Caffe Venus :P

& malo zabave...

Odaberi stablo koje bi posadio/la u svom vrtu, i pogledaj objašnjenje 




Meni je zvonilo ovo stablo br.5, volim stablo bajame u cvatu..iako kratko traje.

I meni 5

Dobro jutro forumasi


Jako lijepo si to rekla Ra....lass dich drücken! 🥰

Ova godina je bas bila teška, ali mene je puno toga naučila, pokazala,i nikad mi nijnije bilo dano vise nego mogu podnijeti.....zahvalna sam na svim ljudima koji su uz mene i bili mi podrska,na kakav god nacin!


Puno vas volim 

Ra wrote:

Atlana wrote:Potuzit cu se sada... Moram olaksati dusdusu....

Osjecam se tako prazno zadnjih dana... Danas glava ubija, ujutro mucnine...

Jako je teska ova godina.

E sad sam ja na redu da tebe zagrlim. 


Jako teška godina, a kulminacija dolazi na kraju. Dnevnog svjetla je premalo, socijalni kontakti su nam ograničeni, plus ne baš sjajna ekonomska situacija i kad sve zbrojiš uopće nije čudno što se osjećaš tako. Nije utjeha, ali jako puno ljudi se osjeća tako kao ti. :)

Sad bi se trebalo svježe zaljubiti. Ono ludo i bezglavo poput djevojčice, ali ne u nekog papka, nego u odličnog čovjeka koji te zavrjeđuje.  
To je moja blagdanska želja za tebe. 

Ti si jedna draga dusica Ra. :)



Ja sam ti inace vise sjeverni tip nego sto sam od sunca i vrucina. :)
Ljeto je ok, ali tu je sve duze i duze... 
Nedostaju mi vremena od prije cca 20 godina, kada smo imali sva godisnja doba. Zimi cak i snijeg, iako smo uz more. Gradili smo kule od snijega, gadali se, isli do plaza-neki su se i brckali.



Ova godina nas je sve dobro testirala... Ali je bila i godina otkrica :)

Da,bas tako,godina otkrića

Predivno,odgovarajuće, istinito! i kradem

Vjerujem da smo se i mi sreli...iz nekog razloga

Atlana wrote:Vjerujem da smo se i mi sreli...iz nekog razloga

Jesmo G. moja!

venus wrote:& malo zabave...

Odaberi stablo koje bi posadio/la u svom vrtu, i pogledaj objašnjenje 




Meni je zvonilo ovo stablo br.5, volim stablo bajame u cvatu..iako kratko traje.

definitivno 6. Oduvijek želim imati žalosnu vrbu. Izgleda sjajno ako se krošnja osvijetli odozdo uz stablo. 
Čempres i smokva su zadnje što bih posadila blizu kuće.

Visoke padajuće vrbe su mi u parku ispred zgrade, i nevjerovatno su lijepe, u svako godišnje doba. Priroda je čudo, koliko ljepote ima u njoj.

Lknoć ljudi

Atlana wrote:

Ra wrote:

Atlana wrote:Potuzit cu se sada... Moram olaksati dusdusu....

Osjecam se tako prazno zadnjih dana... Danas glava ubija, ujutro mucnine...

Jako je teska ova godina.

E sad sam ja na redu da tebe zagrlim. 


Jako teška godina, a kulminacija dolazi na kraju. Dnevnog svjetla je premalo, socijalni kontakti su nam ograničeni, plus ne baš sjajna ekonomska situacija i kad sve zbrojiš uopće nije čudno što se osjećaš tako. Nije utjeha, ali jako puno ljudi se osjeća tako kao ti. :)

Sad bi se trebalo svježe zaljubiti. Ono ludo i bezglavo poput djevojčice, ali ne u nekog papka, nego u odličnog čovjeka koji te zavrjeđuje.  
To je moja blagdanska želja za tebe. 

Ti si jedna draga dusica Ra. :)



Ja sam ti inace vise sjeverni tip nego sto sam od sunca i vrucina. :)
Ljeto je ok, ali tu je sve duze i duze... 
Nedostaju mi vremena od prije cca 20 godina, kada smo imali sva godisnja doba. Zimi cak i snijeg, iako smo uz more. Gradili smo kule od snijega, gadali se, isli do plaza-neki su se i brckali.



Ova godina nas je sve dobro testirala... Ali je bila i godina otkrica :)

Oh Atlana, nisam ti ja tako draga dušica. Barem ne prema svima. :)



Znam biti jako oštra (čak okrutna) prema onima za koje se uvjerim da su šupci. 
Doduše proteče puno vode dok ne priznam samoj sebi da je netko šupak, jer stvarno volim ljude i cijeli život sam u svima tražila onu dobru stranu.
Vjerovala sam da svaki čovjek ima taj svijetli dio, samo ga treba potražiti, ali sve više uviđam da sam bila u zabludi. Nažalost.

Što se mene tiče snijeg ne mora nikad više padati, meni ga je puna kapa. 
Čak mi nije toliki problem hladnoća, ali ubija me nedostatak svjetla. Trebam sunce. Trebam puno sunca. 



Ova suluda godina testirala je moje strpljenje do krajnjih granica. 
Sve, ali baš sve što sam isplanirala ili započela, sve se prekidalo nakon samo par dana. Odgađa se do daljnjeg. 
Dakle, niti jednu stvar nisam dovršila, nemam pojma na čemu sam u puno segmenata života i blage veze nemam kako će se sve skupa odvijati nakon što se ovo ludilo završi.  
Ako to opišem zidarskim jezikom osjećaj je otprilike kao da sam s obje noge stala u svježi brzosušeći beton. Jednu nogu sam uspjela izvući, a druga je ostala u stvrdnutom betonu. 
Djeluje kao da sam slobodna, a nisam. Osim ako samoj sebi ne odrežem stopalo, jer nemam hiltice da razbijem beton. 

venus wrote:Visoke padajuće vrbe su mi u parku ispred zgrade, i nevjerovatno su lijepe, u svako godišnje doba. Priroda je čudo, koliko ljepote ima u njoj.

Lknoć ljudi

Blagotise.
Meni su nekoć bile breze pod prozorom. I one su lijepe (naročito u jesen i proljeće), ali ne kao vrbe. 

Laku noć V. :)

Ra wrote:

Atlana wrote:

Ra wrote:

Atlana wrote:Potuzit cu se sada... Moram olaksati dusdusu....

Osjecam se tako prazno zadnjih dana... Danas glava ubija, ujutro mucnine...

Jako je teska ova godina.

E sad sam ja na redu da tebe zagrlim. 


Jako teška godina, a kulminacija dolazi na kraju. Dnevnog svjetla je premalo, socijalni kontakti su nam ograničeni, plus ne baš sjajna ekonomska situacija i kad sve zbrojiš uopće nije čudno što se osjećaš tako. Nije utjeha, ali jako puno ljudi se osjeća tako kao ti. :)

Sad bi se trebalo svježe zaljubiti. Ono ludo i bezglavo poput djevojčice, ali ne u nekog papka, nego u odličnog čovjeka koji te zavrjeđuje.  
To je moja blagdanska želja za tebe. 

Ti si jedna draga dusica Ra. :)



Ja sam ti inace vise sjeverni tip nego sto sam od sunca i vrucina. :)
Ljeto je ok, ali tu je sve duze i duze... 
Nedostaju mi vremena od prije cca 20 godina, kada smo imali sva godisnja doba. Zimi cak i snijeg, iako smo uz more. Gradili smo kule od snijega, gadali se, isli do plaza-neki su se i brckali.



Ova godina nas je sve dobro testirala... Ali je bila i godina otkrica :)

Oh Atlana, nisam ti ja tako draga dušica. Barem ne prema svima. :)



Znam biti jako oštra (čak okrutna) prema onima za koje se uvjerim da su šupci. 
Doduše proteče puno vode dok ne priznam samoj sebi da je netko šupak, jer stvarno volim ljude i cijeli život sam u svima tražila onu dobru stranu.
Vjerovala sam da svaki čovjek ima taj svijetli dio, samo ga treba potražiti, ali sve više uviđam da sam bila u zabludi. Nažalost.

I ja...

I jojos uvijek sam takva...ali to nije dobro

Bio je jednom tako jedan decko. Taj decko je bio invalid. Ja i on smo se druzili, culi, pricali. 
Uvijek se pravio super cool, kao da je super i sretan i zivot mu je bajka, a zapravo je bio jako nesretan. Jer nije imao curcuru, seks itd. Nikada to nije priznao, ali tko se potrudio upoznati ga, lako je shvatio...

Poceo mi je govoriti da ostavim decka. Da je ruzanruzan, debel itd.
Meni je bilo tesko jer sam bila sprrmna svasta reci, a bojala sam se da si ne naudi.

U cijeloj prici sam ja ispala glavni krivac. Vrtila sam ga, a on brizan nasjeo... Zato sto sam ga potapsala po ramenu par puta i rekla mu da krene vjerovati u sebe (kada je u iznimnim, rijetkim situacijama rekao da je nikakav).

Tu je poželjno odmah postaviti granice ma kako god da okrutno to zvučalo...nisi ga ti vrtila, već je on tvoju pažnju usmjernu prema njemu potpuno krivo protumačio jer je, jebi ga, ipak prvenstveno muškarac bez obzira na invaliditet...svejedno po opisu mi djeluje kao pokušaj posesivnog odnosa, donekle razumljiv s obzirom na njegovu situaciju, ali u kojem nikad nema sreće za nikoga...zato obzir, ali i jasne granice da se čovjek ne uplete u nečiju ranjivu emocionalnu situaciju nakon koje teško da neće biti povrijeđenih u odnosu...

Jutro btw... 

Jutro Brende.

Ma i ja sam otvorena. To je moj problem.... Ljudi to cesto krivo shvate.