Profesorici prekipjelo

Triny wrote:

Regoč wrote:

maggie13 wrote:

danni1 wrote:

maggie13 wrote:Istina, Triny, ali tada su ljudi na selu zivjeli zajedno zbog siromastva, obicaja, solidarnosti..danas je sve ostalo na nukleusnoj obitelji od dva, tri clana, prije ih je bilo na desetke.

Selo kakvo ja pamtim je bilo sve samo ne siromašno. U obitelji s 5+ članova je bilo zemlje 10-tak jutara,3-12 krava,5-20 svinja, 30-tak kokica, štaglji puni sijena,kuruznjaci puni kukuruza mlijeka, vrhnja, sira...ćupovu s masti puni mesa i kobasa....tako je bilo u seoskim obiteljima. Naravno u obiteljima koje su htjele raditi. Uvijek je bilo tu i tamo propaliteta koji bi se samo opijali i ljenčarili.
Siromaštvo na selu je počelo raseljavanjem članova obitelji u grad i kad na zemlji nije ostajao nitko osim staraca.

ne mozes siromastvo na selu vezivati uz lijenost i nespremnost na tezak rad.
Jasno je, naravno, da su postojale obitelji bez ili s malo zemlje, opterecene bolestima, glađu..zavisno i od geografskog podrucja s kojeg su poticali,etc.

Poanta je da nije bil gladan tko je radil. Jasno, ratovi su posebna priča.

Poanta je da je to floskula. Možeš raditi k'o konj i stvarati si gubitke, odnosno osiromašiti.

Zapravo ne. Rad ne stvara gubitke samo loše ulaganje i gospodarenje.
Lakši put do uspjeha je i lakši do propasti.

marcellus wrote:

Regoč wrote:

speare_shaker wrote:

marcellus wrote:kreativnost bez konkretnih znanja i poznavanja činjenica je najbrži način da zaradiš ig nobela

budale su uvijek jako kreativne, jer nemaju pojma o ničem pa im se roje kreativne ideje po mozgu.

škola nikog ne može naučiti da bude kreativan, to je prirodni dar, ali mu može utuviti par činjenica u glavu, to je i njen smisao

Mislim, gle, svaki se prirodni dar može dodatno potaknuti, kod kuće ili u školi, zapravo sasvim svejedno.
A na ovaj dio o kreativnim budalama se zaista nitko sa imalo osjećaja za dobar ukus neće osvrnuti, toliko je besmislen.
I naravno da je neophodno poznavati činjenice, ali ta se sposobnost pronalaženja i usvajanja činjenica teže uči nego što se razvijaju potencijali kreaitivnosti. To je prije svega stvar volje i umijeća kopanja po literaturi i internetu.
Svaki će ti stručnjak danas reći kako je učenje te sposobnosti puno važnije od bubanja fakata u školi koji će zastarjeti vjerojatno i prije nego završi tekuća školska godina. A najvažnija od svih sposobnosti je kreativnost.

Većina onoga što učiš u školi ne zastarieva jer su to osnovne stvari. Što je iz vremena kad si ti bil u osnovnjaku zastarjelo? Kreativnost ne treba brkati s vještinama koje se ponavljanjem dovode na visok stupanj. Ako svaki dan pet sati voziš bicikl, postat ćeš vrhunski biciklist, ali hoćeš li time otkriti nov način vožnje?

kreativnost mora slijediti dril i praksu. Dril je nekoć bio temelj školstva. Bicikl? Da, postoje ljudi koji super voze bicikl, pa i kreativno. Ali do toga su došli drilom, drilom, drilom. Učenjem. Do svega kreativnog, ako je pozitivno kreativno a ne kreativna idiotarija, se dolazi samo znanjem, iskustvom, i drilom. Ja sam se uvijek divio kreativnost frank lloyd wrighta, on je kršio sva pravila, ali ne zato jer ih nije razumio i poznavao, nego zato jer ih je jako dobro poznavao i jako je dobro znao kad što smije i zašto prekršiti. 

ti drkaš kura drilom. i bez njega.

Oh_Femder wrote:

marcellus wrote:umjesto da se bavi vjeronaukom nek radije razmisli zašto su nam djeca najgora na pisa testovima iz matematike u europi

i ne, nije zbog vjeronauka, ali jest zbog potpuno pogrešne metodologije učenja matematike u školama

Ha-ha, našao se stručnjak za matematiku. Evo ti jedna matematička formula da jednostavnija ne može biti

logbx+logby = ?

Pa nam ti reci što treba biti na mjestu upitnika.

čuj, zadnji put sam logaritamske jednadžbe rješavao davno prije rata, ali kakve to veze ima s metodologijom učenja matematike u školama za koju postoji konsenzus u stručnim tijelima da je pogrešna kao takva? Naime, ja govorim o metodologiji poduke, ne o matematici. To su dvije različite stvari, a stvar nisam isisao iz prsta nego u razgovoru s ljudima koji se time bave, kad me je zanimalo zašto su nam djeca tako loša u matematici, pa mi rekoše da je metoda podučavanja takva da djeca ne razumiju kurca, a najmanje razumiju čemu to uopće uče. Da, bio sam dobar u matematici i na faksu, ali iskreno kako više nemam drila u tome pa bih morao krenuti ispočetka i sa srednješkolskom.

veber wrote:

marcellus wrote:

Regoč wrote:

speare_shaker wrote:

marcellus wrote:kreativnost bez konkretnih znanja i poznavanja činjenica je najbrži način da zaradiš ig nobela

budale su uvijek jako kreativne, jer nemaju pojma o ničem pa im se roje kreativne ideje po mozgu.

škola nikog ne može naučiti da bude kreativan, to je prirodni dar, ali mu može utuviti par činjenica u glavu, to je i njen smisao

Mislim, gle, svaki se prirodni dar može dodatno potaknuti, kod kuće ili u školi, zapravo sasvim svejedno.
A na ovaj dio o kreativnim budalama se zaista nitko sa imalo osjećaja za dobar ukus neće osvrnuti, toliko je besmislen.
I naravno da je neophodno poznavati činjenice, ali ta se sposobnost pronalaženja i usvajanja činjenica teže uči nego što se razvijaju potencijali kreaitivnosti. To je prije svega stvar volje i umijeća kopanja po literaturi i internetu.
Svaki će ti stručnjak danas reći kako je učenje te sposobnosti puno važnije od bubanja fakata u školi koji će zastarjeti vjerojatno i prije nego završi tekuća školska godina. A najvažnija od svih sposobnosti je kreativnost.

Većina onoga što učiš u školi ne zastarieva jer su to osnovne stvari. Što je iz vremena kad si ti bil u osnovnjaku zastarjelo? Kreativnost ne treba brkati s vještinama koje se ponavljanjem dovode na visok stupanj. Ako svaki dan pet sati voziš bicikl, postat ćeš vrhunski biciklist, ali hoćeš li time otkriti nov način vožnje?

kreativnost mora slijediti dril i praksu. Dril je nekoć bio temelj školstva. Bicikl? Da, postoje ljudi koji super voze bicikl, pa i kreativno. Ali do toga su došli drilom, drilom, drilom. Učenjem. Do svega kreativnog, ako je pozitivno kreativno a ne kreativna idiotarija, se dolazi samo znanjem, iskustvom, i drilom. Ja sam se uvijek divio kreativnost frank lloyd wrighta, on je kršio sva pravila, ali ne zato jer ih nije razumio i poznavao, nego zato jer ih je jako dobro poznavao i jako je dobro znao kad što smije i zašto prekršiti. 

ti drkaš kura drilom. i bez njega.

gle ni jebat ne moš kreativno ako nisi ispraksiran. Kamoli nešto drugo.

isto uostalom ko što u sportu moraš konstantno trenirat da bi imao rezultate, ako prestaneš trenirat u kurcu si, tako je i sa svim intelektualnim. Ako hoćeš bit dobar u nečem, moraš to drilat svaki dan.

Regoč wrote:

maggie13 wrote:

danni1 wrote:

maggie13 wrote:Istina, Triny, ali tada su ljudi na selu zivjeli zajedno zbog siromastva, obicaja, solidarnosti..danas je sve ostalo na nukleusnoj obitelji od dva, tri clana, prije ih je bilo na desetke.

Selo kakvo ja pamtim je bilo sve samo ne siromašno. U obitelji s 5+ članova je bilo zemlje 10-tak jutara,3-12 krava,5-20 svinja, 30-tak kokica, štaglji puni sijena,kuruznjaci puni kukuruza mlijeka, vrhnja, sira...ćupovu s masti puni mesa i kobasa....tako je bilo u seoskim obiteljima. Naravno u obiteljima koje su htjele raditi. Uvijek je bilo tu i tamo propaliteta koji bi se samo opijali i ljenčarili.
Siromaštvo na selu je počelo raseljavanjem članova obitelji u grad i kad na zemlji nije ostajao nitko osim staraca.

ne mozes siromastvo na selu vezivati uz lijenost i nespremnost na tezak rad.
Jasno je, naravno, da su postojale obitelji bez ili s malo zemlje, opterecene bolestima, glađu..zavisno i od geografskog podrucja s kojeg su poticali,etc.

Poanta je da nije bil gladan tko je radil. Jasno, ratovi su posebna priča.

to je kurac a ne poanta, itekako su ljudi koji su radili bili gladni... rad ukoliko je bio osnova egzistencije je bio u platežnom smislu nedostatan da bi se ljudi prehranili... evo banalnog primjera štruca kruha (1 kg) je koštala 4 dinara, a dnevnica je iznosila 8 dinara, a samo smještaj je koštao oko 80 dinara. za tu dnevnicu se radilo 10-12 sati s tim da nisi imao stalno zaposlenje nego po potrebi... strašna je zabluda da su ljudi na selu bili u boljoj poziciji po pitanju imanja osnovnih egzistencijalnih dobara, kao prvo ogroman broj ljudi je do kasnih 30 godina prošlog stoljeća bio u statusu bezzemljaša, tek mali broj ljudi običnjaka je imao svoju zemlju ali ne velike parcele, platežna moć tih istih običnjaka kako na selu tako i u urbanijim i urbanim sredinama je bila ravn anuli tako da i ono malo što je seljak uspio i proizvest vrlo je teško uspijevao plasirat a ako i da po vrlo nepovoljnoj cijeni...

marcellus wrote:isto uostalom ko što u sportu moraš konstantno trenirat da bi imao rezultate, ako prestaneš trenirat u kurcu si, tako je i sa svim intelektualnim. Ako hoćeš bit dobar u nečem, moraš to drilat svaki dan.

Vrlo je jednostavno, bez muke nema nauke.

Nije Newton bio poslastičar kojemu je jabuka pala na glavu pa on otkrio gravitaciju, nego je bio fizičar koji je stalno mislio o tome i onda je jabuka samo bila okidač.

Jedino rad i upornost dovode do rezultata, nema prečica.

epikur37 wrote:

marcellus wrote:isto uostalom ko što u sportu moraš konstantno trenirat da bi imao rezultate, ako prestaneš trenirat u kurcu si, tako je i sa svim intelektualnim. Ako hoćeš bit dobar u nečem, moraš to drilat svaki dan.

Vrlo je jednostavno, bez muke nema nauke.

Nije Newton bio poslastičar kojemu je jabuka pala na glavu pa on otkrio gravitaciju, nego je bio fizičar koji je stalno mislio o tome i onda je jabuka samo bila okidač.

Jedino rad i upornost dovode do rezultata, nema prečica.

e to je poanta ovog "liberalnog" školovanja oni ne bi sjedili i drilali latinski i matematiku ko mi u školi nego bi zadatke rješavali "kreativno" i "razmišljašući". Blaženi moj prof. latinskog Darko Novaković, ako te je nešto pitao pa si odgovor započeo s "mislim" rekao bi automatski "sjedi, jedan, misliš, dakle ne znaš". 

toliko o "kreativnosti", ne izmišljaj i ne filozofiraj, znaš ili ne znaš, ako znaš onda nemaš što misliti

marcellus wrote:

veber wrote:

marcellus wrote:

Regoč wrote:

speare_shaker wrote:

Mislim, gle, svaki se prirodni dar može dodatno potaknuti, kod kuće ili u školi, zapravo sasvim svejedno.
A na ovaj dio o kreativnim budalama se zaista nitko sa imalo osjećaja za dobar ukus neće osvrnuti, toliko je besmislen.
I naravno da je neophodno poznavati činjenice, ali ta se sposobnost pronalaženja i usvajanja činjenica teže uči nego što se razvijaju potencijali kreaitivnosti. To je prije svega stvar volje i umijeća kopanja po literaturi i internetu.
Svaki će ti stručnjak danas reći kako je učenje te sposobnosti puno važnije od bubanja fakata u školi koji će zastarjeti vjerojatno i prije nego završi tekuća školska godina. A najvažnija od svih sposobnosti je kreativnost.

Većina onoga što učiš u školi ne zastarieva jer su to osnovne stvari. Što je iz vremena kad si ti bil u osnovnjaku zastarjelo? Kreativnost ne treba brkati s vještinama koje se ponavljanjem dovode na visok stupanj. Ako svaki dan pet sati voziš bicikl, postat ćeš vrhunski biciklist, ali hoćeš li time otkriti nov način vožnje?

kreativnost mora slijediti dril i praksu. Dril je nekoć bio temelj školstva. Bicikl? Da, postoje ljudi koji super voze bicikl, pa i kreativno. Ali do toga su došli drilom, drilom, drilom. Učenjem. Do svega kreativnog, ako je pozitivno kreativno a ne kreativna idiotarija, se dolazi samo znanjem, iskustvom, i drilom. Ja sam se uvijek divio kreativnost frank lloyd wrighta, on je kršio sva pravila, ali ne zato jer ih nije razumio i poznavao, nego zato jer ih je jako dobro poznavao i jako je dobro znao kad što smije i zašto prekršiti. 

ti drkaš kura drilom. i bez njega.

gle ni jebat ne moš kreativno ako nisi ispraksiran. Kamoli nešto drugo.

doduše jedna se požalila. dvije, budimo realni.

tek sada vidio, novaković?

ljudi imaju percepciju da je seljak na prijelazu iz 19 u 20 stoljeće na svojoj zemlji proizvodio čudo čuda što nema veze sa realitetom tog vremena... osnov prehrane je bila jebena kopriva i jebeni maslačak, meso u vrlo malim i nikako dostatnim količinama za namiru bjelančevina, brašno i šećer su valorizirani kao suho zlato, a krtol krumpira se raspoređivao na pol jebene godine dana, a o bilo kakvom obliku delicija ili poslastica običan čovjek je mogao doslovno samo sanjati ili čak ni to jer nije znao ni da postoje.... evo jedne jebene  činjenice iz ne tako davnog vremena 60-tih godina prošlog stoljeća 50% stanovništva na "ovim" prostorima nije ni znalo što je banana, a od ostalih 50% polovica nije znala da se kora ne jede....

marcellus wrote:

epikur37 wrote:

marcellus wrote:isto uostalom ko što u sportu moraš konstantno trenirat da bi imao rezultate, ako prestaneš trenirat u kurcu si, tako je i sa svim intelektualnim. Ako hoćeš bit dobar u nečem, moraš to drilat svaki dan.

Vrlo je jednostavno, bez muke nema nauke.

Nije Newton bio poslastičar kojemu je jabuka pala na glavu pa on otkrio gravitaciju, nego je bio fizičar koji je stalno mislio o tome i onda je jabuka samo bila okidač.

Jedino rad i upornost dovode do rezultata, nema prečica.

e to je poanta ovog "liberalnog" školovanja oni ne bi sjedili i drilali latinski i matematiku ko mi u školi nego bi zadatke rješavali "kreativno" i "razmišljašući". Blaženi moj prof. latinskog Darko Novaković, ako te je nešto pitao pa si odgovor započeo s "mislim" rekao bi automatski "sjedi, jedan, misliš, dakle ne znaš". 

toliko o "kreativnosti", ne izmišljaj, nego znaš ili ne znaš

Meni je fora bila na ispitu iz psihijatrije, pred ostalim studentima

Veli profesor Subakov: ......iću jesi li naučio.

Ja: Nisam profesore, ja znam :)

Dobro rasturio sam ispit jer sam pod obavezno pročitao sve moguće i slično.


U glavno nije poanta ni u tome, koliko je važno da čovjek nauči cijeniti rad i da se sam kroz dugotrajan trud mijenja usvaja vrijednosti (marljivost, upornost, požrtvovnost, skromnost, odrivcanje, poštovanje itd)

mara, hetz bu te strefil

veber wrote:tek sada vidio, novaković?

vrhunski pedagog i znanstvenik, samo kod njega kad nisi znal bilo što dobil si jedan. Nije bilo popusta

http://www.ffzg.unizg.hr/klafil/nastavnici/darko-novakovic/

evo problema koji su komplicirali život ljudima prije 100 godina tu oko nas...usitnjenost domaćeg kapitala, dupliranje proizvodnih kapaciteta, veliki postotak nestručne radne snage, slaba materijalna baza potrošača, neefikasna i nedostatna poljoprivredna proizvodnja...jel zvuči poznato...

epikur37 wrote:
U glavno nije poanta ni u tome, koliko je važno da čovjek nauči cijeniti rad i da se sam kroz dugotrajan trud mijenja usvaja vrijednosti (marljivost, upornost, požrtvovnost, skromnost, odrivcanje, poštovanje itd)

bitna je pamet. nisam nikad nosio ni  knjige ni tekice.
jednom na tipss-u dobio 1,cijelu knjigu naučio napamet i danas ne znam nikaj.

lektiru nisam čitao, jer je profa skužio da čitam sa strane

inače akademik starog kova, tada je bio mlad kad je nama u srednjoj predavao, dvajst i nešto godina, ali je već tada tečno govorio dvajst i nešto jezika... klasični tip štrebera iz prošlih stoljeća, ono ako si se posvetio znanosti onda to radiš ko monarh u manastiru i ne baviš se svjetovnim stvarima, jednostavno... nisam siguran da je taj čovjek uopće imao privatni život, to čime se bavio je bio njegov život 0-24, jezici.

ali hoću reć, nije čovjek postao akademik jer je pametan, naravno da je al šankovi su puni jako pametnih i lijenih ljudi koji su talent potratili uludo, postao je akademik radi beskrajne discipline i drila.

aha, zakljucak, veber, marcel, epi obicni streberi
a i vidi se:)

puši kurac

michaellcmacha wrote:ljudi imaju percepciju...

Još da i znaš što to znači riječ 'percepcija'...