Asylum

Vrijeme će sve otkriti... Svaku riječ i svaki postupak.
Vrijeme će prije ili kasnije skinuti masku s lica ljudi i veo s tvojih očiju.
I pokazat će istinu... Bez uljepšavanja, potpuno golu, nesavršenu.
Onakvu kakva treba biti.
I shvatit ćeš da nema ništa loše u povjerenju, ali je pogrešno iznevjeriti povjerenje.
I shvatit ćeš da vjerovati nije ništa loše, a zlo je ubijati vjeru u čovjeku.
I shvatit ćeš da treba biti budniji, pažljiviji, jer ne vole svi koji govore o ljubavi.
I neće ti svatko koga smatraš prijateljem pružiti iskreno prijateljstvo.
Često ljudi igraju samo za vlastiti profit, pod vlastitim uvjetima.
Često, kad im je zgodno, kad više nisi potreban, nestanu jer su već dobili sve što su mogli dobiti.
Vrijeme će sve otkriti i sve posložiti, zato budite zahvalni onima koji su uvijek tu, bez obzira na situaciju, tu su da obrišu tvoje suze, uživaju u tvome sjaju i dive se ljepoti zajedno s vama.


Sa stranice patera Horvata

Dok je piton je davio kraljevsku kobru ona ga je ugrizla.
Obje su zmije uginule, jedna od gušenja, a druga od ugriza.
Na žalost tako i mi ljudi često uništavamo jedni druge. Prijateljstva prestaju, veze prestaju, a obitelji su desetkovane jer se često inatimo, osvećujemo i svim silama želimo pokazati da smo mi u pravu pa čak i kad nismo.
Neki ljudi se guše u svom superiornom egu, drugi se truju ogovaranjem, treći ljubomorom, četvrti prijevarom… i tako dok ne uništimo jedni druge.
Odaberite ljubav, suosjećanje, odanost i poštenje i nećete pogriješiti.
Mislimo jedni na druge…

Stjepan Ivan Horvat

"Words of silence are very rare words that cannot be found in any book, that remain stuck in the chest for a long time, that sometimes slide down to the throat but do not reach the mouth.
The words of silence are not meant to be heard with the ears...
The words of silence are whispered with small gestures and still mimed, read with closed eyes, listened with the heart, kept deep inside, in the sweetness of emotions."

(Lk 16,19-31)


„Bijaše neki bogataš“, tako počinje današnje Evanđelje. A ja ovako započinjem: „Postoji jedan bogataš“. Kako se obogatio? Kaže se da se pošten čovjek nikad ne obogati. I svakako je tako. Prema Evanđelju, tko gomila novac samo za sebe nije pošten.
Zašto je nepošten čovjek koji gomila novac samo za sebe? Nehranjenje gladnoga je čin velikog nepoštenja. Kako netko može podnositi svakodnevno gledati nekog siromaha, a da se ne zaustavi nahraniti ga? Riječ Božja ne osuđuje bogatstvo, nego nemilosrdno osuđuje bogataša koje ne otvara radna mjesta, bogataša koji iskorištava radnike, bogataša koji svaki dan ide jesti u restoran, a odbija nekoj obitelji dati 50 eura kako bi mogli jesti dva dana.
Bogataša koji posjeduje mnogo stanova, a nekoj siromašnoj obitelji naplaćuje visoku najamninu. To je nepoštenje.
  Bogataš koji umre bez samilosti i konkretnog milosrđa prema Lazaru, kad se, nakon smrti, pojavi pred Sucem, čut će njegov glas koji će mu bez Milosti reći: „Odlazi, proklet od Oca moga, u vječni oganj pripravljen za nepoštene bogataše“.
Vrijeme Korizme je vrijeme obraćenja. Od škrtosti Gospodin nas poziva na dijeljenje. Od ravnodušnosti prema siromasima na velikodušno dijeljenje. Ako, prolazeći pokraj siromaha, nemaš baš ništa za dati mu, daj mu barem osmijeh ili ga pomiluj, ali ne izdaleka. Sveti Frane je zagrlio gubavca čije se lice preobrazilo u Isusovo lice. 


AMEN. AMEN.




(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja)

BOG IMA SASVIM DRUKČIJE OKO
EFA RIJEČI, 2. 3.


(Lk 15,11-14.16-19)


Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Došavši k sebi reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'«




U krugu carinika i grešnika, u krugu onih kojima nije mjesto u hramu kraj učitelja, u krugu prijestupnika koji su se onečistili i učinili sebe nedostojnima spasenja, barem prema zakonu i propisima onoga vremena, Isus sjeda i govori prispodobu o svom Ocu. 


- Kakav je tvoj Otac, o kom često govoriš, što o nama misli?
- Moj je otac kao… Čovjek neki imao dva sina…


Kako je lijepo razmatrati ovaj odlomak i pronaći se u jednoj od uloga u prispodobi. Najčešće se vidimo u lozi mlađega rasipnog sina jer uglavnom svi imamo iskustvo odlaska, barem na tren. I doista, nije mi jasno kako smo kao vjernici uspjeli svesti lik Boga Oca na strogo oko starca u trokutu koje gleda i vidi sve, a ponajviše ono što u meni ne valja. Čudno je i to da me je upravo ono što u meni ne valja dovelo i pokrenulo natrag u Očev zagrljaj, bezbroj puta. U Vazmenom hvalospjevu pjevamo: O, sretne li krivice, koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja!


Dragi ljudi, naš Otac ima sasvim drukčije oko i neprestano izviruje u daljinu i gleda dokle smo stigli, jesmo li uopće krenuli… To je Isusova slika Boga Oca, druga nam ne treba. 


Pripremio: br. Marinko Klaić