Re: Užas: Đoković pobijedio Nadala

by marcellus Wed 30 Jan - 14:56

Stanojko wrote:
Speare Shaker wrote:
Stanojko wrote:
Speare Shaker wrote:
marcellus wrote:drugim riječima srbin tada nije bio definiran kao pravoslavac (ako ćemo iskreno, nije bio definiran uopće)

Bitno da je Bošković Srbin makar srpstvo nije bilo definirano nigdje.
A sta je bio, a da nije religijski odredjen, posto nema nacionalnu odrednicu?

Hrvat, naravno. I ima nacionalnu odrednicu, ali ne kada je u pitanju moderno građansko određenje nacije koje je uostalom nastalo tek od Francuske revolucije nego više u onom njenom starom etničkom temelju.
Hahahahaha...Boze sacuvaj... Zanimljiv tekst...

Njegovi preci po ocu su bili srpska vlastela, poznati kao Potkravići ili Pokrajčići. U Popovom Polju, u selu Orahovu razgranali su se kao Boškovići. Ruđerov otac Nikola, sin Boška Boškovića i Damjane, u Dubrovniku se bavio trgovinom.

Tu oženi devojku čiji je otac došao iz današnje Italije. Nikola se mnogo interesovao za srpsku istoriju i na svojim putovanjima kroz srpske zemlje pod turskom vlašću često slušao guslare i obilazio manastire. Tako je Nikola Bošković, na nagovor trojice italijanskih prijatelja, koji su izdavali knjigu u osam svezaka Ilirikum sakrum, sastavio opis svojih putovanja po Srbiji, pod naslovom Staroraška sećanja.

Ruđer se čitav život dopisivao sa sestrom Anicom i bratom Božom, koga je stalno podsticao da istrajno traga za njihovim porodičnim grbom. I tako… pisac Staroraških sećanja i Italijanka postaju roditelji velikog hrvatskog naučnika – Hrvata?!

Ali, nenaučnofantastična epizoda se nastavlja dalje. Prikazom života i rada čuvenog „hrvatskog“ komediografa i „Hrvata“ Marina Držića.

Dobro, ako je Ruđer Bošković neHrvat, kako znamo da Marin Držić to nije ili da pak jeste. Samo jedan primer. Komedija Dundo Maroje igrana je u Dubrovniku tačno polovinom šesnaestog veka. NJena radnja je poznata današnjoj publici ali ono što se često namerno previđa je sama Držićeva podela ili što bi mladi danas rekli – kasting. Glavni likovi su naravno Dubrovčani, ali pojavljuju se i tri stranca, čiji je zadatak da budu smešni, jer, stranci su uvek smešni.

Hm, da vidimo ko su oni. Jevrejin, Nemac i gle, Hrvat. Držićeva podela je i proročka jer je Hrvat sluga Nemca koji se i zove Nemac (Tudeško). A Hrvat ima ime, shodno izgledu, Gulisav. Budući da je sav iscepan, oguljen, u ritama.

Nazivati renesansne i barokne Dubrovčane Hrvatima je zaista smešno. Tragikomično. Uzmimo primer poznatih starogrčkih filozofa. Oni su, gle čuda, živeli u velikom broju izvan današnje Grčke. Uprkos netrpeljivosti između Grka i Turaka, još se nije čulo da su Tales, Heraklit ili Herodot Turci. Isto važi i za Empedokla, Zenona i Arhimeda. Jesu li oni Italijani? Naravno da nisu.

I za kraj:

Ovo su Austrougraski statistički podaci s kraja devetnaestog veka. Iz 1890. godine o Dubrovniku. U samom gradu postoji 6405 rimokatolika i 515 pravoslavaca. Posebno je zanimljiv podatak o jeziku odnosno govoru u kući. Srpski govori 5823 Dubrovčana, italijanski 677, madžarski 384, nemački 263, češki 48, slovenski 19 i poljski 6. Hrvatski u podacima ne postoji.

Dovidjenja, prijatno.

ono kad nemaš svojih renesansnih i baroknih pisaca pa kradeš hrvatske.

by Stanojko Wed 30 Jan - 14:57

marcellus wrote:
Rabarbara wrote:Ubijalo se nedužne ljude s obje strane, a svi i dan danas traže opravdanje za svoje zločine umjesto da ih nazovu zločinom, ispričaju se i nastave dalje. Rat nikad nikom nije donio ništa dobra (osim ratnim profiterima), donio je patnju suze i zamjerke koje traju skoro pa stoljeće. Ostaju rane zbog gubitaka, izgubljenih sinova, braće, roditelja. Treba živjeti s tom boli. Nije lako, ali se mora. I pobrinuti se da nikad više ne dođe do rata, do novih gubitaka, do novih patnji. Zazivanjem ustaša i četnika zazivamo rat. Kako vam se da, pobogu?

i u drugom svjetskom su nedužni ginuli na obje strane i bilo je i savezničkih ratnih zločina, ali se (ispravno!) sudilo samo nijemcima. I samo su se oni ispričavali i još se ispričavaju i ispričavat će se još sto godina. Srbiju treba denacificirati kao i njemačku nakon ww2, a ne da su svi političari u Srbiji bliski suradnici ratnih zločinaca ili ratni zločinci

novi rat možemo spriječiti jedino denacifikacijom srbije, a "pravedna" raspodjela krivnje vodi u novi rat - i to brzo.

Buahahahahahahahahaha... Brale, ti si ono...bas prolupao... :)

by Guest Wed 30 Jan - 14:57

marcellus wrote:
Speare Shaker wrote:
marcellus wrote:
Speare Shaker wrote:
marcellus wrote:

ali sprske pretenzije prema boškoviću meni nisu puno manje komične od hrvatskih prema andriću.

Je, Bošković je završio srpske škole i odrastao u srpskom kulturološkom okruženju kao i Ivo hrvatske i u hrvatskom.
Mislim, čitaš li ti barem ponekad kakve gluposti povremeno provaljuješ?

škole tu nisu meritorne, izbor pisca jest i njegova pripadnost kulturnom krugu.

Andrić nije održavao veze ni s hrvatskom ni s hrvatima, nije se odrekao svog kulturnog naslijeđa ali ga je potisnuo, i bio je dio sprskih kulturnih i političkih krugova.

Dobro, moj post je bio o Boškoviću. :)
Ali kad si kod književnosti i pisaca, oni su ipak malo posebnije ptice, za razliku od filozofa i znanstvenika, jer ih prije svega identificira upravo kultura koja ih je odredila i formirala i kojoj su s vremenom jednostavno pripali. :)
Tako da ono što vrijedi za Boškovića, ne vrijedi u cijelosti za Andrića. Vrijedi u nekim dijelovima, ali ipak ne i u cijelosti.

kultura i JEZIK, kad govorimo o piscima

kod znanstvenika je malo drukčije, jer niti ne postoji "hrvatska znanost" ili "srpska znanost" u smislu u kom postoji književnost: Književnost je vezana na lokalno, na jezik, na mentalitet, a znanost je po prirodi stvari kozmopolitska i anacionalna.

Jezik je sastavni neizostavni dio upravo kulture, nesretniče. :) Ne da se odvojiti od kulture, ali obrnuto je ipak moguće, makar je takva kultura lagano okrnjena za jedan svoj važan dio.
I odakle ti ideja da je književnost vezana na lokalno, zar nikada nisu čuo za postojanje prijevoda? :D
Na taj način je u čitave nacionalne književnosti ušao utjecaj Šekspira, Getea, Servantesa ili Dostojevskog. Tako književnost i kultura šire svoje područje utjecaja.
Dalje, već sam te upozorio na postojanje HRVATSKIH autora koji su pisali na latinskom jeziku iz razumljivih razloga. :)
Radi proširenja publike za svoja djela, jer je ta na hrvatskom jeziku bila jako uska.
Dakle, moguće je pisati i na nekom drugom jeziku od hrvatskom i pripadati hrvatskoj književnosti i kulturi, jer pišeš o temama, pitanjima i problemima vezanima za istu, a ne recimo za njemčku, američku, argentinsku ili bilo čiju drugu. :)
Vidiš kako stvari ipak nisu tako jednostavne kako ti to mali Ivica... pardon Marcel zamišlja.

by Stanojko Wed 30 Jan - 14:58

marcellus wrote:
Stanojko wrote:
Speare Shaker wrote:
Stanojko wrote:
Speare Shaker wrote:

Bitno da je Bošković Srbin makar srpstvo nije bilo definirano nigdje.
A sta je bio, a da nije religijski odredjen, posto nema nacionalnu odrednicu?

Hrvat, naravno. I ima nacionalnu odrednicu, ali ne kada je u pitanju moderno građansko određenje nacije koje je uostalom nastalo tek od Francuske revolucije nego više u onom njenom starom etničkom temelju.
Hahahahaha...Boze sacuvaj... Zanimljiv tekst...

Njegovi preci po ocu su bili srpska vlastela, poznati kao Potkravići ili Pokrajčići. U Popovom Polju, u selu Orahovu razgranali su se kao Boškovići. Ruđerov otac Nikola, sin Boška Boškovića i Damjane, u Dubrovniku se bavio trgovinom.

Tu oženi devojku čiji je otac došao iz današnje Italije. Nikola se mnogo interesovao za srpsku istoriju i na svojim putovanjima kroz srpske zemlje pod turskom vlašću često slušao guslare i obilazio manastire. Tako je Nikola Bošković, na nagovor trojice italijanskih prijatelja, koji su izdavali knjigu u osam svezaka Ilirikum sakrum, sastavio opis svojih putovanja po Srbiji, pod naslovom Staroraška sećanja.

Ruđer se čitav život dopisivao sa sestrom Anicom i bratom Božom, koga je stalno podsticao da istrajno traga za njihovim porodičnim grbom. I tako… pisac Staroraških sećanja i Italijanka postaju roditelji velikog hrvatskog naučnika – Hrvata?!

Ali, nenaučnofantastična epizoda se nastavlja dalje. Prikazom života i rada čuvenog „hrvatskog“ komediografa i „Hrvata“ Marina Držića.

Dobro, ako je Ruđer Bošković neHrvat, kako znamo da Marin Držić to nije ili da pak jeste. Samo jedan primer. Komedija Dundo Maroje igrana je u Dubrovniku tačno polovinom šesnaestog veka. NJena radnja je poznata današnjoj publici ali ono što se često namerno previđa je sama Držićeva podela ili što bi mladi danas rekli – kasting. Glavni likovi su naravno Dubrovčani, ali pojavljuju se i tri stranca, čiji je zadatak da budu smešni, jer, stranci su uvek smešni.

Hm, da vidimo ko su oni. Jevrejin, Nemac i gle, Hrvat. Držićeva podela je i proročka jer je Hrvat sluga Nemca koji se i zove Nemac (Tudeško). A Hrvat ima ime, shodno izgledu, Gulisav. Budući da je sav iscepan, oguljen, u ritama.

Nazivati renesansne i barokne Dubrovčane Hrvatima je zaista smešno. Tragikomično. Uzmimo primer poznatih starogrčkih filozofa. Oni su, gle čuda, živeli u velikom broju izvan današnje Grčke. Uprkos netrpeljivosti između Grka i Turaka, još se nije čulo da su Tales, Heraklit ili Herodot Turci. Isto važi i za Empedokla, Zenona i Arhimeda. Jesu li oni Italijani? Naravno da nisu.

I za kraj:

Ovo su Austrougraski statistički podaci s kraja devetnaestog veka. Iz 1890. godine o Dubrovniku. U samom gradu postoji 6405 rimokatolika i 515 pravoslavaca. Posebno je zanimljiv podatak o jeziku odnosno govoru u kući. Srpski govori 5823 Dubrovčana, italijanski 677, madžarski 384, nemački 263, češki 48, slovenski 19 i poljski 6. Hrvatski u podacima ne postoji.

Dovidjenja, prijatno.

ono kad nemaš svojih renesansnih i baroknih pisaca pa kradeš hrvatske.

Ah...nista kao argumentovana rasprava...

by marcellus Wed 30 Jan - 15:00

Rabarbara wrote:Nazvati Ivu četnikom je smiješno. Trpati sve Srbe u četništvo je nepravedno.

liberal logic 101: Ako nazoveš jednog - čak ne srbina nego Hrvata! - s imenom i prezimenom četnikom, odmah si sve srbe nazvao četnicima.

nisam, četnicima zovem one koji se sami tako deklariraju.

Andrić se kao autor programa pogroma albanaca na Kosovu svakako kvalificirao za četnika.

to što je bio hrvat ne znači ništa, bilo je dosta hrvata u četnicima naročito splićana i okolo

by Guest Wed 30 Jan - 15:03

Stanojko wrote:
Speare Shaker wrote:
Stanojko wrote:
Speare Shaker wrote:
marcellus wrote:drugim riječima srbin tada nije bio definiran kao pravoslavac (ako ćemo iskreno, nije bio definiran uopće)

Bitno da je Bošković Srbin makar srpstvo nije bilo definirano nigdje.
A sta je bio, a da nije religijski odredjen, posto nema nacionalnu odrednicu?

Hrvat, naravno. I ima nacionalnu odrednicu, ali ne kada je u pitanju moderno građansko određenje nacije koje je uostalom nastalo tek od Francuske revolucije nego više u onom njenom starom etničkom temelju.
Hahahahaha...Boze sacuvaj... Zanimljiv tekst...

Njegovi preci po ocu su bili srpska vlastela, poznati kao Potkravići ili Pokrajčići. U Popovom Polju, u selu Orahovu razgranali su se kao Boškovići. Ruđerov otac Nikola, sin Boška Boškovića i Damjane, u Dubrovniku se bavio trgovinom.

Tu oženi devojku čiji je otac došao iz današnje Italije. Nikola se mnogo interesovao za srpsku istoriju i na svojim putovanjima kroz srpske zemlje pod turskom vlašću često slušao guslare i obilazio manastire. Tako je Nikola Bošković, na nagovor trojice italijanskih prijatelja, koji su izdavali knjigu u osam svezaka Ilirikum sakrum, sastavio opis svojih putovanja po Srbiji, pod naslovom Staroraška sećanja.

Ruđer se čitav život dopisivao sa sestrom Anicom i bratom Božom, koga je stalno podsticao da istrajno traga za njihovim porodičnim grbom. I tako… pisac Staroraških sećanja i Italijanka postaju roditelji velikog hrvatskog naučnika – Hrvata?!

Ali, nenaučnofantastična epizoda se nastavlja dalje. Prikazom života i rada čuvenog „hrvatskog“ komediografa i „Hrvata“ Marina Držića.

Dobro, ako je Ruđer Bošković neHrvat, kako znamo da Marin Držić to nije ili da pak jeste. Samo jedan primer. Komedija Dundo Maroje igrana je u Dubrovniku tačno polovinom šesnaestog veka. NJena radnja je poznata današnjoj publici ali ono što se često namerno previđa je sama Držićeva podela ili što bi mladi danas rekli – kasting. Glavni likovi su naravno Dubrovčani, ali pojavljuju se i tri stranca, čiji je zadatak da budu smešni, jer, stranci su uvek smešni.

Hm, da vidimo ko su oni. Jevrejin, Nemac i gle, Hrvat. Držićeva podela je i proročka jer je Hrvat sluga Nemca koji se i zove Nemac (Tudeško). A Hrvat ima ime, shodno izgledu, Gulisav. Budući da je sav iscepan, oguljen, u ritama.

Nazivati renesansne i barokne Dubrovčane Hrvatima je zaista smešno. Tragikomično. Uzmimo primer poznatih starogrčkih filozofa. Oni su, gle čuda, živeli u velikom broju izvan današnje Grčke. Uprkos netrpeljivosti između Grka i Turaka, još se nije čulo da su Tales, Heraklit ili Herodot Turci. Isto važi i za Empedokla, Zenona i Arhimeda. Jesu li oni Italijani? Naravno da nisu.

I za kraj:

Ovo su Austrougraski statistički podaci s kraja devetnaestog veka. Iz 1890. godine o Dubrovniku. U samom gradu postoji 6405 rimokatolika i 515 pravoslavaca. Posebno je zanimljiv podatak o jeziku odnosno govoru u kući. Srpski govori 5823 Dubrovčana, italijanski 677, madžarski 384, nemački 263, češki 48, slovenski 19 i poljski 6. Hrvatski u podacima ne postoji.

Dovidjenja, prijatno.

Jedini je problem da je uvijek isticao da je Hrvat.

I dok je bio u Italiji. Zapravo, posebno tada.
A to je kod znanstvenika i filozofa i zapravo općenito ključni kriterij, jer se oni, za razliku od književnika, direktno niti ne bave kulturom.
To im jednostavno nije u opisu posla.
Ovo o Držiću ti nema veze s vezom pa neću ni komentirati, nebitno što nije tvoj autorski uradak, jer si za takve ionako nesposoban.
Nema na čemu i drugi put.

Znam da bilo uzaludno, jer ste vi velikosrbi glupi do razine mentalne ratardacije, nepodnošljivi i nepopravljivi, ali nema veze.

by Guest Wed 30 Jan - 15:05

marcellus wrote:

Andrić se kao autor programa pogroma albanaca na Kosovu svakako kvalificirao za četnika.

Van s politikom na raspravi o umjetnosti, književnosti i kulturi!

by Guest Wed 30 Jan - 15:08

marcellus wrote:
Rabarbara wrote:Ubijalo se nedužne ljude s obje strane, a svi i dan danas traže opravdanje za svoje zločine umjesto da ih nazovu zločinom, ispričaju se i nastave dalje. Rat nikad nikom nije donio ništa dobra (osim ratnim profiterima), donio je patnju suze i zamjerke koje traju skoro pa stoljeće. Ostaju rane zbog gubitaka, izgubljenih sinova, braće, roditelja. Treba živjeti s tom boli. Nije lako, ali se mora. I pobrinuti se da nikad više ne dođe do rata, do novih gubitaka, do novih patnji. Zazivanjem ustaša i četnika zazivamo rat. Kako vam se da, pobogu?

i u drugom svjetskom su nedužni ginuli na obje strane i bilo je i savezničkih ratnih zločina, ali se (ispravno!) sudilo samo nijemcima. I samo su se oni ispričavali i još se ispričavaju i ispričavat će se još sto godina. Srbiju treba denacificirati kao i njemačku nakon ww2, a ne da su svi političari u Srbiji bliski suradnici ratnih zločinaca ili ratni zločinci

novi rat možemo spriječiti jedino denacifikacijom srbije, a "pravedna" raspodjela krivnje vodi u novi rat - i to brzo.

I opet citiraš samo dio posta.
Fakat imaš virtualni PTSP.

To sam i napisala nekoliko puta i pitala što je s 250.000 Japanaca koje su Ameri spržili u nekoliko minuta? Nikad nisu odgovarali za to. Nikad se nisu ni ispričali. A što su tek radili Rusi, bolje je ne pričati.

I lijepo ti na kraju posta (kojeg nisi citirao) kažem: Zna se tko je napadač a tko je bio napadnut. To je jasno svima bez obzira na srpska prekrajanja povjesti.
Nikad nisam izjednačila krivnju dva naroda u domovinskom ratu. Niti jednom rječju. A ti se uhvatiš toga kao izlike da mi napišeš onako nešto.

Ali 2. svjetski rat je druga priča. Ako već inzistiraš na isprici, onda inzistiraj da se ispričaju SVI za SVE RATOVE, a ne samo neki.
A to će se dogoditi na sveto nikad.

Kreni od sebe. Ne pada ti na pamet ispričati mi se za psovanje mrtve matere, a ZNAŠ da me to jako vrijeđa, jer je isto napravio Vuk. A istovremeno očekuješ ispriku Srba.

Gospe blažena :facepalm

by Yehudim Wed 30 Jan - 15:10

kaya wrote:
vuksadinare wrote:
epikur37 wrote:Vuče možda ti se ne sviđa njegovo pisanje, stil...to je legitimno i stvar ukusa.
ne...dapace...travnicka kronika najbolje njegovo djelo u jugi marginalizirano u odnosu recimo na drini cuprija i jos neka djela gdje mitoloski obradjuje srpstvo i opanjkava muslimane..u travnickoj kronici opisan dijelom zivot katolika tj hrvata travnika i tog dijela..uglavnom steta sto nije nastavio tako..vaznija mu je bila fotelja i skude...i pronasao ih kod najvecih manipulanata...jedan od najboljih primjera konvertistva u hrvata...on..komsic..mesic..pusicka...su tu negdje jednaki

najpogubniji za hrvatsku ste oduvijek bili vi zapravo.
koji bi napravili svoj tor u kome slobodno možete krasti i vikati da ste samo vi hrvati. u slučaju frke samo zbrišete sa zlatom.
zatvoriti vas treba zapravo. ja bi vas u stvari potjerala iz hrvatske. da prodišu svi.

Love You Kaya

by kaya Wed 30 Jan - 15:10

Stanojko wrote:
Ruđer se čitav život dopisivao sa sestrom Anicom i bratom Božom, koga je stalno podsticao da istrajno traga za njihovim porodičnim grbom.

I za kraj:

Ovo su Austrougraski statistički podaci s kraja devetnaestog veka. Iz 1890. godine o Dubrovniku. U samom gradu postoji 6405 rimokatolika i 515 pravoslavaca. Posebno je zanimljiv podatak o jeziku odnosno govoru u kući. Srpski govori 5823 Dubrovčana, italijanski 677, madžarski 384, nemački 263, češki 48, slovenski 19 i poljski 6. Hrvatski u podacima ne postoji.

Dovidjenja, prijatno.

. U pismima sestri Anici (Anna) govori joj kako nije zaboravio hrvatski jezik. Kad je bio u Beču 1757., uočio je hrvatske vojnike kako idu na bojište u tijeku Sedmogodišnjeg rata i odmah otrčao vidjeti ih, želeći im Božju pomoć po starom hrvatskom običaju. Dok je živio u Parizu, svjedočio je jednoj vojnoj paradi te je, kad je opazio hrvatsku jedinicu iz Dubrovnika, izgovorio: “Evo ih, moji hrabri Hrvati!”

Prc milojko...
Dobro marc i vuk bi ga dali ali nece moci ove noci

by Stanojko Wed 30 Jan - 15:11

Speare Shaker wrote:
Stanojko wrote:
Speare Shaker wrote:
Stanojko wrote:
Speare Shaker wrote:

Bitno da je Bošković Srbin makar srpstvo nije bilo definirano nigdje.
A sta je bio, a da nije religijski odredjen, posto nema nacionalnu odrednicu?

Hrvat, naravno. I ima nacionalnu odrednicu, ali ne kada je u pitanju moderno građansko određenje nacije koje je uostalom nastalo tek od Francuske revolucije nego više u onom njenom starom etničkom temelju.
Hahahahaha...Boze sacuvaj... Zanimljiv tekst...

Njegovi preci po ocu su bili srpska vlastela, poznati kao Potkravići ili Pokrajčići. U Popovom Polju, u selu Orahovu razgranali su se kao Boškovići. Ruđerov otac Nikola, sin Boška Boškovića i Damjane, u Dubrovniku se bavio trgovinom.

Tu oženi devojku čiji je otac došao iz današnje Italije. Nikola se mnogo interesovao za srpsku istoriju i na svojim putovanjima kroz srpske zemlje pod turskom vlašću često slušao guslare i obilazio manastire. Tako je Nikola Bošković, na nagovor trojice italijanskih prijatelja, koji su izdavali knjigu u osam svezaka Ilirikum sakrum, sastavio opis svojih putovanja po Srbiji, pod naslovom Staroraška sećanja.

Ruđer se čitav život dopisivao sa sestrom Anicom i bratom Božom, koga je stalno podsticao da istrajno traga za njihovim porodičnim grbom. I tako… pisac Staroraških sećanja i Italijanka postaju roditelji velikog hrvatskog naučnika – Hrvata?!

Ali, nenaučnofantastična epizoda se nastavlja dalje. Prikazom života i rada čuvenog „hrvatskog“ komediografa i „Hrvata“ Marina Držića.

Dobro, ako je Ruđer Bošković neHrvat, kako znamo da Marin Držić to nije ili da pak jeste. Samo jedan primer. Komedija Dundo Maroje igrana je u Dubrovniku tačno polovinom šesnaestog veka. NJena radnja je poznata današnjoj publici ali ono što se često namerno previđa je sama Držićeva podela ili što bi mladi danas rekli – kasting. Glavni likovi su naravno Dubrovčani, ali pojavljuju se i tri stranca, čiji je zadatak da budu smešni, jer, stranci su uvek smešni.

Hm, da vidimo ko su oni. Jevrejin, Nemac i gle, Hrvat. Držićeva podela je i proročka jer je Hrvat sluga Nemca koji se i zove Nemac (Tudeško). A Hrvat ima ime, shodno izgledu, Gulisav. Budući da je sav iscepan, oguljen, u ritama.

Nazivati renesansne i barokne Dubrovčane Hrvatima je zaista smešno. Tragikomično. Uzmimo primer poznatih starogrčkih filozofa. Oni su, gle čuda, živeli u velikom broju izvan današnje Grčke. Uprkos netrpeljivosti između Grka i Turaka, još se nije čulo da su Tales, Heraklit ili Herodot Turci. Isto važi i za Empedokla, Zenona i Arhimeda. Jesu li oni Italijani? Naravno da nisu.

I za kraj:

Ovo su Austrougraski statistički podaci s kraja devetnaestog veka. Iz 1890. godine o Dubrovniku. U samom gradu postoji 6405 rimokatolika i 515 pravoslavaca. Posebno je zanimljiv podatak o jeziku odnosno govoru u kući. Srpski govori 5823 Dubrovčana, italijanski 677, madžarski 384, nemački 263, češki 48, slovenski 19 i poljski 6. Hrvatski u podacima ne postoji.

Dovidjenja, prijatno.

Jedini je problem da je uvijek isticao da je Hrvat.
I dok je bio u Italiji. Zapravo, posebno tada.
A to je kod znanstvenika i filozofa i zapravo općenito ključni kriterij, jer se oni, za razliku od književnika, direktno niti ne bave kulturom.
To im jednostavno nije u opisu posla.
Ovo o Držiću ti nema veze s vezom pa neću ni komentirati, nebitno što nije tvoj autorski uradak, jer si za takve ionako nesposoban.
Nema na čemu i drugi put.
Znam da bilo uzaludno, jer ste vi velikosrbi glupi do razine mentalne ratardacije, nepodnošljivi i nepopravljivi, ali nema veze.

Decko, ako hoces da vodis ozbiljne razgovore, moras da odgovori na sledeca pitanja:

1) Ko su roditelji Rudjera Boskovica?

2) Ko su likovi u "Dundu Maroju"?

3) Da li je austrougarski popis istinit ili ne?

Ajd, pa se javi...

by T. Wed 30 Jan - 15:11

marcellus wrote:
Rabarbara wrote:Ubijalo se nedužne ljude s obje strane, a svi i dan danas traže opravdanje za svoje zločine umjesto da ih nazovu zločinom, ispričaju se i nastave dalje. Rat nikad nikom nije donio ništa dobra (osim ratnim profiterima), donio je patnju suze i zamjerke koje traju skoro pa stoljeće. Ostaju rane zbog gubitaka, izgubljenih sinova, braće, roditelja. Treba živjeti s tom boli. Nije lako, ali se mora. I pobrinuti se da nikad više ne dođe do rata, do novih gubitaka, do novih patnji. Zazivanjem ustaša i četnika zazivamo rat. Kako vam se da, pobogu?

i u drugom svjetskom su nedužni ginuli na obje strane i bilo je i savezničkih ratnih zločina, ali se (ispravno!) sudilo samo nijemcima. I samo su se oni ispričavali i još se ispričavaju i ispričavat će se još sto godina. Srbiju treba denacificirati kao i njemačku nakon ww2, a ne da su svi političari u Srbiji bliski suradnici ratnih zločinaca ili ratni zločinci

novi rat možemo spriječiti jedino denacifikacijom srbije, a "pravedna" raspodjela krivnje vodi u novi rat - i to brzo.

I japancima, barem na velikim postratnim suđenjima u nurnbergu i tokiju, političkoj i vojnoj vrhuški njemačke i japana...
Sitne ribe su prepustene pravosuđima pojedimih država...
Znali su jebiga šta rade...
Nisu sudili ni austrijancima, talijanima, mađarima ni rumunjima, kamoli će britancima ili amerikancima...

by Guest Wed 30 Jan - 15:12

marcellus wrote:
Rabarbara wrote:Nazvati Ivu četnikom je smiješno. Trpati sve Srbe u četništvo je nepravedno.

liberal logic 101: Ako nazoveš jednog - čak ne srbina nego Hrvata! - s imenom i prezimenom četnikom, odmah si sve srbe nazvao četnicima.

nisam, četnicima zovem one koji se sami tako deklariraju.

Andrić se kao autor programa pogroma albanaca na Kosovu svakako kvalificirao za četnika.

to što je bio hrvat ne znači ništa, bilo je dosta hrvata u četnicima naročito splićana i okolo

Jesam li i ja za tebe četnik jer sam za miran suživot sa Srbima i obnavljanje suradnje na ekonomskom planu?

by Stanojko Wed 30 Jan - 15:13

Rabarbara wrote:
marcellus wrote:
Rabarbara wrote:Nazvati Ivu četnikom je smiješno. Trpati sve Srbe u četništvo je nepravedno.

liberal logic 101: Ako nazoveš jednog - čak ne srbina nego Hrvata! - s imenom i prezimenom četnikom, odmah si sve srbe nazvao četnicima.

nisam, četnicima zovem one koji se sami tako deklariraju.

Andrić se kao autor programa pogroma albanaca na Kosovu svakako kvalificirao za četnika.

to što je bio hrvat ne znači ništa, bilo je dosta hrvata u četnicima naročito splićana i okolo
Jesam li i ja za tebe četnik jer sam za miran suživot sa Srbima i obnavljanje suradnje na ekonomskom planu?

Ti, za pocetak, imas fenomenalnu haljinu! :)

by Ringo10 Wed 30 Jan - 15:14

Stanojko wrote:
Speare Shaker wrote:
Stanojko wrote:
Speare Shaker wrote:
marcellus wrote:drugim riječima srbin tada nije bio definiran kao pravoslavac (ako ćemo iskreno, nije bio definiran uopće)

Bitno da je Bošković Srbin makar srpstvo nije bilo definirano nigdje.
A sta je bio, a da nije religijski odredjen, posto nema nacionalnu odrednicu?

Hrvat, naravno. I ima nacionalnu odrednicu, ali ne kada je u pitanju moderno građansko određenje nacije koje je uostalom nastalo tek od Francuske revolucije nego više u onom njenom starom etničkom temelju.
Hahahahaha...Boze sacuvaj... Zanimljiv tekst...

Njegovi preci po ocu su bili srpska vlastela, poznati kao Potkravići ili Pokrajčići. U Popovom Polju, u selu Orahovu razgranali su se kao Boškovići. Ruđerov otac Nikola, sin Boška Boškovića i Damjane, u Dubrovniku se bavio trgovinom.

Tu oženi devojku čiji je otac došao iz današnje Italije. Nikola se mnogo interesovao za srpsku istoriju i na svojim putovanjima kroz srpske zemlje pod turskom vlašću često slušao guslare i obilazio manastire. Tako je Nikola Bošković, na nagovor trojice italijanskih prijatelja, koji su izdavali knjigu u osam svezaka Ilirikum sakrum, sastavio opis svojih putovanja po Srbiji, pod naslovom Staroraška sećanja.

Ruđer se čitav život dopisivao sa sestrom Anicom i bratom Božom, koga je stalno podsticao da istrajno traga za njihovim porodičnim grbom. I tako… pisac Staroraških sećanja i Italijanka postaju roditelji velikog hrvatskog naučnika – Hrvata?!

Ali, nenaučnofantastična epizoda se nastavlja dalje. Prikazom života i rada čuvenog „hrvatskog“ komediografa i „Hrvata“ Marina Držića.

Dobro, ako je Ruđer Bošković neHrvat, kako znamo da Marin Držić to nije ili da pak jeste. Samo jedan primer. Komedija Dundo Maroje igrana je u Dubrovniku tačno polovinom šesnaestog veka. NJena radnja je poznata današnjoj publici ali ono što se često namerno previđa je sama Držićeva podela ili što bi mladi danas rekli – kasting. Glavni likovi su naravno Dubrovčani, ali pojavljuju se i tri stranca, čiji je zadatak da budu smešni, jer, stranci su uvek smešni.

Hm, da vidimo ko su oni. Jevrejin, Nemac i gle, Hrvat. Držićeva podela je i proročka jer je Hrvat sluga Nemca koji se i zove Nemac (Tudeško). A Hrvat ima ime, shodno izgledu, Gulisav. Budući da je sav iscepan, oguljen, u ritama.

Nazivati renesansne i barokne Dubrovčane Hrvatima je zaista smešno. Tragikomično. Uzmimo primer poznatih starogrčkih filozofa. Oni su, gle čuda, živeli u velikom broju izvan današnje Grčke. Uprkos netrpeljivosti između Grka i Turaka, još se nije čulo da su Tales, Heraklit ili Herodot Turci. Isto važi i za Empedokla, Zenona i Arhimeda. Jesu li oni Italijani? Naravno da nisu.

I za kraj:

Ovo su Austrougraski statistički podaci s kraja devetnaestog veka. Iz 1890. godine o Dubrovniku. U samom gradu postoji 6405 rimokatolika i 515 pravoslavaca. Posebno je zanimljiv podatak o jeziku odnosno govoru u kući. Srpski govori 5823 Dubrovčana, italijanski 677, madžarski 384, nemački 263, češki 48, slovenski 19 i poljski 6. Hrvatski u podacima ne postoji.

Dovidjenja, prijatno.

To samo pokazuje da Austrijanci koji su popisivali nisu imali pojma o nazivima jezika i sve trpali u srpski.

Ali hajdemo ovako. Ako su se Dubrovcani tada smatrali Srbima pa kako onda svi postadose Hrvati?

Ah da, slavna vatikanska zavjera kontra Srba. KAd slusas Srbe vatikan nije imao drugog razloga postojanja nego da se zajebava sa Srbima.

Jos jedan argument glede Dubrovcana.

Jedna grupa Dubrovcana doselila na Kosovo u 14 Stoljecu u predjelu danasnjeg JAnjeva. Zanatlije, trgovci i tako dalje.

I zivjeli u svim mogucim srpskim torevinama, pod srpskim rezimima i srpskom zvanicnom ideologijom, potpuno odvojeni od hrvatskog etnickog korpusa i od bilo cega hrvatskoga, potpuno izolirani ...

I svo odrzase svoju hrvatsku nacionalnu pripadnost od tada pa do dana danasnjega. Nisu se ni srbizirali ni albanizirali.

A kako majku mu ako su se jos oduvijek smatrali Srbima.

Vi Srbi stvarno ste legendarni. I onda se cudite sto su se svi od vas razbjezali.

Dovidjenja, Prijatno!

by Guest Wed 30 Jan - 15:14

Stanojko wrote:
Speare Shaker wrote:
Stanojko wrote:
Speare Shaker wrote:
Stanojko wrote:
A sta je bio, a da nije religijski odredjen, posto nema nacionalnu odrednicu?

Hrvat, naravno. I ima nacionalnu odrednicu, ali ne kada je u pitanju moderno građansko određenje nacije koje je uostalom nastalo tek od Francuske revolucije nego više u onom njenom starom etničkom temelju.
Hahahahaha...Boze sacuvaj... Zanimljiv tekst...

Njegovi preci po ocu su bili srpska vlastela, poznati kao Potkravići ili Pokrajčići. U Popovom Polju, u selu Orahovu razgranali su se kao Boškovići. Ruđerov otac Nikola, sin Boška Boškovića i Damjane, u Dubrovniku se bavio trgovinom.

Tu oženi devojku čiji je otac došao iz današnje Italije. Nikola se mnogo interesovao za srpsku istoriju i na svojim putovanjima kroz srpske zemlje pod turskom vlašću često slušao guslare i obilazio manastire. Tako je Nikola Bošković, na nagovor trojice italijanskih prijatelja, koji su izdavali knjigu u osam svezaka Ilirikum sakrum, sastavio opis svojih putovanja po Srbiji, pod naslovom Staroraška sećanja.

Ruđer se čitav život dopisivao sa sestrom Anicom i bratom Božom, koga je stalno podsticao da istrajno traga za njihovim porodičnim grbom. I tako… pisac Staroraških sećanja i Italijanka postaju roditelji velikog hrvatskog naučnika – Hrvata?!

Ali, nenaučnofantastična epizoda se nastavlja dalje. Prikazom života i rada čuvenog „hrvatskog“ komediografa i „Hrvata“ Marina Držića.

Dobro, ako je Ruđer Bošković neHrvat, kako znamo da Marin Držić to nije ili da pak jeste. Samo jedan primer. Komedija Dundo Maroje igrana je u Dubrovniku tačno polovinom šesnaestog veka. NJena radnja je poznata današnjoj publici ali ono što se često namerno previđa je sama Držićeva podela ili što bi mladi danas rekli – kasting. Glavni likovi su naravno Dubrovčani, ali pojavljuju se i tri stranca, čiji je zadatak da budu smešni, jer, stranci su uvek smešni.

Hm, da vidimo ko su oni. Jevrejin, Nemac i gle, Hrvat. Držićeva podela je i proročka jer je Hrvat sluga Nemca koji se i zove Nemac (Tudeško). A Hrvat ima ime, shodno izgledu, Gulisav. Budući da je sav iscepan, oguljen, u ritama.

Nazivati renesansne i barokne Dubrovčane Hrvatima je zaista smešno. Tragikomično. Uzmimo primer poznatih starogrčkih filozofa. Oni su, gle čuda, živeli u velikom broju izvan današnje Grčke. Uprkos netrpeljivosti između Grka i Turaka, još se nije čulo da su Tales, Heraklit ili Herodot Turci. Isto važi i za Empedokla, Zenona i Arhimeda. Jesu li oni Italijani? Naravno da nisu.

I za kraj:

Ovo su Austrougraski statistički podaci s kraja devetnaestog veka. Iz 1890. godine o Dubrovniku. U samom gradu postoji 6405 rimokatolika i 515 pravoslavaca. Posebno je zanimljiv podatak o jeziku odnosno govoru u kući. Srpski govori 5823 Dubrovčana, italijanski 677, madžarski 384, nemački 263, češki 48, slovenski 19 i poljski 6. Hrvatski u podacima ne postoji.

Dovidjenja, prijatno.

Jedini je problem da je uvijek isticao da je Hrvat.
I dok je bio u Italiji. Zapravo, posebno tada.
A to je kod znanstvenika i filozofa i zapravo općenito ključni kriterij, jer se oni, za razliku od književnika, direktno niti ne bave kulturom.
To im jednostavno nije u opisu posla.
Ovo o Držiću ti nema veze s vezom pa neću ni komentirati, nebitno što nije tvoj autorski uradak, jer si za takve ionako nesposoban.
Nema na čemu i drugi put.
Znam da bilo uzaludno, jer ste vi velikosrbi glupi do razine mentalne ratardacije, nepodnošljivi i nepopravljivi, ali nema veze.
Decko, ako hoces da vodis ozbiljne razgovore, moras da odgovori na sledeca pitanja:

1) Ko su roditelji Rudjera Boskovica?

2) Ko su likovi u "Dundu Maroju"?

3) Da li je austrougarski popis istinit ili ne?

Ajd, pa se javi...

Čuj njega, on će mene učiti ozbiljnim razgovorima. :)
Što ti je srpska drčnost, ali samo verbalna jer neka drugačija ionako ne postoji.
Odgovori ti na samo jedno, ali vrijedno pitanje.
Kako se u etničkom odnosno nacionalnom smislu izjašnjavao Bošković?
Kao Hrvat, naravno. :)
I to je jedino što ovdje vrijedi, sve ostalo možeš okačiti magarcu o rep i onda mahati tim repom kao svojom zastavom.

by marcellus Wed 30 Jan - 15:14

Speare Shaker wrote:
marcellus wrote:

Andrić se kao autor programa pogroma albanaca na Kosovu svakako kvalificirao za četnika.

Van s politikom na raspravi o umjetnosti, književnosti i kulturi!

četnik nije kulturološka odrednica već politička

by Guest Wed 30 Jan - 15:15

kaya wrote:
Stanojko wrote:
Ruđer se čitav život dopisivao sa sestrom Anicom i bratom Božom, koga je stalno podsticao da istrajno traga za njihovim porodičnim grbom.

I za kraj:

Ovo su Austrougraski statistički podaci s kraja devetnaestog veka. Iz 1890. godine o Dubrovniku. U samom gradu postoji 6405 rimokatolika i 515 pravoslavaca. Posebno je zanimljiv podatak o jeziku odnosno govoru u kući. Srpski govori 5823 Dubrovčana, italijanski 677, madžarski 384, nemački 263, češki 48, slovenski 19 i poljski 6. Hrvatski u podacima ne postoji.

Dovidjenja, prijatno.
. U pismima sestri Anici (Anna) govori joj kako nije zaboravio hrvatski jezik. Kad je bio u Beču 1757., uočio je hrvatske vojnike kako idu na bojište u tijeku Sedmogodišnjeg rata i odmah otrčao vidjeti ih, želeći im Božju pomoć po starom hrvatskom običaju. Dok je živio u Parizu, svjedočio je jednoj vojnoj paradi te je, kad je opazio hrvatsku jedinicu iz Dubrovnika, izgovorio: “Evo ih, moji hrabri Hrvati!”

Prc milojko...
Dobro marc i vuk bi ga dali ali nece moci ove noci

Ana, Katarina, Ivo... sve sama srpska imena... ortodoksna :)

by Guest Wed 30 Jan - 15:15

marcellus wrote:
Speare Shaker wrote:
marcellus wrote:

Andrić se kao autor programa pogroma albanaca na Kosovu svakako kvalificirao za četnika.

Van s politikom na raspravi o umjetnosti, književnosti i kulturi!

četnik nije kulturološka odrednica već politička

Pa o tom ti i govorim, nesrećo nesretna!
Što si toliko zapeo za isključivo političko kvalificiranje fenomena Andrića, a?

by marcellus Wed 30 Jan - 15:17

Rabarbara wrote:
marcellus wrote:
Rabarbara wrote:Nazvati Ivu četnikom je smiješno. Trpati sve Srbe u četništvo je nepravedno.

liberal logic 101: Ako nazoveš jednog - čak ne srbina nego Hrvata! - s imenom i prezimenom četnikom, odmah si sve srbe nazvao četnicima.

nisam, četnicima zovem one koji se sami tako deklariraju.

Andrić se kao autor programa pogroma albanaca na Kosovu svakako kvalificirao za četnika.

to što je bio hrvat ne znači ništa, bilo je dosta hrvata u četnicima naročito splićana i okolo
Jesam li i ja za tebe četnik jer sam za miran suživot sa Srbima i obnavljanje suradnje na ekonomskom planu?

ne, ti si samo beskrajno naivna

miran suživot sa srbima ko da se ništa nije dogodilo, nema priznanja krivnje za rat, nema pokajanja, šta sad, oprostićemo nekom ko za oprost nije pitao? I ko planira sve isto opet kad se pruži prilika? Kako?

by Guest Wed 30 Jan - 15:17

Speare Shaker wrote:
marcellus wrote:
Speare Shaker wrote:
marcellus wrote:

Andrić se kao autor programa pogroma albanaca na Kosovu svakako kvalificirao za četnika.

Van s politikom na raspravi o umjetnosti, književnosti i kulturi!

četnik nije kulturološka odrednica već politička

Pa o tom ti i govorim, nesrećo nesretna!
Što si toliko zapeo za isključivo političko kvalificiranje fenomena Andrića, a?

Izgleda da si ti uspio doći blizu njegove sive mase. Čestitam.

by Sponsored content