Rat u Ukraini - ozbiljna(moja) tema

Nakon toga, sljedeća faza je uvlačenje Bjelorusije u rat. Napad s 50 000-100 000 sa sjevera iz smjera Bjelorusije prema Kijevu ili prema Harkivu. Još 50 000 dovući s granice s Kinom i Mongolijom za ofenzivu prema Odesi i Moldaviji. Do Božića Ukrajina mora biti cici krep, a Njemačka i UK bez plina i nafte.

Treba neki false flag operation napad na civile u Moskvi i Sankt Peterburgu, 10-20 000 mrtvih. Kemijski napad.

Putin je kukavički kalkulantski pizdun. Njegov najveći domet je kovanje urota i besprizorna korupcija.

veber wrote:

melkior wrote:Upravo u tome i jest poenta. Velika većina Rusa ne misli da Rusija vodi obrambeni rat. Trebao bi Putin organizirati false flag operation na ruskom teritoriju, recimo u Moskvi ili Sankt Peterburgu pa da običnim Rusima dođe do živoga da im je napadnuta zemlja. A onda slijedi masovna mobilizacija i paljenje onih 10 500 tenkova koji su im ostali na lageru.

Drugo, Ukrajina ne može biti poražena dok god Zapad spremno dostavlja sve što joj je potrebno. Rusija treba snažnije raspaliti po ključnoj ukrajinskoj energetskoj infrastrukturi, po naftovodima, plinovodima, treba diverzijom presjeći optičke kablove za internet na dnu Atlantskog oceana. I treba uništiti sve ukrajinske silose žita.

Treba uništiti ve mostove na Dnjepru koji povezuju istočnu i zapadnu Ukrajinu.

I definitivno treba Bjelorusiju uvući u rat, pokrenuti novi pravac napada na Ukrajinu sa sjevera, pa prema Harkivu ili prema Kijevu. Barem nekih 50-100 000 vojnika.

još jedan.
branireljska vojna je kada se braniš ne kada odeš susjed ukrast kravu, friđ ili mikrovalnu.
kada dobijete popičkitis onda cvilite.

a moćni forumski ratnici nahitavaju se s divizijama.

jel ti znaš majmune koliko treba dnevno hrane za diviziju?
pa koliko jedu, moraju posrat.
znaš li koliko goriva treba ta "vojska"

naravno da ne znaš, ali vidimo koliko je još srbalja ostalo u hrvatskoj.
samo plazite ispos kamenja.
a svi se uhljebili u odvjetničkim vodama.

nije niti čudno da ženska napustila.
pičkica ko i rusi.

Baš čitam neki dan kako će zbog mobilzacije Ruskoj vojsci trebati daleko više hrane. Država to misli riješiti tako da uzme od civilnog stanovništva. Ide poskupljenje hrane, za ionako siromašnog ruskog čovjeka. A ide i nestašica.

Charles III wrote:Zelenski je govorio na summitu G7. Glavne teze:
Rusija je samo od Irana naručila 2400 komada "Šahida".
Rusiju treba potpuno izolirati i kazniti zbog "referenduma" i aneksije ukrajinskog teritorija.
Ukrajina ne planira vojne akcije protiv Bjelorusije.
Danas nemamo priliku za diplomaciju, jer lider Rusije vjeruje samo u teror.
Predsjednik Ukrajine također je predložio postavljanje mirovnih snaga na granicu Ukrajine s Bjelorusijom.

Zelenskog treba ubiti a Kijev pretvoriti u pepeo i prah.

melkior wrote:

veber wrote:

melkior wrote:Upravo u tome i jest poenta. Velika većina Rusa ne misli da Rusija vodi obrambeni rat. Trebao bi Putin organizirati false flag operation na ruskom teritoriju, recimo u Moskvi ili Sankt Peterburgu pa da običnim Rusima dođe do živoga da im je napadnuta zemlja. A onda slijedi masovna mobilizacija i paljenje onih 10 500 tenkova koji su im ostali na lageru.

Drugo, Ukrajina ne može biti poražena dok god Zapad spremno dostavlja sve što joj je potrebno. Rusija treba snažnije raspaliti po ključnoj ukrajinskoj energetskoj infrastrukturi, po naftovodima, plinovodima, treba diverzijom presjeći optičke kablove za internet na dnu Atlantskog oceana. I treba uništiti sve ukrajinske silose žita.

Treba uništiti ve mostove na Dnjepru koji povezuju istočnu i zapadnu Ukrajinu.

I definitivno treba Bjelorusiju uvući u rat, pokrenuti novi pravac napada na Ukrajinu sa sjevera, pa prema Harkivu ili prema Kijevu. Barem nekih 50-100 000 vojnika.

još jedan.
branireljska vojna je kada se braniš ne kada odeš susjed ukrast kravu, friđ ili mikrovalnu.
kada dobijete popičkitis onda cvilite.

a moćni forumski ratnici nahitavaju se s divizijama.

jel ti znaš majmune koliko treba dnevno hrane za diviziju?
pa koliko jedu, moraju posrat.
znaš li koliko goriva treba ta "vojska"

naravno da ne znaš, ali vidimo koliko je još srbalja ostalo u hrvatskoj.
samo plazite ispos kamenja.
a svi se uhljebili u odvjetničkim vodama.

nije niti čudno da ženska napustila.
pičkica ko i rusi.

Imaju žita, Rusija je jedan od većih poljoprivrenih izvoznika u svijetu. A ima i ukrajinsko žito.

najveći proizvođač žita je us. u doba gladi slali "žitnici"
najveći proizvođač riže je us.
isto tako najveći nafte.

rusi sada imaju popičkitis s naftom. 
preko arabije ju prodaju van.

koliko znam 40 usd barel.

opet će se desiti kao i prije u doba regana.
nafta u bescjenje.

samo rusija nema gorbačova pa će biti popičkitis.
teži.

budeš ćmarku poslao malo plina da se ne smrzne u srmdiji?

Ruski medvjed?
glup ko kurac

Križanić, Juraj

KRIŽANIĆ, Juraj, pismo zagrebačkom biskupu B. Vinkoviću, Rim, 1. veljače 1642.



Križanić, Juraj (lat. Crisanius, tal. Crisanio), hrvatski svećenik, filozof, teolog, jezikoslovac, politički pisac, glazbeni teoretik, polihistor (Obrh kraj Ozlja, 1617. ili 1618 – Beč, 12. IX. 1683). Isusovačku gimnaziju polazio vjerojatno u Ljubljani, filozofiju učio u Grazu (1635–38), a teologiju u Bologni i Rimu, gdje je doktorirao 1642. u Grčkome kolegiju. Osim iskustava stečenih tijekom školovanja, na njegovo su intelektualno formiranje uvelike utjecala iskustva iz Hrvatske, posebice sveprisutna osmanska prijetnja, kao i nesklonost prema Nijemcima. Blizina pravoslavnih Vlaha u Žumberku, koji se nisu željeli podvrgnuti jurisdikciji bana na civilnoj i zagrebačkoga biskupa na crkvenoj razini, stvorila je kod njega uvjerenje da podijeljenost Slavena na katolike i pravoslavce slabi njihovo vjersko i nacionalno jedinstvo. Potaknut tim spoznajama zarana je počeo zagovarati ideju slavenskog jedinstva u borbi protiv Osmanlija. S tom je namjerom 1641. sastavio Promemoriju Kongregaciji za nauk vjere u Rimu, u kojoj je razradio ideju o stvaranju kulturnog jedinstva pravoslavnih i katoličkih zemalja pod vodstvom ruskoga cara. Prilikom planiranja svojega misionarskoga puta u Rusiju upoznao se s mnogobrojnim djelima zapadnih pisaca o toj zemlji. Osobito je snažan dojam na njega ostavilo djelo Moscovia (1586) isusovca A. Possevina. Nakon povratka u Hrvatsku (1642) bio je župnik u Nedelišću i Varaždinu, a 1644. ponovno se vratio u Rim. God. 1646. otišao je u Poljsku, a 1647. u Rusiju, gdje je izložio svoje ideje caru Alekseju I. Mihajloviču. Ondje se suočio s neprijateljstvom pravoslavnih teologâ prema katolicima i protestantima. Kako bi poradio na ukidanju vjerskih i kulturnih razlika, odlučio je na latinski prevesti više djela bogoslovnih pravoslavnih pisaca. Nakon povratka u Rim (1652) sastavio je djelo Opća biblioteka shizmatskih pisaca (Bibliotheca Schismaticorum Universa), u kojem je izložio potrebu dijaloga s pravoslavcima. Iz toga su razdoblja poznate njegove polemike u rimskom baroknom krugu (Juan Caramuel, A. Kircher, Lucas Holstenius), posebice one o Ilirskoj zemlji. Križanić je, naime, smatrao da pojam Ilirska zemlja obuhvaća i Kranjsku, Štajersku i Korušku, no Sveta rimska rota presudila je da Ilirsku zemlju tvore Dalmacija, Hrvatska, Slavonija i Bosna. Križanić je potom, bez papine suglasnosti, ponovno otišao u Rusiju, gdje je 1659. stupio u službu cara Alekseja, koji mu je odobrio sastavljanje općeslavenske gramatike. U sukobu cara i patrijarha Nikona, Križanić se priklonio Nikonu, pa ga je car 1661. prognao u Toboljsk u Sibiru. Ondje je napisao većinu svojih djela. Završio je spomenuto gramatičko djelo i naslovio ga Gramatično izkazanje ob ruskom jeziku. Također je napisao i svoje temeljno djelo Razgovori ob vladateljstvu, zvano Politika, u kojem je savjetovao caru kako izgraditi moćnu Rusiju koja će stati na čelo svim slavenskim narodima i pomoći im da se oslobode osmanske ili germanske vlasti. Pritom se nije zauzimao za sveslavensku državu na čelu s Rusijom, već samo za slavensku suradnju. God. 1666/67. napisao je djelo O božjoj providnosti (De Providentia Dei), u kojem je sustavno izložio svoju koncepciju povijesnih zbivanja, utemeljenih na Božjoj providnosti. Podupirući Nikonove liturgijske reforme, napisao je djelo Opovrgnuće solovčanske molbenice (Obličenie na solovečskuju čelobitnu), dok se praksi prekrštavanja katolika suprotstavio knjigom O svetom krštenju (Ob svjatom kreščenii). Jedno od posljednjih njegovih djela povijesna je rasprava Povijest Sibira (Historia de Sibiria). Nakon smrti cara Alekseja (1676) dao ga je osloboditi carev sin Fjodor III. Aleksejevič. Križanić je potom otišao u samostan dominikanaca u Vilniusu. God. 1683. pridružio se vojsci poljskoga kralja Ivana III. Sobjeskoga za osmanske opsade Beča, gdje je poginuo. Križanićeva misao vodilja bila je da svi Slaveni tvore jednu etničku obitelj. Smatrao je također da Rusija treba pomoći ostalim slavenskim narodima da se oslobode tuđinaca i dobiju opet svoje narodne vladare. U tu svrhu zauzimao se za sjedinjenje pravoslavne Moskve s katoličkim Rimom, ali ne u rimskom obredu i disciplini. Ključ jedinstva nalazio je u sjedinjenju tih dviju crkava. Križanić je, naime, moskovsku i kijevsku pravoslavnu zajednicu nazivao Crkvom, što je bila potpuno nova misao sve do Drugoga vatikanskoga koncila.
Na području glazbene teorije Križanić je napisao nekoliko djela: Glazbeni pokušaji (Asserta musicalia, 1656), o različitim aspektima teorije i povijesti glazbe, Nova glazbena otkrića (Nova inventa musica) i Nove tablice koje daju uvid u glazbu (Tabulae novae, exhibentes musicam), oboje 1657., letak Novo glazbalo za skladanje pjesama s čudesnom lakoćom (Novum instrumentum ad cantus mira facilitate componendos, 1658) te poglavlje O glazbi (De musica) u Razgovorima ob vladateljstvu. Križanić je naginjao tezi o tempiranoj udezbi, čime je očitovao bliskost s rimskim glazbenim krugovima (J. Caramuel, P. F. Valentini, G. Frescobaldi).

https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=34087

veber wrote:

melkior wrote:

veber wrote:
kaj je četnik?
još nisi pičku prebolio?

vi srbi ste fakat pičke.

Ajde Švabo odjebi, neću se ja tebi opravdavat.

kaj bi se opravdavao, koji jebeni srbizam.

još uvijek nejebitis, suze roniš, a čkapi se trpa ko i od čmrljavog.

vi srbi ste luzeri bogom dani.

Dobili ste po pički ´45.-e, dobit ćete opet, Švabo.

Melkior čitaj malo s razumijevanjem :

a 1647. u Rusiju, gdje je izložio svoje ideje caru Alekseju I. Mihajloviču. Ondje se suočio s neprijateljstvom pravoslavnih teologâ prema katolicima i protestantima.


Da ti prevedem : Moskva ne trpi nikoga osim sebe. Četnici.

To što pola ekipe na ovom forumu liječi PTSP od rata sa Srbima ne znači da zato Rusija treba i smije izgubiti rat. Puno više je na stvari od vaših psihijatrijskih dijagnoza. Da, Srbija je trebala izgubiti rat ´ 90-ih, da, Srbiju treba denacificirati, ali to ne znači da zato Rusija smije izgubiti rat.

Gnjusnu agresiju na Ukrajinu doslovno možemo nazvati – ruski pravoslavni džihad

“Slike Putinovog ludila koje ovih dana gledamo iz Ukrajine nad kojim se zgraža cijeli slobodni, demokratski svijet, uza svu analitiku, jedan “detalj” u svim analizama je izostao. To je uloga Ruske pravoslavne crkve u Putinovoj agresiji na Ukrajinu, koju negira i kao naciju i kao državu i kao – crkvu”, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.

Tri tjedna prije nego što je Putin pokrenuo svoj zločinački stroj protiv jedne međunarodno priznate, suverene države, u Kremlju, u svečanoj dvorani svetog Jurja, Vladimir Vladmirovič održao je ceremoniju u kojoj je, za posebne zasluge za “rusku stvar” i širenje ruskih interesa u svijetu, odlikovao desnu ruku ruskog patrijarha Kirila, mitropolita Hilariona, ministra vanjskih poslova Ruske pravoslavne crkve. Hilarion je odlikovan jednim od najvećih ordena koje Putin dodjeljuje, oredenom Aleksandra Nevskog.

‘Svete granice’

Pri dodjeli Ordena mitroplitu Hilarionu Putin je u govoru najavio, danas je jasno, agresiju na Ukrajinu. Obraćajući se Hilarionu, nazivajući ga ministrom vanjskih poslova pravoslavlja, Putin veli da orden dodjeljuje osobi koja “daje Rusiji primjer predanosti, osjećaja dužnosti, odlučnosti i sposobnost donošenja teških, ponekad nepredvidljivih odluka.” Kakve su to “teške i nepredvidljive odluke” o kojima je govorio Putin Hilarionu, danas, nakon tri tjedna, kristalno je jasno. Zgaziti Ukrajinu!

No puno je strašnije ono što je mitropolit Hilarion te 2. veljače u Kremlju u svom odgovoru zahvalnosti rekao Putinu, gdje ga je otvoreno pozvao da brani granice ruskog pravoslavlja. Hilarion, desna ruka ruskog patrijarha tako kaže da, premda se odjel koji on vodi naziva Ministarstvo vanjskih poslova Crkve, u ovim vremenima ono bi se zapravo trebalo zvati “Ministarstvo obrane” Ruske pravoslavne Crkve jer, citiram, “moramo braniti svete granice naše Crkve”, reče Hilarion Putinu, koje su ugrožene 2018. godine kada je carigradski patrijarh Bartolomej priznao autokefalnost Ukrajinske pravoslavne crkve i time ju odvojio od Moskve.

Potom Hilarion jasno govori Putinu što mu je činiti da bi obranio “svete granice” ruskog pravoslavlja: “Ruska Crkva je nastala prije više više od deset stoljeća u Kijevu i mi smo je naslijedili u granicama u kojima je nastala. Mi te granice nismo stvorili”, veli dalje Hilarion Putinu, one su takve i mi ih moramo braniti. Kakva glazba za Putinove uši od drugog čovjeka Ruske pravoslavne crkve koji je de facto pozvao Putina na agresiju na Ukrajinu, da se kolijevka ruskog pravoslavlja, Kijev i Ukrajina, vrati Moskvi.

Eto, rečeno učinjeno, a ruski patrijarh Kiril i mitroplolit Hilarion, umjesto da kršćanski osude Putinovo zlosilje u Ukrajini, otvaraju šampanjac.

Najava krvoprolića

Ruska pravoslavna crkva, kao i Srpska, kako se u Domovinskom ratu pokazalo u Hrvatskoj, ili nedavno Porfirijevim desantom na Crnu Goru, zapravo nisu crkve, već parapolitičke organizacije ispražnjene od Evanđelja u službi raznih Miloševića, Vucića, ili u ovom slučaju cara Putina, odnosno u službi imperijalizma ruskog i srpskog sveta.

Sam ruski patrijarh Kiril u Putinu vidi vojnog, političkog i duhovnog vođu cijelog pravoslavlja u kojem bombe i litija (molitve) idu ruku ruku, od Crne Gore do Ukrajine. U tom “Potrebno je imenovati nove crkvene patrijahe, uistinu pravoslavne a ne raskolnike i neopapiste, i to u Carigradu, Ateni i Aleksandriji.” Dakle Moskva, kroz Chaplinova usta na ključne stolice svjetskog pravoslavlja koje naziva “izdajničkim” i “raskolničkim”, kao osvetu za autokefalnost Ukrajinske crkve želi dovesti Moskvi (Putinu) odane ljude. To upravo gledamo danas u Ukrajini gdje će Putin nakon što pokori Ukrajinu, i na svjetovnu i na crkvenu stolicu postaviti svoje ljude, uz asistenciju Ruske pravoslavne crkve.

Koliko je Ruse pogodilo vraćanje autekefalnosti Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi 2018. godine, svjedoči i činjenica da je Putin nakon toga sazvao svoje Vijeće za nacionalni sigurnost i, to se zaboravlja, prije četiri godine zaprijetio da bi takav atak na rusko pravoslavlje u Ukrajini mogao završiti krvoprolićem. Tko ga je tada ozbiljno shvaćao?

Gdje će stati?

I Putin i ruski patrijarh Kiril i njegov ministra obrane, mitropolit Hilarion, zapravo, pozivaju na stari carističko – crkveni nacionalistički mit o Moskvi kao „trećem Rimu. S padom carskog Rima, a zatim i Carigrada (danas Istanbul), treći Rim je Moskva, koji nikada neće pasti, i nema više četvrtog.

Zato, od kako je Putin uhvatio uzde vlasti, po cijelom svijetu i Rusiji financirao je otvaranje preko tri tisuće župa, od Moskve do Aleksandrije, a kao osvetu aleksandrijskom patrijarhu Teotokosu zbog toga što je priznao Ukrajinsku pravoslavnu crkvu odvojenu od Moskve, na njegovom kanonskom teritoriju u Africi, osnovao je dvije eparhije (biskupije) Ruske pravoslavne crkve, a Rusa pravoslavaca u Africi ima k’o Hrvata katolika u Pakistanu.

Putinova Rusija tako se formira kao opasan teokratski imperij, koji nema nikakve veze sa Zapadom, već više naliči političkom ustroju islamskog svijeta.

Zato, slijedom iznesene argumentacije, ovu gnjusnu agresiju na Ukrajinu doslovno možemo nazvati – ruski pravoslavni džihad!

Gdje će stati?, pita se Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.

RayMabus wrote:Melkior čitaj malo s razumijevanjem :

a 1647. u Rusiju, gdje je izložio svoje ideje caru Alekseju I. Mihajloviču. Ondje se suočio s neprijateljstvom pravoslavnih teologâ prema katolicima i protestantima.


Da ti prevedem : Moskva ne trpi nikoga osim sebe. Četnici.

Gle, jebe mi se za pravoslavne popove, Rusija je prevažna zemlja i za Europu i za slavenstvo i za svijet da bi smjela izgubiti rat. Imamo problem s Turskom, Kinom i anglo-američkim imperijalizmom, a Europa ima glavu u guzici, nesposobna da zaštiti i sebe i ispuni svoju povijesnu svrhu.