoznate ljude (pravednički gnjev nije opravdanje) čak si se i ispričavala. 
Svatko tko je iole produhovljen voli svoju bolju varijantu, jer to donosi mir i ravnotežu i većina ljudi zapravo pokušava njegovati daj dio sebe. 
Različiti su putevi kojima se do toga stiže i rijetkima uspijeva dugo zadržati to stanje, ali stalnim prakticiranjem traje sve dulje. 

Izgubljena bitka je tek onda kad netko poklekne i prepusti se onom dijelu sebe koji ne voli i protiv kojeg se uporno bori, a to su oni niski porivi, potreba da se sugovornika ponizi kako bi sami izgledali veći, bolji i pametniji. Potreba da se povrijedi, rani...
Na to sam mislila kad sam napisala da se boriš sama sa sobom. 

Ti si našla svoje uporište u svojoj vjeri i čvrsto se držiš toga. 
Ja osobno ne vidim ništa sporno ni loše u tome, jednako kako ne vidim lošim ni načine koje su drugi odabrali jer su im prihvatljiviji i bliži od kršćanstva. 
Loše postane kad se počne bilo što nametati nekom drugom ili progoniti nekog tko nije izabrao jednak put. 

Meni osobno se sad činiš puno bolja, stabilnija i zrelija nego prije i sviđa mi se većina onog što si stavila na ovoj temi. Mislim da sam ti to već i napisala. 

Ok, još uvijek imaš potrebu miješati kruške i jabuke (dovlačiti komentare s VIP-a na ovu temu) iako si jako dobro znala kakvu reakciju će to izazvati.
Ali, Bože moj, izgleda da bez tih sitnih provokacija jednostavno ne možeš, jer uživaš u reakcijama.
Valjda će se i to vremenom promijeniti.
Ili neće. 
Vidjet ćemo. 

A ja ću ti ponoviti još jednom što sam i tamo napisala - nadam se da si stvarno našla svoj mir, da si se učvrstila i shvatila što je bitno i koji je tvoj put. 
I da, ako ne zauvijek, barem dugo ostaneš u tom stanju mira i razumijevanja.

Ra, ja bih voljela da si sve ovo najprije napisala meni osobno, da me nisi komentirala na drugoj temi s osobom koja je meni izvrijeđala moju vjeru na najvulgarniji način. Tvoj postupak me je razočarao, to priznajem.
No ničiji svijet neće propasti zbog toga.
Bacanje svećenika u fojbu je trebalo biti prokomentirao. Kako sam izabrala Asylum za pisanje, tako je i komentar bio na ovoj temi. Nikakva provokacija, moj izbor mjesta pisanja. Opraštam ti tvoj postupak i nadam se da ćemo i dalje lijepo komunicirati.

Mada, ozbiljno razmišljam da napustim temu. Bila je dobro posjećena, ljudi su očito voljeli pročitati pokoji lijepi tekst. Ali isto tako vidim da kod mnogih izaziva frustracije.
I da, zaboravila sam prokomentirati to što sam do sada razočaravala ljude. Nažalost a i na moju štetu jako sam iskrena. Ne znam glumiti ljubaznost. Mislim da to nikada neću ni naučiti. Uostalom, ta osobina mi je antipatična i kod drugih ljudi. Isto kao i njena suprotnost, vrijeđanje. Forumski rasprave su čudna mjesta. Stavila sam nedavno jedan post kako sam ja doživljavala neke reakcije na moje riječi pa ću ga pronaći i ponoviti.
Oprosti što te ne citiram, s mobitela je jako teško pisati.

Izraz lica ljudi kada im pokažeš zube ili vratiš istom mjerom... no ipak, nemoj vraćati istom mjerom, ostani Čovjek, ne spuštaj se na njihovu razinu...
Možda im tvoj stav pomogne da se promijene.
Budi Čovjek.

To je taj post. Često sam vraćala istom mjerom da sugovornik vidi kako je to. No sugovornici nisu krivicu nalazili na sebi nego na mom načinu odgovaranja istovjetnu njihovom.

Pa sam na ovoj temi bila Čovjek. No ne sviđa se ni to. Razumijem zašto. No trudim se biti Čovjek. Svi smo mi rođeni kao čovječuljci, samo se velikim trudom postaje Čovjekom.

I da završim odgovor. Baš sam ga rascjepkala ali ne mogu drugačije kad nemam svoje računalo.
Hoću još reći da je velika pogreška kad netko za sebe pomisli da je postao Čovjek i prestane učiti. Završni korak ka Čovjeku jest samrtni dah. Zato sam pitala gnječa boji li se smrti. Svatko od nas sazrijeva i raste ili nazaduje, devoluira, do samog trenutka smrti. Zato ni ispričavanje, ni ljutnju, ni sarkazme, ni ironiju, ni ljubaznost, ni znanje, ne treba smatrati konačnim. Ljudi smo, prekrasno nesavršeni. Da smo savršeni, ne bismo bili živi.

U Rimu sam naučio….

...da i bogati vole Boga i da slavni znaju moliti
...ali da su moćni u svijetu ustvari jako nemoćni pred Bogom
...i da im treba pomoći
...da najljepši osmijesi krase duše koje su naviše patile
...da su siromašni ljudi koji su siromašni duhovno
...da najljepše žene najbolnije plaču (i najdulje)
...naučio sam nove riječi nakon što sam srušio policu sa čašama u trgovini
...i još brže ih zaboravio....

...naučio sam da su problemi svugdje isti a ljudi različiti
...ali pred Bogom svi su jednako voljeni
...naučio sam da sebe svugdje nosim i da samo od sebe ne mogu pobjeći nikamo
...naučio sam da kada odem iz Rima da ne odem kao Petar
...ako ako odem kao Petar, da se i vratim kao on
...naučio sam da vrijeđati moju domovinu je jednako kao vrijeđati moju majku
...ni kada je stara i puna bora i mana jer jedna je majka a majku se ne vrijeđa

...naučio sam da su obični trenuci najdragocjeniji i da su prijatelji blago koje sjaji kao sunce
...naučio sam da je Bog u svakoj zemlji i u svakom čovjeku
...i da ga trebam tražiti najviše u onom najneprivlačnijem
...da u svakoj kritici mene ima puno istine a mojoj kritici drugoga puno laži
...naučio sam da je jedino istinsko vrijeme kada voliš a sve drugo rasipanje Božjeg dara

...i odlučio sam poljubiti svaku zemlju po kojoj hodam (makar nisam papa)
...i da ništa nisam zaslužio i da je sve dar
...odlučio sam živjeti u sadašnjosti jer ne znam imam li sutra
...a ako imam, odlučio sam barem nekoga zagrliti svaki dan, tajno, zaštiti molitvom,
...odlučio sam poljubiti nekoga žrtvom, nositi Bogu, i onog koga ne znam, jer Bog ga poznaje

...odlučio sam zahvaliti Bogu na svemu što imam i na svemu od čega me je sačuvao
...i tražiti oprost za danas i za sutra, ako dođe
...i pustiti tišini da i ona nešto kaže za kraj.

Krešimir Josip

The Basilica of San Francesco is an important Catholic place of worship located in the historic center of Ravenna. The current building dates to the Xll century, and has been altered both on the inside & outside. Being below sea level, the water invades the crypt like a small pool, creating a beautiful scenic effect!

The beautiful cloister of the Papal Basilica of Saint Paul outside the walls, in Rome, dates to the beginning in 1200 AD & this is the work of Pietro Vassalleto!

The double helix staircase is the monumental entrance to the Vatican Museum, designed & built by Giuseppe Momo in 1932!

Jn 15:12-17

This is my commandment: love one another, as I have loved you. No one can have greater love than to lay down his life for his friends. You are my friends, if you do what I command you. I shall no longer call you servants, because a servant does not know the master’s business; I call you friends, because I have made known to you everything I have learnt from my Father. You did not choose me, no, I chose you; and I commissioned you to go out and to bear fruit, fruit that will last; so that the Father will give you anything you ask him in my name. My command to you is to love one another.



Words from “The Father´s Message”:


"However, what I do require is the faithful observance of the commandments I gave the Church, so that you will be rational creatures and will not be like animals because of your lack of discipline and your evil inclinations, so that you will preserve the treasure which is the soul I gave you, clothed in the fullness of its divine beauty!

As for you, souls in a state of sin, or who are ignorant of religious truth, I will not be able to enter you; however, I will be close to you, because I never stop calling you, inviting you to desire to receive the benefits I bring you, so that you may see the light and be healed of sin."


We can easily perceive the relationship of the Father’s words with the texts from John’s Gospel of yesterday and today. The original beauty of our soul, with which God has clothed us out of infinite goodness, can only be preserved and unfold if man faithfully obeys the commandments of God. Only then is the soul able to receive the love of God, which is its nourishment.

We can, by the grace of God, regain the “beauty of the first day” and let that, which has been wounded, be healed by the love of God. The soul is strengthened because it now abides in love. Day by day it becomes more beautiful and lighter. Whoever has met such people knows what I am talking about. They are those souls who radiate a supernatural presence of God, that joy of the Lord spoken of yesterday in the Gospel.

In the second short text, two points are mentioned that prevent God from taking up residence in the soul, that is, from entering into a special friendship. The dimension of sin is clear to us, but religious error also does not allow God to enter the soul. Religious error also means – as it says in other passages of the book – other religions. This is important to realise, because there is an increasing tendency in the Catholic Church to regard other religions as valid ways of salvation. However, they are not, even though there are elements of truth in them that one can be glad in. But as a religion they do not lead to God, but need the encounter with the Saviour. Since this has not yet happened, the Father cannot penetrate them either, even though He constantly calls and accompanies them so that they may recognise the true light.

Umore ljudi, umore više nego bilo što na svijetu. Umore s lažnim osmijesima, prividnim podrškama, tapšanjem po ramenu koje nema smisla. Umore sa prelijepim riječima jer znaš da iza takvog blještavila ne može stajati ništa iskreno. Umore ljudi zagrljajima bez ljubavi, nekim pričama o vlastitoj dobroti koje ne drže vodu. Nemoj previše nasjedati, nemoj previše očekivati, nemoj se previše nadati. Sve uzmi s rezervom.

Umore ljudi, ali i odmore ljudi. Odmore ljudi koji gledaju u oči dok govorite i slušaju bez gledanja na sat. Odmore ljudi drugačiji od drugih, ljudi koji ne traže da se mijenjate, ljudi s kojima vam je lijepo i dok šutite, ljudi koji vas razumiju i onda kada ni sebe ne razumijete. Odmore ljudi koji će samo u tonu vašeg glasa osjetiti da ste im potrebni i za trenutak se stvoriti pored vas. Odmore ljudi sa dušom u očima i srcem na dlanu. Dobro ih čuvajte, takvi su zbilja rijetki.

- Mario Žuvela

Metka, ispričavam se!
Doista mi je žao što sam "na neki način" narušila jedan dio ljepote života.
Ja sam za komunikaciju s Redom, ovim Francetićem :))))

mativka wrote:Metka, ispričavam se!
Doista mi je žao što sam "na neki način" narušila jedan dio ljepote života.
Ja sam za komunikaciju s Redom, ovim Francetićem :))))

Mate, nisi ti ništa pokvarila. Tvoja pitanja su bila samo okidač za ono što je u duhovima uzburkao Asylum.
A što se tiče tvoje sklonosti komunikaciji s Redom i teodorima, ne kaže se džabe - svaka ptica svome jatu leti.

metilda wrote:

mativka wrote:Metka, ispričavam se!
Doista mi je žao što sam "na neki način" narušila jedan dio ljepote života.
Ja sam za komunikaciju s Redom, ovim Francetićem :))))

Mate, nisi ti ništa pokvarila. Tvoja pitanja su bila samo okidač za ono što je u duhovima uzburkao Asylum.
A što se tiče tvoje sklonosti komunikaciji s Redom i teodorima, ne kaže se džabe - svaka ptica svome jatu leti.  

Malo smo "otišli" ili malo više :)
Ali meni je to zanimljivo i smiješno u isto vrijeme.

Meni je tužno. Ali i mnogošta drugo.