Denkverbot

aben wrote:

Ni moguć, tj moguć je, ali do sa nismo vidili da traje koliko bi mi hotili, pa je unda radi toga nemoguć?

Ko let čovika. To je jednostavno nemoguće, odnosno moguće je letiti samo 20, 30 metri. 

Znanost i sa njom usko povezana tehnologija s jedne strane i društveni odnosi s druge.
Babe i žabe.

aben wrote:

Ko let čovika. To je jednostavno nemoguće, odnosno moguće je letiti samo 20, 30 metri.

Otto Lilienthal je u 19. stoljeću letio i puno dulje i to bez pomoći motora na svojim letjelicama.
Ali nebitno.
Poanta s anarhizmom je u onom što je široko intepretirano rekao Feynman, ako je praksa pokazala da je nešto nemoguće ili barem neodrživo na dulji vremenski period, onda je inzistiranje na navodnim velikim vrijednostima takvog modela društvenih odnosa jednostavno deplasirano.

Speare Shaker wrote:

aben wrote:

Jo tvrdin da familija jest društvo

Što je pogrešno, jer je društvo puno širi pojam od obitelji.
Nebitno što imaju neka slična obilježja.

A ča je to društvo? Koliko ljudi tribo imati u interakciji da bi dobi društvo?

Speare Shaker wrote:

aben wrote:

Ne razumin ča govoriš. Čini mi se da priznoješ kako anarhija i hijerarhija nisu međusobno isključive, ali ustraješ da su anarhija i društvo jesu...zbog neke temporalne odrednice..?

Dovoljan razlog.

Ok, koliko minimalno vrimena nešto tribo koegzistirati da bi izbjeglo biti osimoron?

Speare Shaker wrote:

Speare Shaker wrote:

aben wrote:

Ne razumin ča govoriš. Čini mi se da priznoješ kako anarhija i hijerarhija nisu međusobno isključive, ali ustraješ da su anarhija i društvo jesu...zbog neke temporalne odrednice..?

Dovoljan razlog.

Čak je i komunizam moguć, u nekoj od svojih varijanti, i to kroz dulji vremenski period (židovski kibuci, naročito u Izraelu).
Provjereno i dokazano u praksi.
I da ovdje parafraziram Richarda Feynmana, ako je opovrgnuto opažanjima odnosno u praksi, pogrešno je.

Kako misliš "čak" i komunizam?
Pa normalno da je moguć. Ka se reče da komunizam ni moguć, ne misli se na fašizam u kin proroci puškama tiraju žrtve da činu ono ča ne želu činiti, nego da ni moguće fašizmom stvoriti komunizam, tj osloboditi čovika nakon ča ga ubiješ.

Speare Shaker wrote:

aben wrote:

Ni moguć, tj moguć je, ali do sa nismo vidili da traje koliko bi mi hotili, pa je unda radi toga nemoguć?

Ko let čovika. To je jednostavno nemoguće, odnosno moguće je letiti samo 20, 30 metri. 

Znanost i sa njom usko povezana tehnologija s jedne strane i društveni odnosi s druge.
Babe i žabe.

Analogije su po definiciji babe i žabe. Pogljedoš ča činu babe, dovedeš ih u idnos is žabami ki je evidentno manjkav i tako naglosiš manje vidljivu manjkavost baba.

Speare Shaker wrote:

aben wrote:

Ko let čovika. To je jednostavno nemoguće, odnosno moguće je letiti samo 20, 30 metri.

Otto Lilienthal je u 19. stoljeću letio i puno dulje i to bez pomoći motora na svojim letjelicama.
Ali nebitno.
Poanta s anarhizmom je u onom što je široko intepretirano rekao Feynman, ako je praksa pokazala da je nešto nemoguće ili barem neodrživo na dulji vremenski period, onda je inzistiranje na navodnim velikim vrijednostima takvog modela društvenih odnosa jednostavno deplasirano.

Složin se is richardon. Samo, praksa to za anarhizam ni kozala, nego je pokozala suprotno, da je nevjerojatno žilav, ča moremo viti na primjeru braka, u kin vlodo anarhizam.

sinoć pisao kratki mentalni eksperiment o teokraciji, kopiram:

FB nije za neka objašnjenja velika pa evo, benefits: pojačavanje snaga ugovora(poznato je da su u starom Egiptu ugovori sklapali u hramovima, pod usmenim zakletvama tj nije bilo ni potrebe zapisivati), pojačavanje generalne prevencije(jer kad se čita definicija kaznenog djela - bode u oči koliko je generalna prevencija naglašena, i u slučaju teokratske države svako kazneno djelo je i bezbožno pa ima veće posljedice ne samo na ovaj život nego i zagrobni), pojačavanje snaga zakona i propisa i općenito crtanje jasnog morala u društvu bez dvoznačja(znači you see a pattern here already, moral i religija je potisnuta da je posao svakog ponaosob i razumijem liberalnost tog smjera u kojem nas je filozofija odvela, ali ako je cilj društveni mir i sklad onda jasno definirani moral donosi puno više dobrih stvari nego lijeni: live and let live), da ne govorim o benefitu da je jasna božanska prisutnost i božanska iskra u svakom čovjeku i da to može samo dobro donijeti jer ljudi će manje nasilja činiti ako znaju da je drugo ljudsko biće isto božja iskra i da je svaki ljudski život vrijedan a ne netko tko ni sebe ne vrednuje; sve ovo što navodim ide u smjeru smanjivanja društvenog i međuljudskog nasilja što možda zvuči kolektivistički na prvu ali u stvari je nasilje očito glavno zlo u svijetu i libertarijancj stalno navode da se treba braniti osobna sloboda i posjed ali u stvar možda treba nekad pomisliti da su liniju obrane povukli previše prema nazad, iza linije iza koje mogu samo primati udarce, a ako ne žele živjeti u tom pasivno/defenzivnom stavu zapravo ionako naginju tradicionalističkom pogledu na svijet; da budem fair, što se tiče costs: vječna je zamjerka tko će interpretirati božju riječ i primijeniti je na društvo, nekako je prirodni refleks da nam to zvuči odbojno, zapravo je suština problema što se od njih radi cjeloživotni posao koji postaje neupitan radili dobro ili loše, uhljeb style, rješenje bi bilo referendumsko upravljanje: vox populi vox dei, isto tako se postavlja pitanje onih koji odbacuju opći moral ili koji žele lizati istu kašiku npr, zvučat će strašno ali oni će morati naći mjesto gdje u miru mogu živjeti u zajednici istomišljenika, ugl odužih ovo je sve više mentalni eksperiment što pišem, teokracija ima auru zatvorenog sistema koji nema snagu da napreduje, ali naš napredak nam je zadnje 2god lijepo prikazao da smo mozda uhvaćeni i u dublje jednoumlje jer nismo složni, jer smo svi protiv svih..

kic wrote:
sinoć pisao kratki mentalni eksperiment o teokraciji, kopiram:

FB nije za neka objašnjenja velika pa evo, benefits: pojačavanje snaga ugovora(poznato je da su u starom Egiptu ugovori sklapali u hramovima, pod usmenim zakletvama tj nije bilo ni potrebe zapisivati), pojačavanje generalne prevencije(jer kad se čita definicija kaznenog djela - bode u oči koliko je generalna prevencija naglašena, i u slučaju teokratske države svako kazneno djelo je i bezbožno pa ima veće posljedice ne samo na ovaj život nego i zagrobni), pojačavanje snaga zakona i propisa i općenito crtanje jasnog morala u društvu bez dvoznačja(znači you see a pattern here already, moral i religija je potisnuta da je posao svakog ponaosob i razumijem liberalnost tog smjera u kojem nas je filozofija odvela, ali ako je cilj društveni mir i sklad onda jasno definirani moral donosi puno više dobrih stvari nego lijeni: live and let live), da ne govorim o benefitu da je jasna božanska prisutnost i božanska iskra u svakom čovjeku i da to može samo dobro donijeti jer ljudi će manje nasilja činiti ako znaju da je drugo ljudsko biće isto božja iskra i da je svaki ljudski život vrijedan a ne netko tko ni sebe ne vrednuje; sve ovo što navodim ide u smjeru smanjivanja društvenog i međuljudskog nasilja što možda zvuči kolektivistički na prvu ali u stvari je nasilje očito glavno zlo u svijetu i libertarijancj stalno navode da se treba braniti osobna sloboda i posjed ali u stvar možda treba nekad pomisliti da su liniju obrane povukli previše prema nazad, iza linije iza koje mogu samo primati udarce, a ako ne žele živjeti u tom pasivno/defenzivnom stavu zapravo ionako naginju tradicionalističkom pogledu na svijet; da budem fair, što se tiče costs: vječna je zamjerka tko će interpretirati božju riječ i primijeniti je na društvo, nekako je prirodni refleks da nam to zvuči odbojno, zapravo je suština problema što se od njih radi cjeloživotni posao koji postaje neupitan radili dobro ili loše, uhljeb style, rješenje bi bilo referendumsko upravljanje: vox populi vox dei, isto tako se postavlja pitanje onih koji odbacuju opći moral ili koji žele lizati istu kašiku npr, zvučat će strašno ali oni će morati naći mjesto gdje u miru mogu živjeti u zajednici istomišljenika, ugl odužih ovo je sve više mentalni eksperiment što pišem, teokracija ima auru zatvorenog sistema koji nema snagu da napreduje, ali naš napredak nam je zadnje 2god lijepo prikazao da smo mozda uhvaćeni i u dublje jednoumlje jer nismo složni, jer smo svi protiv svih..

Ne moreš skrotiti ovakov tekst, puno više si tribo napisati, i dublje razroditi.
Meni je teokraciju prvi put otkri henok. Do tad je to bi termin ki opisivo određena povijesna razdoblja i komu se, baš ko i anarhiji, nikad ne pristupo drukčije od odmahivanja rukun.
Uglovnomu, za opis javnog morala, temeljne istine na kima stoju fundamenti uređenja, jo ne zun ništa bolje od religijskog opisa. Evo mi trajekt pristaje, pa ću nastaviti posli.



Ča znoči lizati istu kašiku?

Koji bi primjer bio najbliži teokraciji u današnjem svijetu ?
Iran.

Ako je, nije da bih dobrovoljno potpisala takav način života.

Mislim da ljudima treba malo osobne slobode, one slobode da slobodno šeću psa, da slobodno odaberu boju kose ili dužinu rukava na odjeći.... Naravno da treba postojati mjera (kako u svemu u životu tako i u društenim i socijalnim odnosima među ljudima ) i da treba poštivati  minimum opće prihvaćenih ponašanja, ali dobar život po božjim zakonima koji ovise o crkvenim autoritetima,  njihovoj interpretaciji i provedbi nije baš obećavajući.

aben wrote:

kic wrote:
sinoć pisao kratki mentalni eksperiment o teokraciji, kopiram:

FB nije za neka objašnjenja velika pa evo, benefits: pojačavanje snaga ugovora(poznato je da su u starom Egiptu ugovori sklapali u hramovima, pod usmenim zakletvama tj nije bilo ni potrebe zapisivati), pojačavanje generalne prevencije(jer kad se čita definicija kaznenog djela - bode u oči koliko je generalna prevencija naglašena, i u slučaju teokratske države svako kazneno djelo je i bezbožno pa ima veće posljedice ne samo na ovaj život nego i zagrobni), pojačavanje snaga zakona i propisa i općenito crtanje jasnog morala u društvu bez dvoznačja(znači you see a pattern here already, moral i religija je potisnuta da je posao svakog ponaosob i razumijem liberalnost tog smjera u kojem nas je filozofija odvela, ali ako je cilj društveni mir i sklad onda jasno definirani moral donosi puno više dobrih stvari nego lijeni: live and let live), da ne govorim o benefitu da je jasna božanska prisutnost i božanska iskra u svakom čovjeku i da to može samo dobro donijeti jer ljudi će manje nasilja činiti ako znaju da je drugo ljudsko biće isto božja iskra i da je svaki ljudski život vrijedan a ne netko tko ni sebe ne vrednuje; sve ovo što navodim ide u smjeru smanjivanja društvenog i međuljudskog nasilja što možda zvuči kolektivistički na prvu ali u stvari je nasilje očito glavno zlo u svijetu i libertarijancj stalno navode da se treba braniti osobna sloboda i posjed ali u stvar možda treba nekad pomisliti da su liniju obrane povukli previše prema nazad, iza linije iza koje mogu samo primati udarce, a ako ne žele živjeti u tom pasivno/defenzivnom stavu zapravo ionako naginju tradicionalističkom pogledu na svijet; da budem fair, što se tiče costs: vječna je zamjerka tko će interpretirati božju riječ i primijeniti je na društvo, nekako je prirodni refleks da nam to zvuči odbojno, zapravo je suština problema što se od njih radi cjeloživotni posao koji postaje neupitan radili dobro ili loše, uhljeb style, rješenje bi bilo referendumsko upravljanje: vox populi vox dei, isto tako se postavlja pitanje onih koji odbacuju opći moral ili koji žele lizati istu kašiku npr, zvučat će strašno ali oni će morati naći mjesto gdje u miru mogu živjeti u zajednici istomišljenika, ugl odužih ovo je sve više mentalni eksperiment što pišem, teokracija ima auru zatvorenog sistema koji nema snagu da napreduje, ali naš napredak nam je zadnje 2god lijepo prikazao da smo mozda uhvaćeni i u dublje jednoumlje jer nismo složni, jer smo svi protiv svih..

Ne moreš skrotiti ovakov tekst, puno više si tribo napisati, i dublje razroditi.
Meni je teokraciju prvi put otkri henok. Do tad je to bi termin ki opisivo određena povijesna razdoblja i komu se, baš ko i anarhiji, nikad ne pristupo drukčije od odmahivanja rukun.
Uglovnomu, za opis javnog morala, temeljne istine na kima stoju fundamenti uređenja, jo ne zun ništa bolje od religijskog opisa. Evo mi trajekt pristaje, pa ću nastaviti posli.



Ča znoči lizati istu kašiku?

ma u jednoj opskurnoj grupi pišem, ovaj, lizati kašiku, lik je stavio post o tome kako ljevičari imaju očita dvostruka mjerila, kritiziraju katolibane a boje se pravoslavce nazvati talibanima kad usred korone pričest primaju iz iste kašike i kad su ljubili onog svoj pokojnog episkopa ili šta već, i normalno taj ljevičar tog našeg blokao i sad on to prenio ali počeo s tim: evo svi znate što mislim o teokracijama nasuprot prosvjetiteljstva ali...

i onda sam mu challenge bacio xD

išao sam na shemu cost/benefita, baš to što veliš, neki pojmovi su samo tu da služe kao poljska strašila u polju ideja

tako i ta teokracija, vjerojatno najozloglašeniji režim uz fašizam, ali ne treba izjednačavati, jedina zla misao je - nemisao, tj kako Ayn Rand kaže jedino je zlo ne misliti

ugl facebook je ružan i dobro sam i ovoliko napisao, ništa ne zazivam, samo razmišljam, a gdje henok piše o tome?

orion wrote:Koji bi primjer bio najbliži teokraciji u današnjem svijetu ?
Iran.

Ako je, nije da bih dobrovoljno potpisala takav način života.

Mislim da ljudima treba malo osobne slobode, one slobode da slobodno šeću psa, da slobodno odaberu boju kose ili dužinu rukava na odjeći.... Naravno da treba postojati mjera (kako u svemu u životu tako i u društenim i socijalnim odnosima među ljudima ) i da treba poštivati  minimum opće prihvaćenih ponašanja, ali dobar život po božjim zakonima koji ovise o crkvenim autoritetima,  njihovoj interpretaciji i provedbi nije baš obećavajući.

Vatikan se isto navodi kao primjer teokracije u udžbenicima..

slažem se da je primjena sve, kao i rezultati, ali jedino nije obećavajuće za one koji krše božje zakone, mislim da je pošteno reći da je 10 božjih zapovjedi nešto fenomenalno i svi bi bili sretni kad bi ih se držali, zar se može išta predbaciti društvu koje bi tih 10 zapovjedi ozbiljno shvaćalo i prisililo pojedinca da ih se drži ako pojedinac želi biti dio društva? valjda je krivnja na pojedincu ako npr ne poštuje oca i majku

aben wrote:

kic wrote:
sinoć pisao kratki mentalni eksperiment o teokraciji, kopiram:

FB nije za neka objašnjenja velika pa evo, benefits: pojačavanje snaga ugovora(poznato je da su u starom Egiptu ugovori sklapali u hramovima, pod usmenim zakletvama tj nije bilo ni potrebe zapisivati), pojačavanje generalne prevencije(jer kad se čita definicija kaznenog djela - bode u oči koliko je generalna prevencija naglašena, i u slučaju teokratske države svako kazneno djelo je i bezbožno pa ima veće posljedice ne samo na ovaj život nego i zagrobni), pojačavanje snaga zakona i propisa i općenito crtanje jasnog morala u društvu bez dvoznačja(znači you see a pattern here already, moral i religija je potisnuta da je posao svakog ponaosob i razumijem liberalnost tog smjera u kojem nas je filozofija odvela, ali ako je cilj društveni mir i sklad onda jasno definirani moral donosi puno više dobrih stvari nego lijeni: live and let live), da ne govorim o benefitu da je jasna božanska prisutnost i božanska iskra u svakom čovjeku i da to može samo dobro donijeti jer ljudi će manje nasilja činiti ako znaju da je drugo ljudsko biće isto božja iskra i da je svaki ljudski život vrijedan a ne netko tko ni sebe ne vrednuje; sve ovo što navodim ide u smjeru smanjivanja društvenog i međuljudskog nasilja što možda zvuči kolektivistički na prvu ali u stvari je nasilje očito glavno zlo u svijetu i libertarijancj stalno navode da se treba braniti osobna sloboda i posjed ali u stvar možda treba nekad pomisliti da su liniju obrane povukli previše prema nazad, iza linije iza koje mogu samo primati udarce, a ako ne žele živjeti u tom pasivno/defenzivnom stavu zapravo ionako naginju tradicionalističkom pogledu na svijet; da budem fair, što se tiče costs: vječna je zamjerka tko će interpretirati božju riječ i primijeniti je na društvo, nekako je prirodni refleks da nam to zvuči odbojno, zapravo je suština problema što se od njih radi cjeloživotni posao koji postaje neupitan radili dobro ili loše, uhljeb style, rješenje bi bilo referendumsko upravljanje: vox populi vox dei, isto tako se postavlja pitanje onih koji odbacuju opći moral ili koji žele lizati istu kašiku npr, zvučat će strašno ali oni će morati naći mjesto gdje u miru mogu živjeti u zajednici istomišljenika, ugl odužih ovo je sve više mentalni eksperiment što pišem, teokracija ima auru zatvorenog sistema koji nema snagu da napreduje, ali naš napredak nam je zadnje 2god lijepo prikazao da smo mozda uhvaćeni i u dublje jednoumlje jer nismo složni, jer smo svi protiv svih..

Ne moreš skrotiti ovakov tekst, puno više si tribo napisati, i dublje razroditi.
Meni je teokraciju prvi put otkri henok. Do tad je to bi termin ki opisivo određena povijesna razdoblja i komu se, baš ko i anarhiji, nikad ne pristupo drukčije od odmahivanja rukun.
Uglovnomu, za opis javnog morala, temeljne istine na kima stoju fundamenti uređenja, jo ne zun ništa bolje od religijskog opisa. Evo mi trajekt pristaje, pa ću nastaviti posli.

Henok je to zastupo po ovin forumu, uvika. Njegov cilj je uspostava božjeg kraljevstva na zemlji. Doduše, ognjem i mačem...

Jo se valjda složin sa svime ča bi katolibani propisali, ko ča si i napiso, ali isto ko i na ovin forumu- jo ne vidin kako bi izostavljanje dobrovoljnog pristajanja održalo, a kamoli oplemenilo iste te propise.

potrebna je vjera

kic wrote:

orion wrote:Koji bi primjer bio najbliži teokraciji u današnjem svijetu ?
Iran.

Ako je, nije da bih dobrovoljno potpisala takav način života.

Mislim da ljudima treba malo osobne slobode, one slobode da slobodno šeću psa, da slobodno odaberu boju kose ili dužinu rukava na odjeći.... Naravno da treba postojati mjera (kako u svemu u životu tako i u društenim i socijalnim odnosima među ljudima ) i da treba poštivati  minimum opće prihvaćenih ponašanja, ali dobar život po božjim zakonima koji ovise o crkvenim autoritetima,  njihovoj interpretaciji i provedbi nije baš obećavajući.

Vatikan se isto navodi kao primjer teokracije u udžbenicima..

slažem se da je primjena sve, kao i rezultati, ali jedino nije obećavajuće za one koji krše božje zakone, mislim da je pošteno reći da je 10 božjih zapovjedi nešto fenomenalno i svi bi bili sretni kad bi ih se držali, zar se može išta predbaciti društvu koje bi tih 10 zapovjedi ozbiljno shvaćalo i prisililo pojedinca da ih se drži ako pojedinac želi biti dio društva? valjda je krivnja na pojedincu ako npr ne poštuje oca i majku

OK Vatikan .... realno nije široko primjenjivo. 

Tko živi u Vatikanu ? Vatikanci ? ... recimo da funkcionira prema božjim zakonima, ali tu žive ljudi koji su životno opredjeljeni biti u službi Boga, a dolazak u Vatikan je više kao "mjesto rada".

povijest je veca od svemira

jokerman wrote:povijest je veca od svemira

Oćeš reći da je svemir stariji nego veći?

orion wrote:

kic wrote:

orion wrote:Koji bi primjer bio najbliži teokraciji u današnjem svijetu ?
Iran.

Ako je, nije da bih dobrovoljno potpisala takav način života.

Mislim da ljudima treba malo osobne slobode, one slobode da slobodno šeću psa, da slobodno odaberu boju kose ili dužinu rukava na odjeći.... Naravno da treba postojati mjera (kako u svemu u životu tako i u društenim i socijalnim odnosima među ljudima ) i da treba poštivati  minimum opće prihvaćenih ponašanja, ali dobar život po božjim zakonima koji ovise o crkvenim autoritetima,  njihovoj interpretaciji i provedbi nije baš obećavajući.

Vatikan se isto navodi kao primjer teokracije u udžbenicima..

slažem se da je primjena sve, kao i rezultati, ali jedino nije obećavajuće za one koji krše božje zakone, mislim da je pošteno reći da je 10 božjih zapovjedi nešto fenomenalno i svi bi bili sretni kad bi ih se držali, zar se može išta predbaciti društvu koje bi tih 10 zapovjedi ozbiljno shvaćalo i prisililo pojedinca da ih se drži ako pojedinac želi biti dio društva? valjda je krivnja na pojedincu ako npr ne poštuje oca i majku

OK Vatikan .... realno nije široko primjenjivo. 

Tko živi u Vatikanu ? Vatikanci ? ... recimo da funkcionira prema božjim zakonima, ali tu žive ljudi koji su životno opredjeljeni biti u službi Boga, a dolazak u Vatikan je više kao "mjesto rada".

Vatikanci da, zvuči kao neka rasa iz Star Treka xD

pa da, dobrovoljno su prihvatili zakone i pravila te države i doselili se/bili pozvani, ne znam kako to ide već tamo..

mislim očito nije samoobnavljajuća nacija zbog celibata, pa su izbjegli brojna pitanja nasljedstva isl, ali sigurno bolji primjer od Irana bar

kic wrote:

mislim očito nije samoobnavljajuća nacija zbog celibata, pa su izbjegli brojna pitanja nasljedstva isl, ali sigurno bolji primjer od Irana bar

Kao prvo, nacija nije prvenstveno biološka tvorevina nego kulturološka.
Kao drugo, ne postoji vatikanska nacija. Papa nije Vatikanac nego Argentinac u smislu pripadnosti nekoj svjetovnoj naciji.
Kao treće, usporedba s Iranom nije najsretnija, jer je poglavar Vatikana papa kao običan čovjek, a Iranom po ustavu zemlje upravlja sam Bog.
Doduše, ne direktno nego posredstvom vlade te države, ali svejedno.