Asylum

Tražim svijet ...
Gdje čovjek ne zavidi čovjeku.
Gdje je pomoć drugome iz srca, a ne zbog nečega ili samo da drugi vide.
Tražim svijet u kojem se ljudi pozdravljaju osmijehom.
Tamo gdje se ljudi podržavaju, umjesto da jedni druge kritiziraju i osuđuju.
Tražim svijet u kojem je prijateljstvo stvarno prijateljstvo bez obzira na sve drugo.
Tražim svijet u kojem je ljubav iskrena i čista.
Tražim svijet u kojem je čovjek drugome... čovjek.
Anna Antoniak

Friedrich Daniel Ernst Schleiermacher (prezirateljima religije):


 
 
 
 
 
 
…Promatrajte sve te raznovrsne oblike, u kojima se već pojavio svaki pojedinačni način zrenja univerzuma; ne dajte se zastrašiti niti zagonetnom tamom niti čudesnim grotesknim crtama, i ne dajte prostora zabludi kao da je sve samo fantazija i izmišljotina: kopajte sve dublje tamo gdje se jednom okrenuo vaš čarobni štapić, pa ćete na svjetlo dana sigurno iznijeti ono nebesko.



Sveti Franjo Asiški propovijeda pticama

Gledaj u osobi na slici sebe...
To si ti svaki put kad izgubiš sebe.
To si kad drugima dopustiš da odluče što je najbolje za tebe.
To si ti kad se toliko bojiš neuspjeha da odustaješ od mogućnosti za uspjeh.
To si ti kad povjeruješ drugima ne možeš ništa učiniti i da ništa ne vrijediš.
To si ti kad se ponašaš, oblačiš, govoriš, izabireš... onako kako ti drugi nameću.
Tragedija nekih ljudi je u tome što svoju vrijednost traže svugdje, samo ne u sebi. Bolje je biti nesavršen, ali istinska verzija sebe nego kopija nekog drugog.
Budite svoji, jer takvi ste najbolji.
(Nepoznat autor)

Mijenja se čovjek kad mu prestane biti važno što će reći drugi.

Mijenja se kada shvati da ne postoji nekakva velika promjena već da svakoga dana mora poduzimati i prolaziti male korake. Mijenja se čovjek kada ga oni oko njega više ne pokušavaju promijeniti i kada shvati da ga prihvaćaju onakvim kakav jest, sa svim njegovim pozitivnim i negativnim stranama. Mijenja se kada osjeti ruku pomoćnicu, brižnost, nježnost i toplinu drugog ljudskog srca.

Mijenja se čovjek kada prestane svoj život grčevito držati u svojoj ruci i shvati da ga to vodi samo k novim problemima i prepusti Bogu brigu za svoj život. Shvati tada da time ne čini neku veliku stvar predajući svoj život Bogu, jer u konačnici Bogu vraća ono što je njegovo i što je najveći dar koji je od njega primio. A onda Bog daje snage za promjenu, daje nadahnuće da počne ispočetka i mudrosti da se drugačije posloži prioritete.

Mijenja se čovjek kada se nađe na dnu i kada previše udaraca primi, mijenja kada previše razočarenja doživi i shvati da se stvari prvo moraju promijeniti u njegovoj glavi, da mora drugačije gledati na sebe i na svijet oko sebe, da s manje očekivanja treba pristupati drugim ljudima a više očekivanja polagati u sebe. Mijenja se čovjek kada doživi istinsku ljubav i osjeti koji je to osjećaj kada nekome nešto znači i kada bi netko sve za njega učinio.

Mijenja se čovjek kada shvati da fizička snaga nije dovoljno za promjenu, štoviše ni sva ona mentalna ili emocionalna ne mogu mu u tome pomoći i kada otkrije vrijednost duhovne snage, one koju je uvijek nosio u sebi a nije je prepoznavao, nije je koristio jer nije gledao duhovnim očima, jer ljudima nije pristupao srcem već interesima. Mijenja se čovjek kada shvati koliko ga Bog voli i kada vidi onu svoju drugačiju sliku u Božjim očima, te odluči postati bolji čovjek, čovjek po slici Božjoj.

Mario Žuvela

Dakle, ne budimo neskloni onome što je od nas niže; smjestimo se uz pomoć našega Gospodina i Boga, između onoga što je ispod nas i onoga što je iznad, kako nas ne bi vrijeđalo ono niže, i kako bismo uživali samo u onome višemu. Naime, uživanje je kao neki uteg u duši. Zato uživanje dušu dovodi u red. ‘Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce‘ (Mt 6,21) Gdje je uživanje, ondje i blago; a gdje je srce, ondje blaženstvo ili bijeda. A što je to više, ako ne ono u čemu prebiva najviša, nepomućena, nepromjenjiva i vječna jednakost? Gdje nema vremena, jer nema nikakve mijene; i gdje vremena nastaju, redaju se i mijenjaju oponašajući vječnost, dok se kružni tijek neba vraća na isto, na isto vraća nebeska tijela, te se u danima, mjesecima, godinama, petoljećima i drugim kruženjima zvijezda pokorava zakonima jednakosti, jedinstva i reda. Tako zemne stvari, podložne nebeskima, svoje vremensko kruženje, skladnim nizanjem, pridružuju pjesmi svemira.

Sv. Augustin - De musica

Bog je kao sunce koje se ponekad sakrije iza oblaka ali ni tada ne prestaje sjati, iza kišnih oblaka koji nose kišu blagoslova. Oni su nam potrebni jednako kao i sunčani dani, stoga ih Bog i dopušta. I kišni oblaci donose radost čovjeku koji prepozna važnost i blagoslov koji se s kišom spušta na zemlju. Tako i suze, često donose radost, ljudima koji znaju da Bog koji ih neizmjerno ljubi zna što čini. Skupi svoje suze, i gledaj kako se iz njih rađa pobjeda, kako su one kad ih prinesemo Bogu poput snažne molitve koja donosi silan blagoslov i promjenu u našem životu. I potrebne su nam. Nitko se nije rodio za zemaljski život bez suza, pa neće ni za nebeski. Ali, da, ne boj se. Imaju smisla. Može se. Nije kraj nego novi početak. Rađanje. Bolno ali radosno. Za nas, od Njega. Zato nema straha.

Blagoslovljeno vam ovo kišno jutro!

Grožđe mora biti zgnječeno kako bi dalo vino. Dijamanti se oblikuju pod pritiskom. Masline moraju biti zdrobljene kako bi dale ulje. Sjeme zasijano u zemlju raste pod zemljom u tami. Kad god se osjećaš zgnječen, pod pritiskom, zdrobljen ili kad si u tami, u situaciji si koja može snažno izmijeniti tvoj život i donijeti promjenu i obilan plod. Vjeruj u taj proces!

Restraining the tongue

In preparing for this reflection, I looked at my text from 15 October 2020 for the sake of the importance of this topic. I consider it so important in our context that I am adopting a large part of it today. It is often said that repetition is the mother of wisdom. And indeed, we repeat prayers, words of the Holy Scriptures and much more in order to imprint them more deeply in our minds. In the same way, we should keep repeating essential aspects of our spiritual life. The bridling of our tongue is essential if the path of holiness is to unfold organically.

The fight against our disordered inclinations cannot be limited to the sphere of the senses, which must be pruned and tamed so as not to weaken us and possibly even make us more easily disposed to sin. It must also be applied to disordered spiritual inclinations, for these burden the soul just as much.


A very important aspect of spiritual asceticism, and thus of spiritual struggle, is the handling of the word and I add – even more subtly – the handling of thoughts and feelings. We all know: good words build up and strengthen.

The Book of  Ecclesiasticus (21:26) says: “The heart of fools is in their mouth, but the mouth of the wise is in their heart.”


First of all, it is a matter of curbing the disorderly rush to speak. If you immediately say what you think and feel without subjecting it to an inner examination, you have the “heart in the mouth”. One might think that one is particularly open and honest with such behaviour, but misjudges the metaphysical situation of the human being. As a rule, none of us human beings is so purified in our hearts that every word from our mouths – and even less so when there are many – builds up and teaches the other person in the right way. “No foul word should ever cross your lips; …do good to your listeners;” (Eph 4:29) is said in the Holy Scriptures and this is the standard for us.

We must therefore learn to keep our tongue and to tame, which, as the Apostle James says, “is a pest that will not keep still, full of deadly poison.” (Jas 3:8b) James goes even further and says “nobody can tame the tongue” (Jas 3:8a). So what is to be done? Hopeless?

However, asceticism is not just a human effort! When we use it in relation to God in order to better serve him, it is inspired by the Holy Spirit, i.e. he will support and assist us in all our efforts and confidently tackle this difficult work of taming the tongue. So we can respond to the apostle and say that with God’s help it is possible and call out to the Lord: “Yahweh, mount a guard over my mouth, a guard at the door of my lips.” (Ps 141:3)


First of all, before we examine the quality of the words, by which I mean perceiving whether there is anything in them about negative feelings, reproaches, accusations, arrogance, etc., it is important to reduce the number of words. A person who talks continuously can neither listen properly, nor is he the master of his speech, nor will he perceive sufficiently whether his words are healing and good for the other person.

It does not always have to be just unpurified words from our mouth, but also many useless words. Many words that are only about natural things weaken the resilience of the soul, because they are a form of “letting oneself go”, leaving oneself to a drive that becomes increasingly dominant without us controlling it.

But words are something immensely important and we are also held accountable for our words: “I tell you this, that for every unfounded word people utter they will answer on Judgement Day, since it is by your words you will be justified, and by your words condemned.” (Mt 12:36-37).


Those who want to make progress on the spiritual path must learn to deal with their words in the Spirit of the Lord. This does not mean that you have to be mute, but that you have to proove your words well, both in number and in “quality”.

"Neki ljudi te nikada neće voljeti, zato što tvoj duh smeta njihovim demonima."
- Denzel Washington

Uvijek se osjećam sretno, znate li zašto? Jer ja od nikoga ništa ne očekujem, čekanje uvijek boli. Problemi nisu vječni, uvijek imaju rješenje, jedino što se ne može izliječiti je smrt. Ne dozvolite nikome da vrijeđa, ponižava ili umanjuje vaše samopoštovanje. Vikanje je instrument kukavice, onih koji ne misle.
Uvijek ćemo susretati ljude koji nas krive za svoje probleme i svi će dobiti ono što zaslužuju. Moramo biti snažni i reanimirati padove koje nam nameće život, kako bi nas podsjetili da nakon mračnog tunela punog samoće dolaze vrlo dobre stvari.
Prije nego što razgovarate ... udahnite.
Prije nego što kažete ... slušajte.
Prije nego što kritizirate ... pogledajte sebe Prije nego što napišete ..razmislite.
Prije nego što povrijedite ... pogledajte.
Prije nego što odustanete .... pokušajte
Prije nego što umreš ... UŽIVAJ!
Najbolji odnos nije odnos s idealnom osobom, već odnos u kojem svaka osoba uči živjeti s nedostacima drugoga i zna se diviti njegovim dobrim osobinama.Tko ne cijeni ono što ima, jednog će se dana požaliti da ga je izgubio, a onaj koji jednom pati, dobit će ono što zaslužuje.
Ako želite biti sretni učinite nekoga sretnim. Ako želite primiti, dajte sve od sebe, okružite se dobrim ljudima i postanite jedan od njih. Zapamtite... ponekad, kada to najmanje očekujete, bit će onih koji će vam darovati lijepo iskustvo! Nikada nemojte pokvariti taj dar.
Jaka osoba zna kako održati svoj život u redu. Čak se i sa suzama u očima, s osmijehom kaže:
" Dobro sam..."

Meni nepoznat autor

Ljepota prirode je i miris duše...

A sv. Augustin je rekao:"Povjeri prošlost Božjoj milosti, sadašnjost Njegovoj ljubavi, a budućnost Njegovoj providnosti".

1. Razvedena? - Nije mogla zadržati muža!
2. Maltretirana? - Bila je odjevena previše izazovno!
3. Nema djece? - Sigurno je sterilna!
4. Kupila je stan? - Vjerojatno za ljubavnikov novac!
5. Muž je vara? - Vjerojatno mu ne može udovoljiti!
6. Udovica? - Vjerojatno je samo čekala njegovo bogatstvo!
7. Je li se udala nakon njegove smrti? - Vjerojatno nikada nije ni voljela svog muža!
8. Nasilje u obitelji? - Vjerojatno nije mogla držati jezik za zubima!
9. Uopće se ne trudi? - Vjerojatno ima nekoga na svojoj strani!
10. Problematična djeca? - Sigurno ih je previše razmazila!
11. Kratka haljina? - Vjerojatno se ne poštuje!
12. Ima viška kila? – Sigurno se prejeda!
13. Bolesna? – Izgovor za lijenost!
14. Unaprijeđena? - Sigurno je netko urgirao za nju!
Tako nam je suditi druge, a tako teško poštivati, zar ne?
Tko smo mi da sudimo drugima kad ne znamo njihove priče?
Osude uzrokuju tolike rane drugima, pa zašto ne živjeti svoj život i pustiti druge da žive?
Bez guranja nosa u tuđi posao? Odakle toliko zlobe u nama? Usredotočite se na svoj život, budite dobra osoba i poželite drugima dobro.
Ako imate previše vremena, usredotočite se na nešto što drugima ne nanosi štetu. Angažirajte se negdje humanitarno, pronađite nekakav hobi, operite prozore, prošećite, pročitajte knjigu... samo se pobrinite za svoj život.
Nije loše ni savjetovati drugu osobu, ali ne je osuđivati. Za to nam je potrebna vam je mudrost, snažan karakter i samokontrola. Ne može si to svatko priuštiti...
Ugodan vam dan!

Stjepan Ivan Horvat

Oni koji su noćas umrli imali su planove za jutro.
Oni koji će ujutro umrijeti imaju planove za večer.

Ne uzimajte život zdravo za gotovo.

Sve se može promijeniti u jednoj sekundi.
Stoga često praštajte i volite svim srcem.
Nikad ne znate je li to zadnji put.

Budite spremni...

Stjepan Ivan Horvat

Djevojka iz Čada

Da ne smetam na Psihologiji ovdje ću stavljati i stvari koje nemaju veze s religijom. Ova pjesma je bezvremenska.

Dok čekam da se u hladnjaku ohladi tijesto za keksiće listam net. Uvijek nađem nešto što želim podijeliti. Mislim da je dobro sebe podsjetiti na neke istine:


Tko nastoji popraviti druge, a da prije ne popravi samoga sebe, uzalud mu i vrijeme i trud.
Ako se ljubavi i finoći ne pridruži istina, onda one prestaju biti ljubav i finoća pa su samo obmana i taština

Opasno je željeti da svi dođu do savršenstva idući istim putem, no još je opasnije nastojati mjeriti druge svojom vlastitom mjerom.

Ne čini niti govori nikad ništa prije nego promisliš da li se to što kaniš učiniti ili reći sviđa Bogu, je li to korisno za tebe i za dobro bližnjega.

Tko želi učiniti velike stvari za Gospodina, neka se ponajprije čuva oholosti.

U dobroj kući stariji treba da žive kao mladi, a mladi kao stari; od prvih se traži oduševljenje mladih, a od drugih zrelost starijih.

Onome tko ima Boga, makar i ništa ne imao, ipak ništa ne manjka.

Ako Bog dopušta da mnogo trpiš, imaš dokaz da te želi učiniti velikim svecem.

Obično se više pogibelji krije u tome kad netko ne mari za male grijehe negoli kad ne mari za velike.



Onaj tko se želi uspeti do najviših stvari, treba se spustiti do najnižih.



Kad opaziš da se na tvoj račun množe klevete, moli Boga da zlo koje ti pripisuju nikad ne odgovara stvarnosti.

Promjena podneblja ne mijenja ćudi; ako nesavršen čovjek ne ostavi sebe, teško će biti bolji drugdje nego tamo gdje jest.

Mnogo se više nauči u pola sata samoće s Bogom nego sa svim onim što nam učeni ljudi mogu dati.

Sv. Ignacije Lojolski

U okolnostima u kojima živimo, cijela naša domovina Hrvatska sa svim svojim građanima trebala bi duhovnu obnovu kojom će se izliječiti od depresije i nesposobnosti da optimizmom darivamo ljude oko sebe. Sve zapravo počinje od svakog čovjeka pojedinca. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!

Moram priznati da mi je bilo teško razumjeti Isusovu riječ: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! To znači da moram najprije znati što to znači ljubiti samoga sebe. Ne vjerujem da je pritom Isus mislio na neki narcisoidan osjećaj udivljenja svojim izgledom; jednako tako znam sigurno da Isus nije nipošto mislio na bilo koju vrstu sebične okrenutosti prema sebi, a prema onoj ljudskoj varljivoj uzrečici koju čak neki pripisuju Bibliji: I Bog je najprije samom sebi bradu stvorio!

I vidje Bog da je jako dobro!

Sve je to šuplje u odnosu prema temeljnim istinama evanđelja koje neprestano potiče na darivanje i na život za drugoga. A ipak je to rečeno. Neke poruke iščitavam već u pjesničkom opisu stvaranja svijeta. U šest dana stvaranja pisac dodaje svakom danu kako je Bog vidio da je dobro. A kad je na kraju ostvario svoje posljednje djelo i stvorio čovjeka u koga je ugradio tajnu i svoga bića, onda dodaje pisac: “I vidje Bog da je jako dobro!” Očito iza toga stoji određena poruka.

Jako smo skloni diviti se Plitvicama i Kornatima, Velebitu i slapovima Krke, umjetničkim djelima pojedinih stvaralaca, a manje smo skloni diviti se čovjeku kraj sebe, ili još teže diviti se sebi kao Božjem stvorenju. A ipak je Bog u čovjeka ugradio ono najuzvišenije.

Mudrost na koju nas takva spoznaja potiče prihvaćanje je svoga vlastitog bića u svemu onome što o nama ne ovisi i što nam je darovano bez nas. To znači priznavati Boga Stvoriteljem, Ocem svakoga čovjeka svoga vlastitog bića. Psalmist izriče zahvalnost usklikom: “Hvala ti što sam stvoren tako čudesno!”

Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!

Kad ne prihvaćamo sebe, kad ne prihvaćamo svoj život, kad nismo zadovoljni svojim stanjem, tijelom i izgledom, svojom naravi i okruženjem, kad ne možemo prihvatiti okolnosti života koje sami ne možemo mijenjati, onda upadamo u samosažaljenje, u depresiju, u opasnost da se pobunimo zašto je Bog nešto takvo dopustio.

Grubo rečeno, kao kad bi se bijelac bunio Bogu zašto ga nije stvorio crncem, ili Kinez zašto nije rođen na drugom kontinentu. Čini se da je Bog za sve kriv jer on je svemoćan, a kažu i da je dobar, pa kako može neke stvari priuštiti čovjeku da se muči. A čovjek muku muči odbijajući neke okolnosti svoga bića, života, okoliša.

I kad tako ne prihvaćamo sebe u onome što jesmo, kad se tako bunimo protiv Boga “koji nam je to priuštio”, mi ne volimo sebe. U tom stanju nismo sposobni ni druge ljude prihvatiti i voljeti. U takvu stanju nemamo evanđeoskog mjerila ljubavi “kao samoga sebe”. U vlastitu neprihvaćanju sebe, srce nam je zaleđeno i u odnosu prema ljudima oko nas. Kad ne prihvaćamo i ne volimo sebe, otežavamo i ljudima oko nas da nas prihvate i vole.

Hvala ti što sam stvoren tako čudesno!

Sigurno bi im bilo mnogo lakše s nama kad bismo pokazivali veću radost i zahvalnost nad životom. I sami osjećamo kako nam je lako biti uz ljude koji su vedri i radosni, koji na evanđeoski način vole sebe. Rado se s njima družimo. A kako nam je teško uz ljude koji nikad ničim nisu zadovoljni.

Imam osjećaj da tome trebamo lijeka, trebamo ozdravljenje. U okolnostima u kojima živimo, cijela naša domovina Hrvatska sa svim svojim građanima trebala bi duhovnu obnovu kojom će se izliječiti od depresije i nesposobnosti da optimizmom darivamo ljudima oko sebe. Sve zapravo počinje od svakog čovjeka pojedinca. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!

Pater Zvjezdan Linić