Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji

aben wrote:

to ni krađa, ne moreš zvati krađon kad kradeš ukradeno.

ajde reci što je to država ukrala studentima bez ovako plitkih sintagmi.. :P

Protekle godine smo se naslušali optužbi na račun Crkve kako preuzima kompletan politički život u svoje ruke. Gotovo u svakom potezu s kojim se ljevica nije slagala, prepoznat je utjecaj „svemoćnog“ Kaptola koji na pomalo mističan način preuzima čitavu državu u svoje ruke. Od odabira premijera, postavljanja ministara, do Zagrebačkog sveučilišta i kompletnog obrazovnog sustava, Crkva je u svemu, prema njima, vukla ključne konce. Možemo na određeni način reći da su ljevičari postali veći vjernici od bilo kojeg katolika,jer katolik bi u svemu trebao vidjeti Božju prisutnost, a kod nas je pak ljevica preuzela tu ulogu gledanja crkvene prisutnosti u svemu na puno većoj razini i s puno više uvjerenja nego što je to ijedan pobožan katolik na temelju svoje vjere u stanju.
 
No ako stavimo po strani ove uglavnom paranoične ispade o crkvenoj prisutnosti, bilo bi dobro da i sami otkrijemo što zapravo Crkva naučava o svojem odnosu prema državi. Za to nam nema boljeg izvora od Kompendija Socijalnog nauka Katoličke Crkve na čijim su stranicama objedinjeni svi ključni stavovi Crkve o njezinoj ulozi u društvu kao institucije, baš kao i o društvenoj ulozi vjernika katolika, što svakako treba razlikovati. Tako, pozivajući se na Drugi vatikanski koncil, u Kompendiju stoji: „Politička zajednica i Crkva su, svaka na svom području, neovisne jedna o drugoj i autonomne.“, a malo dalje: „Crkva poštuje zakonitu autonomiju demokratskog poretka i nema razloga da izrazi naklonost prema jednom ili drugom zakonskom ili ustavnom rješenju te nema ni zadaću ulaziti u pitanja političkih programa, osim u slučajevima njihovih vjerskih i moralnih implikacija.“, baš kao što i papa Benedikt XVI. kojeg su optuživali kao da želi obnoviti Sveto Rimsko carstvo, u svojoj knjizi Europa jasno kaže: „laička država je ishod izvorna kršćanskoga opredjeljenja“.
 
Tako dakle, dok smo čitajući hrvatske medije mogli steći dojam da nam je barem pola ministara svećenstvo, a da su u Saboru dominikanci i isusovci nastavili voditi prepirku o odnosu Božje milosti i slobodne volje, koju je još u 17. st. prekinuo papa Pavao V., shvaćamo da Crkva nema nikakvih sličnih pretenzija (o licemjerju da su upravo pojedini mediji koji se najviše zgražaju nad tobožnjom klerikalizacijom snažno podržavali ulazak svećenika don Ivana Grubišića u Sabor ovdje nema prostora govoriti). Zapravo, u čitavome Saboru teško da ćete naći mnogo zastupnika koji će se založiti za neke elementarne istine koje Crkva naučava, a za čije poznavanje nije uopće potrebno biti vjernikom, nego samo razboritim i hrabrim političarom, poput potrebe zaštite svakog ljudskog života ili zaštite uloge obitelji u društvu.
 
Temeljni kriterij pri donošenju bitnih odluka u vođenju države trebalo bi biti otkrivanje onoga što je istinito i dobro, bez obzira na to dijeli li te ideje usput i određena vjerska zajednica. Kod nas smo pak došli do toga da se svaka ideja povezana s onime što i Crkva smatra ispravnim samim time promatra kao potencijalno sumnjiva, makar ni sami vrijedni novinari ne mogu uvijek otkriti kojim putem su se „crkvene strukture“ umiješale. O istinitosti tog pritiska najbolje svjedoče političari koji, barem nominalno, pripadaju političkoj desnici, a očituje se u trenucima kada na pojedina, poglavito vrijednosna, pitanja odgovaraju tako da rečenicu započnu s „Ja sam vjernik, ali…“, nakon čega obično slijedi obrazloženje koje nema nikakve veze s činjenicom da dotični političar sebe smatra vjernikom, pa se onda postavlja pitanje čemu to naglašavanje da je osoba vjernik. No čini se da se ta ograda koristi kako bi se naglasilo da on kao javna osoba jednostavno ne može djelovati drukčije, bez obzira što on osobno smatrao istinitim i dobrim. Političar time poručuje: „Moj pogled na ovo pitanje kao vjernika nespojiv je s mojom ulogom kao političara jer bi to bilo miješanje crkvenog u svjetovno.“
 
Kada bi pitanje koje se političaru postavlja bilo „Planirate li nametnuti da svi građani ove zemlje vjeruju u dogmu o Presvetom Trojstvu?“, tada bi logično bilo da političar odgovori sa „Ja sam vjernik, ali smatram da se vjerovanje u dogmu o Presvetom Trojstvu ne smije politički nametati“, no problem je što pitanje nikada nije postavljeno na taj način. Redovito je riječ o pitanjima o kojima se odgovor može potkrijepiti posve svjetovnim argumentima. Isticanjem činjenice da je vjernik, političar kao da naglašava da mu je to samo po sebi otegotna okolnost. To je pak posve krivi stav, jer jedno je, kako rekosmo, djelovanje Crkve kao institucije, koja je odvojena od države, a nešto sasvim drugom uloga vjernika laika koji formiraju svoju savjest u skladu s moralnim vrijednostima Katoličke Crkve, te zatim te vrijednosti prenose u konkretne političke odluke koje se donose i izvršavaju svjetovnim putem, ali u čijoj se provedbi ne moraju svi vjernici međusobno slagati.
 
Konrad Adenauer, prvi kancelar Zapadne Njemačke koji je na toj funkciji bio 1949. – 1963., jednom prilikom je izjavio: „U svim zemljama trebamo kršćanske stranke koje neće ne samo prožimati politički, društveni i ekonomski život kršćanskim duhom, nego će iznad svega stvoriti temeljne uvjete za kršćansko postojanje pojedinca“. Koliko naših političara možete zamisliti da danas javno iznose ovakav stav? Ako ih ne možete zamisliti puno, onda nam je jasno da ne živimo u društvu u kojemu je Crkva preuzela sve poluge, nego u društvu u kojemu se uzima zdravo za gotovo da je politički nekorektno istovremeno biti političar i praktični vjernik. Preko oceana smo već čuli i drastičnije najave za vrijeme predsjedničke kampanje u Americi kada je H. Clinton, nesuđena predsjednica, naglasila kako se pojedina „vjerska uvjerenja moraju promijeniti“. Čini se da je bog sekularizma vrlo ljubomoran bog koji ponavlja zapovijed „Nemaj drugih bogova uz mene“, no dok je kršćanstvo kroz povijesni napredak znalo odrediti pravu ulogu vjerskog i svjetovnog, možemo se samo nadati da će i naši suvremeni političari i mediji znati dođi do spoznaje koju Crkva već stoljećima posjeduje.
 
 
http://narod.hr/hrvatska/ivo-dzeba-ljevicari-tvrde-da-hrvatskom-vlada-kaptol-tesko-cete-naci-zastupnika-ce-se-zaloziti-elementarne-istine-koje-naucava-crkva

metilda wrote:

aben wrote:

to ni krađa, ne moreš zvati krađon kad kradeš ukradeno.

ajde reci što je to država ukrala studentima bez ovako plitkih sintagmi.. :P

ostalo mi na drugoj strani pa ne znam hoćeš li pročitati.. ff je izrazito ljevičarski fakultet  koji indoktrinira svoje studente na svim poljima...

metilda wrote:

aben wrote:

to ni krađa, ne moreš zvati krađon kad kradeš ukradeno.

ajde reci što je to država ukrala studentima bez ovako plitkih sintagmi.. :P

pa, mladost, šansu za obrazovanjem i šolde za organizaciju viskokog školovanja.

metilda wrote:

metilda wrote:

aben wrote:

to ni krađa, ne moreš zvati krađon kad kradeš ukradeno.

ajde reci što je to država ukrala studentima bez ovako plitkih sintagmi.. :P

ostalo mi na drugoj strani pa ne znam hoćeš li pročitati.. ff je izrazito ljevičarski fakultet  koji indoktrinira svoje studente na svim poljima...

mah, svi fakulteti su socjalistički.

a većina forumaša je komunističkog mentaliteta, počevši od vas metilda,  studente, naravno država hrani, a sa druge strane evo pokušala ih je i pljačkati

jel ti to njoj vi :D

Kao prilog u raspravi da spomenem da se novinarka tuznog lika vratila na javni servis. Jucer su joj gosti bili Drago, Carlos, Jovan, Gaetano, Martinez ......., onaj redikul sa leptir masnjom i ona sa blago telecim pateticnim pogledom koker spanijela kada zica hranu. Danas ona druga sa pusackim zutim zubima i , nikada se nadati nisam mogao, Zare Puhovski. Sto reci??? Dobro je vama jos uvijek, jako dobro a izgleda da ce biti i bolje. Sve dok je kila mozga dvije marke......

Pinochet wrote:a većina forumaša je komunističkog mentaliteta, počevši od vas metilda,  studente, naravno država hrani, a sa druge strane evo pokušala ih je i pljačkati

nihi trola hehe

kic wrote:
nihi trola hehe

ovo što joj je reko je gore od bilo čega..hehehe

da, sa ženama treba uvijek na ti ti ticala :^^

meni je baš super kako joj je reko, lipo, pomalo, ako će išta poslušati, unda je to galantni mladić. jo ne razumin ča je to trolanje, ako je ovo trolanje.

Noor wrote:

Pinochet wrote:a većina forumaša je komunističkog mentaliteta, počevši od vas metilda,  studente, naravno država hrani, a sa druge strane evo pokušala ih je i pljačkati

a šta ću, moram se nasmijati s Noor  

no dobro.. budući da nema komentara u hrvatskoj se ipak dobro živi samo se o tome treba šutjeti... nije in ...

Netom završeni posjet Kolinde Grabar Kitarović Sjedinjenim Državama podignuo je podosta medijske prašine, ponajviše zbog inicijalne šturosti oko glavnog motiva i aktera s kojima će se hrvatska predsjednica susresti. No bitno je sagledati i kontekst posjeta jer se odvio u vrlo turbulentnom razdoblju predsjedničke tranzicije u SAD-u. Naime, baš kao i cijela američka predizborna kampanja i sami izbori, postizborno razdoblje vrvi presedanima i nimalo ne sliči na tranzicije vlasti u modernoj američkoj povijesti. Novoizabrani predsjednik Donald J. Trump, koji još nije inauguriran, ne prestaje iznenađivati i šokirati svojim izjavama koje uglavnom odašilje s Twittera
 

Hrvatska predsjednica nije prva koja je pohitala sastati se s članovima i ljudima bliskim budućoj američkoj administraciji. Japanski premijer Shinzo Abe preusmjerio je svoj put u Peru na sastanak zemalja APEC-a kako bi se u New Yorku sastao s Trumpom samo tjedan dana nakon američkih predsjedničkih izbora. S obzirom na neizvjesnost koju nosi nadolazeća administracija, mnogi čelnici država, ponajprije oni iz zemalja saveznica, pokušavaju ostaviti pozitivan dojam na Trumpa. Svima im je zajednička zabrinutost da bi u suprotnom mogli snositi ozbiljne posljedice u idućim  godinama, posebno ako Trump zaista ostane dosljedan kad je riječ o nekim obećanjima glede smjera američke vanjske politike.


http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/459207/Hrvatska-i-SAD-Ako-nisi-za-stolom-mozda-si-na-meniju.html

Minusi su veći nego na tekućim računima Hrvata, snijeg i led u Dalmaciji, u Konavlima Maksimirviđeni mamuti. Turistička sezona napokon može trajati cijelu godinu – čim završi kupanje, ide se na skijanje, žičara do Srđa radi, za razliku od medvedničke. Zaledilo se more kao nikada u bližoj povijesti, pa nema troška za klizališta, još malo i ne će trebati ni Pelješki most jer će se voziti automobilima preko leda. Na sjeveru Hrvatske malo je ili nimalo snijega, pa se u strmu zagrebačku Bakačevu moralo uvoziti - naizgled suluda ideja da se napravi staza usred Zagreba, pokazala se kao briljantna svjetska senzacija uz sudjelovanje skijaških legenda. Tako je Zagreb, uz brojne legende od najstarijega doba do danas, dobio novu, a u legendu je otišao i Ivica Kostelić koji razborito odbija da mu i dalje sjeckaju koljeno.
 
Sveta tri kralja su dojahala i odjahala, Hrvati raskitili borove, a viša srednja klasa otišla na skijanje u tuđinu, Rajmund Kupareozavarana izjavama da je Hrvatska zemlja bez snijega. Prisjetih se pjesme „Tri kralja“ dominikanca, emigranta i antologijskog pjesnika Rajumunda Kuparea koji na žalost ne živi u zajedničkom sjećanju nacije. Pjesma je na višeznačan način aktualna, a glasi: Do nas nisu stigli.../ Carinici su im zaplijenili/ smirnu i zlato. Tamjan im nisu digli/ jer su ga za smolu zamijenili./ Izvjestitelji su njihovu pratnju dugo snimali/ na pograničnoj postaji. / Kraljevi su zato ostali na granici,/ a ni propusnice nisu imali/da bi do nas stigli.
 
Pjesma je iz nekih drugih vremena, kao i Kupareova Molitva za povratak riječi, koja me uvijek impresionira, a odnekud sam ju znao i prije nego sam za nju saznao, pa sam u publicističkoj prozi bio i sam na tragu – nesposoban, ja nepjesnik, da tako kristalno jasno kažem što je Kupareu uspjelo u nekoliko stihova. Zazivao sam u mnogim tekstovima povratak starih, dobrih, točnih riječi za pojave, za značajke, za ljudske značajeve, riječi nezamuljane licemjerjem i podilaženjem, nekontaminirane idiotskom političkom korektnošću koja nas je učinila (ili pokušala učiniti) sluzavim kunktatorima i smišljateljima umjetnih riječi, pa ni izdaju više ne znamo imenovati tom iskonskom imenicom, ni prijatelja ni neprijatelja, pa nam je čak neugodno nekomu reći da je glup (tek da nije pametan, no i to je uvrjedljivo), pa ženi više ne možeš reći da je lijepa ili joj ne daj Bože pridržati vrata, odmah se na tebe baci paraprotuseksistička klatež, razne babe i feministice, ne možeš reći za koga da je crn ili bijel, je li žena ili muškarac. No da ne duljim, vjerojatno čekate vidjeti kako glasi ta Kupareova Molitva: Tko će nam povratiti/ u iskonskom ruhu /riječi ove svagdašnje naše / koje mnogima ništa ne znače/ kao ni sve rođeno u duhu?/ Stvori, o Bože, ponovno čovjeka / da stvarima nadjene ime /koje će trajati dovijeka/ i da u izrazima riječi budu prozirne kao voda/ i ožive s njima/ mir, ljubav i sloboda.
 
Prozirne kao voda, da. I teške kao malj, kad treba.
 
 
Vraćam se u prozu i u prošli tjedan koji bi prirodom stvari trebao biti ne samo hladan (ne baš toliko) nego i dosadan, ali se svašta podogađalo i red je zabilježiti. Čini mi se da je bila srijeda, ma siguran sam jer u srijedu odvoze smeće iz moje ulice, a ja sam se slično osjećao jer metereopatski odvratno ćutim (i prerano) da dolazi nepogoda. Zato sjedim kao zombi i gledam Hrvatsku uživo na HTV-u, Maju Severovu i njezine goste, gledam iz svoga sela Pilsela i nekog salonskog komunista, valjda, s crvenkastom košuljom i crvenom leptirmašnom – udaraju po predsjednici države, a Maja se pravi da joj baš nije drago, sva se uvija od neugodnosti kao snaša sa salaša. Loša gluma, ali dobra privatizacija Hrvatske televizije, koja je prošla nezapaženo.
 
No, ja u opisanom stanju nikako da shvatim što se događa, je li Kolinda otišla u Sjevernu Koreju ili možda Kolindasamo u Moskvu. Kadli, otputovala predsjednica u SAD, a viđeni na ekranu i tko zna tko još odmah podnijeli prijavu Povjerenstvu za sukob interesa. Pa jel privatno, jel službeno, jel zrakoplovom ili brodom, nije važno, udri po Kolindi koja je postala metom na streljani stoke sitnoga zuba, osoba nevažnih u javnom životu, koje grickaju kao miševi, a u politiku se ne razumiju. Ne vodi se politika na velikim, barnumski najavljenim skupovima i susretima, na njiima se odvijaju samo završne predstave za svjetsku javnost, a ona prava vodi se, naravno, na skrovitim kavama i u manjim salonima. I Bogu budi hvala da Kolinda ima tolika poznanstva iz UN i NATO karijere, pa nije otišla na skijanje nego u ovom globalno doista zagonetnom trenutku pošla u Washington i New York da iz prve ruke čuje ne samo što snuje Trump i koliko će njegove izborne eskapade izdržati u srazu s realnošću, nego prvenstveno kako će se i kako bi se mogle odraziti na neveliku zemlju Hrvatsku, te još više na nestabilno jugoistočno okružje koje se sve više i opet nepovijesno naziva Balkanom koji doista jest, za razliku od Kolinde, u sukobu interesa, a vrlo je moguće da uskoro bude u sukobu, i to ratnom.
 

Pa što je onda zadaća predsjednice koja ima (ipak) velike ovlasti u vanjskoj politici, nego da umjesto u TrumpGarmischu bude u New Yorku i Washingtonu, na licu mjesta, štono bi se reklo, usred kuhinje gdje se na ne baš tihoj vatri kuha nova ili stara podjela utjecaja, a Alfi Kabiljo sklada novu Jaltu. (Usput, rečene srijede iste se večeri pojavljuje na prvom programu HTV-a Žarko Puhovski, što govori o kolosalnoj ambivalentnosti HRT-a.)


http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/hhitrec/25734-h-hitrec-svim-raspolozivim-sredstvima-nedvosmislena-ratna-poruka.html

vidim da nema teme, a ovo zaslužuje biti objavljeno na čardaku da se pokaže razina znanja naših vrlih antifašista...

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/burno-u-otvorenom-glavasevic-hebrangu-meni-su-u-ratu-ubili-oca-i-djeda-vi-nemate-pojma-kako-je-to-kad-sve-izgubis-hebrang-ma-nemojte-mi-pricati/5573711/

Od samog početka emisije tinjale su nesuglasice između Hebranga i Glavaševića, a u završnici je njihov verbalni duel zasjenio ostatak diskusije.
Naime, Glavašević je rekao Hebrangu kako problem nisu Pernarove tenisice u Saboru, već obespravljeni hrvatski građani koji jedva krpaju kraj s krajem što tjera ljude u populizam.
Na to mu je Hebrang uzvratio kako Glavašević ništa ne razumije, ali da je to od njega i očekivao.
- Ne smetaju me samo tenisice nego i snimka na kojoj vi i Fred Matić vrijeđate hrvatske branitelje i mrtve borce HVO-a koji su se borili za hrvatsku državu. To me smeta, a tenisice oblačite zato jer ne poštujete instituciju u koju dolazite, a od toga sve polazi. Gospodarstvo jest najbitnije, ali bez okvira nema ni slike. Kako da donosite kvalitetne odluke kad ne poštujute svetu instituciju u koju ulazite, rekao je Hebrang.
Na to mu je Glavašević uzvratio kako su njemu u ratu u masovnim grobnicama stradali otac i djed, a baku još uvijek traži.
- Fred Matić je devet mjeseci robijao za ovu zemlju i ubijao tenkove na Trpinjskoj cesti. Vi nemate pojma kako se nositi s takvim gubicima u životu. Vi niste izgubili sve u životu kao ja, rekao mu je Glavašević na što je Hebrang zgranuto uzvratio: 'Ma nemojte mi pričati?', a zatim je uz smijeh dodao da bi mu trebalo dati par knjiga da pročita prije nego istupi.
- Beskrupulozan mladi gospodin Glavašević pokazuje da mu doista nije mjesto u hrvatskoj politici. Ovako kopati po ranama bez ikakvog znanja i temelja, to je sramota, dometnuo je na kraju još Hebrang.
Podsjetimo, oca Andrije Hebranga ubili su komunisti, koji su ga nakon Drugog svjetskog rata strpali u zatvor, optužujući ga za špijunažu, sabotažu savezne vlasti i djela 'protiv interesa naroda', a njegovu su smrt pokušali prikazati kao samoubojstvo. Njegovu majku su uhitili i u zatvoru je držali 12 godina, a on je s bratom i sestrom neko vrijeme živio u domu, da bi zatim o njima do majčina oslobođenja brigu preuzela tetka.
Cijelu stvar u Otvorenom pokušao je smiriti Drago Prgomet koji je na kraju naglasio kako u Hrvatskoj nema osobe koja nema tužnu priču iz rata

Ja, kad vidim svoj post, ja ga ni ne čitam.

Budalu je najbolje ignorirat.

to nas neminovno dovodi do pitanaj jesu li hrvatski antifašisti, čiji su na forumu najgrlatiji predstavnici Sora, Gnječ ( ajde, njemu opraštamo ako je rođen iza DR) i Mirkec&Slavkec pročitali ijednu knjigu osim osmoškolskih (i uvjetno srednjoškolskih) udžbenika povijesti...