Čovjek je stvorio Boga, a ne obrnuto

aben wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

melkior wrote:Sve pet, samo u kvantnom vakuumu ne postoji ništa, kako tvrdi uvaženi Puljak.

Da je to istina, onda bi bilo moguće doseći temperaturu na razini apsolutne nule, što ipak nije slučaj. U kvantnom vakuumu postoje kvantne fluktuacije odnosno najmanja moguća razina energije prisutne u prostoru. Dakle, u kvantnom vakuumu ipak postoji nešto i to ono nešto koje nije isto što i ništa.

pa to je i reko, ne postoji nišće. da je reko postoji nišće unda ovo ča si ti reko:)

Ne znam, nisam vidio taj zapis pa tako niti ne znam što je točno rekao.

melkior wrote:

epikur37 wrote:Pa oko makrouniverzuma je u glavnom u pravu, s tim da je moj stav o tome da početka nikad nije bilo.

Oko čega je u pravu? Da svemir u osnovi nije briga za nas?
Ja bih isto tako mogao reći da je znanost konačno dokazala da nema inteligentnog života u svemiru, jer da ga ima valjda bi smo ga pronašli, s obzirom da sami baš ne slovimo kao naročito inteligentna vrsta a nismo ni došli u doticaj s drugim inteligentnim vrstama 

Ostaje pitanje što će znanost prije otkriti: Boga ili inteligentni život u svemiru? 

ti u agnostičkoj pozicij ...heh

da svemir uopće nije briga...univerzum nije persona da bi brinuo...jednostavno postoji zato što je ništa -nemoguće, postoji i mijenja se..stalno..mi smo epizoda, negdje u zakutku tamo iza i to je to.

Leviathan2 wrote:treba samo ubit boga u vama
i sve ce bit ok .:)

Velika većina problema koje ljudi imaju dolaze od njihove ambicije da postanu bogovi ili čak i sam Bog.
Ako tako gledamo, onda si u pravu.
Treba samo ubiti boga u čovjeku odnosno njegovu ambiciju da na (uvijek infantilan, a ponekad i malouman) način izigrava Boga, da se uživljuje u ulogu Boga, i velika većina ljudskih problema će biti riješena sama od sebe. Onih koje se uopće može riješiti, naravno, jer za mnoge to uopće nije niti moguće (problem fizičke smrtnosti).

Leviathan2 wrote:treba samo ubit boga u vama
i sve ce bit ok .:)

Digni glavu i vidit ćeš svoga boga. :)

slidingdoorsoperator wrote:

Leviathan2 wrote:treba samo ubit boga u vama
i sve ce bit ok .:)

Velika većina problema koje ljudi imaju dolaze od njihove ambicije da postanu bogovi ili čak i sam Bog.
Ako tako gledamo, onda si u pravu.
Treba samo ubiti boga u čovjeku odnosno njegovu ambiciju da na (uvijek infantilan, a ponekad i malouman) način izigrava Boga, da se uživljuje u ulogu Boga, i velika većina ljudskih problema će biti riješena sama od sebe. Onih koje se uopće može riješiti, naravno, jer za mnoge to uopće nije niti moguće (problem fizičke smrtnosti).

apsolutno se slazem s tvojim misljenjem
i ogroman problem kod ljudi je njihova neravnoteza sto uzrokuje tu teznju izigravanja boga
kad shvate koliko su nistavni mozda tek onda ima nade
inace, ono sto ljudi u stvari ne znaju a sto je srediste nase filozofije da smi mi svi bog, i mi i travka i kamen i cjeli svemir
bogovi kao bogovi na koje se ljudska vrsta referira su  bica isto kao i mi, i malo nista u odnosu na velicinu za koju se predstavljaju
gledano s ljudskog stanovista u sadasnje vrijeme oni su mocni i potentni al i ljudsko bice moze bez problema doseci taj nivo jer je vec covjek bio cak i mocniji od njih
problem j e kako ti kazes, ljudi izigravaju bogove umjesto da se potrude oko sebe

epikur37 wrote:
da svemir uopće nije briga...univerzum nije persona da bi brinuo...

Dobitnik Nobela za fiziku, ali također i sasvim dobar filozof Eugene Paul Wigner bi ti o ovome imaš što za reći.
Naime, on je postulirao kako, ako želimo ultimativno ozbiljno shvatiti tzv. Kopenhašku intepretaciju, moramo pretpostaviti postojanje ultimativnog promatrača jer po Kopenhaškoj intepretaciji nema događaja na kvantnoj razini bez promatranja pa tako i bez promatrača.
Mi naravno možemo pretpostaviti da je to Bog, ali kako sad već i vrapci na grani znaju, to nije pozicija znanosti jer se znanost Bogom niti ne bavi jednostavno zato jer joj to ne dopušta njena metodologija i unutarnja temeljna priroda, pa je zato Wigner postulirao svemir kao ultimativnog promatrača koji samim promatranje svih unutarnjih procesa u sebi čini sve kvantne događaje u svemiru uopće mogućim.
A kvantna stvarnost je ona temeljna, ona koja je nadređena makro stvarnosti čijim se proučavanjem bavi klasična fizika.

Eroo wrote:

Leviathan2 wrote:treba samo ubit boga u vama
i sve ce bit ok .:)

Digni glavu i vidit ćeš svoga boga. :)

:)

slidingdoorsoperator wrote:

epikur37 wrote:
da svemir uopće nije briga...univerzum nije persona da bi brinuo...

Dobitnik Nobela za fiziku, ali također i sasvim dobar filozof Eugene Paul Wigner bi ti o ovome imaš što za reći.
Naime, on je postulirao kako, ako želimo ultimativno ozbiljno shvatiti tzv. Kopenhašku intepretaciju, moramo pretpostaviti postojanje ultimativnog promatrača jer po Kopenhaškoj intepretaciji nema događaja na kvantnoj razini bez promatranja pa tako i bez promatrača.
Mi naravno možemo pretpostaviti da je to Bog, ali kako sad već i vrapci na grani znaju, to nije pozicija znanosti jer se znanost Bogom niti ne bavi jednostavno zato jer joj to ne dopušta njena metodologija i unutarnja temeljna priroda, pa je zato Wigner postulirao svemir kao ultimativnog promatrača koji samim promatranje svih unutarnjih procesa u sebi čini sve kvantne događaje u svemiru uopće mogućim.
A kvantna stvarnost je ona temeljna, ona koja je nadređena makro stvarnosti čijim se proučavanjem bavi klasična fizika.

Mi smo promatrači, bez nas se ne događa...ali svejedno postoji, postojat će i bez nas a događati s nekim drugim.

ajd ljudi pogledajte video  

Leviathan2 wrote:
inace, ono sto ljudi u stvari ne znaju a sto je srediste nase filozofije da smi mi svi bog, i mi i travka i kamen i cjeli svemir

To je stav panteizma koji je kontradiktoran pa tako i realno nemoguć. Nebitno što je raširen na istoku, posebno u indijskoj filozofiji i religijama.
Naime, riječ je o sustavu koji se sastoji od dijelova, a priroda postojanje dijelova je da budu zamjenjeni, da se troše, da su nesavršeni.
Bog je po definiciji savršen i ne sastoji se od promjenjivih, zamjenjivih i nesavršenih dijelova.
Od čega se sastoji Bog?
Jedino od samoga sebe.
Dakle, Bog nije isto što i svijet i njegovi fenomeni, Bog nije dio svijeta ili svijet u cjelini, a sjetimo se da je svijet odnosno svemir i konačan a za Boga je besmisleno reći da je konačan.
Bog je posve drugačiji od svijeta, Bog je savršen, nepromjenjiv i stalno isti, što i nije neobično za entitet koji je vezan za vječnost, a vječnost je pod definjiciji ne ova nama dostupna stvarnost nego nad-stvarnost, ona koja nije vezana uz okvire prostorvremena i sa tim povezanim postojanjem samim ili bar postojanjem kako ga ljudi uobičajeno poimaju.

Nema početka...nema kraja...s nama ili bez nas.

epikur37 wrote:Nema početka...nema kraja...s nama ili bez nas.

ma na koga nas ti misliš, na uhljebe?

epikur37 wrote:
Mi smo promatrači, bez nas se ne događa...ali svejedno postoji, postojat će i bez nas a događati s nekim drugim.

Postoji li Mjesec kad ga miš ne promatra?
Ovo je pitanje koje je Einstein uputio Bohru, a ovaj je očito iznerviran odgovorio: "Ne razmišljaš, samo si logičan."
I bio je potpuno u pravu.
Međutim, nekakav konzistentan odgovor na to pitanje je ipak dao tek Wigner, odnosno bolje rečeno pretpostavio, postulirao, jer inače Kopenhašku intepretaciju pa i samu kvantnu fiziku ne bismo smjeli shvatiti potpuno ozbiljno.
Inače, zar ti se ne čini smješnim dati tako veliko značenje nama (ljudima)?
Tko smo zapravo mi?
Samo jedan oblik inteligentnog života na trećem kamečiću od Sunca, jednoj beznačajnoj zvijezdi u jednoj od stotina miljarda galaktika koja se nalazi u jednoj od stotina milijarda galaktičkih jata u svemiru?
Pa da o nama ovisi cjelupno postojanje jer ga inače ne može biti bez naše uloge promatrača?
To nije smiješno nego upravo groteskno.

aben wrote:

epikur37 wrote:Nema početka...nema kraja...s nama ili bez nas.

ma na koga nas ti misliš, na uhljebe?

javne službenike i novio kolektivni ugovor koji kombinacije u razrednim odjelima diže s 15% na 35 %!

Što je dobro i zbog toga nećemo napustiti državu...tako se bori za naciju i zajednicu...ostajemo!

ajde da imo sto milijardi galaksija, ali baš sto milijardi jata..

epikur37 wrote:Nema početka...nema kraja...s nama ili bez nas.

Početak je Big bang a kraj je tzv. hladna (termodinamička/entropijske/toplinska) smrt svemira koju je spomenuo i Puljak.
To su općepoznate fizikalne spoznaje.
Ako govorimo o realno postojećoj stvarnosti.
Ako govorimo o nad-stvarnosti, onostranosti odnosno vječnosti, tada nam fizika ne može dati niti jedan jedini odgovor na bilo koje pitanje jer je to ne dopušta njena vlastita metodologija odnosno priroda koja se ne može niti baviti proučavanjem vječnosti.

epikur37 wrote:

aben wrote:

epikur37 wrote:Nema početka...nema kraja...s nama ili bez nas.

ma na koga nas ti misliš, na uhljebe?

javne službenike i novio kolektivni ugovor koji kombinacije u razrednim odjelima diže s 15% na 35 %!

Što je dobro i zbog toga nećemo napustiti državu...tako se bori za naciju i zajednicu...ostajemo!

borami,
možda nemo početka, al kroj je sasvin izvjesan:)

slidingdoorsoperator wrote:

epikur37 wrote:
Mi smo promatrači, bez nas se ne događa...ali svejedno postoji, postojat će i bez nas a događati s nekim drugim.

Postoji li Mjesec kad ga miš ne promatra?
Ovo je pitanje koje je Einstein uputio Bohru, a ovaj je očito iznerviran odgovorio: "Ne razmišljaš, samo si logičan."
I bio je potpuno u pravu.
Međutim, nekakav konzistentan odgovor na to pitanje je ipak dao tek Wigner, odnosno bolje rečeno pretpostavio, postulirao, jer inače Kopenhašku intepretaciju pa i samu kvantnu fiziku ne bismo smjeli shvatiti potpuno ozbiljno.
Inače, zar ti se ne čini smješnim dati tako veliko značenje nama (ljudima)?
Tko smo zapravo mi?
Samo jedan oblik inteligentnog života na trećem kamečiću od Sunca, jednoj beznačajnoj zvijezdi u jednoj od stotina miljarda galaktika koja se nalazi u jednoj od stotina milijarda galaktičkih jata u svemiru?
Pa da o nama ovisi cjelupno postojanje jer ga inače ne može biti bez naše uloge promatrača?
To nije smiješno nego upravo groteskno.

Posve se slažem...

previše si dajemo na značenju u makrokosmnosu ali premalo u mikrokosmosu

aben wrote:ajde da imo sto milijardi galaksija, ali baš sto milijardi jata..

Više od sto milijardi jata. Zato izraz stotinama miljardi jata galaktika. Svemir doduše nije beskonačan, jer ništa realno beskonačno ne može postojati, ali je svakako ogroman.

slidingdoorsoperator wrote:

Leviathan2 wrote:
inace, ono sto ljudi u stvari ne znaju a sto je srediste nase filozofije da smi mi svi bog, i mi i travka i kamen i cjeli svemir

To je stav panteizma koji je kontradiktoran pa tako i realno nemoguć. Nebitno što je raširen na istoku, posebno u indijskoj filozofiji i religijama.
Naime, riječ je o sustavu koji se sastoji od dijelova, a priroda postojanje dijelova je da budu zamjenjeni, da se troše, da su nesavršeni.
Bog je po definiciji savršen i ne sastoji se od promjenjivih, zamjenjivih i nesavršenih dijelova.
Od čega se sastoji Bog?
Jedino od samoga sebe.
Dakle, Bog nije isto što i svijet i njegovi fenomeni, Bog nije dio svijeta ili svijet u cjelini, a sjetimo se da je svijet odnosno svemir i konačan a za Boga je besmisleno reći da je konačan.
Bog je posve drugačiji od svijeta, Bog je savršen, nepromjenjiv i stalno isti, što i nije neobično za entitet koji je vezan za vječnost, a vječnost je pod definjiciji ne ova nama dostupna stvarnost nego nad-stvarnost, ona koja nije vezana uz okvire prostorvremena i sa tim povezanim postojanjem samim ili bar postojanjem kako ga ljudi uobičajeno poimaju.

ebes mi sve, kad idem u pleme onda cu ti prepisat jedan spis, ne uspijevamo saznat koliko je star, al je drevan, jer ga imamo u najstarijim zapisim,
o ustroju i nastanku svemira
no, ima i jedna vjezba koja se zove dodir s bogom, mentalna vjezba  uglavnom vecina onih koji je krenu vjezbat uspije ,
neka vrst prosirene stvarnost al u biti nije to, ja sam izdrzao 20 sekundi u tom stanju koje je meni u mom umu trajalo cjelu vjecnost, onda u biti razumijes ono sto sam napisao,  jer sam svemir je prozet inteligencijom i samospoznajom kao cjelina koja se cjelo vrijeme konstantno mjenja, bilo kakav opis rjecju ili slovom je kao pishanje u ocean da bi se dobio cunami,

slidingdoorsoperator wrote:

epikur37 wrote:Nema početka...nema kraja...s nama ili bez nas.

Početak je Big bang a kraj je tzv. hladna (termodinamička/entropijske/toplinska) smrt svemira koju je spomenuo i Puljak.
To su općepoznate fizikalne spoznaje.
Ako govorimo o realno postojećoj stvarnosti.
Ako govorimo o nad-stvarnosti, onostranosti odnosno vječnosti, tada nam fizika ne može dati niti jedan jedini odgovor na bilo koje pitanje jer je to ne dopušta njena vlastita metodologija odnosno priroda koja se ne može niti baviti proučavanjem vječnosti.

meni je logički neprihvatljiv početak i kraj univerzuma, nemoguć.

To je samo zadati okvir u kojem se pokušavamo snaći ali na filozofsko logičnom nivou je nemoguć i neodrživ.