Rat u Ukraini - ozbiljna(moja) tema

Situacija vezana uz Ukrajinu postaje sve napetija, naročito otkad se počelo sve otvorenije pričati o mogućnosti slanja zapadne vojske u Ukrajinu, te je sad, očekivano, tema razgovora i sve šireg spektra aktera koji nisu nužno direktno vezani uz politiku i vojsku, ali svejedno imaju društveni utjecaj. I upravo iz ovog prostora stižu stavovi koje se može nazvati "stvarnijima" od beskonačno ponavljanih tvrdnji o tome kako će Ukrajina potisnuti Rusiju samo ako bude dobila dovoljno naoružanja ili pak o tome kako se Rusija nalazi "na rubu propasti". Danas, u trećoj godini rata, postaje sve očiglednije da je Ukrajina ta koja se nalazi na rubu, a njeni saveznici poprilično panično i kaotično tragaju za rješenjem.



Komentari u tom širem spektru aktera pak napominju kako planovi koji se nude nisu promišljeni te možda vode i u još puno goru situaciju. Jedan od onih koji na to upozoravaju je i David Sacks, istaknuti investitor u tehnološkom sektoru. U intervjuu, koji je objavljen na X-u, Sacks argumentira kako su pokušaji Washingtona da oslabi Rusiju imali posve suprotan učinak te su je zapravo osnažili. "Ovo se Bidenu snažno vratilo u lice", rekao je. "Učinili smo rusku vojsku snažnijom, većom no što je bila. Ruska vojska danas proizvodi više oružje, ruska industrijska baza je zahuktana. Nadalje, sad su iskusniji u borbi, naročito protiv zapadnog naoružanja", rekao je.



S njegovim komentarom složio se i vlasnik platforme gdje je intervju objavljen, Elon Musk, ističući: "Nažalost ovo je točno".



Sacks također ističe kako je Biden "stvorio" puno snažniju rusku vojsku dok su se u isto vrijeme američke vojne zalihe smanjile. Nadalje, sankcije su se također pokazale kao poprilično pogrešna kalkulacija Bidenove administracije jer ruska ekonomija nije doživjela slom, kao što se uporno tvrdilo da hoće, štoviše, ruska ekonomija se stabilizirala i ide joj poprilično dobro, ponajviše zahvaljujući jačanjem trgovinskih odnosa s velikim silama istoka kao što su Indija i Kina. Došlo je do toga da ruska ekonomija danas raste brže od svih G7 ekonomija. "Ruska ekonomija je procvjetala, a naši europski saveznici su ti čije su ekonomije zdrobile sankcije", rekao je Sacks.

David Sacks

Njegov komentar, odnosno kritika Bidenove administracije, zanimljiva je i iz perspektive širih izazova s kojima se demokrati suočavaju u izbornoj godini. Već sada Biden nije u dobroj poziciji što se anketa tiče, a ostatak godine do izbora u studenom mogao bi mu donijeti još dosta neugodnih situacija koje će dodatno oslabiti njegov položaj. Upravo Ukrajina mogla bi biti odlučujući faktor koji će odrediti predsjedničke izbore.

"Biden je rekao da će SAD pomoći Ukrajincima koji pate, no stav Washingtona da će se boriti preko posrednika, odnosno do posljednjeg Ukrajinca, odveo je u humanitarnu katastrofu", poručio je Sacks.

Ovo je inače drugi put u kraćem roku da se s njim složio Elon Musk. Prvi put je bilo ranije ovog mjeseca kad je Sacks rekao da se NATO suočio s egzistencijalnom krizom nakon raspada SSSR-a te je tada krenuo u misiju širenja kako bi popunio taj vakuum.

Komentari kakve iznosi Sacks mogli bi postati sve aktualniji u prostoru izvan mainstream medija i politike, a to je prostor koji "dohvaća" velik broj ljudi, uključujući Amerikance s pravom glasa. Do kraja godine moglo bi se uvelike iskristalizirati da bi glas za Donalda Trumpa mogao biti - što god mislili o Trumpu - "glas za mir" (barem što se tiče rata u Ukrajini). S druge strane glas za Joea Bidena možda je glas za još puno veći rat, za nešto što je teško čak i zamisliti, iako svakim danom sve manje. Dovoljno je bilo poslušati Bidenov govor o stanju unije prije nekoliko dana. Biden, kojem kao da se iznenada ponovno vratila energija za koju se činilo da je više nema, održao je govor koji je kao nešto iz hladnoratovskih udžbenika. Trenutačnu situaciju predstavio je kao egzistencijalnu i ideološku borbu između slobode i neslobode, demokracije i autoritarnih režima, uz pretpostavku da će na kraju sukoba ostati samo jedan. Iako to ne spominje eksplicitno, takav stav može se tretirati kao uvertira u novi svjetski rat jer jednostavno ne ostavlja dovoljno prostora za mir. Zapravo Biden mir prikazuje kao najopasniji ishod jer bi isti mogao predstavljati pobjedu Rusije.

I to je upravo ono o čemu govore Sacks i drugi - Amerika je svojim politikama dovela Rusiju zaista u situaciju da grabi prema pobjedi, u toj mjeri da je Moskva danas ta koja će sve teže i teže prihvaćati bilo kakve pregovore. U prijevodu: Ukrajini sad prijeti situacija potpunog nestanka, a to do nedavno još ipak nije bio slučaj. Nije izgledalo da je Rusija voljna ići tako daleko, ali čini se da je to vrijeme prošlo.

Trenutna dinamika bojišnice nema samo jedan uzrok - dinamika je uglavnom ukorijenjena u odlukama koje su donijete od jeseni 2022. kada je Rusija mobilizirala svoju ratnu ekonomiju, a Zapad nije dok Ukrajina nije mogla ni da je htjela.

Kada je Rusija izgradila mrežu obrambenih utvrda dugu stotinama kilometara i duboku više slojeva, Ukrajina nije. Rusija je od svojih partnera, uključujući Iran i Sjevernu Koreju, navodno dobila više od milijun (prema nekim procjenama tri milijuna) topničkih granata i tisuće dronova. Zapad tome nije mogao parirati, jer je već došao do dna sličnih resursa. Moskva se jako potrudila obnoviti osoblje i popuniti svoje snage, dok se Ukrajina tek treba u potpunosti mobilizirati (pitanje je hoće li i bi li to uopće bilo izvedivo u ovoj fazi rata).

Bez porasta zapadne vojne pomoći i velikih promjena u strategiji Kijeva, položaj Ukrajine na bojnom polju nastavit će se pogoršavati sve dok ne dosegne prekretnicu, vjerojatno do ovog ljeta. Na sadašnjem kursu, u kojem ukrajinske potrebe za streljivom i ljudstvom nisu zadovoljene, ukrajinske jedinice će vjerojatno posustati, čineći ruski proboj izrazitom mogućnošću.

Rusija je imala niz neuspjeha koje Kremlj nije htio priznati, barem ne javno, ali su iz njih dosta naučili. Teško su stradali inicijalno kod Kijeva. Dogodio im se raspad linija u Harkovu, a kasnije su morali napustiti i Herson. No, sve to su udarci koji se sad već čine davni. Ruska vojska se adaptirala, brzo učeći iz svih situacija, a rusko političko vodstvo izabralo je ratnu ekonomiju kao sredstvo pobjede u ratu, ali i revitalizacije samog gospodarstva. Dramatično su povećali vojnu potrošnju i to se osjeća. To je sad već nešto što Ukrajina i Zapad ne mogu nadoknaditi preko noći.

Kako to obično u ratovima biva, podcjenjivanje neprijatelja je loša i opasna taktika, a Zapad je od prvog dana agresivno podcjenjivao ruske borbene sposobnosti tvrdeći da je riječ o lošoj i razjedinjenoj vojsci koja se oslanja na staru sovjetsku opremu. Dogodilo se suprotno - ruska vojska se sve više oslanja na nova oružja, a nisu zabilježeni ni neki veći nemiri, kako u vojsci tako i u ruskoj javnosti. Zapravo najopasnija pobuna po Rusiju bila je ona Jevgenija Prigožina, ali takve opasnosti više nema kao ni samog Prigožina (a i drugi kritičari su ili zatvoreni ili mrtvi).

Rusija je bila u dosta dubokoj krizi na početku rata, krizi koju njihovi pristaše nikako nisu mogli priznati. Danas se situacija okreće i već se okrenula - Kijev je sad u sve dubljoj krizi i za razliku od Rusije ne mogu se izvući, svakako ne sami kao što je učinila Rusija zaokretom prema ratnoj ekonomiji. To pak znači da ako ih Zapad ne bude spašavao, odnosno prije svega Amerika, teško da Ukrajina može još dugo pružati otpor.

Papa Franjo je dosta razborito poručio da bi trebalo pokazati "hrabrost bijele zastave". U prijevodu Ukrajini se sugerira da tom bijelom zastavom sad spase sebe i svoj narod od puno teže sudbine. Iz Kijeva su to odmah oštro odbacili tvrdeći kako će živjeti i umirati samo pod plavo-žutim barjakom. To je njihovo pravo, ali kako se rat bude nastavljao biti će više smrti, a manje života i u jednom trenutku će se pronaći i bijele zastave iako tad možda već bude prekasno za spašavanje same nacije.

Ukrajinskom vrhu bi vrijedilo poslušati što pričaju ljudi kao što su David Sacks i drugi. Kijev sad ovisi o Bidenovoj pobjedi, a američki narod ne želi rat - Trumpu je dovoljno da do zime ponavlja da je on izbor mira, a Biden izbor rata, i vratit će se u Bijelu kuću s lakoćom. Tad aktualnoj vlasti u Kijevu možda bude žao što nisu bijele zastave uzeli barem u razmatranje dok su kontrolirali još uvijek velik dio zemlje. Jer ono što moraju znati je da prekid američke pomoći sigurno znači i prekid europske. Macronu koji najavljuje slanje trupa na istočni front ne bi trebali vjerovati jer riječ je o istom čovjeku koji je NATO nazivao "kliničkim mrtvacem" dok je Trump bio na vlasti. Europska retorika ima svoju agendu, ali neće zamijeniti vrlo konkretnu američku pomoć. Nadalje, Europa neće i ne želi prijeći na ratnu ekonomiju dok Rusija čini to sve temeljitije, a veliki dodatni koraci u tom smislu sigurno su u pripremi već dan nakon Putinove očekivane, zapravo protokolarne pobjede na predsjedničkim izborima koji se održavaju ovog vikenda.