Užas: Đoković pobijedio Nadala

marcellus wrote: oprostićemo nekom ko za oprost nije pitao? I ko planira sve isto opet kad se pruži prilika?

Ringo10 wrote:Podaci o selu Orahov Dol odakle je Ruđerov babo

Mjesto je naseljeno katoličkim Hrvatima.
1629. godine posjetio je Donju Hercegovinu biskup fra Dominik Andrijašević. Tada je bila sva Donja Hercegovina katolička, gusto načičkana župama i crkvama. Prigodom posjeta Donjoj Hercegovini, zabilježio je župe u Popovu polju i među njima Orahovi Do u kojoj je crkva, 3 sela i 40 katoličkih obitelji.^[1]
Prema popisu stanovništva iz 1991. imalo je 42 stanovnika: 38 Hrvata i 4 Srbina. Selo je poznato kao rodno mjesto Nikole Boškovića,^[2] oca znamenitog hrvatskog astronoma Ruđera. U Orahovom Dolu poljoprivredaje glavna djelatnost. U selu prevladavaju prezimena Đurinov, Čupović, Bjelanov, Delić, Zurević, Cajin, Pirijač, Kićunov itd

Stanojko wrote:

Ringo10 wrote:Podaci o selu Orahov Dol odakle je Ruđerov babo

Mjesto je naseljeno katoličkim Hrvatima.
1629. godine posjetio je Donju Hercegovinu biskup fra Dominik Andrijašević. Tada je bila sva Donja Hercegovina katolička, gusto načičkana župama i crkvama. Prigodom posjeta Donjoj Hercegovini, zabilježio je župe u Popovu polju i među njima Orahovi Do u kojoj je crkva, 3 sela i 40 katoličkih obitelji.^[1]
Prema popisu stanovništva iz 1991. imalo je 42 stanovnika: 38 Hrvata i 4 Srbina. Selo je poznato kao rodno mjesto Nikole Boškovića,^[2] oca znamenitog hrvatskog astronoma Ruđera. U Orahovom Dolu poljoprivredaje glavna djelatnost. U selu prevladavaju prezimena Đurinov, Čupović, Bjelanov, Delić, Zurević, Cajin, Pirijač, Kićunov itd

Decko, aj ti lepo procitaj malo Simu Matavulja (recimo "Pilipendu") pa se vrni...

Ringo10 wrote:

Stanojko wrote:

Speare Shaker wrote:

Stanojko wrote:

Speare Shaker wrote:

Bitno da je Bošković Srbin makar srpstvo nije bilo definirano nigdje. 

A sta je bio, a da nije religijski odredjen, posto nema nacionalnu odrednicu?

Hrvat, naravno. I ima nacionalnu odrednicu, ali ne kada je u pitanju moderno građansko određenje nacije koje je uostalom nastalo tek od Francuske revolucije nego više u onom njenom starom etničkom temelju.

Hahahahaha...Boze sacuvaj... Zanimljiv tekst...

Njegovi preci po ocu su bili srpska vlastela, poznati kao Potkravići ili Pokrajčići. U Popovom Polju, u selu Orahovu razgranali su se kao Boškovići. Ruđerov otac Nikola, sin Boška Boškovića i Damjane, u Dubrovniku se bavio trgovinom.

Tu oženi devojku čiji je otac došao iz današnje Italije. Nikola se mnogo interesovao za srpsku istoriju i na svojim putovanjima kroz srpske zemlje pod turskom vlašću često slušao guslare i obilazio manastire. Tako je Nikola Bošković, na nagovor trojice italijanskih prijatelja, koji su izdavali knjigu u osam svezaka Ilirikum sakrum, sastavio opis svojih putovanja po Srbiji, pod naslovom Staroraška sećanja.

Ruđer se čitav život dopisivao sa sestrom Anicom i bratom Božom, koga je stalno podsticao da istrajno traga za njihovim porodičnim grbom. I tako… pisac Staroraških sećanja i Italijanka postaju roditelji velikog hrvatskog naučnika – Hrvata?!

Ali, nenaučnofantastična epizoda se nastavlja dalje. Prikazom života i rada čuvenog „hrvatskog“ komediografa i „Hrvata“ Marina Držića.

Dobro, ako je Ruđer Bošković neHrvat, kako znamo da Marin Držić to nije ili da pak jeste. Samo jedan primer. Komedija Dundo Maroje igrana je u Dubrovniku tačno polovinom šesnaestog veka. NJena radnja je poznata današnjoj publici ali ono što se često namerno previđa je sama Držićeva podela ili što bi mladi danas rekli – kasting. Glavni likovi su naravno Dubrovčani, ali pojavljuju se i tri stranca, čiji je zadatak da budu smešni, jer, stranci su uvek smešni.

Hm, da vidimo ko su oni. Jevrejin, Nemac i gle, Hrvat. Držićeva podela je i proročka jer je Hrvat sluga Nemca koji se i zove Nemac (Tudeško). A Hrvat ima ime, shodno izgledu, Gulisav. Budući da je sav iscepan, oguljen, u ritama.

Nazivati renesansne i barokne Dubrovčane Hrvatima je zaista smešno. Tragikomično. Uzmimo primer poznatih starogrčkih filozofa. Oni su, gle čuda, živeli u velikom broju izvan današnje Grčke. Uprkos netrpeljivosti između Grka i Turaka, još se nije čulo da su Tales, Heraklit ili Herodot Turci. Isto važi i za Empedokla, Zenona i Arhimeda. Jesu li oni Italijani? Naravno da nisu.

I za kraj:

Ovo su Austrougraski statistički podaci s kraja devetnaestog veka. Iz 1890. godine o Dubrovniku. U samom gradu postoji 6405 rimokatolika i 515 pravoslavaca. Posebno je zanimljiv podatak o jeziku odnosno govoru u kući. Srpski govori 5823 Dubrovčana, italijanski 677, madžarski 384, nemački 263, češki 48, slovenski 19 i poljski 6. Hrvatski u podacima ne postoji.


Dovidjenja, prijatno.

To samo pokazuje da Austrijanci koji su popisivali nisu imali pojma o nazivima jezika i sve trpali u srpski.

Ali hajdemo ovako. Ako su se Dubrovcani tada smatrali Srbima pa kako onda svi postadose Hrvati?

Ah da, slavna vatikanska zavjera kontra Srba. KAd slusas Srbe vatikan nije imao drugog razloga postojanja nego da se zajebava sa Srbima.

Jos jedan argument glede Dubrovcana.

Jedna grupa Dubrovcana doselila na Kosovo u 14 Stoljecu u predjelu danasnjeg JAnjeva. Zanatlije, trgovci i tako dalje.

I zivjeli u svim mogucim srpskim torevinama, pod srpskim rezimima i srpskom zvanicnom ideologijom, potpuno odvojeni od hrvatskog etnickog korpusa i od bilo cega hrvatskoga, potpuno izolirani ...

I svo odrzase svoju hrvatsku nacionalnu pripadnost od tada pa do dana danasnjega. Nisu se ni srbizirali ni albanizirali.

A kako majku mu ako su se jos oduvijek smatrali Srbima. 

Vi Srbi stvarno ste legendarni. I onda se cudite sto su se svi od vas razbjezali.

Dovidjenja, Prijatno!

Crkve i samostani

• Dubrovačka katedrala - posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo (Velika Gospa). Nastala je na mjestu bizantske i romaničke katedrale, koja je uništena u velikom potresu 1667. godine. Sadašnja barokna katedrala građena je od 1671. do 1713. godine. Riznica katedrale čuva zlatne i srebrne relikvijare, križeve, crkveno posuđe i slike talijanskih (Tizian, Raffael i dr.), flamanskih i hrvatskih slikara.
  
• Crkva sv. Vlaha - izgrađena je na mjestu romaničke crkve, koja je preživjela veliki potres 1667., ali je uništena u požaru 1706. godine. Nova barokna crkva izgrađena je od 1706. do 1715. godine. Na glavnom oltaru nalazi se kip sv. Vlaha od pozlaćenog srebra rad dubrovačkih majstora iz 15. stoljeća. U rukama drži maketu grada prije potresa 1667.
  
• Franjevački samostan i crkva Male braće - potječu iz 14. stoljeća. Vrata crkve su nasvođena raskošnim gotičkim portalom, koji se jedini preživio potres 1667. Kasnoromanički klaustar iz 1360. godine, izgradio je Mihoje Brajkov iz Bara. U sklopu samostana od 1317. godine do danas djeluje ljekarna, treća po starosti u Europi.
  
• Dominikanski samostan i crkva sv. Dominika - građeni u 14. stoljeću. Južni portal izradio je kipar Bonino da Milano 1419. godine. Ističe se gotičko-renesanski klaustar. Muzej samostana sadrži vrijedne rukopise i inkunabule, slike dubrovačkih slikara iz 15. i 16. stoljeća: Lovre Dobričevića, Mihajla Hamzića i Nikole Božidarevića, veliko oslikano raspelo Paola Veneziana iz 14. stoljeća i oltarnu palu sv. Magdalena, rad talijanskog slikara Tiziana iz 1550. godine.
  
• Isusovački samostan i crkva sv. Ignacija - barokne građevine iz 17. i 18. stoljeća. Uz crkvu je glasovito dubrovačko učilište "Collegium Ragusinum".
  
• Samostan sv. Klare - izgrađen je uz same gradske zidine u 13. i 14. stoljeću. U njemu je 1434. godine otvoreno prihvatilište za napuštenu djecu.
  
• Crkva sv. Josipa - sagrađena je 1667. godine na mjestu, u potresu, srušene crkve sv. Jakova.
  
• Crkva sv. Nikole - iz 11. stoljeća, jedna od najstarijih sačuvanih crkava u gradu.
  
• Crkva i svetište Gospe od Milosrđa iz 1279. s kapucinskim samostanom iz 1928.
  
• Crkva sv. Spasa - iz 1520. godine, ostala je neoštećena u velikom potresu 1667. godine. Ova renesansna crkva djelo je korčulanskog majstora Petra Andrijića. Sagrađena je kao zavjetna crkva nakon velikog potresa 1520. godine.
  
• Crkva sv. Roka - renesansna crkva iz 16. stoljeća.
  
• Crkva sv. Marije - u njoj se čuvaju vrijedne slike dubrovačkih slikara "Poliptih" Lovre Dobričevića i "Triptih" Nikole Božidarevića.
  
• Sefardska sinagoga - jedna od najstarijih u Europi s početcima u 14. stoljeću.
  
• Srpska pravoslavna crkva - izgrađena 1877. godine
  
• Mesdžid - islamski vjerski objekt u ulici Miha Pracata.
  

tre wrote:

Ringo10 wrote:

Stanojko wrote:

Speare Shaker wrote:

Stanojko wrote:
A sta je bio, a da nije religijski odredjen, posto nema nacionalnu odrednicu?

Hrvat, naravno. I ima nacionalnu odrednicu, ali ne kada je u pitanju moderno građansko određenje nacije koje je uostalom nastalo tek od Francuske revolucije nego više u onom njenom starom etničkom temelju.

Hahahahaha...Boze sacuvaj... Zanimljiv tekst...

Njegovi preci po ocu su bili srpska vlastela, poznati kao Potkravići ili Pokrajčići. U Popovom Polju, u selu Orahovu razgranali su se kao Boškovići. Ruđerov otac Nikola, sin Boška Boškovića i Damjane, u Dubrovniku se bavio trgovinom.

Tu oženi devojku čiji je otac došao iz današnje Italije. Nikola se mnogo interesovao za srpsku istoriju i na svojim putovanjima kroz srpske zemlje pod turskom vlašću često slušao guslare i obilazio manastire. Tako je Nikola Bošković, na nagovor trojice italijanskih prijatelja, koji su izdavali knjigu u osam svezaka Ilirikum sakrum, sastavio opis svojih putovanja po Srbiji, pod naslovom Staroraška sećanja.

Ruđer se čitav život dopisivao sa sestrom Anicom i bratom Božom, koga je stalno podsticao da istrajno traga za njihovim porodičnim grbom. I tako… pisac Staroraških sećanja i Italijanka postaju roditelji velikog hrvatskog naučnika – Hrvata?!

Ali, nenaučnofantastična epizoda se nastavlja dalje. Prikazom života i rada čuvenog „hrvatskog“ komediografa i „Hrvata“ Marina Držića.

Dobro, ako je Ruđer Bošković neHrvat, kako znamo da Marin Držić to nije ili da pak jeste. Samo jedan primer. Komedija Dundo Maroje igrana je u Dubrovniku tačno polovinom šesnaestog veka. NJena radnja je poznata današnjoj publici ali ono što se često namerno previđa je sama Držićeva podela ili što bi mladi danas rekli – kasting. Glavni likovi su naravno Dubrovčani, ali pojavljuju se i tri stranca, čiji je zadatak da budu smešni, jer, stranci su uvek smešni.

Hm, da vidimo ko su oni. Jevrejin, Nemac i gle, Hrvat. Držićeva podela je i proročka jer je Hrvat sluga Nemca koji se i zove Nemac (Tudeško). A Hrvat ima ime, shodno izgledu, Gulisav. Budući da je sav iscepan, oguljen, u ritama.

Nazivati renesansne i barokne Dubrovčane Hrvatima je zaista smešno. Tragikomično. Uzmimo primer poznatih starogrčkih filozofa. Oni su, gle čuda, živeli u velikom broju izvan današnje Grčke. Uprkos netrpeljivosti između Grka i Turaka, još se nije čulo da su Tales, Heraklit ili Herodot Turci. Isto važi i za Empedokla, Zenona i Arhimeda. Jesu li oni Italijani? Naravno da nisu.

I za kraj:

Ovo su Austrougraski statistički podaci s kraja devetnaestog veka. Iz 1890. godine o Dubrovniku. U samom gradu postoji 6405 rimokatolika i 515 pravoslavaca. Posebno je zanimljiv podatak o jeziku odnosno govoru u kući. Srpski govori 5823 Dubrovčana, italijanski 677, madžarski 384, nemački 263, češki 48, slovenski 19 i poljski 6. Hrvatski u podacima ne postoji.


Dovidjenja, prijatno.

To samo pokazuje da Austrijanci koji su popisivali nisu imali pojma o nazivima jezika i sve trpali u srpski.

Ali hajdemo ovako. Ako su se Dubrovcani tada smatrali Srbima pa kako onda svi postadose Hrvati?

Ah da, slavna vatikanska zavjera kontra Srba. KAd slusas Srbe vatikan nije imao drugog razloga postojanja nego da se zajebava sa Srbima.

Jos jedan argument glede Dubrovcana.

Jedna grupa Dubrovcana doselila na Kosovo u 14 Stoljecu u predjelu danasnjeg JAnjeva. Zanatlije, trgovci i tako dalje.

I zivjeli u svim mogucim srpskim torevinama, pod srpskim rezimima i srpskom zvanicnom ideologijom, potpuno odvojeni od hrvatskog etnickog korpusa i od bilo cega hrvatskoga, potpuno izolirani ...

I svo odrzase svoju hrvatsku nacionalnu pripadnost od tada pa do dana danasnjega. Nisu se ni srbizirali ni albanizirali.

A kako majku mu ako su se jos oduvijek smatrali Srbima. 

Vi Srbi stvarno ste legendarni. I onda se cudite sto su se svi od vas razbjezali.

Dovidjenja, Prijatno!

Već sam budalašu stavljao ovo ali budala je budala pa to jednostavno preskoči. Dakle evo popisa sakralnih objekata u Dubrovniku iz čega bi i sljepac zaključio očito pa neka se opet češa sa svojim idiotarijama koje pije ko budala šamare.

Crkve i samostani

Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo

• Dubrovačka katedrala - posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo (Velika Gospa). Nastala je na mjestu bizantske i romaničke katedrale, koja je uništena u velikom potresu 1667. godine. Sadašnja barokna katedrala građena je od 1671. do 1713. godine. Riznica katedrale čuva zlatne i srebrne relikvijare, križeve, crkveno posuđe i slike talijanskih (Tizian, Raffael i dr.), flamanskih i hrvatskih slikara.
  
• Crkva sv. Vlaha - izgrađena je na mjestu romaničke crkve, koja je preživjela veliki potres 1667., ali je uništena u požaru 1706. godine. Nova barokna crkva izgrađena je od 1706. do 1715. godine. Na glavnom oltaru nalazi se kip sv. Vlaha od pozlaćenog srebra rad dubrovačkih majstora iz 15. stoljeća. U rukama drži maketu grada prije potresa 1667.
  
• Franjevački samostan i crkva Male braće - potječu iz 14. stoljeća. Vrata crkve su nasvođena raskošnim gotičkim portalom, koji se jedini preživio potres 1667. Kasnoromanički klaustar iz 1360. godine, izgradio je Mihoje Brajkov iz Bara. U sklopu samostana od 1317. godine do danas djeluje ljekarna, treća po starosti u Europi.
  
• Dominikanski samostan i crkva sv. Dominika - građeni u 14. stoljeću. Južni portal izradio je kipar Bonino da Milano 1419. godine. Ističe se gotičko-renesanski klaustar. Muzej samostana sadrži vrijedne rukopise i inkunabule, slike dubrovačkih slikara iz 15. i 16. stoljeća: Lovre Dobričevića, Mihajla Hamzića i Nikole Božidarevića, veliko oslikano raspelo Paola Veneziana iz 14. stoljeća i oltarnu palu sv. Magdalena, rad talijanskog slikara Tiziana iz 1550. godine.
  
• Isusovački samostan i crkva sv. Ignacija - barokne građevine iz 17. i 18. stoljeća. Uz crkvu je glasovito dubrovačko učilište "Collegium Ragusinum".
  
• Samostan sv. Klare - izgrađen je uz same gradske zidine u 13. i 14. stoljeću. U njemu je 1434. godine otvoreno prihvatilište za napuštenu djecu.
  
• Crkva sv. Josipa - sagrađena je 1667. godine na mjestu, u potresu, srušene crkve sv. Jakova.
  
• Crkva sv. Nikole - iz 11. stoljeća, jedna od najstarijih sačuvanih crkava u gradu.
  
• Crkva i svetište Gospe od Milosrđa iz 1279. s kapucinskim samostanom iz 1928.
  
• Crkva sv. Spasa - iz 1520. godine, ostala je neoštećena u velikom potresu 1667. godine. Ova renesansna crkva djelo je korčulanskog majstora Petra Andrijića. Sagrađena je kao zavjetna crkva nakon velikog potresa 1520. godine.
  
• Crkva sv. Roka - renesansna crkva iz 16. stoljeća.
  
• Crkva sv. Marije - u njoj se čuvaju vrijedne slike dubrovačkih slikara "Poliptih" Lovre Dobričevića i "Triptih" Nikole Božidarevića.
  
• Sefardska sinagoga - jedna od najstarijih u Europi s početcima u 14. stoljeću.
  
• Srpska pravoslavna crkva - izgrađena 1877. godine
  
• Mesdžid - islamski vjerski objekt u ulici Miha Pracata.
  

Ringo10 wrote:

Stanojko wrote:

Ringo10 wrote:Podaci o selu Orahov Dol odakle je Ruđerov babo

Mjesto je naseljeno katoličkim Hrvatima.
1629. godine posjetio je Donju Hercegovinu biskup fra Dominik Andrijašević. Tada je bila sva Donja Hercegovina katolička, gusto načičkana župama i crkvama. Prigodom posjeta Donjoj Hercegovini, zabilježio je župe u Popovu polju i među njima Orahovi Do u kojoj je crkva, 3 sela i 40 katoličkih obitelji.^[1]
Prema popisu stanovništva iz 1991. imalo je 42 stanovnika: 38 Hrvata i 4 Srbina. Selo je poznato kao rodno mjesto Nikole Boškovića,^[2] oca znamenitog hrvatskog astronoma Ruđera. U Orahovom Dolu poljoprivredaje glavna djelatnost. U selu prevladavaju prezimena Đurinov, Čupović, Bjelanov, Delić, Zurević, Cajin, Pirijač, Kićunov itd

Decko, aj ti lepo procitaj malo Simu Matavulja (recimo "Pilipendu") pa se vrni...

E to MATAVULJ je posebno srpsko prezime.

Stanojko wrote:

tre wrote:

Ringo10 wrote:

Stanojko wrote:

Speare Shaker wrote:

Hrvat, naravno. I ima nacionalnu odrednicu, ali ne kada je u pitanju moderno građansko određenje nacije koje je uostalom nastalo tek od Francuske revolucije nego više u onom njenom starom etničkom temelju.

Hahahahaha...Boze sacuvaj... Zanimljiv tekst...

Njegovi preci po ocu su bili srpska vlastela, poznati kao Potkravići ili Pokrajčići. U Popovom Polju, u selu Orahovu razgranali su se kao Boškovići. Ruđerov otac Nikola, sin Boška Boškovića i Damjane, u Dubrovniku se bavio trgovinom.

Tu oženi devojku čiji je otac došao iz današnje Italije. Nikola se mnogo interesovao za srpsku istoriju i na svojim putovanjima kroz srpske zemlje pod turskom vlašću često slušao guslare i obilazio manastire. Tako je Nikola Bošković, na nagovor trojice italijanskih prijatelja, koji su izdavali knjigu u osam svezaka Ilirikum sakrum, sastavio opis svojih putovanja po Srbiji, pod naslovom Staroraška sećanja.

Ruđer se čitav život dopisivao sa sestrom Anicom i bratom Božom, koga je stalno podsticao da istrajno traga za njihovim porodičnim grbom. I tako… pisac Staroraških sećanja i Italijanka postaju roditelji velikog hrvatskog naučnika – Hrvata?!

Ali, nenaučnofantastična epizoda se nastavlja dalje. Prikazom života i rada čuvenog „hrvatskog“ komediografa i „Hrvata“ Marina Držića.

Dobro, ako je Ruđer Bošković neHrvat, kako znamo da Marin Držić to nije ili da pak jeste. Samo jedan primer. Komedija Dundo Maroje igrana je u Dubrovniku tačno polovinom šesnaestog veka. NJena radnja je poznata današnjoj publici ali ono što se često namerno previđa je sama Držićeva podela ili što bi mladi danas rekli – kasting. Glavni likovi su naravno Dubrovčani, ali pojavljuju se i tri stranca, čiji je zadatak da budu smešni, jer, stranci su uvek smešni.

Hm, da vidimo ko su oni. Jevrejin, Nemac i gle, Hrvat. Držićeva podela je i proročka jer je Hrvat sluga Nemca koji se i zove Nemac (Tudeško). A Hrvat ima ime, shodno izgledu, Gulisav. Budući da je sav iscepan, oguljen, u ritama.

Nazivati renesansne i barokne Dubrovčane Hrvatima je zaista smešno. Tragikomično. Uzmimo primer poznatih starogrčkih filozofa. Oni su, gle čuda, živeli u velikom broju izvan današnje Grčke. Uprkos netrpeljivosti između Grka i Turaka, još se nije čulo da su Tales, Heraklit ili Herodot Turci. Isto važi i za Empedokla, Zenona i Arhimeda. Jesu li oni Italijani? Naravno da nisu.

I za kraj:

Ovo su Austrougraski statistički podaci s kraja devetnaestog veka. Iz 1890. godine o Dubrovniku. U samom gradu postoji 6405 rimokatolika i 515 pravoslavaca. Posebno je zanimljiv podatak o jeziku odnosno govoru u kući. Srpski govori 5823 Dubrovčana, italijanski 677, madžarski 384, nemački 263, češki 48, slovenski 19 i poljski 6. Hrvatski u podacima ne postoji.


Dovidjenja, prijatno.

To samo pokazuje da Austrijanci koji su popisivali nisu imali pojma o nazivima jezika i sve trpali u srpski.

Ali hajdemo ovako. Ako su se Dubrovcani tada smatrali Srbima pa kako onda svi postadose Hrvati?

Ah da, slavna vatikanska zavjera kontra Srba. KAd slusas Srbe vatikan nije imao drugog razloga postojanja nego da se zajebava sa Srbima.

Jos jedan argument glede Dubrovcana.

Jedna grupa Dubrovcana doselila na Kosovo u 14 Stoljecu u predjelu danasnjeg JAnjeva. Zanatlije, trgovci i tako dalje.

I zivjeli u svim mogucim srpskim torevinama, pod srpskim rezimima i srpskom zvanicnom ideologijom, potpuno odvojeni od hrvatskog etnickog korpusa i od bilo cega hrvatskoga, potpuno izolirani ...

I svo odrzase svoju hrvatsku nacionalnu pripadnost od tada pa do dana danasnjega. Nisu se ni srbizirali ni albanizirali.

A kako majku mu ako su se jos oduvijek smatrali Srbima. 

Vi Srbi stvarno ste legendarni. I onda se cudite sto su se svi od vas razbjezali.

Dovidjenja, Prijatno!

Već sam budalašu stavljao ovo ali budala je budala pa to jednostavno preskoči. Dakle evo popisa sakralnih objekata u Dubrovniku iz čega bi i sljepac zaključio očito pa neka se opet češa sa svojim idiotarijama koje pije ko budala šamare.

Crkve i samostani

Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo

• Dubrovačka katedrala - posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo (Velika Gospa). Nastala je na mjestu bizantske i romaničke katedrale, koja je uništena u velikom potresu 1667. godine. Sadašnja barokna katedrala građena je od 1671. do 1713. godine. Riznica katedrale čuva zlatne i srebrne relikvijare, križeve, crkveno posuđe i slike talijanskih (Tizian, Raffael i dr.), flamanskih i hrvatskih slikara.
  
• Crkva sv. Vlaha - izgrađena je na mjestu romaničke crkve, koja je preživjela veliki potres 1667., ali je uništena u požaru 1706. godine. Nova barokna crkva izgrađena je od 1706. do 1715. godine. Na glavnom oltaru nalazi se kip sv. Vlaha od pozlaćenog srebra rad dubrovačkih majstora iz 15. stoljeća. U rukama drži maketu grada prije potresa 1667.
  
• Franjevački samostan i crkva Male braće - potječu iz 14. stoljeća. Vrata crkve su nasvođena raskošnim gotičkim portalom, koji se jedini preživio potres 1667. Kasnoromanički klaustar iz 1360. godine, izgradio je Mihoje Brajkov iz Bara. U sklopu samostana od 1317. godine do danas djeluje ljekarna, treća po starosti u Europi.
  
• Dominikanski samostan i crkva sv. Dominika - građeni u 14. stoljeću. Južni portal izradio je kipar Bonino da Milano 1419. godine. Ističe se gotičko-renesanski klaustar. Muzej samostana sadrži vrijedne rukopise i inkunabule, slike dubrovačkih slikara iz 15. i 16. stoljeća: Lovre Dobričevića, Mihajla Hamzića i Nikole Božidarevića, veliko oslikano raspelo Paola Veneziana iz 14. stoljeća i oltarnu palu sv. Magdalena, rad talijanskog slikara Tiziana iz 1550. godine.
  
• Isusovački samostan i crkva sv. Ignacija - barokne građevine iz 17. i 18. stoljeća. Uz crkvu je glasovito dubrovačko učilište "Collegium Ragusinum".
  
• Samostan sv. Klare - izgrađen je uz same gradske zidine u 13. i 14. stoljeću. U njemu je 1434. godine otvoreno prihvatilište za napuštenu djecu.
  
• Crkva sv. Josipa - sagrađena je 1667. godine na mjestu, u potresu, srušene crkve sv. Jakova.
  
• Crkva sv. Nikole - iz 11. stoljeća, jedna od najstarijih sačuvanih crkava u gradu.
  
• Crkva i svetište Gospe od Milosrđa iz 1279. s kapucinskim samostanom iz 1928.
  
• Crkva sv. Spasa - iz 1520. godine, ostala je neoštećena u velikom potresu 1667. godine. Ova renesansna crkva djelo je korčulanskog majstora Petra Andrijića. Sagrađena je kao zavjetna crkva nakon velikog potresa 1520. godine.
  
• Crkva sv. Roka - renesansna crkva iz 16. stoljeća.
  
• Crkva sv. Marije - u njoj se čuvaju vrijedne slike dubrovačkih slikara "Poliptih" Lovre Dobričevića i "Triptih" Nikole Božidarevića.
  
• Sefardska sinagoga - jedna od najstarijih u Europi s početcima u 14. stoljeću.
  
• Srpska pravoslavna crkva - izgrađena 1877. godine
  
• Mesdžid - islamski vjerski objekt u ulici Miha Pracata.
  

Dobro bre Zile, sto se petljas gde ti nije mesto, kad si plitak k`o plitak potok? Pratis li sta sam pisao?  Dubrovcani su SRBI KATOLICI. Razumes sad?

Stanojko wrote:
Dobro bre Zile, sto se petljas gde ti nije mesto, kad si plitak k`o plitak potok? Pratis li sta sam pisao?  Dubrovcani su SRBI KATOLICI. Razumes sad?

Ringo10 wrote:

Stanojko wrote:
Dobro bre Zile, sto se petljas gde ti nije mesto, kad si plitak k`o plitak potok? Pratis li sta sam pisao?  Dubrovcani su SRBI KATOLICI. Razumes sad?

Ma reko sam ja, VATIKANSKA zavjera ... Papa kontra Srba 

Kasnije Vatikansko-Kominternovska Zavjera. Papa i Staljin u savezu kontra Srba.

A kasnije i Vatikansko-Kominternovsko-Islamskofundamentalistička zavjera - Papa, Kominterna i sve moguće hodže i imami svi u savezu kontra Srba.

Čekamo slijedeći UPGRADE

Ringo10 wrote:Srpska Pravoslavna Crkva u Dubrovniku izgrađena 1877. godine !!!???

Ma daj, to je neka greška ...

Ili ... ma da, to su bili Srbi katolici koji su radi nekog nepoznatog razloga odlučili da postanu nepostojeći Hrvati.

A sve radi VAtikanske zavjere ...

tre wrote:

Glup si ko kurac i to mi se čini preblaga kvalifikacija za tebe. Sigurno su svi oko tebe ponosni na toliku pamet kojom ih obasipaš svakodnevno

T. wrote:Al 1877 pre hrista...

tre wrote:

T. wrote:Al 1877 pre hrista...

E to je već nešto
P.S. misliš li da neće povjerovati u to?

tre wrote:

T. wrote:Al 1877 pre hrista...

E to je već nešto
P.S. misliš li da neće povjerovati u to?

Ringo10 wrote:

tre wrote:

T. wrote:Al 1877 pre hrista...

E to je već nešto
P.S. misliš li da neće povjerovati u to?

PA jel Deretić reko da su oni i piramide gradili.

A da neće nekakvu bezveznu Crkvu.

Speare Shaker wrote:

tre wrote:

T. wrote:Al 1877 pre hrista...

E to je već nešto
P.S. misliš li da neće povjerovati u to?

Khm, khm...

https://www.srbijadanas.com/clanak/sokantno-otkrice-isus-hrist-je-srbin-ovo-je-njegovo-pravo-ime-video-13-01-2016

Stanojko wrote:

Speare Shaker wrote:

Stanojko wrote:

Speare Shaker wrote:

marcellus wrote:drugim riječima srbin tada nije bio definiran kao pravoslavac (ako ćemo iskreno, nije bio definiran uopće)

Bitno da je Bošković Srbin makar srpstvo nije bilo definirano nigdje. 

A sta je bio, a da nije religijski odredjen, posto nema nacionalnu odrednicu?

Hrvat, naravno. I ima nacionalnu odrednicu, ali ne kada je u pitanju moderno građansko određenje nacije koje je uostalom nastalo tek od Francuske revolucije nego više u onom njenom starom etničkom temelju.

Hahahahaha...Boze sacuvaj... Zanimljiv tekst...

Njegovi preci po ocu su bili srpska vlastela, poznati kao Potkravići ili Pokrajčići. U Popovom Polju, u selu Orahovu razgranali su se kao Boškovići. Ruđerov otac Nikola, sin Boška Boškovića i Damjane, u Dubrovniku se bavio trgovinom.

Tu oženi devojku čiji je otac došao iz današnje Italije. Nikola se mnogo interesovao za srpsku istoriju i na svojim putovanjima kroz srpske zemlje pod turskom vlašću često slušao guslare i obilazio manastire. Tako je Nikola Bošković, na nagovor trojice italijanskih prijatelja, koji su izdavali knjigu u osam svezaka Ilirikum sakrum, sastavio opis svojih putovanja po Srbiji, pod naslovom Staroraška sećanja.

Ruđer se čitav život dopisivao sa sestrom Anicom i bratom Božom, koga je stalno podsticao da istrajno traga za njihovim porodičnim grbom. I tako… pisac Staroraških sećanja i Italijanka postaju roditelji velikog hrvatskog naučnika – Hrvata?!

Ali, nenaučnofantastična epizoda se nastavlja dalje. Prikazom života i rada čuvenog „hrvatskog“ komediografa i „Hrvata“ Marina Držića.

Dobro, ako je Ruđer Bošković neHrvat, kako znamo da Marin Držić to nije ili da pak jeste. Samo jedan primer. Komedija Dundo Maroje igrana je u Dubrovniku tačno polovinom šesnaestog veka. NJena radnja je poznata današnjoj publici ali ono što se često namerno previđa je sama Držićeva podela ili što bi mladi danas rekli – kasting. Glavni likovi su naravno Dubrovčani, ali pojavljuju se i tri stranca, čiji je zadatak da budu smešni, jer, stranci su uvek smešni.

Hm, da vidimo ko su oni. Jevrejin, Nemac i gle, Hrvat. Držićeva podela je i proročka jer je Hrvat sluga Nemca koji se i zove Nemac (Tudeško). A Hrvat ima ime, shodno izgledu, Gulisav. Budući da je sav iscepan, oguljen, u ritama.

Nazivati renesansne i barokne Dubrovčane Hrvatima je zaista smešno. Tragikomično. Uzmimo primer poznatih starogrčkih filozofa. Oni su, gle čuda, živeli u velikom broju izvan današnje Grčke. Uprkos netrpeljivosti između Grka i Turaka, još se nije čulo da su Tales, Heraklit ili Herodot Turci. Isto važi i za Empedokla, Zenona i Arhimeda. Jesu li oni Italijani? Naravno da nisu.

I za kraj:

Ovo su Austrougraski statistički podaci s kraja devetnaestog veka. Iz 1890. godine o Dubrovniku. U samom gradu postoji 6405 rimokatolika i 515 pravoslavaca. Posebno je zanimljiv podatak o jeziku odnosno govoru u kući. Srpski govori 5823 Dubrovčana, italijanski 677, madžarski 384, nemački 263, češki 48, slovenski 19 i poljski 6. Hrvatski u podacima ne postoji.


Dovidjenja, prijatno.