Reinkarnacija i kršćanstvo?

Trinity wrote:

von_Starhemberg wrote:

Trinity wrote:

von_Starhemberg wrote:

Trinity wrote:Za svu trojicu, Slapa, Mad_Vlada i von_Starhemberga:
Da li duša svakom novom reinkarnacijom postaje bolja?
Ako je tako i svijet bi trebao postati bolji, no da li je ?
Isto tako, zašto se svi onda kolektivno ne samoubijemo pa da nam svima u novom životu bude bolje?
Da li nas saznanje da imamo bezbroj prilika da se iskupimo ne ulijeni u nastojanju da radimo na sebi?
Da li su duše koje se prvi puta inkarniraju bolje ili lošije od kasnijih reinkarnacija?

Ne, to nema veze sa svijetom, duše su tu, vezane za materijalno jer se nisu spremne vratiti na izvor. Samoubojstvom se postiže samo suprotan učinak, on je gotovo jednak ubojstvu. To nije shortcut to heaven

Da li to znači da u materijalnom svijetu ne odrađuju neku kaznu ili pokoru nego traže put do Boga pa pri tom čine greške (ali ne grijehe)?

Htio sam zapravo reći da se promjene u smislu poboljšanja ne odnose na materijalni svijet, jer je on privremen, neavršen, propadljiv, time nebitan. Koncept grijeha (a svašta se stavlja pod taj nazivnik) nije baš nešto što smatram relevantnim, ali vjerujem da duša prolazi kroz proces prošišćenja u vidu sistema pogrešaka i ponovnih pokušaja. Već sam boravak u materijalnoj formi za dušu je vid kazne, zato se ona i nastoji uzdići iz tog stanja...

Da li duša "nastaje" prvom inkarnacijom ili je postojala i prije ?

Duša ne nastaje inkarnacijom, a kad nastaje, sigurno nije odredivo u našem poimanju vremena...

von_Starhemberg wrote:Duša ne nastaje inkarnacijom, a kad nastaje, sigurno nije odredivo u našem poimanju vremena...

Tako je... duša /naša osobnost/ je nastala u vječnim duhovnim svjetovima i odonda je otpala...

Trinity wrote:Dakle, kazna može biti različita. Koje su te druge forme odvojenosti od Boga?
 

Četiri donja nebesa /svjetovi skoro savršenih duša i anđela/,podnebesja ili svjetovi veoma palih anđela,demona,duhova....

Ako i otpati, odradi sve grijehe , svejedno može "nestati" ?.

Da...zbog velike mržnje prema Bogu...kao Bog je "kriv" za njihovu prošlost....

Onda je nebitno što si kršćanin? Do Boga se može i drugim putem?

Da...spoznavanjem univerzalnih etičkih načela i razumijevanjem ljubavi...ide se daleko...a tada se i Krist bolje spoznaje. Krist je bitan...čak i u višim nebesima pada...njegova spasiteljska uloga nije samo zemaljska.

 
E sad si nešto razmišljam, ako su duše tu da odrađuju kaznu pa nas strefe razne patnje, ima li smisla nekome olakšavati život? Zašto npr. liječiti bolesne? Što više duša pati, prije će odraditi svoju kaznu?

Rekao bih da je pakao mjesto namjenjeno za isključivu patnju, i iako i na zemlji ma teških formi ptanje...zemlja je ipak mjesto gdje duša mora patiti za mudrošću i vrlinom,prosvjetljenjem... a pomagati ima smisla drugima koji imaju zdravstvene i ekonomske probleme ukoliko uz to imaju vrlinske težnje.

von_Starhemberg wrote:

Trinity wrote:

von_Starhemberg wrote:

Trinity wrote:

von_Starhemberg wrote:

Trinity wrote:Za svu trojicu, Slapa, Mad_Vlada i von_Starhemberga:
Da li duša svakom novom reinkarnacijom postaje bolja?
Ako je tako i svijet bi trebao postati bolji, no da li je ?
Isto tako, zašto se svi onda kolektivno ne samoubijemo pa da nam svima u novom životu bude bolje?
Da li nas saznanje da imamo bezbroj prilika da se iskupimo ne ulijeni u nastojanju da radimo na sebi?
Da li su duše koje se prvi puta inkarniraju bolje ili lošije od kasnijih reinkarnacija?

Ne, to nema veze sa svijetom, duše su tu, vezane za materijalno jer se nisu spremne vratiti na izvor. Samoubojstvom se postiže samo suprotan učinak, on je gotovo jednak ubojstvu. To nije shortcut to heaven

Da li to znači da u materijalnom svijetu ne odrađuju neku kaznu ili pokoru nego traže put do Boga pa pri tom čine greške (ali ne grijehe)?

Htio sam zapravo reći da se promjene u smislu poboljšanja ne odnose na materijalni svijet, jer je on privremen, neavršen, propadljiv, time nebitan. Koncept grijeha (a svašta se stavlja pod taj nazivnik) nije baš nešto što smatram relevantnim, ali vjerujem da duša prolazi kroz proces prošišćenja u vidu sistema pogrešaka i ponovnih pokušaja. Već sam boravak u materijalnoj formi za dušu je vid kazne, zato se ona i nastoji uzdići iz tog stanja...

Da li duša "nastaje" prvom inkarnacijom ili je postojala i prije ?

Duša ne nastaje inkarnacijom, a kad nastaje, sigurno nije odredivo u našem poimanju vremena...

Ugl, ne nastaje kad započinje neki ljudski život, to me zanimalo...
Da li je bitno da li se uspije uzdići ili samo nastojanje da se uzdigne ?

Slap wrote:Četiri donja nebesa /svjetovi skoro savršenih duša i anđela/,podnebesja ili svjetovi veoma palih anđela,demona,duhova....

Meni je to malo too much, ali idemo dalje...
Svi ti svjetovi egzistiraju zasebno ili se međusobno isprepliću?

Da...zbog velike mržnje prema Bogu...kao Bog je "kriv" za njihovu prošlost....

Sve otplati i svejedno je tako kažnjena ? 
Ima li u tom tvom konceptu mjesta praštanju i milosrđu?

Da...spoznavanjem univerzalnih etičkih načela i razumijevanjem ljubavi...ide se daleko...a tada se i Krist bolje spoznaje. Krist je bitan...čak i u višim nebesima pada...njegova spasiteljska uloga nije samo zemaljska.

Znači, do Boga se dolazi spoznajom, ne objavom. Može li priprost, neuk čovjek spoznati Boga?

Rekao bih da je pakao mjesto namjenjeno za isključivu patnju, i iako i na zemlji ma teških formi ptanje...zemlja je ipak mjesto gdje duša mora patiti za mudrošću i vrlinom,prosvjetljenjem... a pomagati ima smisla drugima koji imaju zdravstvene i ekonomske probleme ukoliko uz to imaju vrlinske težnje.

Ima pakla? I to je nekakvo mjesto?Kakvo?
Drugim riječima, nema smisla pomagati svima ?

Trinity wrote:Sve otplati i svejedno je tako kažnjena ? 

Poslije zatvora lopov i dalje može ostati lopov...dakle sam sebe kažnjava...

Ima li u tom tvom konceptu mjesta praštanju i milosrđu?

Ima...kad duša shvati svoje greške i prestane mrziti Boga.

Znači, do Boga se dolazi spoznajom, ne objavom. Može li priprost, neuk čovjek spoznati Boga?

I Objava se može spoznati...ili odbaciti...

Ima pakla? I to je nekakvo mjesto?Kakvo?

Mjesto gdje se glada  film vlastitih djela i gdje se doživljava  patnja onih  kojima smo nanijeli zlo. To  ima smisla..sve drugo je teška pizdarija.

Drugim riječima, nema smisla pomagati svima ?

Tako je...

Slap wrote:Ima...kad duša shvati svoje greške i prestane mrziti Boga.

Hmm...lako je praštati i biti milosrdan prema "dobrima"...

Ovo ponavljam, s razlogom :

Trinity wrote:Može li priprost, neuk čovjek spoznati Boga?

Slap wrote:Mjesto gdje se glada  film vlastitih djela i gdje se doživljava  patnja onih  kojima smo nanijeli zlo. To  ima smisla..sve drugo je teška pizdarija.

Mjesto kažeš ? To mi jedino sporno. Više bih rekla da je to stanje duše kad uvidi (toliko snažno da ne mora sama sve to doživjeti)sve  zlo koje je nanijela drugima, pa i sebi samoj. Ne treba nam većeg pakla.
Potpuno se slažem i sa ovim zadnje rečenim.

Tako je...

Da, to kažu i psiholozi...
Čak je i sam Isus to rekao, ali ne mogu sad naći taj citat. Nezgodne su te e-knjige, morat ću voditi bilješke da se kasnije znam snaći...

Trinity wrote:Hmm...lako je praštati i biti milosrdan prema "dobrima"... 

Ne razumiješ moje pisanje o tome. To ti je kao slučaj sa samoubicama. Gdje prestaje spašavanje samoubice? Pa ne možeš čovjeka nevinog zatvoriti u zatvor i staviti u luđačku košulju samo zato što je otvoreno i pri zdravoj pameti rekao da će se ubiti ili  ne možeš za njim non stop hodati da bi to spriječio....jednostavno rečeš-pa ubi se ako si odlučio. Tu prestaje spasilačko milosrđe kao što i Bog prestaje duši davati svoj život ako ga ona mrzi io ne želi vječnost u Njemu.  To teško razumijeti? Izluđuješ me majke mi...

Mjesto kažeš ? To mi jedino sporno.  

Pakao je i stanje i "mjesto" gdje nema suživota sa drugim dušama...ona je sama na svojoj frekvenciji i suočava se sa svojim grijesima.

Slap wrote:Ne razumiješ moje pisanje o tome. To ti je kao slučaj sa samoubicama. Gdje prestaje spašavanje samoubice? Pa ne možeš čovjeka nevinog zatvoriti u zatvor i staviti u luđačku košulju samo zato što je otvoreno i pri zdravoj pameti rekao da će se ubiti ili  ne možeš za njim non stop hodati da bi to spriječio....jednostavno rečeš-pa ubi se ako si odlučio. Tu prestaje spasilačko milosrđe kao što i Bog prestaje duši davati svoj život ako ga ona mrzi io ne želi vječnost u Njemu.  To teško razumijeti? Izluđuješ me majke mi..

Ali zašto mora sve otpatiti , a pouku tako i tako nije naučila ?Mislim, takvu dušu možeš staviti na vječne muke, neće biti pomaka...A Bog valjda zna ishod svakoga od nas ? Zašto da gubi vrijeme s takvim dušama ?

Slap wrote:Pakao je i stanje i "mjesto" gdje nema suživota sa drugim dušama...ona je sama na svojoj frekvenciji i suočava se sa svojim grijesima.

Jel' to hoćeš reći da su inače duše u "društvu" ?

Trinityi.. wrote:
Ali zašto mora sve otpatiti , a pouku tako i tako nije naučila ? 

Ako sam napisao da duša vidi što je učinila i da iskušava patnju koju je imala druga duša koju je mučila onda sam ukazao na sve argumente poučne lekcije kada je griješna duša spoznala što je učinila. To što je duša spoznala da je griješila nije garancija da će se pokajati... ono prkosno "jesam i opet ću"...