Asylum

„Ja sam Alfa i Omega, početak i svršetak“, govori Gospodin,“onaj koji jest, i koji bijaše, i koji dolazi: Svevladar.“ Ja sam Alfa i Omega, početak i svršetak, prvi i posljednji.“


Alfa i Omega su prvo i posljednje slovo grčke abecede. Kada Bog veli da je On „Alfa i Omega“, to jasno pokazuje da je On taj koji je rekao prvu riječ u povijeszi svijeta i da će imati posljednju riječ. Bog je prozborio i stvoren je svemir:“Svjetovi su oblikovani riječju Božjom, a kada vrijeme bude prelazilo u vječnost  reći će: Dovršeno je. Svijet u kojem živimo imao je početak. Nastao je putem glasa Svemoćnoga. Imat će i svršetak, kako bi ustupio mjesto “novom nebu “ i „novoj zemlji“, koji su vječni i istim će glasom biti dozvani u postojanje. Svako djelovanje u  dugoj ljudskoj povijesti, sa svim uzdisajima i plačem, sa svim suzama i radosnim pjesmama-sve će biti između te alfe i omege. Prolazno je sve ono što opažamo svojim osjetilima, ali riječ Gospodinova ostaje zauvijek: a to je riječ koja vam je propovijedana evanđeljem. Jesmo li marili za nju? Riječ Božja otkriva sve što trebamo znati o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Samo nam Bog može dati pouzdane podatke o tome. On nas je stvorio na svoju sliku. U to nas uvjerava Njegova riječ i ističe da smo mu odgovorni.


Duhos

metilda wrote:
Proslov Ivanovog Evanđelja i Isusove riječi: "Ja sam Alfa i Omega, početak i svršetak" te  točka Omega kojoj prema Chardinu teži (kao atraktoru) cijeli svemir meni je dovoljno objašnjenje povijesti i budućnosti svemira. Zanima me samo još kvaliteta materije koja biva uvučena u crne rupe. Ostaje li ona individualizirana kao što se to događa u točki Omega?

Nažalost, fizika nema odgovor na to pitanje. 
A dvojbeno je hoće li ga ikada imati.
No, nitko nam ne brani da ovdje ne uključimo Chardinovu hipotezu o Kristu kao o glavnom atraktoru cijelog svemira i ne proširimo njegovu filozofiju odnosno konzistentan (pa time i realno moguć) filozofijski model na način stvaranja analogije sa funkcioniranjem računalnih hd-a gdje su podaci također, barem načelno u skladu sa temeljnim modelom, zapisani dvodimenzionalno.
Raspršeni su po disku, ali i adresirani na taj način da računalo odnosno glavni atraktor bez problema ustanovi koji se podaci odnose na koji individualni entitet.

metilda wrote:

Ovisi o točki gledišta neovisnog promatrača (aluzija na ranije spomenutu kopenhagensku intepretaciju).

Speare Shaker wrote:

metilda wrote:

Ovisi o točki gledišta neovisnog promatrača (aluzija na ranije spomenutu kopenhagensku intepretaciju).

A sad malo ozbiljnije.
U biti je riječ o naglašavanju važnosti razumjevanja konteksta situacije odnosno događaja na objektivnu analizu istih.

Ovo naravno nije Schroedingerova mačka :D ali me je fotografija podsjetila na njegov gotovo očajnički pokušaj osporavanja kvantne teorije. Fotografija ipak opisuje poruku teme, ili kako bi Heisenberg rekao, to što se događa odnosi o tome kako motrimo događaj ili u najmanju ruku o činjenici da ga motrimo. Aben je na denkiju napisao da su dva razloga javnog nastupanja želja za samopromocijom i želja da se pomogne nepoznatima. Ne komentirajući ni jednu od ovih želja citirat ću opet Heisenberga: ako se iz stare izreke Natura non facit saltus hoće izvesti kritika kvantne teorije onda možemo odgovoriti da se naše znanje ipak sigurno može iznenada promijeniti i da upravo ta činjenica, diskontinuirana  promjena našeg znanja, opravdava upotrebu pojma "kvantni skok" . Prijelaz od mogućeg k faktičnom događa se dakle za vrijeme čina motrenja... U kojoj smo dakle mjeri napokon došli do objektivnog opisa svijeta...?

Ferrovia que liga Curitiba a Paranaguá no Paraná com parada em Morretes.Construída no Império de D.Pedro II, sua construção levou cerca de 5 anos e a viagem inaugural foi com a presença da Princesa Isabel. Passeio maravilhoso em plena atividade, passando por paisagens incríveis, muitos túneis, pontes, cascatas...

Istuširaj se vrućom vodom, operi cijeli ovaj dan sa sebe.
Ugasi svjetlo.
Lezi.
Zatvori oči.
Slušaj tišinu.
Slušaj otkucaje srca.
Tvoje srce i dalje kuca.
Još uvijek se bori.
Ne odustaje.
To srce si ti.
Imali ste težak dan, naporan tjedan, mjesec, godinu i to svaki put iznova.
Shvatite da vas nitko i ništa ne može zaustaviti.
Neuništivi ste!
Stvoreni ste za puno više od prolaznih briga i problema.
Ne zaboravite to nikada.
(Nepoznat autor)

Prije nego zaspeš, ne zaboravi Bogu zahvaliti što je i danas bio s tobom.

metilda wrote:
U kojoj smo dakle mjeri napokon došli do objektivnog opisa svijeta...?

Nitko to ne može točno odrediti.
Ali barem možemo reći kako svakoga dana u tom smislu sve više napredujemo. 

Blagoslivljaj dušo moja Gospodina.

U ovoj kratkoj rečenici navedeno je mnogo toga na što možda niti ne mislimo kad ju izgovaramo.

Blagoslivljaj.

Blagoslivljati, slaviti, blago sloviti.
Večeras dolazim kasno kući i slušam majku kako mojoj nećakinji, svojoj unuki, oboljeloj od vodenih kozica, čita priče. Jučer pred san, ja sam joj pričao Crvenkapicu, umoran toliko da sam prije sebe uspavao, birao sam blage riječi da njoj budu čarobne, milozvučne, divne, bajkovite.
Blagoslivljamo ono što nam je vrijedno i sveto, što ljubimo svim svojim bićem.
Blago slovimo ovih dana našim bližnjima, posebno starijima i malenima, oni su potrebiti naših lijepih riječi, brige, pažnje, snage u doba izolacije.

Dušo.
Duša je, veli papa Benedikt, sposobnost odnosa s Bogom. Svatko od nas jest duša, kako vjerujemo ko kršćani. Po duši smo osobe u odnosu na druge i u odnosu na Boga.
Osobe smo do mjere vječnosti, neuništivosti, neraspadivosti. Jednom pozvani od Boga u postojanje mi smo vječni.
Recite često voljenima da su oni "duša" jer im time govorite da im želite vječnost s Bogom i da vi želite biti dionici te vječnosti.

Moja.
Ništa na ovom svijetu nije naše i možda nas naša krhkost na to upozorava. Sve nam je darovano, život nam je darovan od roditelja, baka, djedova, pradjedova... Iz njega ništa materijalno ponijeti nećemo. Vjerujemo kako ćemo ponijeti sebe, svoj život i svoju povijest pred Boga. I tada ćemo odgovarati za to posjedovanje svojeg ja samo za sebe, za svoje sebičnosti i manjak ljubavi.
Neće, i ne sudi nam Bog, mi sami sebi sudimo, a mjera je "bijah gladan dadoste mi jesti, bijah žedan dadoste mi piti..."
Mjera je koliko smo se otvorili za sebedarje, koliko su drugi kraj nas bili gladni ili žedni ljubavi.

Gospodina.
Vjerujemo kako postoji Bog koji nam je svima Otac.
Vjerujemo u Trojedinog Boga i u to kako je cilj našeg života doći u zajedništvo s Bogom.
Biti nam je dijelom nebeske sreće, dioništva u ljubavi Božanskih Osoba.
U tom dioništvu želimo svakog čovjeka, jer vjerujemo da nitko nije odbačen i isključen iz Božje ljubavi.

Blagoslivljaj dušo moja Gospodina, u ove dane kada nam budući dani ne donose možda dobro.
Vjerujmo kako je dobro svih Gospodin.

Možda će bilo što rečeno na ovaj način i u ovim vremenima, biti smiješno i činiti se nedostojnim trenutka opasnosti, no mi kao kršćani ne možemo misliti drugačije, ne možemo drugačije, ne možemo biti nepožrtvovni i beznadni.
Nada je naša Gospodin.
Zadaća je naša nositi u svijet ljubav.

Blagoslovljeni svi.

Ivan Bassi

Speare Shaker wrote:

metilda wrote:
U kojoj smo dakle mjeri napokon došli do objektivnog opisa svijeta...?

Nitko to ne može točno odrediti.
Ali barem možemo reći kako svakoga dana u tom smislu sve više napredujemo. 

Zezaš. Možda je na kvantnoj razini ta objektivnost donekle moguća ali sjećam se da su na starom forumu neki baš iz kvantne teorije izvodili zaključak da je materija iluzija.
Na makro razini objektivna spoznaja je nemoguća, posebno u ovo vrijeme visoke tehnologije koja bi trebala promicati objektivnost a događa se suprotno. No ima i umova koji i usprkos objektivnim dokazima tvrde npr. da je Zemlja ravna ploča. Informacije se previše subjektivno tumače i interpretiraju tako da imamo gromoglasne šumove u spoznajnom aparatu.

metilda wrote:

Speare Shaker wrote:

metilda wrote:
U kojoj smo dakle mjeri napokon došli do objektivnog opisa svijeta...?

Nitko to ne može točno odrediti.
Ali barem možemo reći kako svakoga dana u tom smislu sve više napredujemo. 

Zezaš.  

Naravno. 
Ali ima i puno istine u toj mantri s područja tzv. autogenog treninga. Očito posve slučajno.

metilda wrote:

Možda je na kvantnoj razini ta objektivnost donekle moguća ali sjećam se da su na starom forumu neki baš iz kvantne teorije izvodili zaključak da je materija iluzija.

Ma ne samo da je donekle moguća na kvantnoj razini nego se kvantna razina smatra onom temeljnom razinom postojanja doslovce svega. 
A kvantne teorije temeljnim fizikalnim teorijama koje su nadređene teorijama klasične fizike. Ove potonje se u biti smatraju samo fenomenološkima koje ipak ne predstavljaju temeljnu prirodu stvarnosti.
Doduše, u konačnici su sve fizikalne teorije fenomenološke, ali kvantne u puno manjoj mjeri od onih s područja klasične fizike.
Kvantna mehanika je fascinantno područje upravo zbog stanovite dihotomije.
S jedne strane nam nije jasno kako stvarnost na kvantnoj razini funkcionira jer se te spoznaje opiru svemu što smo do tada, do pojave kvantne mehanike, uopće znali o svijetu, materiji, energiji, informaciji, prirodi u kojem mačka istovremeno može biti i mrtva i živa  , o mogućnosti da prostor i vrijeme ne mogu funkcionirati odvojeno nego isključivo kao tzv. srodne varijable pa zato govorimo o prostorvremenu, a također i energomateriji i slično. 
No, kvantnu mehaniku su odlično potvrđivali rezultati opažanja tako da joj se znanstvena točnost ni po kojem kriteriju nije mogla negirati i to je zapravo najveća snaga kvantne mehanike i to je ono što se u fizici da se tako kolokvijalno izrazim, računa. Druga strana spomenute dihotomije.
Također je veliki problem predstavljala i Općom teorijom relativnosti, koja doduše spada u područje klasične fizike, predviđena mogućnost zakrivljenosti prostorvremena, što apsurdno i sam Einstein kao autor te teorije nije mogao prihvatiti u cijelosti jer se neko vrijeme protivio mogućnosti da je ispravna Lemaitreova hipoteza o prvobitnom atomu nastala upravo iz Einsteinove OTR.
I što je još gore, Einstein je tu hipotezu iz koje je nastala Teorija velikog praska odbacivao iz religijskih razloga. 
Naime, previše ga je asocirala na opis stvaranja iz Postanka, a on je bio više sklon budizmu nego judaizmu i kršćanstvu.
Sve je to jednostavno kontraintuitivno i mnogima, naročito filozofima, se činilo i nelogično. Jadni nisu shvatili dosege logike koja ionako predstavlja temelje tradicionalne filozofije.
Zbog toga je došlo do velikih turbulencija u području filozofije jer tadašnji filozofi nisu nikako u skladu sa dotadašnjim vlastitim spoznajama razumjeli kako kvantna mehanika funkcionira.
U tome im mnogi fizičari baš i nisu pomogli, jer je kolala tvrdnja kako tad svega 2 ili 3 fizičara razumiju kvantnu mehaniku, ako i toliko, pa je filozofima očito bio na leđa navaljen problem koji nisu bili u stanju riješiti.
Zbog toga je i nastao logički pozitivizam, jer se nekim čak i vrlo cijenjenim filozofima učinilo kako je na filozofiji ostao samo zadatak promišljanja o jeziku, što je krajnje kratkovidno ograničavanje opsega i broja tema kojima se filozofija može baviti.
Kasnije se shvatilo koliko je to pogrešno tako da se logički pozitivizam više zaobilazio nego što se dokazivalo da nije ispravan. To je nekako bilo samorazumljivo odnosno intuitivno jasno.
E da, zašto pozitivizam?
Jer se pozitivizam bavi istraživanjem realnog svijeta, a ne imaginarnog u bilo kojem obliku, a taj je pristup jako doprinio razvoju fizike u 19. stoljeću doslovce u jednoj vrsti skoka, ne doduše kvantnog, ali ipak značajnog.
Kada je fizika u 19. stoljeću iz sebe izbacila metafizička razmatranja, došlo je doslovce do revolucije na tom području znanosti, čiji se ogromni zamah iz tog vremenskog razdoblja osjeti i danas.

Speare Shaker wrote:

metilda wrote:

Možda je na kvantnoj razini ta objektivnost donekle moguća ali sjećam se da su na starom forumu neki baš iz kvantne teorije izvodili zaključak da je materija iluzija.

Ma ne samo da je donekle moguća na kvantnoj razini nego se kvantna razina smatra onom temeljnom razinom postojanja doslovce svega. 
A kvantne teorije temeljnim fizikalnim teorijama koje su nadređene teorijama klasične fizike. Ove potonje se u biti smatraju samo fenomenološkima koje ipak ne predstavljaju temeljnu prirodu stvarnosti.
Doduše, u konačnici su sve fizikalne teorije fenomenološke, ali kvantne u puno manjoj mjeri od onih s područja klasične fizike.
Kvantna mehanika je fascinantno područje upravo zbog stanovite dihotomije.
S jedne strane nam nije jasno kako stvarnost na kvantnoj razini funkcionira jer se te spoznaje opiru svemu što smo do tada, do pojave kvantne mehanike, uopće znali o svijetu, materiji, energiji, informaciji, prirodi u kojem mačka istovremeno može biti i mrtva i živa  , o mogućnosti da prostor i vrijeme ne mogu funkcionirati odvojeno nego isključivo kao tzv. srodne varijable pa zato govorimo o prostorvremenu, a također i energomateriji i slično. 
No, kvantnu mehaniku su odlično potvrđivali rezultati opažanja tako da joj se znanstvena točnost ni po kojem kriteriju nije mogla negirati i to je zapravo najveća snaga kvantne mehanike i to je ono što se u fizici da se tako kolokvijalno izrazim, računa. Druga strana spomenute dihotomije.
Također je veliki problem predstavljala i Općom teorijom relativnosti, koja doduše spada u područje klasične fizike, predviđena mogućnost zakrivljenosti prostorvremena, što apsurdno i sam Einstein kao autor te teorije nije mogao prihvatiti u cijelosti jer se neko vrijeme protivio mogućnosti da je ispravna Lemaitreova hipoteza o prvobitnom atomu nastala upravo iz Einsteinove OTR.
I što je još gore, Einstein je tu hipotezu iz koje je nastala Teorija velikog praska odbacivao iz religijskih razloga. 
Naime, previše ga je asocirala na opis stvaranja iz Postanka, a on je bio više sklon budizmu nego judaizmu i kršćanstvu.
Sve je to jednostavno kontraintuitivno i mnogima, naročito filozofima, se činilo i nelogično. Jadni nisu shvatili dosege logike koja ionako predstavlja temelje tradicionalne filozofije.
Zbog toga je došlo do velikih turbulencija u području filozofije jer tadašnji filozofi nisu nikako u skladu sa dotadašnjim vlastitim spoznajama razumjeli kako kvantna mehanika funkcionira.
U tome im mnogi fizičari baš i nisu pomogli, jer je kolala tvrdnja kako tad svega 2 ili 3 fizičara razumiju kvantnu mehaniku, ako i toliko, pa je filozofima očito bio na leđa navaljen problem koji nisu bili u stanju riješiti.
Zbog toga je i nastao logički pozitivizam, jer se nekim čak i vrlo cijenjenim filozofima učinilo kako je na filozofiji ostao samo zadatak promišljanja o jeziku, što je krajnje kratkovidno ograničavanje opsega i broja tema kojima se filozofija može baviti.
Kasnije se shvatilo koliko je to pogrešno tako da se logički pozitivizam više zaobilazio nego što se dokazivalo da nije ispravan. To je nekako bilo samorazumljivo odnosno intuitivno jasno.
E da, zašto pozitivizam?
Jer se pozitivizam bavi istraživanjem realnog svijeta, a ne imaginarnog u bilo kojem obliku, a taj je pristup jako doprinio razvoju fizike u 19. stoljeću doslovce u jednoj vrsti skoka, ne doduše kvantnog, ali ipak značajnog.
Kada je fizika u 19. stoljeću iz sebe izbacila metafizička razmatranja, došlo je doslovce do revolucije na tom području znanosti, čiji se ogromni zamah iz tog vremenskog razdoblja osjeti i danas.

Gdje sam ono stao?
Ah da, materija kao iluzija.
Sjećam se tih razmatranja dobrog starog for-a, forumaša sa Iskonovog foruma.
No, materija naravno nije iluzija, posve je realna, a druga je priča koja je njena temeljna unutarnja priroda.
Naime, tu je mogućnost postulirao famozni princip holografije koji kaže da se sav opis stvarnosti može kodirati u informacijski zapis koji stane u medij sa jednom dimenzijom prostora manje od stvarnosti koju mi uočavamo.
Analogija sa zapisom na cd-u i sličnim medijima na kojima su informacije o nečemu barem načelno kodirane u 2 prostorne dimenzije (da sad ne lamentiramo o trećoj, odnosno i o dubini zapisa nula i jedinica na mediju), a odnose se na informaciju o nekom aspektu cjelokupne stvarnosti.
Pri tome su te informacije o stvarnosti projicirane u okolinu ne naravno putem lasera (ili masera, ili bilo koji sličan način) nego za to služe prirodni odnosno fizikalni zakoni i pravila.
Mogućnost da se cijeli svemir nalazi u jednoj ogromnoj crnoj jami sam već spomenuo, a to podrazumjeva i mogućnost da se sve informacije o svim stanjima i događajima u svemiru, barem ovom za kojeg mi uočavamo da u njemu postojimo, iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti tog svemira, nalaze kodirane na obzoru događa te crne jame, a koja je naravno, vrlo slično cd-u i sličnim medijima, temeljno (prostorno) dvodimenzionalan.
Eto, zato lamentacije o materiji kao iluziji. No, prilično je jasno kako je takav opis temeljne prirode materije ipak debelo pretjeran.

metilda wrote:

No ima i umova koji i usprkos objektivnim dokazima tvrde npr. da je Zemlja ravna ploča. Informacije se previše subjektivno tumače i interpretiraju tako da imamo gromoglasne šumove u spoznajnom aparatu.

Problem je u tome što je informacija zapravo temeljno subjektivne prirode. Makar je itekako poželjno da ima i objektivnu univerzalnu vrijednost.
Informacija nije podatak odnosno skup podataka, jer su podaci samo obični simboli kodirani u skladu sa od nekoga određenim ranije dogovorenim pravilima. Ukoliko takva pravila ne postoje, onda simboli ne mogu biti prepoznati kao takvi i nemaju potencijal prijenosa informacije.
Informacija po definiciji mora primatelju posredovati neku novost u smislu razumjevanja svijeta i sa potencijalom kreiranja novih znanja o svijetu.
Informacija mora ili bi barem trebala biti točna odnosno upućivati na činjeničnu datost, jer inače zapravo i nije informacija nego dezinformacija (ravna Zemlja).
E sad, druga je priča što je u konačnici i dezinformacija također oblik informacije, kao što je i ne-kultura odnosno anti-kultura također oblik kulture.
Da ne duljim, informacija zapravo nastaje u umu (samo)svjesnog promatrača odnosno primatelja određenih znakova koji za njega imaju stanovitu semantičku vrijednost i posreduju mu stanovitu za njega relevantnu novost.
Tu je subjektivnost po samoj definiciji jednostavno nemoguće izbjeći i to je područje na kojem mogu po prirodi stvari nastati veliki nesporazumi i problemi.
Da dodam kako informacija nije niti znanje i to iz razloga koji sam naveo u skladu sa definicijom informacije. Naime, znanje se odnosi na nešto već od ranije poznato, a informacija (po definiciji) mora primatelju posredovati neku za njega relevantnu novost, inače nije informacija.
Ukratko. 

Speare Shaker wrote:

metilda wrote:

Speare Shaker wrote:

metilda wrote:
U kojoj smo dakle mjeri napokon došli do objektivnog opisa svijeta...?

Nitko to ne može točno odrediti.
Ali barem možemo reći kako svakoga dana u tom smislu sve više napredujemo. 

Zezaš.  

Naravno. 
Ali ima i puno istine u toj mantri s područja tzv. autogenog treninga. Očito posve slučajno.

Bome si napisao dosta toga. Lijepo je opet pročitati ono što smo toliko razglabali na starom forumu.
Prokomentirat ću kasnije, mada tvoje postove o kvantnoj fizici nije lako komentirati.

Speare Shaker wrote:

metilda wrote:

Možda je na kvantnoj razini ta objektivnost donekle moguća ali sjećam se da su na starom forumu neki baš iz kvantne teorije izvodili zaključak da je materija iluzija.

Ma ne samo da je donekle moguća na kvantnoj razini nego se kvantna razina smatra onom temeljnom razinom postojanja doslovce svega. 
A kvantne teorije temeljnim fizikalnim teorijama koje su nadređene teorijama klasične fizike. Ove potonje se u biti smatraju samo fenomenološkima koje ipak ne predstavljaju temeljnu prirodu stvarnosti.
Doduše, u konačnici su sve fizikalne teorije fenomenološke, ali kvantne u puno manjoj mjeri od onih s područja klasične fizike.
Kvantna mehanika je fascinantno područje upravo zbog stanovite dihotomije.
S jedne strane nam nije jasno kako stvarnost na kvantnoj razini funkcionira jer se te spoznaje opiru svemu što smo do tada, do pojave kvantne mehanike, uopće znali o svijetu, materiji, energiji, informaciji, prirodi u kojem mačka istovremeno može biti i mrtva i živa  , o mogućnosti da prostor i vrijeme ne mogu funkcionirati odvojeno nego isključivo kao tzv. srodne varijable pa zato govorimo o prostorvremenu, a također i energomateriji i slično. 
No, kvantnu mehaniku su odlično potvrđivali rezultati opažanja tako da joj se znanstvena točnost ni po kojem kriteriju nije mogla negirati i to je zapravo najveća snaga kvantne mehanike i to je ono što se u fizici da se tako kolokvijalno izrazim, računa. Druga strana spomenute dihotomije.

Znači da je kvantna stvarnost objašnjena kvantnom fizikom ono što Heisenberg kojega sam citirala naziva objektivnom slikom svijeta.
No da bi ta objektivna slika svijeta postala univerzalnom potrebno je da makar jedna respektabilna većina ne samo znanstvenika nego i intelektualaca ostalih područja shvati kvantnu fiziku a ne vidim da je to slučaj. Umjesto toga vidim poprilično nerazumijevanj i to ne samo izvan područja fizike. Možda je problem u tome što je kvantna stvarnost neintuitivna pa nikako na temelju već naučenog i spoznatog ne možemo shvatiti što se na toj razini zapravo događa. Nije onda ni čudo što je nisu prihvaćalo pjesnici i filozofi koji su imali velike primjedbe na previše logike u jeziku i mišljenju.
Meni kao kršćanki nije nikakav problem shvatiti pojam prostorvremena ili energomaterije. Taj divni Chardin!

Sad nešto malo pjesništva  

Koristi vrijeme, jer brz mu je let!
Da stekneš ga, naučit će te red.
Stog ponajprije, dragi, moj vam um
Preporuča Collegium logicum.
On izdresirat duh će vaš,
U španske čizme stegnut će ga baš,
Da stazom misli ubuduće
S opreznošću se samo vuče,
A ne da tamo sad, sad tuda
Ko lutajući plan vrluda.
Tu danima ćeš učiti, da to
Nasumce što si dosad radio,
Na primjer jeo, pio, moraš ti
Sad raditi na jedan, dva i tri.
Doduše s misli vam je tvornicom
Baš ko s vještinom tkalačkom:
Pritisak noge bezbroj niti steže,
Dok čunci amo-tamo skakuću,
Nevidljivo se niti pomiču,
A udar svaki tisuć niti veže.
Filozof nađe li se tu, bez spora
Dokazat će da tako biti mora:
Prvo je tako, a drugo onako, 
I stog je treće i četvrto tako.
Da prvoga nema, objasnit će tebi,
Ni trećega ni četvrtoga bilo ne bi.
Svi đaci odreda se kunu na to,
Al tkalcima ne postadoše zato.
Tko nešto živo hoće da kako treba shvati,
Duh najprije iz toga mora istjerati.
U ruci tada dijelove on ima,
Al duhovne, ah! veze nema među njima.

Heisenberg citira Fausta o problemu jezika. :D

Speare Shaker wrote:

metilda wrote:

No ima i umova koji i usprkos objektivnim dokazima tvrde npr. da je Zemlja ravna ploča. Informacije se previše subjektivno tumače i interpretiraju tako da imamo gromoglasne šumove u spoznajnom aparatu.

Problem je u tome što je informacija zapravo temeljno subjektivne prirode. Makar je itekako poželjno da ima i objektivnu univerzalnu vrijednost.
Informacija nije podatak odnosno skup podataka, jer su podaci samo obični simboli kodirani u skladu sa od nekoga određenim ranije dogovorenim pravilima. Ukoliko takva pravila ne postoje, onda simboli ne mogu biti prepoznati kao takvi i nemaju potencijal prijenosa informacije.
Informacija po definiciji mora primatelju posredovati neku novost u smislu razumjevanja svijeta i sa potencijalom kreiranja novih znanja o svijetu.
Informacija mora ili bi barem trebala biti točna odnosno upućivati na činjeničnu datost, jer inače zapravo i nije informacija nego dezinformacija (ravna Zemlja).
E sad, druga je priča što je u konačnici i dezinformacija također oblik informacije, kao što je i ne-kultura odnosno anti-kultura također oblik kulture.
Da ne duljim, informacija zapravo nastaje u umu (samo)svjesnog promatrača odnosno primatelja određenih znakova koji za njega imaju stanovitu semantičku vrijednost i posreduju mu stanovitu za njega relevantnu novost.
Tu je subjektivnost po samoj definiciji jednostavno nemoguće izbjeći i to je područje na kojem mogu po prirodi stvari nastati veliki nesporazumi i problemi.
Da dodam kako informacija nije niti znanje i to iz razloga koji sam naveo u skladu sa definicijom informacije. Naime, znanje se odnosi na nešto već od ranije poznato, a informacija (po definiciji) mora primatelju posredovati neku za njega relevantnu novost, inače nije informacija.
Ukratko. 

Nemam problema s tim da je informacija temeljno subjektivne prirode. No ako ona kao subjektivna kategorija prenosi nešto novo što može utjecati na formniranje spznaje, tko nam može jamčiti da je ta subjektivna informacija i istinita? Kako će ona dobiti objektivno univerzalnu vrijednost? Putem jezika za koji smo vidjeli da ne može opisati kvantnu stvarnost nego se služi postojećim pojmovima iz klasične fizike, tj prirode. Nije stoga za čuditi se što je for-a (i ne samo on) došao do zaključka da je materija iluzija jer je na kvantnoj razini materija čestica i val. Ili bolje rečeno i čestica i val. Mačka.
A ako informacija nije znanje, kako onda protumačiti način na koji je kvantna teorija postala znanjem budući da je do nas došla putem informacije?