Re: Katolicizam...

by Guest 21/9/2018, 14:27

Yehudim wrote:

by Guest 21/9/2018, 15:51

Homilija nadbiskupa Henryka Hosera

Na blagdan uzvišenja Svetoga Križa, 09.09.18 Međugorje

Vaša Ekscelencijo, Monsinjor apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini,

Vaša Ekscelencijo, Biskupe iz Paragvaja,

Dragi svećenici i redovnici,

Dragi župljani i hodočasnici,

Draga braćo i sestre,
Dan poslije blagdana rođenja Blažene Djevice Marije, okupili smo se na XXIII. nedjelju u godini kako bismo nekoliko dana prije samoga blagdana proslavili Uzvišenje Svetoga Križa.
Kako je Križ, sredstvo najokrutnije i najsramotnije smrti, postao simbolom kršćanstva? Taj se križ uzdiže na tornjevima crkava i svetišta, podignut je na vrhovima tolikih brda, visi na zidovima naših domova i radnih mjesta, ponosno ga nosimo oko vrata.
U vrijeme Apostola, križ je bio na veoma zlu glasu: bio je glupost Grcima koji traže ljudsku mudrost, sablazan Židovima i ludost poganskim narodima, kako kaže sveti Pavao (1 Kor 1, 22-23). Primjećujemo da se danas iznova vodi borba protiv Križa koji počinje smetati, iako je postao plemenitim znakom tolikih svjetovnih inicijativa kao što su Crveni Križ, i iako krasi razna odličja kao što su križ časti, križ za zasluge itd.
Blagdan Uzvišenja Svetoga Križa daje nam novu prigodu da se prisjetimo veličine i vrijednosti Križa. Otkrivamo da Isusov Križ – kao znak beskrajne ljubavi – posjeduje neodoljivu privlačnu snagu. Pogledajmo zašto.
U prvome čitanju (Fil 2, 6-11) sveti Pavao nam pokazuje kako se Krist ponizio, „oplijenio“, sišao iz najviših visina do najdubljih dubina: „On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe „oplijeni“ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe…“ Bog, koji postaje čovjekom, unižava se. Beskrajno postaje konačno i ograničeno. Zatim postaje „poslušan do smrti, smrti na križu.“ To je smrt zločinca kojega svi preziru i odbacuju!
U Apostolskom vjerovanju ispovijedamo da je sašao nad pakao, što znači do dna patnje, do dna poništenja, do dna smrti! Bogočovjek je iskusio sudbu koju su mu namijenili ljudi koje je došao spasiti! „Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: 'Isus Krist jest Gospodin!' - na slavu Boga Oca.“ Tako sveti Pavao objašnjava Kristovo uzvišenje, to neusporedivo djelo Milosrdnoga Oca.
Sveti Ciprijan nam pak pomaže shvatiti tu Božju ludost. Kaže, naime, da je njegov Sin želio postati sinom čovječjim kako bismo mi postali sinovima Božjim. Želio se poniziti kako bi uzdignuo svoj posrnuli narod. Trpio je zbog rana koje su mu bile nanesene kako bi iscijelio naše rane. Postao je slugom kako bi mi, sluge – robovi, mogli postati slobodni. Pretrpio je i smrt kako bi po njegovoj smrti smrtnici postali besmrtni.
Sada dobro shvaćamo zašto ovdje svakoga petka častimo Sveti Isusov Križ. Čašćenje Križa trebalo bi biti prije svega čin zahvalnosti i hvalospjeva, čin zahvaljivanja i utjehe.
Zašto molimo Križni put penjući se uz Križevac na čijem se vrhu nalazi proslavljeni Križ koji sa svoje visine dominira nad cijelim krajem otkad je bio sagrađen u Svetoj godini Otkupljenja 1933.? U dubini svoje neopisive i neizmjerne patnje, Isus nije mislio na sebe, nego uvijek na nas, grješnike. Uzdignut na Križu, izgovorio je riječi koje spašavaju svijet. Prva je najpotresnija: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine!“ (Lk 23, 34) Odgovor na golemost grijeha bogoubojstva i krajnje sljepilo je praštanje Boga koji je odbačen i zgažen.
Charles Journet je napisao da po Božjem praštanju „u srcima, u kojima je grijeh pokosio ruže prve ljubavi, njihovu čistoću i svježinu, sada cvjetaju jednako lijepe, a ponekad i ljepše tamne ruže druge ljubavi i njihovo kajanje, njihove suze i njihova gorljivost.“ Koje li nade za nas grješnike!
S Križa dolaze i prodorne riječi: „Gledaj, tvoja majka“ (Iv 19, 27). Umirući, Isus nas ne napušta kao siročad: ostavlja nam svoju Majku. Koje li ljubavi i velikodušnosti!
Križ je postao simbolom pobjede, pobjede koju je potvrdilo Uskrsnuće. Od tada liturgija često pokazuje Uskrsloga Krista s križem, s proslavljenim Križem u pozadini. Ovdje u Međugorju, Uskrsli Krist kojega vjernici tako časte sadrži otajstvo Križa koji je izvor našega spasenja i obećanje života koji je dostojan Boga. Amen.

Izvor: medjugorje.hr

by Guest 21/9/2018, 22:10

NA PUTU SA SVETIM FRANJOM

Započele su prijave za nove e-duhovne vježbe koje priređuju franjevci iz Pazina pod geslom ''Na putu sa sv. Franjom''. Duhovne vježbe za blagdan sv. Franje Asiškoga trajat će devet dana i započet će 25. rujna.

Kao nadahnuće za taj duhovni put uzet je ulomak iz pisma koje je sv. Franjo uputio Redu: 'Svemogući, vječni, pravedni i milosrdni Bože, podaj nama bijednima da poradi tebe uvijek činimo ono što znamo da ti želiš...'

Tekstove za razmatranja i molitve pripremili su fra Arturo Milici s La Verne i fra Marinko Klaić iz Pazina.

Svi koji žele sudjelovati u e-duhovnim vježbama uz blagdan sv. Franje trebaju se prijaviti do 23. rujna na poveznici.

by Guest 22/9/2018, 14:44

by Guest 25/9/2018, 15:39

by Guest 25/9/2018, 23:01

Što zapravo znači izraz “Srce Isusovo”?

I na ovo pitanje odgovora nam Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji:

Izraz Srce Isusovo označuje samo Kristovo otajstvo, cjelokupnost njegova bića, njegove osobe, razmatrane u svojoj najintimnijoj i bitnoj jezgri: Božji Sin, nestvorena mudrost; beskrajna ljubav, počelo spasenja i posvećenja za čitavo čovječanstvo. “Srce Isusovo” je Krist, utjelovljena i spasiteljska Riječ koje je, po sebi, nutarnje – s beskrajnom božansko-ljudskom ljubavlju – u Duhu protegnuta prema Ocu i prema ljudima, svojoj braći i sestrama.

Postoje li biblijski temelji ove pobožnosti?

Crkva drži kako čašćenje Presvetog Srca Isusova svoj temelj ima u Svetom pismu, konkretno u pogledu na Kristov bok proboden kopljem iz kojega je potekla krv i voda (Iv 19, 34), te pokazivanju Kristovih ruku i njegova boka učenicima (Iv 20, 20) i pozivu koji je uputio sv. Tomi, da pruži svoju ruku i stavi ju u njegov bok (Iv 20, 27). Svi ovi događaji imali su najveći utjecaj u nastanak i razvoj pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu. Već su prvi crkveni Oci razmatrali ove događaje, a među njima je i sv. Augustin koji, pozivajući vjernike da upoznajuotajstvo Krista, piše:

Ulaz je pristupačan: Krist je vrata. I za tebe se otvorio kada je njegov bok otvorilo koplje. Sjeti se što je iz njega izašlo. Izaberi dakle gdje ti možeš ući. Iz boka Gospodina koji je visio i umirao na križu provrela je krv i voda kada je bio proboden kopljem. U vodi je tvoj pročišćenje, u krvi je tvoje otkupljenje.

by Guest 26/9/2018, 18:57

Svemogući, vječni, pravedni i milosrdni Bože, podaj nama bijednima da poradi tebe uvijek činimo ono što znamo da ti želiš, i da uvijek želimo što je tebi milo. Daj da unutra očišćeni, unutra rasvijetljeni i Duhom Svetim raspaljeni, mognemo slijediti stope tvoga Sina Gospodina našega Isusa Krista i jedino po tvojoj milosti doći k tebi, Svevišnji, koji u savršenu Trojstvu i jednostavnu Jedinstvu živiš i kraljuješ i slavan si, Bog Svemogući u sve vijeke vjekova. Amen. (PRe 50-52)

molitva Sv. Franje

by Yehudim 28/9/2018, 14:02

Katolicizam... - Page 15 Pantera_Grabstein

Tiberius Pantera's tombstone in Bad Kreuznach

Tiberius Julius Abdes Pantera

Tiberius Julius Abdes Pantera (c. 22 BC – AD 40) was a Roman soldier whose tombstone was found in Bingerbrück, Germany, in 1859. A historical connection from this soldier to Jesus has long been hypothesized by numerous scholars, based on the claim of the ancient Greek philosopher Celsus, who, according to Christian writer Origenin his Contra Celsum ("Against Celsus") (Greek Κατὰ Κέλσου, Kata Kelsou; Latin Contra Celsum), was the author of a work entitled The True Word (Greek Λόγος Ἀληθής, Logos Alēthēs).
Celsus' work was lost, but in Origen's account of it Jesus was depicted as the result of an affair between his mother Mary and a Roman soldier. He said she was "convicted of adultery and had a child by a certain soldier named Pantera".^[1] Tiberius Pantera could have been serving in the region at the time of Jesus's conception.^[1] Both the ancient Talmud and medieval Jewish writings and sayings reinforced this notion, referring to Jesus as "Yeshu ben Pantera" (Jesus, son of Pantera).

The hypothesis is considered unlikely by mainstream scholars given that there is little other evidence to support the Pantera paternity outside of the Jewish texts.^[2]^[3] Historically, the name Pantera is not unusual and was in use among Roman soldiers.^[2]^[4]
---------------------------------------------------------------------

In October 1859, during the construction of a railroad in Bingerbrück in Germany, tombstones for nine Roman soldiers were accidentally discovered.^[2] One of the tombstones was that of Tiberius Julius Abdes Pantera and is presently kept in the Römerhalle museum in Bad Kreuznach, Germany.^[5]
The inscription (CIL XIII 7514) on the tombstone of Abdes Pantera reads:^[2]^[6]^[7]

Tib(erius) Iul(ius) Abdes PanteraSidonia ann(orum) LXIIstipen(diorum) XXXX miles exs(ignifer?)coh(orte) I sagittariorumh(ic) s(itus) e(st)

Tiberius Julius Abdes Panterafrom Sidon, aged 62 yearsserved 40 years, former standard bearer(?)of the first cohort of archerslies here

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Tiberius_Julius_Abdes_Pantera

by Yehudim 28/9/2018, 14:08

Analysis of the inscription[size=20]Edit[/size]

The name Pantera is Greek, although it appears in Latin in the inscription. It was perhaps his last name, and means panther.^[2] The names Tiberius Julius are acquired names and were probably given to him in recognition of serving in the Roman army as he obtained Roman citizenship.^[2] The name Abdes means "servant of God" (Latinate form of Aramaic Ebed) and suggests that Pantera had a Semitic or even Jewish background.^[2]
Pantera was from Sidonia, which is identified with Sidon in Phoenicia, and joined the Cohors I Sagittariorum (first cohort of archers).^[2]
Pantera is not an unusual name, and its use goes back at least to the 2nd century.^[4] Prior to the end of the 19th century, at various times in history scholars had hypothesized that the name Pantera was an uncommon or even a fabricated name, but in 1891 French archeologist C. S. Clermont-Ganneau showed that it was a name that was in use in Iudaea by other people and Adolf Deissmann later showed with certainty that it was a common name at the time, and that it was especially common among Roman soldiers.^[2]^[6]^[8]
At that time, Roman army enlistments were for 25 years and Pantera served 40 years in the army until his death at 62.^[2] The reign of emperor Tiberius was between 14 and 37 and the Cohors I Sagittariorum was stationed in Judaea and then in Bingen.^{[citation needed]} Pantera was probably the standard bearer (signifer) of his cohort.^[8]

by Guest 28/9/2018, 14:23

"Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame" (1 Sol 5, 4-5).

by Guest 29/9/2018, 07:40

Pjesma stvorova sv. Franje Asiškoga

Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri!
Tvoja je hvala i slava i čast i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada,
Dok čovjek nijedan dostojan nije
Ni da Ti sveto spomene ime.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Sa svim stvorenjima svojim,
Napose s bratom gospodinom Suncem.
Od njega nam dolazi dan
I svojim nas zrakama grije.
Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno;
Slika je, Svevišnji, Tvoga Božanskoga sjaja.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama
Koje si sjajne, drage i lijepe,
Po nebu prosuo svojem.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po bratu našem Vjetru.
Po zraku, oblaku, po jasnoj vedrini
I svakom vremenu Tvojem
Kojim uzdržavaš stvorove svoje.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestrici Vodi:
Ona je korisna, ponizna, draga i čista.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po bratu našem Ognju
Koji nam tamnu rasvjetljuje noć,
On je lijep i ugodan, silan i jak.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatke nam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po onima koji opraštaju iz Ljubavi Tvoje
I podnose rado bijede života.
Blaženi koji sve podnose s mirom
Jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestri nam tjelesnoj Smrti,
Kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu,
A blaženi koje Ti nađeš po volji presvetoj Svojoj,
Jer im druga smrt nauditi neće.

Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga,
Zahvaljujte Njemu, služite Njemu
Svi u poniznosti velikoj!

by Guest 29/9/2018, 19:06

Mnogi čine jednu grešku: Smiju li se graditi kipovi i slike u crkvama?

ISTINA O SPORNOJ TEMI

Ne pravi sebi lika ni obličja…., napominju kritičari

Čak i ako ne pratite religijske teme, vjerojatno ste upoznati s činjenicom da se Katoličkoj crkvi često puta upućuje pitanje u vezi gradnje kipova i postavljanju slika u hramovima.
Naime, Sveto pismo stalno upozorava na grijeh idolopoklonstva (klanjanja idolima), koji je usko vezan za kipove i slike. Možda najbolji citati za primjer (i najčešće upotrebljavan od strane kritičara Crkve) je dio iz Knjige izlaska na kojem se navodi Deset Božjih zapovijedi:

”Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.” (Izl 20, 4-6)

U ovom citatu Svetog pisma, dakle, nalazimo zabranu gradnje bilo kakvih rukotvorina (“lika ili obličja”) pred kojima bi ljudi klečali ili ih služili. Mnoge su radikalne religijske zajednice otvoreno pozivale na napuštanje Katoličke crkve isključivo radi ove prakse, povezujući je s idolopoklonstvom. Ali te zajednice rade jednu fundamentalnu grešku radi čega im čitava argumentacija pada u vodu. Njihova logika ide u smjeru da katolici znaju što piše u Knjizi izlaska, ali namjerno čine suprotno, te da nemaju biblijskog objašnjenja za svoje rukotvorine. Bez ikakve sumnje, da je tako, Katolici se ne bi mogli smatrati Kršćanima, ali ovo nije slučaj.

Da bismo lakše objasnili stav Katoličke crkve, navesti ćemo citate iz Starog i Novog zavjeta u kojima sam Bog daje izričite naredbe da se grade kipovi i slike u hramovima, a nakon toga ćemo objasniti što je uistinu grijeh idolopoklonstva, i zašto ga kritičari Katoličke crkve krivo tumače (a samim tim, i katoličku praksu gradnje kipova i slika).

Jesu li Židovi i apostoli gradili kipove?

U ovom citatu Svetog pisma možemo pročitati da je Bog vlastitom rukom naznačio da se u Hramu kojeg je gradio Salomon imaju sagraditi kipovi kerubina (anđela):

‘‘Tada David predade sinu Salomonu uzorak trijema, njegovih kuća, riznica, gornjih soba, ćelija i doma Pomirilišta; uzorak svega što bijaše smislio u duhu za predvorja Jahvina Doma, za sve sobe unaokolo, za riznicu Doma Božjega, za riznicu posvećenih stvari, za svećeničke i levitske redove, za svaki posao u službi oko Doma Jahvina: zlato u šipkama, zlato potrebno za sve zlatno posuđe ove ili one službe; srebro u šipkama potrebno za sve srebrno posuđe, za sve posuđe ove ili one službe; šipke za zlatne svijećnjake sa zlatnim svjetiljkama, prema težini svakoga svijećnjaka i njegovih svjetiljaka, i za srebrne svijećnjake prema težini svakoga svijećnjaka i njegovih svjetiljaka i prema namjeni svakog svijećnjaka; zlato u šipkama za stolove na kojima će stajati prineseni hljebovi, za svaki stol; srebro za srebrne stolove, za viljuške i kotliće, za čaše od čista zlata, za zlatne pehare, zlato u šipkama za svaki pehar; za srebrne pehare, srebro u šipkama za svaki pehar, (za kadioni žrtvenik žeženoga zlata u šipkama; za uzorak od kola sa zlatnim kerubinima koji će raširenim krilima zaklanjati Jahvin Kovčeg. Sve to u skladu s onim što Jahve napisa vlastitom rukom da bi razjasnio cijelo djelo za koje on pribavi uzorak. Tada David reče svome sinu Salomonu: “Budi junak, hrabar, i radi! Ne boj se i ne plaši se, jer će Jahve, Bog, moj Bog, biti s tobom! Neće te napustiti niti te ostaviti dok ne svršiš sav posao za službu oko Jahvina Doma.” (1 Ljet 28, 11-19)

Na drugom mjestu u Bibliji nalazimo da je isti Hram imao i s unutarnje i s vanjske strane reljefne slike istih anđela:

”’Po svim zidovima Hrama unaokolo, iznutra i izvana, urezao je likove kerubina, palma i rastvorenih cvjetova, zlatom je pokrio i pod Hramu iznutra i izvana.” (1 Kr 6, 29-30)

Uzmimo u obzir da su se ljudi pred zidinama ovog Hram širili ruke tijekom molitve Bogu. Doslovno, ovo je izgledalo kao da su se klanjali slikama na pročelju Hrama, ali nije se radilo o idolopoklonstvu, jer Bog je slušao molitve s Nebesa.

”Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rđa i kad navale skakavci, gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata, ili kad bude kakva druga nevolja ili boleština, ako koji čovjek, ili sav tvoj narod, Izrael, osjeti tjeskobu svoga srca pa upravi molitvu ili prošnju te raširi ruke prema ovom Hramu, ti čuj s neba, s mjesta gdje prebivaš, i oprosti i postupi; vrati svakome čovjeku prema putu njegovu, jer ti poznaješ srce njegovo – ti jedini poznaješ srce sviju – da te se uvijek boje sve dane dokle žive na zemlji što je ti dade našim očevima.” (1 Kr 8, 37-40)

Treba uzeti u obzir da Isus u Novom zavjetu odlučno izbacuje trgovce iz gore navedenog Hrama, prepunog kipova i reljefnih slika, obrazlažući da se radi o Božjem domu (Lk 19,46; Mk 11,17; Mt 21,13). Drugim riječima, tri evanđelja govore da Isus ne samo da nije protiv gradnje kipova i slika, već ih doslovce brani, navodeći da su dijelom Božjeg Doma. U tome nisu sama, jer i apostolske poslanice tvrde da je Hram Starog zavjeta imao kipove u sebi , te da je takvo što vrlo jasna činjenica koju nije potrebno suviše napominjati (Heb 9,5).

Da spomenemo još par sličnih mjesta u Svetom Pismu koja idu u prilog gradnji rukotvorina. Već smo na početku spomenuli zabranu iz Knjige Izlaska, koju se najčešće koristi za napad na Katoličku Crkvu. Ali kritičari rijetko kad navode da ta ista Knjiga Izlaska govori o vezenim slikama kerubina na zavjesama – čak dva puta (Izl 26,1; Izl 26,31). Salomon, heroj Starog Zavjeta poznat po daru mudrosti i raskoši, svoj je dvor često puta krasio statuama već spomenutih kerubinskih anđela, ali i životinja i biljaka (1 Kr 7, 1-44). Lavovi i volovi nalazili su svoje mjesto u božanstvima poganskih naroda, ali ovo izgledno Davidu nije smetalo. Štoviše, čak je zvao Hirama, majstora izrade predmeta od tuča da ovi kipovi budu na razini (1 Kr 7, 13-14). Ujedno, kerubini su, u viziji proroka Ezekiela, uz ljudsko imali i lavlje lice – a ovo je primijetio na slikama u Hramu (Ez 41, 17-21).

Smiju li se graditi kipovi i van hramova? Odgovor je – da. Jakov podiže spomenik Raheli na njenom grobu (Post 35, 19-20) a stupovi pokazuju pripadnost naroda Bogu (Iz 19,19). Da bi Svoj narod spasio od napada otrovnica, Bog je naredio Mojsiju da izgradi kip zmije. Taj kip imao je moć da izliječi ugriz životinja, ako bi ranjenik pogledao u kip (Br 21, 4-9). Da je ovo istina, podupire i Novi Zavjet, kada se Isus stavlja u usporedbu s tim kipom (Iv 3,14). Sveto je Pismo, dakle, vrlo jasno- Bog čak i djeluje preko kipova ako želi.

Što je idolopoklonstvo u Bibliji?

Sve navedeno nas, naravno, navodi na pitanje: što je Bog zabranio pod grijehom idolopoklonstva? Izgleda da stvari nisu tako jednostrane kao što tvrde kritičari koji katolike optužuju za taj grijeh. Odgovor se krije u činjenici da Sveto pismo, za razliku od navedenih kritičara, radi razliku kipa (slike) od idola. Idoli su isključivo kipovi koji prikazuju druga božanstva i koja služe u religijske svrhe poganskih religija. Riječi “ne pravi sebi lika niti obličja” usko su vezana za prethodna objašnjenja o postojanju jednog Boga.

”Onda Bog izgovori sve ove riječi: “Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.” (Izl 20, 1-6)

Treba jasno osvijestiti riječi da je Bog “ljubomoran”. Ako se grade kipovi ili slike poganskih božanstava u svrhu širenja druge religije, tad se priznaje istinitost drugih božanstava, što u konačnici čini prekršaj s objašnjenjem da je Bog samo jedan, i stvorio je čitav svijet. Vjernik koji tako čini, svoju vjeru i pažnju okreće drugim božanstvima, zbog čega je Bog koji mu se objavio “ljubomoran”. Ali ako se grade kipovi koji prikazuju anđele, čak i svece, i ako ti kipovi ne služe nekakvoj poganskoj religiji, već štoviše, šire pravu vjeru – tad Bog nije ljubomoran jer se Njemu daje slava, a vjernici Mu se utječu.

Dakle, kipovi i slike nisu problem, već naš doživljaj istih. Ako netko gradi kip drugog boga da bi širio njegovu religiju, sigurno se ne može smatrati vjernikom s opravdanjem Biblije. Bilo je, dapače, u doba Starog zavjeta čak i religija koje su same kipove smatrale bogovima, ali u modernom svijetu ovo je gotovo nestala praksa.

U Svetom pismu postoji jedan vrlo zanimljiv primjer razlike kipa i idola. Naveli smo već da je Mojsije izgradio kip zmije u pustinji prema Božjoj naredbi da bi spasio ljude od zmijskog ugriza. Ovaj kip je bio u službi Boga, i nije ga se trebalo srušiti, dapače, ljudi su vjerojatno bili zahvalni na takvom rješenju. Ali bilo je i ljudi koji su, radi svojih razloga, prestali tu kamenu zmiju doživljavati kao Božji dar, već kao drugog boga. Radi čudotvornosti kipa koji je spašavao od zmija, došli su na ideju da se radi o nekakvo moćnom božanstvu koje su nazvali Nehuštan. Opasnost radi koje je kip bio postavljen je prošla, ali pojavila se nova – ljudi su od njega napravili idola, te je pravedni monarh srušio isti (2 Kr 18, 1-4). Dakle, dok se sporna kamena zmija doživljavala kao kip, bila je sredstvo koje je služilo na Božju slavu i izliječenje vjernika. Unatoč tome, kad je postao idol, jasno je bilo da se Božja slava pripisivala izmišljenom božanstvu. S pravom je Bog bio “ljubomoran”.

Zaključak

Koji je odgovor na pitanje iz naslova, barem za katolika? Bez ikakva straha možemo reći:

“Da – ako gradimo kipove iz istih razloga radi kojih ih je Isus Krist branio izbacujući trgovce iz Hrama čiji su bili sastavnim dijelom, da- ako ih gradimo za ukras kao što je činio Salomon, da – ako ih gradimo za širenje vjere, da – ako ih ne gradimo da bi smo od njih napravili idole kao što su činili Izraelci religije Nehuštana”.

Gradnja kipova i slika u crkvama katoličke vjere nije ništa pogansko, već držanje nauka pravovjernih Židova Starog zavjeta, te Isusa Krista i Njegovih apostola. S jasnim stavom o rukotvorinama, uistinu se Katolici drže pisanog u Svetom pismu.

http://rastimo-u-vjeri.com/mnogi-cine-jednu-gresku-smiju-li-se-graditi-kipovi-i-slike-u-crkvama/

by Yehudim 30/9/2018, 01:53

”’Po svim zidovima Hrama unaokolo, iznutra i izvana, urezao je likove

kerubina, palma i rastvorenih cvjetova, zlatom je pokrio i pod Hramu

iznutra i izvana.” (1 Kr 6, 29-30)
---------------------------------------------

Kao prvo - pojma - nema nitko - kako su izgledale te " slike " Kerubina.

Uostalom Kerubini su andjeoske hirejarhije

a Izrael NIKADA NIJE OBOŽAVAO KIPOVE SMRTNIKA - Kao šta to rade krščani

Koji obožavaju kipove drvenih marija, isusa, i kojekakvih izmišljenih " svetaca "

Komično je vaše batrganje u moćvari i živome blatu u kojemu se gušite.

Palme i cvijetovi su nešto sasvim drugo.

Izrael je započeo pobunu i rat kad su Rimljani pokušali postaviti prikaz

cara Kaligule u Jeruzalemu!!!!!!!!!!

Laž je to šta prenosiš.

Nahushtan, prikaz zmije na štapu je - uništen - od strane Tzadoka kad se uočilo da neki zabludjeli sinovi Izraela počinju sa obžavanjem toga prikaza. A Mojsije je to napravio samo da se narod spasi najezde i ugriza zmija.

-----------------------------------------

Totalne laži širite vi kršćani

by Yehudim 30/9/2018, 02:08

Katolicizam... - Page 15 Images?q=tbn:ANd9GcRlvLTRlnAakXTWJXWHZy3N_wCywQzvCx_gDGmpsAj6nmlZX4BEcQ

Kamena mery sa malim

To je vaše kršćansko pogansko, Babilonsko naslijedje

by RobinUd 30/9/2018, 03:44

Yehudim wrote:a Izrael NIKADA NIJE OBOŽAVAO KIPOVE SMRTNIKA - Kao šta to rade krščani
Koji obožavaju kipove drvenih marija, isusa, i kojekakvih izmišljenih " svetaca "
Komično je vaše batrganje u moćvari i živome blatu u kojemu se gušite.

Laž je to šta prenosiš.
Totalne laži širite vi kršćani

Nije to tako jednstavno za objasniti.
Jedan od razloga klecanja pred jeftinim krizevima iz Kine je i to, sto je Isus (ako je ikad neki takav postojao) rekao u svojem govoru, da "ce mnogi dozivjeti njegov drugi dolazak".
Osim "rezervnih Isusa", od kojih se poneki nadje i u Vrapcu, "pravi" se jos nije pojavio.
Podcijenio je "sveznajuci" Isus ljudski vijek, ne zive ljudi 2000 godina (nisu ni oni prije potopa!!).

Da bi sebi nekako olaksali samozavaravanje, vjernici si pomazu kako znaju, Isus, Marica, Josip.... pa i Isusova punica-baka (??), "sveta Ana"... od drveta, betona, zeljeza, gipsa.... glume "prave" svece.

by Guest 30/9/2018, 08:27

Yehudim wrote:Izrael NIKADA NIJE OBOŽAVAO KIPOVE SMRTNIKA - Kao šta to rade krščani

To kršćani nikada nisu radili niti danas ne rade.
Ne obožavaju kipove smrtnika odnosno ne tretiraju ih kao bogove.

by Guest 1/10/2018, 07:11

DOŽIVJELA JE "DUHOVNO ISKUSTVO"
Avril Lavigne nakon dugogodišnje borbe s bolešću u novom singlu pjeva kako ju je Bog spasio od smrti: ‘Bože, drži moju glavu iznad vode’

“Jedne večeri sam mislila da umirem, i prihvatila sam da ću umrijeti. Moja mama je ležala sa mnom u krevetu i držala me. Osjećala sam kao da se utapam. Dahćući sam molila: ‘Molim te, Bože, pomozi mi da održim svoju glavu iznad vode.'”

Slavna kanadska pjevačica Avril Lavigne objavila je novi singl koji je inspiriran, kako sama kaže, “duhovnim iskustvom” koje se dogodilo nakon što je zavapila Bogu u trenutku kada je mislila da umire.
Lavigne se, naime, bori s lajmskom bolešću, o čemu je javnost izvijestila 2015. godine. Riječ je o infektivnoj bolesti koju uzrokuje bakterija koju najčešće prenos krpelji, a može dovesti do kroničnog oboljenja koje može zahvatiti svaki organ, te dovesti do brojnih zdravstvenih komplikacija.

Da je stanje s Avrilinim zdravljem ozbiljno, dalo se naslutiti iz njezine objave na Twitteru iz prosinca 2014. u kojoj je zamolila svoje fanove za molitvu riječima: “Ne osjećam se dobro. Imam određenih zdravstvenih poteškoća. Molim vas, držite me u svojim molitvama.”
Trenutak koji je za nju kroz borbu s bolešću bio najkritičniji, opisala je nedavno na svojojinternetskoj stranici, navodeći kako je osjetila da ju je sam Bog sačuvao na životu ili “održao glavu iznad vode”.

“Jedne večeri sam mislila da umirem, i prihvatila sam da ću umrijeti. Moja mama je ležala sa mnom u krevetu i držala me. Osjećala sam se kao da se utapam. Dahćući sam molila: ‘Molim te, Bože, pomozi mi da održim svoju glavu iznad vode.’

U tom je trenutku počelo pisanje pjesama za ovaj album. “Kao da sam udarila u nešto. Bilo je to vrlo duhovno iskustvo. Stihovi su potekli iz mene od tog trenutka nadalje”, napisala je Avril.

Ovo iskustvo prenijela je u stihove svoje nove pjesme “Glava iznad vode” koja je objavljena prošle srijede, a njezin refren glasi:
“Bože, drži moju glavu iznad vode/ Nemoj me pustiti da se utopim, postaje sve teže/ Srest ćemo se kod oltara/ Kada padnem na koljena/ Nemoj me pustiti da se utopim, utopim, utopim/ Nemoj me pustiti, nemoj me pustiti, nemoj me pustiti da se utopim.”

Iako ovo obraćanje Bogu mnogima može zvučati neobično, budući da je Avril o sebi gradila imidž buntovnice koja se ne drži pravila, Avril je odgojena u pobožnoj katoličkoj obitelji. O tome je i sama dala naslutiti kada je jednom prilikom rekla kako je njezina majka oduvijek znala kako će biti pjevačica budući da je “na povratku iz crkve pjevala ‘Isus me voli’”.
Objava Avrilina novog albuma na kojem će biti i pjesma “Glava iznad vode” očekuje se do kraja ove godine, a pjevačica je odlučila da će dio zarade ići će za njezinu zakladu koja pomaže oboljelima od lajmske bolesti.

https://www.bitno.net/vijesti/svijet/avril-lavigne-nakon-dugogodisnje-borbe-s-bolescu-u-novom-singlu-pjeva-kako-ju-je-bog-spasio-od-smrti-boze-drzi-moju-glavu-iznad-vode/

by Guest 2/10/2018, 21:00

ZAŠTITA I ZAGOVOR
Što se dogodi s našim anđelom čuvarom kada umremo?

Poslanje našeg anđela čuvara ne završava s našom smrću – ono se nastavlja sve dok ne postignemo jedinstvo s Bogom.

O anđelima čuvarima Katekizam Katoličke Crkve govori sljedeće: “Od djetinjstva do smrti ljudski je život okružen njihovom zaštitom i zagovorom.” (KKC 336)
Iz ovog kratkog teksta možemo zaključiti da i u trenutku naše smrti možemo računati na zaštitu i zagovor naših anđela čuvara. Anđeli nas ne prate samo za vrijeme našeg zemaljskog života – njihovo se djelovanje nastavlja i nakon naše smrti.
Da bismo bolje razumjeli ovu povezanost koja se nastavlja i nakon prelaska iz ovog života u drugi, sjetimo se riječi svetog Pavla koji kaže da su anđeli poslani “zbog onih koji će baštiniti spasenje” (Heb 1,14). Na sličan način sveti Bazilije Veliki kaže da nitko ne može zanijekati kako “svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život”. (KKC 336)

Možemo slobodno reći da je primarna zadaća anđela čuvara spasenje čovječanstva: kako bi svatko od nas mogao ući u životno jedinstvo s Bogom. Njihovo poslanje uključuje i zagovor za naše duše kada se one nađu pred Bogom.
Crkveni su oci često govorili da su anđeli čuvari prisutni uz dušu u trenutku smrti kako bi je branili od posljednjih napada demona.

Sveti Alojzije Gonzaga (1568-1591) je govorio da u času smrti anđeo čuvar prati i tješi čovjekovu dušu kako bi se ona s pouzdanjem mogla predstaviti pred Bogom, pravednim sudcem. Prema Gonzagi, anđeo čuvar se poziva na Kristove zasluge kako bi u njima duša mogla pronaći utjehu u trenutku presude. Kada Bog iznese svoj konačni sud, ako je duša poslana u čistilište, njezin će je anđeo čuvar često posjećivati kako bi je tješio i pomogao joj, donoseći pritom molitve za nju izrečene, i dajući joj nadu u njeno skoro oslobađanje iz čistilišta.
Imajući ovo na umu vidimo da pomoć i poslanje anđela čuvara ne završava sa smrću. Njegova se zadaća nastavlja sve dok duša ne postigne jedinstvo s Bogom.

Ipak, moramo znati da nakon smrti svaki čovjek ide na posebni sud na kojem duša u prisutnosti Boga mora donijeti odluku hoće li se otvoriti njegovoj ljubavi ili zauvijek odbaciti tu ljubav i oproštenje, čime se odriče vječnog zajedništva s Bogom. (audijencija pape Ivana Pavla II., 4. kolovoza 1999.)

Ako se duša odluči za jedinstvo s Bogom, pridružuje se svom anđelu čuvaru u slavljenju jednog i trojstvenog Boga kroz cijelu vječnost.
Ako se dogodi da se duša otvori Bogu no ne nalazi se u savršenom stanju, tada “njen put prema punini blaženstva zahtijeva pročišćenje, a ono se postiže kroz čistilište o čemu govori nauk Crkve”. (audijencija pape Ivana Pavla II., 4. kolovoza 1999.)

U tom slučaju anđeo, koji je svet i čist te živi u Božjoj prisutnosti, ne sudjeluje u procesu pročišćavanja štićenikove duše. Ono što anđeo može učiniti jest zauzimati se za povjerenu dušu pred Božjim prijestoljem i tražiti pomoć ljudi na zemlji kako bi prenio njihove molitve za svog štićenika da što prije napusti čistilište.
One duše koje odluče odbiti Božju ljubav i oproštenje, a time i konačno radosno zajedništvo s Bogom u vječnosti, odriču se i odbacuju prijateljstvo svog anđela čuvara.
U ovoj teškoj situaciji anđeo čuvar slavi Božju pravdu i njegovu svetost.
U sva tri slučaja (raj, čistilište, pakao) sveti će anđeo uvijek slaviti Božju presudu, upravo zato što je anđeo u potpunosti složan s Božjom voljom.
Sjetimo se ovih dana naših pokojnika kako bismo im po našim molitvama, uz pomoć njihovih anđela čuvara, mogli poslati molitve pred Boga u nadi da im on iskaže milosrđe.

o. Antonio Maria Cardenas, ORC | Aleteia.org

by Yehudim 3/10/2018, 03:46

Speare Shaker wrote:
Yehudim wrote:Izrael NIKADA NIJE OBOŽAVAO KIPOVE SMRTNIKA - Kao šta to rade krščani

To kršćani nikada nisu radili niti danas ne rade.
Ne obožavaju kipove smrtnika odnosno ne tretiraju ih kao bogove.

Referira sam se na Matildin upis di citira neku budalu koja govori da su Židovi obožavali kipove kerubina itd.

To su totalne gluposti šta taj kreten piše!

U svetište ( Pomirilište ) tamo di je stajao - Kovčeg Saveza - je smio ući samo Vrhovni Svećenik

i to samo jedan put godišnje.

Nitko od naroda nikada nije vidio kerubine a kamoli da su ih obožavali.

Izmedju Svemogućega i čovijeka NEMA posrednika.

-------------------------------------------------------------------

Ili, taman posla, da bi ih izradjivali od drveta i držali po kućama.

Matildin upis je LAŽ, od prvog do zadnjeg slova.

---------------------------------------------------------------------

by Guest 3/10/2018, 06:40

Hoću li ja u raj?

Hoću li, Gospode, i ja u raj?
Želim, al’ sve se bojim.
Jer tamo će biti slava i sjaj,
A ja na niskom stojim!

Već ako imaš gdjekoji kutić,
I to je mnogo za me.
Stisnut ću tamo se, suhi k’o prutić,
Usko je moje rame.

Nikomu neću praviti sjene
Bez buke bi to bilo.
Gospode, ne zaboravi mene,
Ako to ti je milo.

Ako Ti nije milo prisuće
Takova odrpanca,
Pusti, da bar na vratima kuće
Čekam kog Tvojeg znanca.

Da ga zamolim, da se za me moli.
Ako se ni to ne da,
Ja ću svejedno čekati doli,
Već i poradi reda!

Pa kada uđu, kojim je dato,
I mjesta biti neće:
Nebo je malo, al’ ništa zato…
Srce je Tvoje veće…

Fra Bonaventura Ćuk

by Guest 3/10/2018, 08:00

Yehudim wrote:
Matildin upis je LAŽ, od prvog do zadnjeg slova.

Ako i jeste riječ o laži, ti si reagirao na koji način? Navođenjem jedne laži. Ne razumijem zašto misliš da je takva metoda produktivna.

by Sponsored content