Katolicizam...
ex-iskon-pleme :: Društvo :: Religija
Page 27 of 31
Page 27 of 31 • 1 ... 15 ... 26, 27, 28, 29, 30, 31
Re: Katolicizam...
“Potrebno je čuvati naše srce, u kojem boravi Duh Sveti kako u njega ne bi ušli drugi duhovi. Čuvati srce potrebno je kao što se čuva kuća, pod ključem. Bdjeti nad njim poput stražara.“ – rekao je papa Franjo.
Riječ Božja nas podsjeća kako se đavao uvijek nanovo vraća, ne propuštajući nikada priliku da nas napastuje. „Đavao ima strpljenja“ – istaknuo je Sveti Otac – „ne pušta ono što želi za sebe“ – našu dušu. Čak i poslije iskušenja u pustinji, sotona se ponovno i ponovno vraćao; kada su planirali zavjeru protiv Isusa, prilikom Isusove muke, sve do križa u poruzi „Ako si zaista Sin Božji, siđi s križa, pa ćemo ti vjerovati“. „A svi mi znamo kako te riječi bodu srce“ – objasnio je Papa – „’Ma, možeš li to? Daj da vidimo!.. Ne, ne možeš’“. Tako je đavao napastovao Isusa, a tako napastuje i nas.
Potrebno je čuvati naše srce, u kojem boravi Duh Sveti – naglasio je papa Franjo – „kako u njega ne bi ušli drugi duhovi.“ Čuvati srce potrebno je kao što se čuva kuća, pod ključem. Bdjeti nad njim poput stražara: „Koliko puta“ – nastavio je Papa – „u nj ulaze zle misli, zle nakane, ljubomora, zavist. Toliko je stvari koje ulaze. Ali tko im je otvorio vrata? Kuda su ušle?“ Ako ne razumijem odakle su ušle u moje srce, „ono će biti poput trga gdje svi dolaze i odlaze. Srce bez intimnosti, gdje Gospodin ne može govoriti i gdje ga se još manje može čuti“ – kazao je Sveti Otac, dodajući: „Isus kaže: ‘Tko sa mnom ne sabire, rasipa’. Kako bismo imali srce koje sabire; srce u kojem znamo što se događa, možemo tu i tamo primijeniti tako drevnu i tako dobru praksu Crkve: ispit savjesti. Tko od nas navečer, prije nego zaključi svoj dan“ sebi nasamo postavlja pitanja: „Što je danas ušlo u moje srce? Što se dogodilo? Koje su stvari prošle mojim srcem? Ako to ne činimo, doista nećemo moći budno paziti na svoje srce ni očuvati ga“ – zaključio je papa Franjo, dodavši: „Ispit savjesti je milost, jer čuva naše srce i u njemu čuva Duha Svetoga.“ „Znamo, Isus jasno govori kako se đavli uvijek vraćaju,“ čitav život – rekao je dalje Papa. Međutim, Isus nam daje primjer, kako „se čuvati, bdjeti, kako oni ne bi ušli. Potrebno je znati sabrati se; biti u tišini sami pred sobom i pred Bogom; i na kraju dana pitati se“ o tome što je sve prošlo kroz naše srce. „To nam pomaže obraniti se od zala, koje i mi možemo počiniti, ako dopustimo ulazak lukavim demonima, koji nas na kraju sve prevare“ – rekao je na koncu Papa.
papa Franjo
Riječ Božja nas podsjeća kako se đavao uvijek nanovo vraća, ne propuštajući nikada priliku da nas napastuje. „Đavao ima strpljenja“ – istaknuo je Sveti Otac – „ne pušta ono što želi za sebe“ – našu dušu. Čak i poslije iskušenja u pustinji, sotona se ponovno i ponovno vraćao; kada su planirali zavjeru protiv Isusa, prilikom Isusove muke, sve do križa u poruzi „Ako si zaista Sin Božji, siđi s križa, pa ćemo ti vjerovati“. „A svi mi znamo kako te riječi bodu srce“ – objasnio je Papa – „’Ma, možeš li to? Daj da vidimo!.. Ne, ne možeš’“. Tako je đavao napastovao Isusa, a tako napastuje i nas.
Potrebno je čuvati naše srce, u kojem boravi Duh Sveti – naglasio je papa Franjo – „kako u njega ne bi ušli drugi duhovi.“ Čuvati srce potrebno je kao što se čuva kuća, pod ključem. Bdjeti nad njim poput stražara: „Koliko puta“ – nastavio je Papa – „u nj ulaze zle misli, zle nakane, ljubomora, zavist. Toliko je stvari koje ulaze. Ali tko im je otvorio vrata? Kuda su ušle?“ Ako ne razumijem odakle su ušle u moje srce, „ono će biti poput trga gdje svi dolaze i odlaze. Srce bez intimnosti, gdje Gospodin ne može govoriti i gdje ga se još manje može čuti“ – kazao je Sveti Otac, dodajući: „Isus kaže: ‘Tko sa mnom ne sabire, rasipa’. Kako bismo imali srce koje sabire; srce u kojem znamo što se događa, možemo tu i tamo primijeniti tako drevnu i tako dobru praksu Crkve: ispit savjesti. Tko od nas navečer, prije nego zaključi svoj dan“ sebi nasamo postavlja pitanja: „Što je danas ušlo u moje srce? Što se dogodilo? Koje su stvari prošle mojim srcem? Ako to ne činimo, doista nećemo moći budno paziti na svoje srce ni očuvati ga“ – zaključio je papa Franjo, dodavši: „Ispit savjesti je milost, jer čuva naše srce i u njemu čuva Duha Svetoga.“ „Znamo, Isus jasno govori kako se đavli uvijek vraćaju,“ čitav život – rekao je dalje Papa. Međutim, Isus nam daje primjer, kako „se čuvati, bdjeti, kako oni ne bi ušli. Potrebno je znati sabrati se; biti u tišini sami pred sobom i pred Bogom; i na kraju dana pitati se“ o tome što je sve prošlo kroz naše srce. „To nam pomaže obraniti se od zala, koje i mi možemo počiniti, ako dopustimo ulazak lukavim demonima, koji nas na kraju sve prevare“ – rekao je na koncu Papa.
papa Franjo
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
Blažena Terezija i prijateljice, mučenice iz Compiègna. Šesnaest karmelićanki iz Compiègna na čelu sa svojom majkom poglavaricom Terezijom od svetog Augustina prikazale su za vrijeme francuske revolucije sebe kao žrtvu Bogu kako bi ublažile njegov gnjev i izmole mir Crkvi i domovini.
Taj svoj čin predanja Bogu obnavljale su svaki dan tijekom dvije godine, dok ga nisu zapečatile mučeničkom smrću pod giljotinom.
Kad je buknula revolucija, sestre su odlučno odbile zahtjev svući svoje redovničko odijelo, jer su znale kako nije u pitanju redovničko odijelo, koliko njihovo zvanje časnih sestara posvećenih Bogu.
Godine 1792. revolucionari su istjerali sve časne sestre iz svoga samostana, ali su one i dalje nastavile svoj poziv časnih sestara razdijeljene u četiri skupine u gradu. Molile su, postile, pomagale bližnjima, ali se nisu odricale svog poziva. Zato ih je “revolucionarna policija” otkrila i uhvatila 24. lipnja 1794., te su bačene u zatvor u Parizu.
Šesnaest karmelićanki dovedeno je na stratište u Parizu, koje se nalazilo na mjestu današnjeg trga Place de la Nation. Način na koji su karmelićanke pristupile smaknuću bio je zaista impresivan. Radi svoje vjernosti Bogu i Katoličkoj Crkvi, svome redovničkom zvanju i pobožnosti prema presvetom Srcu Isusovu i Marijinu osuđene su na smrt giljotinom.
Pogubljene su odsjecanjem glave zbog vjernosti Bogu dana 17. srpnja 1794. godine.
Idući na stratište, pjevale su psalam „Hvalite Gospodina, svi puci” (Ps 117) i „Zdravo Kraljice”, a na samom stratištu obnovile su svoje redovničke zavjete u ruke poglavarice majke Terezije.
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
19. srpnja blaženi Herman – genij srednjeg vijeka ostavio neprolazni himan ‘Zdravo kraljice’
Na današnji dan, 19. srpnja, prije tisuću godina rodio se Hermann iz Reichenaua (1013.-1054.), zvan još i Herman Bogalj, kojem slavimo i spomen dan.
Rođen je sa cerebralnom paralizom i drugim teškim bolestima pa su ga roditelji ostavili na čuvanje u benediktinskom samostanu u Reichenau na otoku Constance u Njemačkoj.
S dvadeset godina postaje redovnik. Iako nije mogao ni hodati niti normalno pisati, a jedva je i govorio, postao je jedan od najcjenjenijih učenjaka svog doba. Njegovi suvremenici su ga zbog njegove svestranosti i genijalnosti nazvali ‘čudom našega vremena’.
Herman je briljirao u području matematike, astronomije, teologije i glazbe. Bio je također i poliglot a smatra se jednim od rijetkih Europljana koji su svladali arapski jezik. Kada je kasnije u životu oslijepio, upustio se u skladanje crkvenih himni i antifona.
Proučavajući glazbu, uveo je novu diobu u sustav nota te pronašao novo pismo za same note. Njemu se pripisuje molitva ‘Zdravo Kraljice’ te himan ‘Spasitelja Majko slavna’, časoslov nekih svetaca: sv. Grgura, sv. Afre, sv. Wolfganga, zatim neke korizmene i uskrsne sekvencije.
Zdravo Kraljice (Salve Regina) mu je najpoznatija, a sam je Herman nikad nije bio u mogućnosti otpjevati.
Hermann je umro 24. rujna 1054. u dobi od 41 godine, ostavivši nakon tako kratkog razdoblja života iza sebe tako bogatu književnu ostavštinu da je zbog nje s pravom nazvan “miraculum saeculi” – čudom svoga stoljeća. Bio je pokopan u Altshausenu, no tijekom vremena grob mu se posve zameo. Sačuvano je ipak nešto od njegovih relikvija, što se nalaze i časte u Altshausenu, Zürichu i drugdje. Zbog njegovih marijanskih himana nazivaju ga “marijanskim naučiteljem”.
Na današnji dan, 19. srpnja, prije tisuću godina rodio se Hermann iz Reichenaua (1013.-1054.), zvan još i Herman Bogalj, kojem slavimo i spomen dan.
Rođen je sa cerebralnom paralizom i drugim teškim bolestima pa su ga roditelji ostavili na čuvanje u benediktinskom samostanu u Reichenau na otoku Constance u Njemačkoj.
S dvadeset godina postaje redovnik. Iako nije mogao ni hodati niti normalno pisati, a jedva je i govorio, postao je jedan od najcjenjenijih učenjaka svog doba. Njegovi suvremenici su ga zbog njegove svestranosti i genijalnosti nazvali ‘čudom našega vremena’.
Herman je briljirao u području matematike, astronomije, teologije i glazbe. Bio je također i poliglot a smatra se jednim od rijetkih Europljana koji su svladali arapski jezik. Kada je kasnije u životu oslijepio, upustio se u skladanje crkvenih himni i antifona.
Proučavajući glazbu, uveo je novu diobu u sustav nota te pronašao novo pismo za same note. Njemu se pripisuje molitva ‘Zdravo Kraljice’ te himan ‘Spasitelja Majko slavna’, časoslov nekih svetaca: sv. Grgura, sv. Afre, sv. Wolfganga, zatim neke korizmene i uskrsne sekvencije.
Zdravo Kraljice (Salve Regina) mu je najpoznatija, a sam je Herman nikad nije bio u mogućnosti otpjevati.
Hermann je umro 24. rujna 1054. u dobi od 41 godine, ostavivši nakon tako kratkog razdoblja života iza sebe tako bogatu književnu ostavštinu da je zbog nje s pravom nazvan “miraculum saeculi” – čudom svoga stoljeća. Bio je pokopan u Altshausenu, no tijekom vremena grob mu se posve zameo. Sačuvano je ipak nešto od njegovih relikvija, što se nalaze i časte u Altshausenu, Zürichu i drugdje. Zbog njegovih marijanskih himana nazivaju ga “marijanskim naučiteljem”.
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
Kada te budu ismijavali mnogi oko tebe jer si Kristov, kada ti budu govorili da pretjeruješ više s tom vjerom i kada jedva čekaju tvoju pogrešku, samo da te mogu osuditi i reći ti: ” Vidi ga kakav je” a glumi nekog vjernika… te kada ti mnogi budu govorili da si lud….
Vjeruj mi, na pravom si putu! Dok si god dobar sa svima, zapitaj se govoriš li im istinu ili udovoljavaš njihovim željama!
Ljudi vole istinu kada im paše a mrze je kada istina osuđuje njihova loša djela!
Svi ljudi koji te ne mogu smisliti jer si Božji, oni su tvoj put posvećenja i kada budeš svetac, ako Bog da, njihovi unuci će biti ponosni jer si baš ti- živio u doba njihovih djedova i baka! Upravo tih ljudi kojima si bio trn u oku!
Zašto si mnogim ljudima trn u oku, ako si Božji?
Zato što velik broj ljudi živi u laži, svjesno ili nesvjesno a ti pokušavaš živjeti u istini! Zato što iskačeš iz mase, jer ljudima se lakše uklopiti u masu pa makar to bila laž nego biti pojedinac i boriti se za istinu!
Zato što moraš propatiti na ovome svijetu puno toga, da bi jednom u nebu dobio veliku nagradu i na kraju krajeva- Tvoj Spasitelj je prošao taj put!
Ako želiš biti Njegov učenik, isto te čeka!
Ali vjeruj mi , ako budeš živio za Isusa, kada umreš mnogi će otvoriti oči!
Mnogi će progledati!
Tek kad je Isus umro, stotnik je rekao: Ovaj čovjek uistinu bijaše Sin Božji!
Prije toga Isusa su mnogi ismijavali! Ali treći dan Isus je Uskrsnuo i dokazao da je Bog! Učenik neće bolje proći od učitelja!
I tebe to čeka…
Ismijavanje, prezir i progonstva!
I da, boljet će te…baš boljeti!
Jer ćeš vidjet da će te razočarat oni ljudi od kojih to nisi očekivao!
Ali nemoj se bojati!
Ne boj se stado malo; kaže Isus!
Hrabri budite, Ja sam pobijedio svijet!
Svaka tvoja bol, ako je prikažeš Bogu za ljubav- bit će nagrađena!
Sve će ti to biti znak da je jedino uvijek i zauvijek- samo Bog s tobom!
Ne oslanjaj se više na ljude, kad tada će te razočarat na Boga nasloni svoje rame!
Svoje srce!
Svoj život!
Vjeruj Isusu konačno; dokad ćeš ga više odbijati, misleći da će neka osoba ispuniti tvoje srce?
Nemoj se bojati biti Božji jer ti jesi Božji!
Uzmi tu Bibliju u ruke, skini prašinu s nje i upoznaj Isusa!
Isus te zove: ” Dođite k meni svi umorni i opterećeni i Ja ću vas odmoriti”.
Danas je ljudima popularno biti svačiji osim Božji. Mnogi se stide Isusa i svoje vjere!
Mnogi radije biraju dobro mišljenje od ljudi, da ih ljudi vole i cijene nego da budu Božji!
Uzdaj se, hrabar budi i nemoj dopustiti da nakon prvog pada pod Križem više ne ustaješ!
Ne kloni duhom! Vidio sam te kako se boriš! Tvoj je današnji poraz vježba za konačnu pobjedu! (Sv. Josemaria Escriva).
Vjeruj mi, na pravom si putu! Dok si god dobar sa svima, zapitaj se govoriš li im istinu ili udovoljavaš njihovim željama!
Ljudi vole istinu kada im paše a mrze je kada istina osuđuje njihova loša djela!
Svi ljudi koji te ne mogu smisliti jer si Božji, oni su tvoj put posvećenja i kada budeš svetac, ako Bog da, njihovi unuci će biti ponosni jer si baš ti- živio u doba njihovih djedova i baka! Upravo tih ljudi kojima si bio trn u oku!
Zašto si mnogim ljudima trn u oku, ako si Božji?
Zato što velik broj ljudi živi u laži, svjesno ili nesvjesno a ti pokušavaš živjeti u istini! Zato što iskačeš iz mase, jer ljudima se lakše uklopiti u masu pa makar to bila laž nego biti pojedinac i boriti se za istinu!
Zato što moraš propatiti na ovome svijetu puno toga, da bi jednom u nebu dobio veliku nagradu i na kraju krajeva- Tvoj Spasitelj je prošao taj put!
Ako želiš biti Njegov učenik, isto te čeka!
Ali vjeruj mi , ako budeš živio za Isusa, kada umreš mnogi će otvoriti oči!
Mnogi će progledati!
Tek kad je Isus umro, stotnik je rekao: Ovaj čovjek uistinu bijaše Sin Božji!
Prije toga Isusa su mnogi ismijavali! Ali treći dan Isus je Uskrsnuo i dokazao da je Bog! Učenik neće bolje proći od učitelja!
I tebe to čeka…
Ismijavanje, prezir i progonstva!
I da, boljet će te…baš boljeti!
Jer ćeš vidjet da će te razočarat oni ljudi od kojih to nisi očekivao!
Ali nemoj se bojati!
Ne boj se stado malo; kaže Isus!
Hrabri budite, Ja sam pobijedio svijet!
Svaka tvoja bol, ako je prikažeš Bogu za ljubav- bit će nagrađena!
Sve će ti to biti znak da je jedino uvijek i zauvijek- samo Bog s tobom!
Ne oslanjaj se više na ljude, kad tada će te razočarat na Boga nasloni svoje rame!
Svoje srce!
Svoj život!
Vjeruj Isusu konačno; dokad ćeš ga više odbijati, misleći da će neka osoba ispuniti tvoje srce?
Nemoj se bojati biti Božji jer ti jesi Božji!
Uzmi tu Bibliju u ruke, skini prašinu s nje i upoznaj Isusa!
Isus te zove: ” Dođite k meni svi umorni i opterećeni i Ja ću vas odmoriti”.
Danas je ljudima popularno biti svačiji osim Božji. Mnogi se stide Isusa i svoje vjere!
Mnogi radije biraju dobro mišljenje od ljudi, da ih ljudi vole i cijene nego da budu Božji!
Uzdaj se, hrabar budi i nemoj dopustiti da nakon prvog pada pod Križem više ne ustaješ!
Ne kloni duhom! Vidio sam te kako se boriš! Tvoj je današnji poraz vježba za konačnu pobjedu! (Sv. Josemaria Escriva).
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
Ratzinger je još 1969. u jednoj radio emisiji proročki rekao: “Crkva će biti mala i morat će početi iznova, više ili manje od početka. Ona više neće moći živjeti u mnogim građevinama koje je izgradila u vrijeme blagostanja. Kako će se njezin broj pristaša smanjivati, tako će izgubiti mnoge od svojih društvenih povlastica. Za razliku od ranijih vremena, na nju će se gledati puno više kao na dobrovoljno društvo… No, unatoč svim promjenama koje bi se mogle dogoditi, Crkva će naći svoje utočište iznova i s punim uvjerenjem u ono što je uvijek bilo u njezinom središtu: u vjeri u Trojedinog Boga, u Isusa Krista, Sina Božjega koji je postao čovjekom, u prisutnosti Duha sve do kraja svijeta. U vjeri i molitvi, ona će ponovno prepoznati svoje pravo središte i doživjeti sakramente opet kao štovanje Boga… Crkva će postati više duhovna, ne pretpostavljajući nekakav politički mandat, ne koketirajući niti s lijevim niti s desnim strankama. Bit će to teška vremena za Crkvu jer proces kristijanizacije i pojašnjenja stajat će je puno vrijedne energije. To će je osiromašiti i uzrokovati da postane Crkva krotkih… Proces će biti i još teži jer će se morati odustati od crkvene uskogrudnosti pa i od pompozne samovolje. Može se predvidjeti da će za sve ovo trebati vremena. Proces će biti dug i zamoran kao što je bio put od lažnog progresivizma uoči Francuske revolucije kada se za biskupa mislilo da je pametan ako ismijava dogme ili čak da sumnja u samo postojanje Boga – sve do obnove u devetnaestom stoljeću. No, kada ovaj proces postane dio prošlosti, velika će moć poteći iz ovakve više produhovljene i pojednostavljene Crkve… Ona možda neće više biti dominantna društvena sila u mjeri u kojoj je bila sve donedavno, ali će uživati u svježem procvatu i biti prepoznata kao čovjekov dom, gdje će naći i život i nadu nakon smrti.”
Biti blag ne znači biti mlak. Biti blag znači s osmijehom nositi svoj križ. Na udarce i bačeno kamenje s lijeva i desna ne uzvraćati. Biti blag znači biti snažan. I biti svjestan svoje snage koja ionako ne dolazi od duha ovoga svijeta. Biti blag znači moći trpjeti radi ideala. Postiti ne mršteći svoje lice na pročeljima, o čemu je govorio Krist.
Ovaj gore citirani proročki govor velikog Benedikta bismo mogli danima ponavljati i meditirati nad njim. Ne bojte se, šapuće i nama Krist danas. Ja sam pobijedio svijet, odzvanja nutrinama naših traženja. Krist je naš nada! Molitva, euharistija, ispovijed i post. To su stupovi na kojima ćemo opstati. Od rahlog pijeska bježimo! Od koketiranja sa zlim, praznih obećanja, od raspadljive materije, oslobodi nas Gospodine. Živimo u fantastičnom vremenu svjedočenja. Živih svjedoka. Ti živi svjedoci se prepoznaju. Krist budi sinove i kćeri svoje, Krist radi ravnotežu na nagnutoj barci. Valovi ulaze. More nabujalo se gomila. Ljuljanja su sve snažnija. Pumpe kao da ne pomažu izbaciti svu ti silu nadolazeću. Zastani. Pogled svoj okreni gore. Prema Kormiralu. Vidiš li? Kormilo je i dalje u Njegovim rukama. Jer je On obećao: vrata paklena neće je nadvladati. Tako neka bude.
Marin Miletić
Biti blag ne znači biti mlak. Biti blag znači s osmijehom nositi svoj križ. Na udarce i bačeno kamenje s lijeva i desna ne uzvraćati. Biti blag znači biti snažan. I biti svjestan svoje snage koja ionako ne dolazi od duha ovoga svijeta. Biti blag znači moći trpjeti radi ideala. Postiti ne mršteći svoje lice na pročeljima, o čemu je govorio Krist.
Nada je Krist
Ovaj gore citirani proročki govor velikog Benedikta bismo mogli danima ponavljati i meditirati nad njim. Ne bojte se, šapuće i nama Krist danas. Ja sam pobijedio svijet, odzvanja nutrinama naših traženja. Krist je naš nada! Molitva, euharistija, ispovijed i post. To su stupovi na kojima ćemo opstati. Od rahlog pijeska bježimo! Od koketiranja sa zlim, praznih obećanja, od raspadljive materije, oslobodi nas Gospodine. Živimo u fantastičnom vremenu svjedočenja. Živih svjedoka. Ti živi svjedoci se prepoznaju. Krist budi sinove i kćeri svoje, Krist radi ravnotežu na nagnutoj barci. Valovi ulaze. More nabujalo se gomila. Ljuljanja su sve snažnija. Pumpe kao da ne pomažu izbaciti svu ti silu nadolazeću. Zastani. Pogled svoj okreni gore. Prema Kormiralu. Vidiš li? Kormilo je i dalje u Njegovim rukama. Jer je On obećao: vrata paklena neće je nadvladati. Tako neka bude.
Marin Miletić
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
jedna osoba mi je na pp zaprijetila da će me početi oslovljavati mojim pravim imenom..jer sam po njoj zla i zlobna osoba..
budući da čvrsto stojim iza svake riječi koju sam napisala na forumu, potpisujem to svojim imenom jer se nemam čega stidjeti..
budući da čvrsto stojim iza svake riječi koju sam napisala na forumu, potpisujem to svojim imenom jer se nemam čega stidjeti..
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
da, jako volim svoje ime... dobila sam ga po baki Slavi, energičnoj i jakoj ženi koja je neustrašivo živjela svoju vjeru i hrvatski duh u strašnim ratnim i poratnim vremenima, prkoseći komunističkom režimu na svaki način.. hvala i mome tati koji me je tako nazvao!
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
Jednom davno, na jednom od novonastalih kultnih foruma pisala je jedna Anabela. Znala je biti slatka kao med i većinu je uspjela obmanuti svojim ulizivanjem.slavica wrote:jedna osoba mi je na pp zaprijetila da će me početi oslovljavati mojim pravim imenom..jer sam po njoj zla i zlobna osoba..
budući da čvrsto stojim iza svake riječi koju sam napisala na forumu, potpisujem to svojim imenom jer se nemam čega stidjeti..
Većinu, ali ne svih. Neki su slutili kakva joj je srž i na što je bila spremna ta osoba. Kroz neko vrijeme je i opravdala sumnje tih malobrojnih.
Ukoliko joj netko nije bio drag, našla bi vrlo "originalne" načine da mu napakosti. Tako je jednom došla na druge kultne za jednom forumašicom koja se maknula od nje, ali joj se tko zna čime zamjerila toliko da ju je ova pratila. Dala si je nick pokojnog oca forumašice koju je proganjala. Naime, znala je previše privatnih podataka o ženi koja joj se zamjerila i svakodnevno bi joj nabacila pokoji. Takvo degutantno, čak morbidno ponašanje, teško je shvatiti. Sve misliš, zeznula sam se, možda ipak nije istina, možda pogrešno tumačim.
Zašto sve ovo pišem?
Zato što se nešto slično upravo događa.
Možda bi bilo i 'sličnije' kad bi ti slučajno znala imena mojih pokojnih roditelja.
Ili znaš pa se ipak ne usudiš toliko duboko zaorati? :)
Najprije sam te zamolila, a potom i dvaput upozorila da prestaneš iznositi moje privatne podatke na forumu.
Nisam napisala da si zla i zlobna, ali vidim da se tako osjećaš. Dakle svjesna si toga što radiš?
Obećala sam ti se obraćati tvojim pravim imenom. Pa evo održat ću obećanje.
Drugarice Krmačo, prešla si granicu.
Taman kad se blato na tebi osuši, ti se povaljaš u svježe.
Kratko se smiriš, a onda opet tražiš žrtvu na kojoj ćeš liječiti svoje komplekse, dosađivati mu poput uši i maltretirati ga svojim predrasudama, osudama i dogmama.
A onda kad te taj netko stjera u 3 PM glumiš neviđenu žrtvu.
A najviše te ljute osobe koje te ignoriraju i ne daju se isprovocirati. Ne možeš se smiriti dok kod njih ne izazoveš željenu reakciju.
I za tu priželjkivanu reakciju ideš toliko daleko da ovakav post i opravdanje svog nicka ostaviš na podforumu Katolicizam...(?!)
Pa evo, dobila si reakciju.
Hoćeš li kao i obično poput zločestog djeteta malo likovati?
Ma nema beda. Samo daj.
Poslije ćeš se ionako pokajati, otići na neku duhovnu obnovu, izmoliti pokajanje i par krunica i.... juriš u novu kaljužu, na grbaču nekoj drugoj žrtvi, koja ti se zamjerila bogtepito kakvom besmislicom.
Ti stojiš iza svih svojih napisanih riječi? Vjeruj mi, trebalo bi te biti i te kako sram zbog puno toga što si pisala po forumima.
Fakat ti pristaje tvoje pravo ime.
Krmača.
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
koliko frustracije i unutarnjeg nemira.. Bog s tobom, ženo..
Last edited by slavica on 8/8/2019, 06:27; edited 1 time in total
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
U šestom poglavlju Lukina Evanđelja, odmah nakon Blaženstava, Isus svoje učenike poziva da na mržnju odgovaraju ljubavlju (Luka 6,27-35, usp. Matej 5,43-48). Taj tekst u tom kontekstu pokazuje kako je za Luku ljubav prema neprijateljima to što obilježava Kristove učenike.
Isusove riječi ukazuju na dva načina življenja. Prvi je onaj «grešnika», drugim riječima onih koji se ponašaju ne obazirući se na Boga i njegovu Riječ. Prema drugima se ponašaju ovisno o tome što od njih primaju, njihova je akcija zapravo re-akcija. Takvi ljudi dijele svijet u dva tabora – svoje prijatelje i one koji to nisu – i dobri su prema onima koji su prema njima dobri. Drugi je način življenja onaj prije svega usmjeren više prema Bogu nego prema ljudima. Bog ne odgovara ovisno o tome kako se prema njemu odnosi. Naprotiv, Bog je «dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima» (Luka 6,35).
Isus tako upire prstom u temeljnu odliku biblijskoga Boga. Kao izvor preplavljujuće dobrote, Bog se ne da uvjetovati tuđim opačinama. Čak i zaboravljen i odbačen, Bog ostaje sebi vjeran, Bog jednostavno ljubi. To je istina od samoga početka. Stoljećima prije dolaska Isusa Krista, prorok je razjasnio da je, za razliku od ljudi, Bog uvijek spreman praštati: «Vaše misli nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti» (Izajia 55,7-8). Prorok Hošea čuje kako mu Gospodin govori: «Neću više gnjevu dati maha… jer ja sam Bog a ne čovjek» (Hošea 11,9). Riječju, naš je Bog milostiv (Izlazak 34,6; Psalam 86,15; 116,5 itd.), Bog «ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama» (Psalam 103,10).
Novost u Evanđelju nije to da je Bog Izvor dobrote, već da ljudi mogu i trebaju djelovati na sliku svoga Stvoritelja: «Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan!» (Luka 6,36). Božanski nam Izvor dobrote dostupan po dolasku njegova Sina kao čovjeka u naš svijet. Mi možemo postati «sinovima i kćerima Svevišnjega» (Luka 6,35), ljudi koji na zlo mogu odgovoriti dobrim, na mržnju ljubavlju. Živeći neograničenu samilost, praštajući onima koji nas povrijede, svjedočimo da je Bog milosrđa prisutan u srcu svijeta obilježenog odbacivanjem ljudi, gdje oni koji su drugačiji bivaju odbačeni ili prezreni.
Neizvediva ljudima oslonjenim na vlastite snage, ljubav prema neprijateljima svjedoči Božjem djelovanju u našoj sredini. Nikakva ju izvanjska zapovijed ne može omogućiti. Samo osobna prisutnost božanske ljubavi, Duha Svetoga u našim srcima, omogućuje nam tako živjeti. Ta je ljubav izravni ishod Duhova. Nije slučajno da priča o Stjepanu, prvim kršćanskom mučeniku, «ispunjenu Duhom Svetim» (Djela 7,55) završava ovim riječima: «Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!» (Djela 7,60). Izravno slijedeći Krista (usp. Luka 23,34) učenik omogućuje da zemlju zastranjenu nasiljem obasja svjetlo Božje ljubavi.
Isusove riječi ukazuju na dva načina življenja. Prvi je onaj «grešnika», drugim riječima onih koji se ponašaju ne obazirući se na Boga i njegovu Riječ. Prema drugima se ponašaju ovisno o tome što od njih primaju, njihova je akcija zapravo re-akcija. Takvi ljudi dijele svijet u dva tabora – svoje prijatelje i one koji to nisu – i dobri su prema onima koji su prema njima dobri. Drugi je način življenja onaj prije svega usmjeren više prema Bogu nego prema ljudima. Bog ne odgovara ovisno o tome kako se prema njemu odnosi. Naprotiv, Bog je «dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima» (Luka 6,35).
Isus tako upire prstom u temeljnu odliku biblijskoga Boga. Kao izvor preplavljujuće dobrote, Bog se ne da uvjetovati tuđim opačinama. Čak i zaboravljen i odbačen, Bog ostaje sebi vjeran, Bog jednostavno ljubi. To je istina od samoga početka. Stoljećima prije dolaska Isusa Krista, prorok je razjasnio da je, za razliku od ljudi, Bog uvijek spreman praštati: «Vaše misli nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti» (Izajia 55,7-8). Prorok Hošea čuje kako mu Gospodin govori: «Neću više gnjevu dati maha… jer ja sam Bog a ne čovjek» (Hošea 11,9). Riječju, naš je Bog milostiv (Izlazak 34,6; Psalam 86,15; 116,5 itd.), Bog «ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama» (Psalam 103,10).
Novost u Evanđelju nije to da je Bog Izvor dobrote, već da ljudi mogu i trebaju djelovati na sliku svoga Stvoritelja: «Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan!» (Luka 6,36). Božanski nam Izvor dobrote dostupan po dolasku njegova Sina kao čovjeka u naš svijet. Mi možemo postati «sinovima i kćerima Svevišnjega» (Luka 6,35), ljudi koji na zlo mogu odgovoriti dobrim, na mržnju ljubavlju. Živeći neograničenu samilost, praštajući onima koji nas povrijede, svjedočimo da je Bog milosrđa prisutan u srcu svijeta obilježenog odbacivanjem ljudi, gdje oni koji su drugačiji bivaju odbačeni ili prezreni.
Neizvediva ljudima oslonjenim na vlastite snage, ljubav prema neprijateljima svjedoči Božjem djelovanju u našoj sredini. Nikakva ju izvanjska zapovijed ne može omogućiti. Samo osobna prisutnost božanske ljubavi, Duha Svetoga u našim srcima, omogućuje nam tako živjeti. Ta je ljubav izravni ishod Duhova. Nije slučajno da priča o Stjepanu, prvim kršćanskom mučeniku, «ispunjenu Duhom Svetim» (Djela 7,55) završava ovim riječima: «Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!» (Djela 7,60). Izravno slijedeći Krista (usp. Luka 23,34) učenik omogućuje da zemlju zastranjenu nasiljem obasja svjetlo Božje ljubavi.
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
https://www.bitno.net/vjera/depresija-se-lijeci-samo-molitvom-ne-treba-ti-lijecnik-i-ostali-mitovi-o-toj-bolesti-u-koje-krscani-ne-trebaju-vjerovati/
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
Kako se vjerom boriti protiv depresije?
Bolovati od depresije znači: biti zatočen u svijetu bez nade, bez svjetla, bez radosti i bez ljubavi. Kad se kombinaciji lijekova i psihoterapije nadoda duhovna terapija vjerom, molitvom, sakramentima i pouzdanjem u Božju svemoć, onda je depresivna osoba na najboljem putu da bude izliječena ili da joj se bitno poboljša zdravstveno stanje. U duhovnoj terapiji glavni cilj je uspostaviti odnos depresivne osobe s Bogom, koji je apsolutna ljubav koja nas savršeno poznaje i beskrajno ljubi.
Istinska vjera u Boga, njegovu ljubav, milosrđe i svemoć, najbolja je brana i lijek protiv depresije. Depresija je nemoć. Medicina je moć. A vjera je svemoć. Po vjeri sam Bog djeluje u našu korist. Tko vjeruje, taj djeluje!
Depresivna osoba pati od osjećaja manje vrijednosti i bespomoćnosti. Vjera nas uči da je čovjek biće stvoreno na sliku i priliku Božju i kao takav on je vrijedan u Božjim očima. Kad se više povjeruje u tu istinu, osoba se može osloboditi osjećaja bespomoćnosti.
Depresivna osoba pati od osjećaja krivnje koja može biti svjesna i objektivna, ali može biti također iracionalna, to znači da se osoba osjeća subjektivno krivom za ono zašto nije objektivno kriva. Vjera naviješta milosrđe i ljubav Božju. Isus je naše grijehe uzeo na se i nas pred Bogom opravdao.
Depresivna osoba ne vidi smisao svoje patnje. Često se pita: „Zašto baš ja moram toliko patiti? I Bog me je zaboravio…” Vjera uči da nam otajstvo križa otkriva smisao tame, pa tako i depresije. Bog je po križu Kristovu spasio svijet. Križ je simbol sve patnje pa tako i depresije.
Depresivna osoba ne prihvaća i ne voli sebe, nije zadovoljna sa sobom, sklona je nesvjesno kažnjavati sebe, a vrlo često pokušava izvršiti samoubojstvo. Vjera uči da Bog neizmjerno voli čovjeka: “Gle u dlanove sam te svoje urezao, da te ne zaboravim, ti si moj„ (iz 49,16).
Depresivna osoba ne razumije smisao svoje patnje za koju smatra da je nezaslužena, neizdrživa i nerazumljiva. U vjeri doznajemo kako se prihvaćena i osmišljena patnja lakše podnosi, a u kršćanskoj perspektivi kad se u vjeri ujedini s Kristovom patnjom, ona postaje spasonosna za svijet.
Depresivna osoba nosi u sebi potisnutu srdžbu, a često i nesvjesnu želju za osvetom. Ta srdžba opterećuje osobu iznutra i ako nije dobro razriješena, okreće se protiv osobe u obliku depresije. Vjera nas poziva da opraštamo drugima jer je to volja Božja. U Očenašu molimo: „… otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim…” Iskreno oproštenje liječi depresivnu dušu.
Depresivne osobe često imaju krive slike Boga. Bog kao strogi sudac ili policajac izaziva pobunu, a onda i osjećaj krivnje. Isus je objavio Boga kao dobrog i milosrdnog oca koji rado prašta i s ljubavlju prima svog izgubljenog i rasipnog sina.
Depresivne osobe su previše koncentrirane na sebe i svoju patnju. Vjera ih poziva da izađu iz sebe i učine nešto lijepo i dobro drugima koji su u nevolji. Tada će i njima biti lakše.
I depresivne osobe mogu vježbom fizičke i psihičke relaksacije opustiti tijelo i doživljavati nazočnost Boga koji nas ljubi i prihvaća takve kakvi jesmo. Isus kaže: „Dođite k meni svi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“
p. Mijo Nikić
Bolovati od depresije znači: biti zatočen u svijetu bez nade, bez svjetla, bez radosti i bez ljubavi. Kad se kombinaciji lijekova i psihoterapije nadoda duhovna terapija vjerom, molitvom, sakramentima i pouzdanjem u Božju svemoć, onda je depresivna osoba na najboljem putu da bude izliječena ili da joj se bitno poboljša zdravstveno stanje. U duhovnoj terapiji glavni cilj je uspostaviti odnos depresivne osobe s Bogom, koji je apsolutna ljubav koja nas savršeno poznaje i beskrajno ljubi.
Istinska vjera u Boga, njegovu ljubav, milosrđe i svemoć, najbolja je brana i lijek protiv depresije. Depresija je nemoć. Medicina je moć. A vjera je svemoć. Po vjeri sam Bog djeluje u našu korist. Tko vjeruje, taj djeluje!
Depresivna osoba pati od osjećaja manje vrijednosti i bespomoćnosti. Vjera nas uči da je čovjek biće stvoreno na sliku i priliku Božju i kao takav on je vrijedan u Božjim očima. Kad se više povjeruje u tu istinu, osoba se može osloboditi osjećaja bespomoćnosti.
Depresivna osoba pati od osjećaja krivnje koja može biti svjesna i objektivna, ali može biti također iracionalna, to znači da se osoba osjeća subjektivno krivom za ono zašto nije objektivno kriva. Vjera naviješta milosrđe i ljubav Božju. Isus je naše grijehe uzeo na se i nas pred Bogom opravdao.
Depresivna osoba ne vidi smisao svoje patnje. Često se pita: „Zašto baš ja moram toliko patiti? I Bog me je zaboravio…” Vjera uči da nam otajstvo križa otkriva smisao tame, pa tako i depresije. Bog je po križu Kristovu spasio svijet. Križ je simbol sve patnje pa tako i depresije.
Depresivna osoba ne prihvaća i ne voli sebe, nije zadovoljna sa sobom, sklona je nesvjesno kažnjavati sebe, a vrlo često pokušava izvršiti samoubojstvo. Vjera uči da Bog neizmjerno voli čovjeka: “Gle u dlanove sam te svoje urezao, da te ne zaboravim, ti si moj„ (iz 49,16).
Depresivna osoba ne razumije smisao svoje patnje za koju smatra da je nezaslužena, neizdrživa i nerazumljiva. U vjeri doznajemo kako se prihvaćena i osmišljena patnja lakše podnosi, a u kršćanskoj perspektivi kad se u vjeri ujedini s Kristovom patnjom, ona postaje spasonosna za svijet.
Depresivna osoba nosi u sebi potisnutu srdžbu, a često i nesvjesnu želju za osvetom. Ta srdžba opterećuje osobu iznutra i ako nije dobro razriješena, okreće se protiv osobe u obliku depresije. Vjera nas poziva da opraštamo drugima jer je to volja Božja. U Očenašu molimo: „… otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim…” Iskreno oproštenje liječi depresivnu dušu.
Depresivne osobe često imaju krive slike Boga. Bog kao strogi sudac ili policajac izaziva pobunu, a onda i osjećaj krivnje. Isus je objavio Boga kao dobrog i milosrdnog oca koji rado prašta i s ljubavlju prima svog izgubljenog i rasipnog sina.
Depresivne osobe su previše koncentrirane na sebe i svoju patnju. Vjera ih poziva da izađu iz sebe i učine nešto lijepo i dobro drugima koji su u nevolji. Tada će i njima biti lakše.
I depresivne osobe mogu vježbom fizičke i psihičke relaksacije opustiti tijelo i doživljavati nazočnost Boga koji nas ljubi i prihvaća takve kakvi jesmo. Isus kaže: „Dođite k meni svi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“
p. Mijo Nikić
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
Svakodnevna molitva sv. Ivana Pavla II. Duhu Svetom
Godinu dana prije smrti, papa, koji se tresao, drhtavom rukom je zapisao molitvu Duhu Svetome na komadu papira kako je ne biste zaboravili.
Molitva:
Duše Sveti, molim te za dar mudrosti
kako bih bolje upoznavao Tebe i Tvoje Božje savršenstvo,
za dar razuma
za bolje razumijevanje duha tajne vjere svete,
za dar jakosti,
da živim po načelima vjere,
za dar savjeta,
kako bih mogao tražiti savjet za sve u Tebi i uvijek ga mogao nalaziti u Tebi,
za dar hrabrosti,
da me nikakav strah niti zemaljska razmatranja ne mogu odvojiti od Tebe,
za dar pobožnosti,
da uvijek služim Tvom Veličanstvu ljubavlju djece,
za dar Božjega straha,
da se bojim grijeha koji Tebe, Bože, vrijeđa.
Godinu dana prije smrti, papa, koji se tresao, drhtavom rukom je zapisao molitvu Duhu Svetome na komadu papira kako je ne biste zaboravili.
Molitva:
Duše Sveti, molim te za dar mudrosti
kako bih bolje upoznavao Tebe i Tvoje Božje savršenstvo,
za dar razuma
za bolje razumijevanje duha tajne vjere svete,
za dar jakosti,
da živim po načelima vjere,
za dar savjeta,
kako bih mogao tražiti savjet za sve u Tebi i uvijek ga mogao nalaziti u Tebi,
za dar hrabrosti,
da me nikakav strah niti zemaljska razmatranja ne mogu odvojiti od Tebe,
za dar pobožnosti,
da uvijek služim Tvom Veličanstvu ljubavlju djece,
za dar Božjega straha,
da se bojim grijeha koji Tebe, Bože, vrijeđa.
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
Litanije Duhu Svetom
SLAVA OCU ...
1) Duše Sveti, siđi s prijestolja svoje uzvišenosti i nastani se
u srcu službenice svoje/sluge svojega!
Molimo Te, usliši nas!
2) Duše Sveti, koji si čašćen s Ocem i Sinom, nauči me živjeti u
stalnoj nazočnosti Božjoj!
Molimo Te...
3) Duše Sveti, koji si čašćen s Ocem i Sinom, nauči me živjeti
prema volji Božjoj.
4) Duše Sveti, koji živiš u srcu Sina Božjega, nauči me da Te
bolje upoznam i iskrenije ljubim!
5) Duše Sveti, koji se brineš za slavu Boga Oca, nauči me živjeti
u savršenom predanju i povjerenju u Boga!
6) Duše Sveti, koji si se pojavio u obliku gorućih jezika, zapali
u mom srcu vatru svoje ljubavi!
7) Duše Sveti, koji nemaš naličja niti imena, nauči me ispravno moliti!
8) Duše Sveti, otajstvena Golubice, nauči me razumjeti Sveto Pismo!
9) Duše Sveti, koji progovaraš preko proroka, nauči me živjeti u
miru i ravnoteži duha i duše!
10) Duše Sveti, gorući ognju ljubavi, nauči me živjeti mudro i strpljivo!
11) Duše Sveti, prepuna riznico milosti, nauči me da shvatim
vrijednost trpljenja!
12) Duše Sveti, djelitelju svih milosti, nauči me živjeti ponizno i skromno!
13) Duše Sveti, beskrajna posudo milosti, nauči me da ispravno
koristim dragocjeno vrijeme!
14) Duše Sveti, iz čije riznice ništa ne propada, čuvaj me od svake
sebičnosti i oholosti!
15) Duše Sveti, čije bogatstvo nitko ne može procijeniti, nauči me da
se odrečem nekorisnih predodžbi i misli!
16) Duše Sveti, djelitelju svih darova, nauči me da izbjegavam
beskorisna djela i besmislene prazne riječi!
17) Duše Sveti, od čije Punine svi mi primismo nauči me šutjeti i u
pravo vrijeme pronaći pravu riječ!
18) Duše Sveti, Ti vječna Ljubavi, nauči me davati dobar primjer drugima!
19) Duše Sveti, Ti beskrajna Dobroto, podari mi ustrajnost u dobru!
20) Duše Sveti, Ti ljubazni Učitelju, nauči me dobrom odnosu s ljudima!
21) Duše Sveti, Ti dragi Prijatelju duša, nauči me da nikoga ne
osuđujem ili nepravdu izrečem!
22) Duše Sveti, Ti usrećuješ Svjetlo Duša, nauči me da uočim potrebe
drugih i ne propustim ni jedno dobro djelo!
23) Duše Sveti, Ti Oče bijednika, daj da spoznam svoje pogreške!
24) Duše Sveti, Ti koji činiš čudesa u dušama,vodi me kroz budnost do
savršenosti!
25) Duše Sveti,kojemu ništa nije sakriveno, nauči me odbijati zasjede đavolske!
26) Duše Sveti, koji poznaješ budućnost svijeta, pomozi mi da se
otrgnem zavodljivostima tijela i svijeta!
27) Duše Sveti, koji znadeš i moju budućnost stavi pod svoje okrilje
i moju obitelj, moje prijatelje, dobročinitelje i sve ljude!
28) Duše Sveti, nauči me živjeti s Tvojom božanskom pomoći:na veću
slavu i čast Božju, za spasenje duša i radost Božjoj Majci Mariji, te
tako jednom uzmognem umrijeti kao korisni sluga Božji!
HIMAN DUHU SVETOM
O, dođi, Stvorče, Duše Svet,
Pohodi duše vjernika,
Poteci višnjom milosti,
U grudi štono stvori ih!
Ti nazivaš se Tješitelj,
Blagodat Boga svevišnjeg,
Studenac živi, ljubav, plam
I pomazanje duhovno.
Darova sedam razdaješ,
Ti prste desne Očeve,
Od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom.
Zapali svjetlo u srcu,
Zadahni dušu ljubavlju,
U nemoćima tjelesnim
Potkrepljuj nas bez prestanka!
Dušmana od nas otjeraj
I postojani mir nam daj,
Ispred nas idi, vodi nas,
Da svakog zla se klonimo!
Oca da upoznamo
I Krista Sina Njegova
I u Te, Duha Njihova,
Da vjerujemo sveudilj!
Sva slava Ocu vječnomu
I uskrslomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
Nek bude sad i uvijeke! Amen!
Pošalji Duha svojega i postat će! (Aleluja).
I obnovit ćeš lice zemlje! (Aleluja)
Pomolimo se! Bože, koji si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca
vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i Njegovoj se
utjehi vazda radujemo! Amen!
Duše Sveti, ponizno Te molim da vazda budeš uz mene, da u svim
stvarima radim samo po Tvojim svetim nadahnućima! Dođi Duše Sveti, i
ulij u duše vjeru, ufanje i ljubav!
SLAVA OCU ...
1) Duše Sveti, siđi s prijestolja svoje uzvišenosti i nastani se
u srcu službenice svoje/sluge svojega!
Molimo Te, usliši nas!
2) Duše Sveti, koji si čašćen s Ocem i Sinom, nauči me živjeti u
stalnoj nazočnosti Božjoj!
Molimo Te...
3) Duše Sveti, koji si čašćen s Ocem i Sinom, nauči me živjeti
prema volji Božjoj.
4) Duše Sveti, koji živiš u srcu Sina Božjega, nauči me da Te
bolje upoznam i iskrenije ljubim!
5) Duše Sveti, koji se brineš za slavu Boga Oca, nauči me živjeti
u savršenom predanju i povjerenju u Boga!
6) Duše Sveti, koji si se pojavio u obliku gorućih jezika, zapali
u mom srcu vatru svoje ljubavi!
7) Duše Sveti, koji nemaš naličja niti imena, nauči me ispravno moliti!
8) Duše Sveti, otajstvena Golubice, nauči me razumjeti Sveto Pismo!
9) Duše Sveti, koji progovaraš preko proroka, nauči me živjeti u
miru i ravnoteži duha i duše!
10) Duše Sveti, gorući ognju ljubavi, nauči me živjeti mudro i strpljivo!
11) Duše Sveti, prepuna riznico milosti, nauči me da shvatim
vrijednost trpljenja!
12) Duše Sveti, djelitelju svih milosti, nauči me živjeti ponizno i skromno!
13) Duše Sveti, beskrajna posudo milosti, nauči me da ispravno
koristim dragocjeno vrijeme!
14) Duše Sveti, iz čije riznice ništa ne propada, čuvaj me od svake
sebičnosti i oholosti!
15) Duše Sveti, čije bogatstvo nitko ne može procijeniti, nauči me da
se odrečem nekorisnih predodžbi i misli!
16) Duše Sveti, djelitelju svih darova, nauči me da izbjegavam
beskorisna djela i besmislene prazne riječi!
17) Duše Sveti, od čije Punine svi mi primismo nauči me šutjeti i u
pravo vrijeme pronaći pravu riječ!
18) Duše Sveti, Ti vječna Ljubavi, nauči me davati dobar primjer drugima!
19) Duše Sveti, Ti beskrajna Dobroto, podari mi ustrajnost u dobru!
20) Duše Sveti, Ti ljubazni Učitelju, nauči me dobrom odnosu s ljudima!
21) Duše Sveti, Ti dragi Prijatelju duša, nauči me da nikoga ne
osuđujem ili nepravdu izrečem!
22) Duše Sveti, Ti usrećuješ Svjetlo Duša, nauči me da uočim potrebe
drugih i ne propustim ni jedno dobro djelo!
23) Duše Sveti, Ti Oče bijednika, daj da spoznam svoje pogreške!
24) Duše Sveti, Ti koji činiš čudesa u dušama,vodi me kroz budnost do
savršenosti!
25) Duše Sveti,kojemu ništa nije sakriveno, nauči me odbijati zasjede đavolske!
26) Duše Sveti, koji poznaješ budućnost svijeta, pomozi mi da se
otrgnem zavodljivostima tijela i svijeta!
27) Duše Sveti, koji znadeš i moju budućnost stavi pod svoje okrilje
i moju obitelj, moje prijatelje, dobročinitelje i sve ljude!
28) Duše Sveti, nauči me živjeti s Tvojom božanskom pomoći:na veću
slavu i čast Božju, za spasenje duša i radost Božjoj Majci Mariji, te
tako jednom uzmognem umrijeti kao korisni sluga Božji!
HIMAN DUHU SVETOM
O, dođi, Stvorče, Duše Svet,
Pohodi duše vjernika,
Poteci višnjom milosti,
U grudi štono stvori ih!
Ti nazivaš se Tješitelj,
Blagodat Boga svevišnjeg,
Studenac živi, ljubav, plam
I pomazanje duhovno.
Darova sedam razdaješ,
Ti prste desne Očeve,
Od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom.
Zapali svjetlo u srcu,
Zadahni dušu ljubavlju,
U nemoćima tjelesnim
Potkrepljuj nas bez prestanka!
Dušmana od nas otjeraj
I postojani mir nam daj,
Ispred nas idi, vodi nas,
Da svakog zla se klonimo!
Oca da upoznamo
I Krista Sina Njegova
I u Te, Duha Njihova,
Da vjerujemo sveudilj!
Sva slava Ocu vječnomu
I uskrslomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
Nek bude sad i uvijeke! Amen!
Pošalji Duha svojega i postat će! (Aleluja).
I obnovit ćeš lice zemlje! (Aleluja)
Pomolimo se! Bože, koji si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca
vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i Njegovoj se
utjehi vazda radujemo! Amen!
Duše Sveti, ponizno Te molim da vazda budeš uz mene, da u svim
stvarima radim samo po Tvojim svetim nadahnućima! Dođi Duše Sveti, i
ulij u duše vjeru, ufanje i ljubav!
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
Poštovanje prema ženi i otkriće ispovijedi
Biste li mogli izdvojiti neka nadahnuća koja se u Međugorju mogu dobiti kao odgovori na tipična pitanja i probleme koje nameće današnjica?
MSGR. HOSER: Na primjer, veliko poštovanje prema ženi. Marija je uzor žene u njezinu dvostrukom pozivu djevice i majke. Poziv žene nije njezino pretvaranje u muškarca, ili obojega u nešto bezlično, nego je naše spolno određenje Božji dar i treba ga poštovati, razvijajući u sebi ono najbolje što čini ženski i muški identitet. Rodna ideologija grijeh je protiv Boga Stvoritelja.
Kad je riječ o unutarcrkvenom životu, ovdje hodočasnici pronalaze neke prakse i pobožnosti koje su, nažalost, u zapadnoj Europi gotovo iščeznule. Tu spada marijanska pobožnost kao takva, koja se možda u zapadnoj Europi još prakticira u marijanskim svetištima, ali je u župama u nekim sredinama gotovo zamrla. Ne treba pritom zaboraviti da je, kroz povijest Crkve, odanost Mariji uvijek bila svojevrsni indikator vjere. Ništa manje važno nije to što ovdje ljudi susreću snažno izraženu praksu sakramenta ispovijedi, koja je također u nekim zemljama zapadne Europe u velikoj krizi. Nadam se da hodočasnici iz takvih zemalja, kad se vrate u svoje sredine, mogu učiniti nešto kako bi senzibilizirali svoje svećenike da nude mogućnost za taj sakrament. Ako se ta mogućnost ne nudi, kako će je vjernici sami ponovno otkriti? A znamo da zajedničko odrješenje nije dovoljno. Svi su sakramenti osobni.
https://narod.hr/kultura/msgr-hoser-poboznost-je-u-medugorju-zdrava-i-sveta-hodocasnici-pronalaze-neke-prakse-koje-su-u-zapadnoj-europi-gotovo-isceznule
Biste li mogli izdvojiti neka nadahnuća koja se u Međugorju mogu dobiti kao odgovori na tipična pitanja i probleme koje nameće današnjica?
MSGR. HOSER: Na primjer, veliko poštovanje prema ženi. Marija je uzor žene u njezinu dvostrukom pozivu djevice i majke. Poziv žene nije njezino pretvaranje u muškarca, ili obojega u nešto bezlično, nego je naše spolno određenje Božji dar i treba ga poštovati, razvijajući u sebi ono najbolje što čini ženski i muški identitet. Rodna ideologija grijeh je protiv Boga Stvoritelja.
Kad je riječ o unutarcrkvenom životu, ovdje hodočasnici pronalaze neke prakse i pobožnosti koje su, nažalost, u zapadnoj Europi gotovo iščeznule. Tu spada marijanska pobožnost kao takva, koja se možda u zapadnoj Europi još prakticira u marijanskim svetištima, ali je u župama u nekim sredinama gotovo zamrla. Ne treba pritom zaboraviti da je, kroz povijest Crkve, odanost Mariji uvijek bila svojevrsni indikator vjere. Ništa manje važno nije to što ovdje ljudi susreću snažno izraženu praksu sakramenta ispovijedi, koja je također u nekim zemljama zapadne Europe u velikoj krizi. Nadam se da hodočasnici iz takvih zemalja, kad se vrate u svoje sredine, mogu učiniti nešto kako bi senzibilizirali svoje svećenike da nude mogućnost za taj sakrament. Ako se ta mogućnost ne nudi, kako će je vjernici sami ponovno otkriti? A znamo da zajedničko odrješenje nije dovoljno. Svi su sakramenti osobni.
https://narod.hr/kultura/msgr-hoser-poboznost-je-u-medugorju-zdrava-i-sveta-hodocasnici-pronalaze-neke-prakse-koje-su-u-zapadnoj-europi-gotovo-isceznule
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
Da sa mnom je. A tko je s tobom?slavica wrote:koliko frustracije i unutarnjeg nemira.. Bog s tobom, ženo..
Krmačo...
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
Ne mir nego mač
„Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač.“ (Matej 10,34)
Dijete i njegovi roditelji bili su primjetno siromašni. Posvećenja djece bila su u hramu uobičajena, pa svećenik koji je vršio službu nije bio svjestan bilo čega neobičnog. Ali u hramu je bilo i dvoje starih ljudi, Šimun i Ana, koji su željno očekivali dolazak Mesije i oni Ga nisu očekivali uzalud: Šimun je uzeo dijete od Marije, i dok ga je držao i blagosiljao obitelj, rekao je Mariji: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan.“ (Luka 2,34)
Šimunovo predviđanje ispunilo se u Isusovom životu. Evanđelje koje je Isus propovijedao nije ostavljalo ljude istim. Odlazili su jednim ili drugim putem. Nije bilo neutralnosti. Ili su Ga prihvaćali ili su Ga izdavali. Ova polarizacija bila je stalna i zaoštravala se svakog dana Njegovog života, sve do krajnjeg ishoda na Golgoti. Mada je pomisao da nas Isus spašava veličanstvena, i volimo pjevati o tome, Isus razdvaja. On nije došao donijeti mir nego mač. Isus rešeta ljude.
U Bibliji primjećujemo da je Isus postavljen da obori i podigne ljude u Izraelu. Ovdje se ne govori o Grcima i Rimljanima. Isus je došao da se podijele, razdvoje i razluče ljudi u redovima Crkve. Kao proizvod Isusovog dolaska, ljudi u Crkvi su se razdvojili; pošli su u jednom ili drugom smjeru. Kroz evanđelja stalno primjećujemo da postoje samo dva puta, kao u staroj pjesmi: „Za putnike dva smjera, puta samo dva.“ Ne postoji treća mogućnost. Ne možemo izabrati neki nezavisan put. Jedino što možemo izabrati jeste tko će imati kontrolu nad nama. Ili ćemo prihvatiti Njegovu milost i povjerovati Mu, ili poginuti.
Uzdizanje Krista i to raspetog, usredotočenost na Njegov život, proizvest će danas iste rezultate kao i kad je On bio na Zemlji. Osobine ljudske prirode prisutne u Kristovo vrijeme, iste su i danas. Kad dođemo do pravog znanja o Isusu, i mi ćemo biti prinuđeni da izaberemo da se pokorimo Njegovoj kontroli ili da je odbijemo. Jedino što ne možemo to je da ostanemo neopredijeljeni. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)
„Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač.“ (Matej 10,34)
Dijete i njegovi roditelji bili su primjetno siromašni. Posvećenja djece bila su u hramu uobičajena, pa svećenik koji je vršio službu nije bio svjestan bilo čega neobičnog. Ali u hramu je bilo i dvoje starih ljudi, Šimun i Ana, koji su željno očekivali dolazak Mesije i oni Ga nisu očekivali uzalud: Šimun je uzeo dijete od Marije, i dok ga je držao i blagosiljao obitelj, rekao je Mariji: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan.“ (Luka 2,34)
Šimunovo predviđanje ispunilo se u Isusovom životu. Evanđelje koje je Isus propovijedao nije ostavljalo ljude istim. Odlazili su jednim ili drugim putem. Nije bilo neutralnosti. Ili su Ga prihvaćali ili su Ga izdavali. Ova polarizacija bila je stalna i zaoštravala se svakog dana Njegovog života, sve do krajnjeg ishoda na Golgoti. Mada je pomisao da nas Isus spašava veličanstvena, i volimo pjevati o tome, Isus razdvaja. On nije došao donijeti mir nego mač. Isus rešeta ljude.
U Bibliji primjećujemo da je Isus postavljen da obori i podigne ljude u Izraelu. Ovdje se ne govori o Grcima i Rimljanima. Isus je došao da se podijele, razdvoje i razluče ljudi u redovima Crkve. Kao proizvod Isusovog dolaska, ljudi u Crkvi su se razdvojili; pošli su u jednom ili drugom smjeru. Kroz evanđelja stalno primjećujemo da postoje samo dva puta, kao u staroj pjesmi: „Za putnike dva smjera, puta samo dva.“ Ne postoji treća mogućnost. Ne možemo izabrati neki nezavisan put. Jedino što možemo izabrati jeste tko će imati kontrolu nad nama. Ili ćemo prihvatiti Njegovu milost i povjerovati Mu, ili poginuti.
Uzdizanje Krista i to raspetog, usredotočenost na Njegov život, proizvest će danas iste rezultate kao i kad je On bio na Zemlji. Osobine ljudske prirode prisutne u Kristovo vrijeme, iste su i danas. Kad dođemo do pravog znanja o Isusu, i mi ćemo biti prinuđeni da izaberemo da se pokorimo Njegovoj kontroli ili da je odbijemo. Jedino što ne možemo to je da ostanemo neopredijeljeni. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
Nema toga od nas ljudi koji nije u pojedinim situacijama načinio određeni kompromis, jer u zajedničkom životu valja imati razumijevanja i prema drugima, te ne provoditi samovolju ili terorizirati druge svojim stavovima, uvjerenjima i odlukama. Sve se to čini u ime zajedničkoga života i neophodne sloge koja treba vladati u uređenim ljudskim zajednicama kao što su obitelji ili države u kojima živi jedan narod ili više njih. Međutim činjenica je kako se ljudi često ne snalaze koje su sadržaji i koji je prostor kompromisa, a gdje bi trebali imati čvrsta uvjerenja koja ne podliježu nikakvim kompromisima, jer nisu takva da bi se njima moglo trgovati. Doista postoje stvari koje su čovjeku dane i kojima je on zadan, te ih ne može mijenjati, dok s druge strane ima mnogo toga što je manje bitno i drugotno u životu, gdje se onda može razmišljati o kompromisima i dogovorima poradi kvalitetnijega zajedničkog suživota u društvu.
U tom smislu znamo da je i naš Gospodin Isus došao među ljude kako bi im donio mir i kako bi ih učvrstio u zajedništvu duha i kao bi učvrstio temelje na kojima počiva čovjek i društvo, jer mi ljudi znamo uzdrmati upravo te temelje, umjesto da nam budu neupitni. Upravo znajući za našu ljudsku buntovnu narav u vrijednosnim stavovima, u biti samoubilačkima jer potkopavamo same temelje života, Gospodin reče, kako smo čuli u današnjem Evanđelju, kako nije došao donijeti mir, nego razdjeljenje. On je vrlo jasno znao kako kompromis koji vrijeđa ljudsko dostojanstvo i njegova temeljna prava, ne može biti zdrav kompromis. Kompromis u kojem se traži srednji put između dobra i zla, istine i laži, nije ispravan kompromis, već gušenje dobra i istine. Kompromis u kojemu bi se mržnji davalo jednako prostora koliko i ljubavi, ne bi bio nikakav kompromis, već kvarenje ljubavi.
Naš Gospodin i Učitelj nas uči kako ljudski život može imati i ima svoj temelje ne u kompromisu između istine i laži, već jedino u istini; ne u kompromisu između dobra i zla, već u traženju dobra; ne u kompromisu ljubavi i mržnje, već u ljubavi koja vodi samopredanju. A kako je Gospodin u svojoj mudrosti znao da će biti onih koji će ga dobro razumjeti, te neće nikada biti spremni na takvu vrstu kompromisa koji bi ugrožavao temelje na kojima je sazdan ljudski život, nego će odvažno i oduševljeno svjedočiti njegovo dobro, istinu i ljubav, onda je i proročki najavio kako će se događati podijele u obitelji i društvu. U konačnici povod tim podjelama će biti jasnoća njegova svetoga nauka koja i danas mnogima smeta u suvremenom društvu, jer i danas traže kompromise između vrijednosti i nevrijednosti, krjeposti i poroka, umjesto da se potrude otkriti temelje života i društva u krjeposti i podržati krjepostan život.
Na žalost i danas, kako u društvu tako i u obiteljima, najčešće se rade kompromisi duhovnih vrijednosti i najčešće su ugrožene te iste vrijednosti. Određeni broj ljudi traži živjeti prema onim najnižim sklonostima tijela, te im se čine zaprekom oni koji im naviještaju božanske vrijednosti kojima nas je naučio sam Bog. Takvi su spremni tražiti i velike potpore u moćnim lobijima, te slomiti i političke sustave i pojedince kako bi uspostavili svoje sustave u društvu, ali bez uporišta u vrijednostima koje proizlaze iz ljudske naravi i definiranih i Božjim naukom.
Zato i danas kod nas postoje promicatelji takozvanih npr. europskih vrijednosti koji se redovito bore za ‘napredak’ i stvaranje novog vrijednosnog sustava koji odbacuje istinu da je čovjekov temelj u Bogu stvoritelju čovjeka i darovatelju svake vrjednote. Zanemaruju činjenicu da ljudska prava i dostojanstvo izviru iz same naravi čovjeka, te ih on ne može prekrajati prema svojoj mjeri u određenim vremenskim razdobljima. Nekada su ti isti ljudi bili promicatelji drugih ideologija koje su ne tako davna prouzročile goleme štete čovječanstvu, te vidimo kako u ljudskom društvu postoji kontinuitet sustava misli koji bi htjeli da čovjek sam proizvoljno i pristrano izgrađuje svoje vrijednosti čineći kompromis s onim što je utvrđeno u ljudskoj naravi, a što nam je sam Bog otvoreno objavio.
Za Isusa dobrobit čovjeka utemeljena na ispravnim vrijednostima nije podložna kompromisu, te ne može biti niti predmet dogovaranja u kolikoj mjeri tko treba ustuknuti od svojih uvjerenja, kako bismo se našli na pola puta s onima koji misle drugačije. To bi bilo kao da tražimo kompromisno rješenje između onih koji vjeruju da je čovjek Božje stvorenje i dijete i onih koji su uvjerenja da je mutirani ili razvijeni majmun. Kao da tražimo kompromis između onih koji vjeruju da je ljudska vrsta i društvo nastalo na obitelji i odnosu muškarca i žene i onih koji traže kompromisno rješenje i za istospolne zajednice koje traže status obitelji premda je poznato da se po njihovim odnosima ljudska vrsta nije uvećala do sada ni za jednog člana.
Zato nas Isus uči da ustrajemo u vjeri i življenju njegova nauka, pa i onda kad zbog toga mogu nastati podjele u obitelji ili u društvu. No sve što činimo mora biti ne ideološka konfrontacija koja teži za podjelama i stranačkim i strančarskim probicima, nego nas treba voditi spasenjska svijeta da navijestimo svome društvu i narodu istinske vrijednosti na kojima može graditi život ostvarujući dobrobit svih građana društva ili pak svih članova obitelji. I kao što spasenje nije plod kompromisa, već Isusove beskompromisne žrtve i predanja za nas, tako i nas poziva da ne pristajemo na kompromis gdje ga ne smije biti, već da svjedočimo istinske vrijednosti donoseći ljudima poruku istine i pravde, ljubavi i pravoga mira, spremni podnijeti i žrtvu za svoja uvjerenja. Dopustimo da i nas zapali oganj koji je on bacio na zemlju i preobražavajmo lice zemlje djelujući na način na koji je i on djelovao, dok jednom ne prispijemo do vječne slave u njegovu kraljevstvu.
don Ivan Bodrožić | Bitno.net
U tom smislu znamo da je i naš Gospodin Isus došao među ljude kako bi im donio mir i kako bi ih učvrstio u zajedništvu duha i kao bi učvrstio temelje na kojima počiva čovjek i društvo, jer mi ljudi znamo uzdrmati upravo te temelje, umjesto da nam budu neupitni. Upravo znajući za našu ljudsku buntovnu narav u vrijednosnim stavovima, u biti samoubilačkima jer potkopavamo same temelje života, Gospodin reče, kako smo čuli u današnjem Evanđelju, kako nije došao donijeti mir, nego razdjeljenje. On je vrlo jasno znao kako kompromis koji vrijeđa ljudsko dostojanstvo i njegova temeljna prava, ne može biti zdrav kompromis. Kompromis u kojem se traži srednji put između dobra i zla, istine i laži, nije ispravan kompromis, već gušenje dobra i istine. Kompromis u kojemu bi se mržnji davalo jednako prostora koliko i ljubavi, ne bi bio nikakav kompromis, već kvarenje ljubavi.
Naš Gospodin i Učitelj nas uči kako ljudski život može imati i ima svoj temelje ne u kompromisu između istine i laži, već jedino u istini; ne u kompromisu između dobra i zla, već u traženju dobra; ne u kompromisu ljubavi i mržnje, već u ljubavi koja vodi samopredanju. A kako je Gospodin u svojoj mudrosti znao da će biti onih koji će ga dobro razumjeti, te neće nikada biti spremni na takvu vrstu kompromisa koji bi ugrožavao temelje na kojima je sazdan ljudski život, nego će odvažno i oduševljeno svjedočiti njegovo dobro, istinu i ljubav, onda je i proročki najavio kako će se događati podijele u obitelji i društvu. U konačnici povod tim podjelama će biti jasnoća njegova svetoga nauka koja i danas mnogima smeta u suvremenom društvu, jer i danas traže kompromise između vrijednosti i nevrijednosti, krjeposti i poroka, umjesto da se potrude otkriti temelje života i društva u krjeposti i podržati krjepostan život.
Na žalost i danas, kako u društvu tako i u obiteljima, najčešće se rade kompromisi duhovnih vrijednosti i najčešće su ugrožene te iste vrijednosti. Određeni broj ljudi traži živjeti prema onim najnižim sklonostima tijela, te im se čine zaprekom oni koji im naviještaju božanske vrijednosti kojima nas je naučio sam Bog. Takvi su spremni tražiti i velike potpore u moćnim lobijima, te slomiti i političke sustave i pojedince kako bi uspostavili svoje sustave u društvu, ali bez uporišta u vrijednostima koje proizlaze iz ljudske naravi i definiranih i Božjim naukom.
Zato i danas kod nas postoje promicatelji takozvanih npr. europskih vrijednosti koji se redovito bore za ‘napredak’ i stvaranje novog vrijednosnog sustava koji odbacuje istinu da je čovjekov temelj u Bogu stvoritelju čovjeka i darovatelju svake vrjednote. Zanemaruju činjenicu da ljudska prava i dostojanstvo izviru iz same naravi čovjeka, te ih on ne može prekrajati prema svojoj mjeri u određenim vremenskim razdobljima. Nekada su ti isti ljudi bili promicatelji drugih ideologija koje su ne tako davna prouzročile goleme štete čovječanstvu, te vidimo kako u ljudskom društvu postoji kontinuitet sustava misli koji bi htjeli da čovjek sam proizvoljno i pristrano izgrađuje svoje vrijednosti čineći kompromis s onim što je utvrđeno u ljudskoj naravi, a što nam je sam Bog otvoreno objavio.
Za Isusa dobrobit čovjeka utemeljena na ispravnim vrijednostima nije podložna kompromisu, te ne može biti niti predmet dogovaranja u kolikoj mjeri tko treba ustuknuti od svojih uvjerenja, kako bismo se našli na pola puta s onima koji misle drugačije. To bi bilo kao da tražimo kompromisno rješenje između onih koji vjeruju da je čovjek Božje stvorenje i dijete i onih koji su uvjerenja da je mutirani ili razvijeni majmun. Kao da tražimo kompromis između onih koji vjeruju da je ljudska vrsta i društvo nastalo na obitelji i odnosu muškarca i žene i onih koji traže kompromisno rješenje i za istospolne zajednice koje traže status obitelji premda je poznato da se po njihovim odnosima ljudska vrsta nije uvećala do sada ni za jednog člana.
Zato nas Isus uči da ustrajemo u vjeri i življenju njegova nauka, pa i onda kad zbog toga mogu nastati podjele u obitelji ili u društvu. No sve što činimo mora biti ne ideološka konfrontacija koja teži za podjelama i stranačkim i strančarskim probicima, nego nas treba voditi spasenjska svijeta da navijestimo svome društvu i narodu istinske vrijednosti na kojima može graditi život ostvarujući dobrobit svih građana društva ili pak svih članova obitelji. I kao što spasenje nije plod kompromisa, već Isusove beskompromisne žrtve i predanja za nas, tako i nas poziva da ne pristajemo na kompromis gdje ga ne smije biti, već da svjedočimo istinske vrijednosti donoseći ljudima poruku istine i pravde, ljubavi i pravoga mira, spremni podnijeti i žrtvu za svoja uvjerenja. Dopustimo da i nas zapali oganj koji je on bacio na zemlju i preobražavajmo lice zemlje djelujući na način na koji je i on djelovao, dok jednom ne prispijemo do vječne slave u njegovu kraljevstvu.
don Ivan Bodrožić | Bitno.net
Guest- Guest
Page 27 of 31 • 1 ... 15 ... 26, 27, 28, 29, 30, 31
ex-iskon-pleme :: Društvo :: Religija
Page 27 of 31
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum