Užas: Đoković pobijedio Nadala

vuksadinare wrote:

Speare Shaker wrote:

marcellus wrote:

inače kapor bi se, eto, mogao podvesti pod "jugoslavensku književnost" ako tako nešto uopće postoji. No nipošto hrvatsku. uostalom sam je uvijek za sebe govorio da je četnik

Ne postoji, dakle spada u srpsku.
I nije baš uvijek govorio da je četnik, nego tek od nekih godina kada je počela snažnije jačati velikosrpska ideja među srpskim književnicima odnosno u Udruženju književnika Srbije (pazi ironičnog genitiva!).

djelujes mi kao da te kakva srpkinja pod svoje uzela..cudan si posljednjih dana...

Ti si jednostavno glup i tup kao telegrafski stup i ne samo ovih dana. 
I ne, nije me nikakva Srpkinja uzela pod svoje, ako te to pitanje baš toliko grebe. 

Dubrovnik - srbi katolici...

marcellus wrote:drugim riječima srbin tada nije bio definiran kao pravoslavac (ako ćemo iskreno, nije bio definiran uopće)

Bitno da je Bošković Srbin makar srpstvo nije bilo definirano nigdje. 
Dobro, ovo više ide kao sprdnja sa srpskim pretenzijama prema Boškoviću. 
Ali nije mogao biti niti Talijan, jer tada niti talijanska nacija nije bila definirana, bez obzira što o tome misli Britannica. 

branislav glumac, recimo. Hrvatski pisac, srbin rođen u srbiji. Nipošto srpski pisac.

po vašoj logici on je bio "srpski pisac" valjda iako sa srbijom veze nije imao


uostalom da je srpski pisac roman se ne bi zvao "zagrepčanka" i ne bi bio pisan hrvatskim jezikom, nego bi se zvao "beograđanka" ili... štajaznam kako se zove ona iz niš.

Branislav je cijeli život ovdje, zna sve koji u hrvatskoj kulturi i književnosti nešto znače, dio je zagrebačkog kulturnog kruga. hrvatski pisac po svemu, osim krvnim zrncima.

ivo je bio dio beogradskog.

to je jednostavno tako.

Speare Shaker wrote:

marcellus wrote:drugim riječima srbin tada nije bio definiran kao pravoslavac (ako ćemo iskreno, nije bio definiran uopće)

Bitno da je Bošković Srbin makar srpstvo nije bilo definirano nigdje. 

A sta je bio, a da nije religijski odredjen, posto nema nacionalnu odrednicu?

Speare Shaker wrote:

marcellus wrote:drugim riječima srbin tada nije bio definiran kao pravoslavac (ako ćemo iskreno, nije bio definiran uopće)

Bitno da je Bošković Srbin makar srpstvo nije bilo definirano nigdje. 
Dobro, ovo više ide kao sprdnja sa srpskim pretenzijama prema Boškoviću. 
Ali nije mogao biti niti Talijan, jer tada niti talijanska nacija nije bila definirana, bez obzira što o tome misli Britannica. 

ne nije mogao biti talijan, bio je dubrovčan i hrvat

ali sprske pretenzije prema boškoviću meni nisu puno manje komične od hrvatskih prema andriću.

Ivo Andric - hrvat koji je (kao svaki iole pametan covek) izabrao da bude srbin. Toliko.

Stanojko wrote:

Speare Shaker wrote:

marcellus wrote:drugim riječima srbin tada nije bio definiran kao pravoslavac (ako ćemo iskreno, nije bio definiran uopće)

Bitno da je Bošković Srbin makar srpstvo nije bilo definirano nigdje. 

A sta je bio, a da nije religijski odredjen, posto nema nacionalnu odrednicu?

Ne smetaj, ovdje te nitko ne doživljava, nego bolje idi protestirati večeras protiv predsjednika zato jer ima namjeru da prizna Kosovo i da vas uvede u omrznutu vam EU i još omrznutiji NATO.

Stanojko wrote:Ivo Andric - hrvat koji je (kao svaki iole pametan covek) izabrao da bude srbin. Toliko.

o pameti ne bih ali poštujem njegov izbor da bude srpski pisac (nije izabrao biti srbin, nego samo srpski pisac - nije isto)

Speare Shaker wrote:

Stanojko wrote:

Speare Shaker wrote:

marcellus wrote:drugim riječima srbin tada nije bio definiran kao pravoslavac (ako ćemo iskreno, nije bio definiran uopće)

Bitno da je Bošković Srbin makar srpstvo nije bilo definirano nigdje. 

A sta je bio, a da nije religijski odredjen, posto nema nacionalnu odrednicu?

Nema smetaj, ovdje te nitko ne doživljava, nego bolje idi protestirati večeras protiv predsjednika zato jer ima namjeru da prizna Kosovo i da vas uvede u omrznutu vam EU i još omrznutiji NATO.

Vala, jesi mi odgovorio... :)

marcellus wrote:

ali sprske pretenzije prema boškoviću meni nisu puno manje komične od hrvatskih prema andriću.

Je, Bošković je završio srpske škole i odrastao u srpskom kulturološkom okruženju kao i Ivo hrvatske i u hrvatskom. 
Mislim, čitaš li ti barem ponekad kakve gluposti povremeno provaljuješ? 

marcellus wrote:

Stanojko wrote:Ivo Andric - hrvat koji je (kao svaki iole pametan covek) izabrao da bude srbin. Toliko.

o pameti ne bih ali poštujem njegov izbor da bude srpski pisac (nije izabrao biti srbin, nego samo srpski pisac - nije isto)

Tacno. Pricao sam ti vec da ga je Mihiz svojevremeno pitao (kao kulturan covek) da li mu je problem da ga stavi u antologiju srpske knjizevnosti, i ovaj naravno nije imao nista protiv. Generalno, ceo taj deo iz Mihizove "Autobiografije o drugima" (sjajna knjiga) vezan za Andrica je vrlo zanimljiv.

Stanojko wrote:

Speare Shaker wrote:

marcellus wrote:drugim riječima srbin tada nije bio definiran kao pravoslavac (ako ćemo iskreno, nije bio definiran uopće)

Bitno da je Bošković Srbin makar srpstvo nije bilo definirano nigdje. 

A sta je bio, a da nije religijski odredjen, posto nema nacionalnu odrednicu?

Hrvat, naravno. I ima nacionalnu odrednicu, ali ne kada je u pitanju moderno građansko određenje nacije koje je uostalom nastalo tek od Francuske revolucije nego više u onom njenom starom etničkom temelju.

Speare Shaker wrote:

marcellus wrote:

ali sprske pretenzije prema boškoviću meni nisu puno manje komične od hrvatskih prema andriću.

Je, Bošković je završio srpske škole i odrastao u srpskom kulturološkom okruženju kao i Ivo hrvatske i u hrvatskom. 
Mislim, čitaš li ti barem ponekad kakve gluposti povremeno provaljuješ? 

škole tu nisu meritorne, izbor pisca jest i njegova pripadnost kulturnom krugu.

Andrić nije održavao veze ni s hrvatskom ni s hrvatima, nije se odrekao svog kulturnog naslijeđa ali ga je potisnuo, i bio je dio sprskih kulturnih i političkih krugova.

marcellus wrote:

Rabarbara wrote:

marcellus wrote:da nema smisla govorit ko je prvi počeo... o majku ti jebem tulavu, pa jesmo mi sravnili sa zemljom čačak, "Oslobađali" vekovni hrvatski zemun i suboticu i granatirali kragujevac, majku li ti jebem... pa da mi se izvinemo, jelda, da im i granate platimo koje su ispalili na dubrovnik?

Slušaj majmune!
Ostavi se moje majke. Ok?


Da, primitivan si. Do kraja. Mrš!

okani se ti toga da napadnutima govoriš da nema smisla govoriti ko je prvi počeo.

U kojem dijelu mog teksta ti vidiš da sam spomenula domovinski rat? 

https://www.ex-iskon-pleme.com/t31646p520-uzas-okovic-pobijedio-nadala


Znaš kad će se ispričati? Nikad. Kao što se nikad nije ispričala ni Hrvatska zbog pokolja koji je učinjen u vrijeme NDH. 


Nema smisla govoriti tko je prvi počeo, zašto i kako. Nema smisla upirati prstom u druge, u njihova zlodjela i čekati da naš grijeh izblijedi ili nestane, treba se kad tad suočiti s njim i priznati svoju krivicu. 
Tek tad možemo očekivati da drugi priznaju svoju. Do tada ćemo stajati u pat poziciji sa susjedima koji imaju kulturu, jezik, religiju i mentalitet najsličniji našem. I mrzit ćemo se. Duboko i iskreno. I trunut ćemo svi u istoj močvari primitivizma i očaja. Ma fuj.


Ubijalo se nedužne ljude s obje strane, a svi i dan danas traže opravdanje za svoje zločine umjesto da ih nazovu zločinom, ispričaju se i nastave dalje. Rat nikad nikom nije donio ništa dobra (osim ratnim profiterima), donio je patnju suze i zamjerke koje traju skoro pa stoljeće. Ostaju rane zbog gubitaka, izgubljenih sinova, braće, roditelja. Treba živjeti s tom boli. Nije lako, ali se mora. I pobrinuti se da nikad više ne dođe do rata, do novih gubitaka, do novih patnji. Zazivanjem ustaša i četnika zazivamo rat. Kako vam se da, pobogu? 


Nazvati Ivu četnikom je smiješno. Trpati sve Srbe u četništvo je nepravedno. 


Jednako kao što je nepravedno da zbog par budala koji se busaju u prsa i diče ustaštvom (a nisu bili ni aktivni spermići kad su ustaše harale) ja se moram crvenjeti i trpjeti uvrede ponajprije od svog naroda, jer osuđujem nešto što je osudio cijeli svijet i svaki iole pošten Hrvat. 

Svi mi znamo tko je bio agresor, a tko se branio u domovinksom ratu. Znaju i Srbi, ali su jednako kao i ti nepošteni i neće priznati ni da ih se reže. Ima i onihSrba  kojima je sve jasno, ali čim zinu jebu im mater Veliki srbi kao i nama vi Veliki hrvati. Sam te bilo. Naravno, nećeš se ispričati. Ali ćeš očekivati ispriku Srba za domovinski rat, koji su još zatucaniji od nas. 

Povrijedilo te jer sam ti prije napisala da nisi savladao povijest u osnovnoj i srednjoj školi, da mi nije jasno kako jedan istraživački novinar može tako usko vidjeti stvari. 
Ne čudim se ja tebi, takvih kao ti ima na bacanje u lijepoj našoj. Kao da ste politku i povijest učili na Wiki ili na komušanju kukuruza od sesokih baba i nepismenih tetaka. Jasno mi je da moje postove tumačiš krivo, nisam desna. Nisam ni lijeva, iskreno, jebe mi se i za jedne i za druge. Ponašaš se po starom provjerenom hrvatskom uzorku: netko ti se zamjeri na privatnom nivou, a ti ga brže bolje proglasiš neprijateljem države. I jebeš mu mater. 

Nije mi jasno kako ne čitaš nekog poput Šejkera, tko je također iz desnih redova, ali ima i obrazovanje i pamet plus je objektivan. I za razliku od 90 posto vas koji se izjašnjavate kao desničari zna što piše i o čemu piše. Daj, jebote, čitaj ga...  možda ćeš naučiti nešto i manje ćeš praviti budalu od sebe. 

Da sam hrvatska desnica, zabranila bih vam da otvarate usta, jer ih sramotite svojim lupetanjima.

marcellus wrote:

Speare Shaker wrote:

marcellus wrote:

ali sprske pretenzije prema boškoviću meni nisu puno manje komične od hrvatskih prema andriću.

Je, Bošković je završio srpske škole i odrastao u srpskom kulturološkom okruženju kao i Ivo hrvatske i u hrvatskom. 
Mislim, čitaš li ti barem ponekad kakve gluposti povremeno provaljuješ? 

škole tu nisu meritorne, izbor pisca jest i njegova pripadnost kulturnom krugu.

Andrić nije održavao veze ni s hrvatskom ni s hrvatima, nije se odrekao svog kulturnog naslijeđa ali ga je potisnuo, i bio je dio sprskih kulturnih i političkih krugova.

Dobro, moj post je bio o Boškoviću. :)
Ali kad smo kod književnosti i pisaca, oni su ipak malo posebnije ptice, za razliku od filozofa i znanstvenika, jer ih prije svega identificira upravo kultura koja ih je odredila i formirala i kojoj su s vremenom jednostavno pripali. :)
Tako da ono što vrijedi za Boškovića, ne vrijedi u cijelosti za Andrića. Vrijedi u nekim dijelovima, ali ipak ne i u cijelosti.

Speare Shaker wrote:

marcellus wrote:

Speare Shaker wrote:

marcellus wrote:

ali sprske pretenzije prema boškoviću meni nisu puno manje komične od hrvatskih prema andriću.

Je, Bošković je završio srpske škole i odrastao u srpskom kulturološkom okruženju kao i Ivo hrvatske i u hrvatskom. 
Mislim, čitaš li ti barem ponekad kakve gluposti povremeno provaljuješ? 

škole tu nisu meritorne, izbor pisca jest i njegova pripadnost kulturnom krugu.

Andrić nije održavao veze ni s hrvatskom ni s hrvatima, nije se odrekao svog kulturnog naslijeđa ali ga je potisnuo, i bio je dio sprskih kulturnih i političkih krugova.

Dobro, moj post je bio o Boškoviću. :)
Ali kad si kod književnosti i pisaca, oni su ipak malo posebnije ptice, za razliku od filozofa i znanstvenika, jer ih prije svega identificira upravo kultura koja ih je odredila i formirala i kojoj su s vremenom jednostavno pripali. :)
Tako da ono što vrijedi za Boškovića, ne vrijedi u cijelosti za Andrića. Vrijedi u nekim dijelovima, ali ipak ne i u cijelosti.

kultura i JEZIK, kad govorimo o piscima

kod znanstvenika je malo drukčije, jer niti ne postoji "hrvatska znanost" ili "srpska znanost" u smislu u kom postoji književnost: Književnost je vezana na lokalno, na jezik, na mentalitet, a znanost je po prirodi stvari kozmopolitska i anacionalna.

drugim riječima sila teža je ista ovdje i u kini, isto djeluje, samo mi ovdje govorimo drugim jezikom i drukčije razmišljamo

Speare Shaker wrote:

Stanojko wrote:

Speare Shaker wrote:

marcellus wrote:drugim riječima srbin tada nije bio definiran kao pravoslavac (ako ćemo iskreno, nije bio definiran uopće)

Bitno da je Bošković Srbin makar srpstvo nije bilo definirano nigdje. 

A sta je bio, a da nije religijski odredjen, posto nema nacionalnu odrednicu?

Hrvat, naravno. I ima nacionalnu odrednicu, ali ne kada je u pitanju moderno građansko određenje nacije koje je uostalom nastalo tek od Francuske revolucije nego više u onom njenom starom etničkom temelju.

Hahahahaha...Boze sacuvaj... Zanimljiv tekst...

Njegovi preci po ocu su bili srpska vlastela, poznati kao Potkravići ili Pokrajčići. U Popovom Polju, u selu Orahovu razgranali su se kao Boškovići. Ruđerov otac Nikola, sin Boška Boškovića i Damjane, u Dubrovniku se bavio trgovinom.

Tu oženi devojku čiji je otac došao iz današnje Italije. Nikola se mnogo interesovao za srpsku istoriju i na svojim putovanjima kroz srpske zemlje pod turskom vlašću često slušao guslare i obilazio manastire. Tako je Nikola Bošković, na nagovor trojice italijanskih prijatelja, koji su izdavali knjigu u osam svezaka Ilirikum sakrum, sastavio opis svojih putovanja po Srbiji, pod naslovom Staroraška sećanja.

Ruđer se čitav život dopisivao sa sestrom Anicom i bratom Božom, koga je stalno podsticao da istrajno traga za njihovim porodičnim grbom. I tako… pisac Staroraških sećanja i Italijanka postaju roditelji velikog hrvatskog naučnika – Hrvata?!

Ali, nenaučnofantastična epizoda se nastavlja dalje. Prikazom života i rada čuvenog „hrvatskog“ komediografa i „Hrvata“ Marina Držića.

Dobro, ako je Ruđer Bošković neHrvat, kako znamo da Marin Držić to nije ili da pak jeste. Samo jedan primer. Komedija Dundo Maroje igrana je u Dubrovniku tačno polovinom šesnaestog veka. NJena radnja je poznata današnjoj publici ali ono što se često namerno previđa je sama Držićeva podela ili što bi mladi danas rekli – kasting. Glavni likovi su naravno Dubrovčani, ali pojavljuju se i tri stranca, čiji je zadatak da budu smešni, jer, stranci su uvek smešni.

Hm, da vidimo ko su oni. Jevrejin, Nemac i gle, Hrvat. Držićeva podela je i proročka jer je Hrvat sluga Nemca koji se i zove Nemac (Tudeško). A Hrvat ima ime, shodno izgledu, Gulisav. Budući da je sav iscepan, oguljen, u ritama.

Nazivati renesansne i barokne Dubrovčane Hrvatima je zaista smešno. Tragikomično. Uzmimo primer poznatih starogrčkih filozofa. Oni su, gle čuda, živeli u velikom broju izvan današnje Grčke. Uprkos netrpeljivosti između Grka i Turaka, još se nije čulo da su Tales, Heraklit ili Herodot Turci. Isto važi i za Empedokla, Zenona i Arhimeda. Jesu li oni Italijani? Naravno da nisu.

I za kraj:

Ovo su Austrougraski statistički podaci s kraja devetnaestog veka. Iz 1890. godine o Dubrovniku. U samom gradu postoji 6405 rimokatolika i 515 pravoslavaca. Posebno je zanimljiv podatak o jeziku odnosno govoru u kući. Srpski govori 5823 Dubrovčana, italijanski 677, madžarski 384, nemački 263, češki 48, slovenski 19 i poljski 6. Hrvatski u podacima ne postoji.


Dovidjenja, prijatno.

Rabarbara wrote:Ubijalo se nedužne ljude s obje strane, a svi i dan danas traže opravdanje za svoje zločine umjesto da ih nazovu zločinom, ispričaju se i nastave dalje. Rat nikad nikom nije donio ništa dobra (osim ratnim profiterima), donio je patnju suze i zamjerke koje traju skoro pa stoljeće. Ostaju rane zbog gubitaka, izgubljenih sinova, braće, roditelja. Treba živjeti s tom boli. Nije lako, ali se mora. I pobrinuti se da nikad više ne dođe do rata, do novih gubitaka, do novih patnji. Zazivanjem ustaša i četnika zazivamo rat. Kako vam se da, pobogu?

i u drugom svjetskom su nedužni ginuli na obje strane i bilo je i savezničkih ratnih zločina, ali se (ispravno!) sudilo samo nijemcima. I samo su se oni ispričavali i još se ispričavaju i ispričavat će se još sto godina. Srbiju treba denacificirati kao i njemačku nakon ww2, a ne da su svi političari u Srbiji bliski suradnici ratnih zločinaca ili ratni zločinci

novi rat možemo spriječiti jedino denacifikacijom srbije, a "pravedna" raspodjela krivnje vodi u novi rat - i to brzo.

Stanojko wrote:

Speare Shaker wrote:

Stanojko wrote:

Speare Shaker wrote:

marcellus wrote:drugim riječima srbin tada nije bio definiran kao pravoslavac (ako ćemo iskreno, nije bio definiran uopće)

Bitno da je Bošković Srbin makar srpstvo nije bilo definirano nigdje. 

A sta je bio, a da nije religijski odredjen, posto nema nacionalnu odrednicu?

Hrvat, naravno. I ima nacionalnu odrednicu, ali ne kada je u pitanju moderno građansko određenje nacije koje je uostalom nastalo tek od Francuske revolucije nego više u onom njenom starom etničkom temelju.

Hahahahaha...Boze sacuvaj... Zanimljiv tekst...

Njegovi preci po ocu su bili srpska vlastela, poznati kao Potkravići ili Pokrajčići. U Popovom Polju, u selu Orahovu razgranali su se kao Boškovići. Ruđerov otac Nikola, sin Boška Boškovića i Damjane, u Dubrovniku se bavio trgovinom.

Tu oženi devojku čiji je otac došao iz današnje Italije. Nikola se mnogo interesovao za srpsku istoriju i na svojim putovanjima kroz srpske zemlje pod turskom vlašću često slušao guslare i obilazio manastire. Tako je Nikola Bošković, na nagovor trojice italijanskih prijatelja, koji su izdavali knjigu u osam svezaka Ilirikum sakrum, sastavio opis svojih putovanja po Srbiji, pod naslovom Staroraška sećanja.

Ruđer se čitav život dopisivao sa sestrom Anicom i bratom Božom, koga je stalno podsticao da istrajno traga za njihovim porodičnim grbom. I tako… pisac Staroraških sećanja i Italijanka postaju roditelji velikog hrvatskog naučnika – Hrvata?!

Ali, nenaučnofantastična epizoda se nastavlja dalje. Prikazom života i rada čuvenog „hrvatskog“ komediografa i „Hrvata“ Marina Držića.

Dobro, ako je Ruđer Bošković neHrvat, kako znamo da Marin Držić to nije ili da pak jeste. Samo jedan primer. Komedija Dundo Maroje igrana je u Dubrovniku tačno polovinom šesnaestog veka. NJena radnja je poznata današnjoj publici ali ono što se često namerno previđa je sama Držićeva podela ili što bi mladi danas rekli – kasting. Glavni likovi su naravno Dubrovčani, ali pojavljuju se i tri stranca, čiji je zadatak da budu smešni, jer, stranci su uvek smešni.

Hm, da vidimo ko su oni. Jevrejin, Nemac i gle, Hrvat. Držićeva podela je i proročka jer je Hrvat sluga Nemca koji se i zove Nemac (Tudeško). A Hrvat ima ime, shodno izgledu, Gulisav. Budući da je sav iscepan, oguljen, u ritama.

Nazivati renesansne i barokne Dubrovčane Hrvatima je zaista smešno. Tragikomično. Uzmimo primer poznatih starogrčkih filozofa. Oni su, gle čuda, živeli u velikom broju izvan današnje Grčke. Uprkos netrpeljivosti između Grka i Turaka, još se nije čulo da su Tales, Heraklit ili Herodot Turci. Isto važi i za Empedokla, Zenona i Arhimeda. Jesu li oni Italijani? Naravno da nisu.

I za kraj:

Ovo su Austrougraski statistički podaci s kraja devetnaestog veka. Iz 1890. godine o Dubrovniku. U samom gradu postoji 6405 rimokatolika i 515 pravoslavaca. Posebno je zanimljiv podatak o jeziku odnosno govoru u kući. Srpski govori 5823 Dubrovčana, italijanski 677, madžarski 384, nemački 263, češki 48, slovenski 19 i poljski 6. Hrvatski u podacima ne postoji.


Dovidjenja, prijatno.

ono kad nemaš svojih renesansnih i baroknih pisaca pa kradeš hrvatske.