Asylum

Nemoj se žaliti...
Ne žali se na nered nakon zabave, jer to znači da imaš prijatelje...
Ne žali se na plaćanje poreza jer to znači da imaš posao...
Ne žali se na travnjak koji moraš kositi, jer to znači da imaš dom...
Ne žali se što su ti hlače preuske, jer to znači da imaš dovoljno za jesti...
Ne žali se na hrpu odjeće za pranje, jer to znači da ti imaš obitelj...
Ne žali se na budilicu koja se jutros oglasila, jer to znači da živiš...
(Nepoznat autor)

Dobro jutro!

(Iv 14,1-16)


U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.«

Moramo slušati dijete koje smo nekada bili, dijete koje još uvijek postoji u nama. 
To dijete razumije magične trenutke. 
Možemo ugušiti njegove vapaje, ali ne možemo utišati njegov glas. 
Dijete koje smo nekada bili je još uvijek tu. Blago djeci, jer njihovo je kraljevstvo nebesko. 
Ako se ne preporodimo ako ne možemo naučiti gledati na život s nevinošću i entuzijazmom djetinjstva nema smisla nastaviti živjeti.


~ Paulo Coelho

“Ne obazirite se na ‘hejtere’… 
Oni su samo ljuti jer je istina koju govorite u suprotnosti s laži koju oni žive.”


Dr. Steve Maraboli

Ljubičasta jutra

U IME TVOJE, GOSPODINE
EFA RIJEČI, 27. 4.


(Iv 14,13-14)


Reče Isus svojim učenicima: »Što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.«




Nisam još sreo osobu od značaja za ljudsko društvo, liječnika, duhovnika, pravnika i sl. koji bi mi rekao da kad god ga zatrebam, budem dosadno uporan ili čak drzak, da kucam u nevrijeme, da mu dosađujem iako nemam čime platiti, da vičem za njim ulicom iz svega glasa i da ga se potrudim dotaknuti kad bi ma za takav prijestup i cijelo društvo kamenovalo. A Isus je upravo takve recepte dao onima koji su ga slušali i tim tehnikama uči nas molitvi. Tako govori prispodoba o dosadnoj udovici, o susjedu koji usred noći dolazi po kruh, o ženi koja krvari i dotiče ga se ili o majci koja moli za ozdravljenje svoga djeteta, a Isus je uspoređuje sa psićem kom pripadaju tek mrvice sa stola. Zatražiti nešto od Isusa u njegovo ime, to je pak vrhunac ovog niza i pouka o molitvi.  


U tim poukama vidimo život običnih ljudi i Očevu potrebu da se upravo u takvim životima proslavi. Naše molitve pred Bogom trebamo izgovoriti onako kako ih i doživljavamo, bez maski, bez lijepih dopisa, u barokno nakićenim formulama ili jezikom visoke teološke misli. Isus traži našu upornost i golu iskrenost, ne poradi sebe, već poradi nas, ne bismo li i sami vidjeli koliko nam je zapravo stalo do milosti koju molimo. Toj iskrenosti i upornosti treba nadodati samo još jedno: U ime tvoje, Gospodine, ja te molim…


Pripremio: br. Marinko Klaić

[ANĐEO ZAHVALNOSTI]


Anđeo zahvalnosti želi u tvoj život unijeti jedan novi okus. Da gledaš očima zahvalnosti. Zahvalan si tada za jutro i što si ustao zdrav. Zahvalan si za dah koji te prožima. Zahvalan si za dobre darove prirode kojem možeš uživati za doručak. Živiš svjesnije.


Zahvalnosti širi tvoje srce i čini ga radosnim. Ne tražiš stvari koje bi te mogle naljutiti. Ne započinješ jutro srdit zato što je vrijeme loše. Nisi odmah frustriran jer ti je iskipjelo mlijeko. Ima ljudi koji i sami sebi otežavaju život jer vide samo ono negativno.


Anđeo zahvalnosti želi te naučiti ispravno i svjesno razmišljati. Sa zahvalnošću možeš shvatiti što ti je sve u životu dano. Postaješ zahvalan za svoje roditelje koji su ti darovali život. Postaješ im zahvalan i za rane i povrede koje su ti nanesene.


Anđeo zahvalnosti želi ti otvoriti oči za to da te čitavog života prati Božji anđeo. Uz anđela zahvalnosti nećeš više nesvjesno prolaziti stvorenim svijetom nego razmišljajući i zahvaljujući. Tko zahvalno gleda na svoj život, miri se s onim što mu se događa. Prestaje se buniti protiv sebe i svoje sudbine.


Zamoli svog anđela zahvalnosti da te nauči zahvaljivati za ljude s kojima živiš. Često puta u molitvi molimo da se drugi promijeni, da postanu onakvi kakve mi želimo da budu. No, kad zahvaljujemo za drugog čovjeka bezuvjetno ga prihvaćamo. Ljudi često primijete kad za njih zahvaljujemo. 


Zahvaljivanje zrači pozitivnom afirmacijom uslijed koje se drugi osjeća bezuvjetno prihvaćenima i kad osjeti da nema tog nesvjesnog zahtjeva za promjenom drugi se sam mijenja.


Zato zamoli svoga anđela zahvalnosti za čudo da se ljudi po tvojoj zahvalnosti osjete bezuvjetno voljenima i u toj ljubavi ozdrave.


 Anselm Grün

Blagoslov


Neka su blagoslovljeni tvoji dani i otkucaji srca, 
svaki uzdah pluća neka bude tiha molitva, 
a svaki novi susret s drugim očima 
najljepša pjesma na slavu Boga Oca.


ODMOR DUŠE - fra Zvonko Benković

Često tražimo od Boga znak, da nam samo na tren pokaže koji je put ispravan, što nam je činiti i bilo bi nam mnogo lakše. Odmah bismo dobili snagu i elan. 
Ali možda ti Bog neće i ne želi dati konkretan znak kakav ti želiš. 
I što ćeš tada? 
Sjediti i čekati da ti život prođe jer ti ne znaš što bi sa životom jer ti Bog nije dao nikakav znak?


Poznata nam je svima ona rečenica kad uspoređuju vjeru s padobranom. Padobran se otvori tek kada čovjek skoči. Tako je ponekad i u životu. 
Moraš skočiti. 
Moraš se odvažiti. 
Započeti. Pokušati. 
Ako vjeruješ da je Bog uz tebe, ako si u intimnom odnosu srca s Njim, što ti može biti? 
Skoči, a onda je na Bogu da otvori svoj padobran ljubavi i da te štiti i usmjerava.
Inače ćeš ostati stajati nezadovoljan u mjestu kriveći i Boga i druge zašto ti je tako u životu. 


Tako ti je jer si ti tako odabrao.
Sputao te strah, sputalo te mišljenje ljudi, sputali te obziri, sputalo te "šta će 'ko reć", sputalo te nesamopouzdanje, grijeh, loš odgoj, sputale te krive slike Boga u tvojoj glavi... 
I je li to razlog da stojiš u mjestu i oplakuješ svoj život? 
Je li to razlog da se ne trgneš i ne započneš napokon živjeti? 


Naravno da nije. 
Čovjek uči i mijenja se dok je živ. 
Pred tobom su život i Život. 
Koje li ljepote znati da kad završi život započinje Život. 
Odvaži se. 
Kreni. 
Skoči i dopusti Njemu da pokaže izoblje ljubavi kojom te ljubi. 


fra Marin Karačić


Za mb