Asylum

ZNAKOVI NA PUTU
EFA RIJEČI, 16. 10.

(Lk 11,30)

Kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.


Normalno je očekivati znakove na putu. Bez znakova bismo bili pogubljeni. Bez znakova ne bismo znali okrenuti se prema našem odredištu, prema našem cilju. A što je, zapravo, moj cilj? Dovršiti projekt? Dočekati potomstvo? Vidjeti zalazak sunca? Uspjeti u životu? Život vječni? Mir u srcu?

Mi tražimo znakove koji će učvrstiti odlučnost i podariti sigurnost. Nije lijepo ni ugodno lutati. To čovjeka i umara i obeshrabruje. Nekako nas to lutanje udaljava od samih sebe i od Boga. Ali, ono što je važno, to lutanje isto može biti plodonosno. Nakon lutanja i udaljavanja, ponekad se znakovi puno bolje i jasnije vide. Znakovi koji vode prema onom što zaista tražimo i za čim zaista žeđamo. Žedan sam i danas, Gospodine, tvog vodstva i tvoje blizine. I ne molim samo za znakove koji će meni biti sigurnost da sam na dobrom putu. Daj da i ja budem znak tvoje blizine, svjetlosti i ljubavi drugim ljudima…

Pripremio: fra Željko Barbarić

When you forgive, you heal. When you leave things in the past, you mature. Try to look into a man's eyes and see his soul. People need help...not with words, just look at them and hold them, they need...they need to be listened                                          Forgiveness is good for both the one who gives it and the one who receives it. Our pride is so great that we prefer to stay angry for days instead of saying "Forgive me"! Be lenient because we all need forgiveness...

Kad je ptica živa, jede mrave, ali kada ptica ugine, mravi je jedu.
Vremena i okolnosti mogu se promijeniti u bilo kojem trenutku. Zato ne pokušavajte nikoga promijeniti i ne obezvrijedite ništa oko sebe. Možda imate moć danas, ali upamtite: vrijeme je puno jače od bilo koga drugog! Znajte da drvo čini milijun šibica, ali jedna šibica dovoljna je za spaljivanje milijuna stabala.
Živi u pokretu i čini dobro! Vrijeme je poput rijeke: nikad ne možete dodirnuti istu vodu dva puta, jer voda koja je prošla više nikada neće proći.
Uživajte u svakoj minuti svog života i sjetite se:
Nikad ne tražite atraktivan izgled jer se on s vremenom mijenja. Ne tražite savršene ljude jer oni ne postoje. Prije svega, potražite nekoga tko zna vlastitu vrijednost i cijeni vas.
Imajte 4 vrste ljubavi: Bog, život, obitelj, prijatelji.
Bog jer je gospodar života, život jer je kratak, obitelj jer je jedinstvena, prijatelji jer su rijetki !!

Obiteljski tjedan ... Pošaljite  svojoj obitelji i pravim prijateljima!

Noor, ako te put nanese, ova fotka me podsjetila na tebe:

Sutra putujemo u Toskanu. Još me nije uhvatila putna groznica jer sam u berbi maslina. Tko zna, možda je ovo naše posljednje putovanje prije nuklearnog rata. Zato se baš radujem i uživat ću svim osjetilima i dimenzijama. Poslat ću fotku iz Firence. Dobro mi ostajte i nadam se da se čitamo u studenom. Svi živi i zdravi i veseli bili! 

Dobro jutro iz kišnih Montecatini Terme. Nakon noći na trajektu koju je moja mirna savjest cijelu prespavala jučer smo posjetili Osimo, grad letećeg sveca Josipa Kupertinskog i Gubbio, grad u kojem je sveti Franjo pripitomio vuka. Vrijeme nam je bilo naklonjeno, raspoloženje vrhunsko. Evo nekih fotkica.

Gubbio

I tako smo došli doma. Evo par fotkica, jedna iz Pise, druga iz firentinske katedrale. Nije ni čudo što Talijanima sezona traje cijelu godinu. To su velebne građevine, umjetnička djela, muzeji... Bivše države gradovi natjecali su se tko će otetim novcem sagraditi veću crkvu. U Firenci turista kao u Dubrovniku u sred sezone. Razočarao me Ponte Vecchio. Ljepši je stari most u Mostaru. Sve ostalo je da ti pamet stane. Na kraju puta obišli smo franjevačko svetište u nacionalnom parku u La Verni, vidjeli originalni Franjin habit. To se zove zavjet siromaštva. Žao mi je što nam je zbog nevremena propao put u Cinque Terre. Vjerojatno nikad više. Iako je poznata po vinima, u Toskani nismo vidjeli nešto previše vinograda. Ali znaju prodati vino, svaka im čast. A sada u berbu maslina! 
Živjeli vi meni!

Ne treba vam tisuću prijatelja - sve što trebate je nekoliko voljenih osoba koje će poslušati vaše mišljenje.
Ne treba vam privatni otok - dovoljan je komad plaže.
Ne treba vam deset automobila, dovoljan je i jedan, ispravan i siguran.
Ne trebaju vam puni ormari s odjećom - ionako uglavnom i od onoga što imate ne nosite većinu.
Ne morate davati skupe darove - neće nadoknaditi izgubljeno vrijeme.
Nije važno koliko kuća imate - odjednom možete živjeti samo u jednoj.
Ono što je važno na kraju dana je da možete leći mirne savjesti.
Treba nam puno manje nego što mislimo.

,,- Time...Where are you? why are you running like that Won't you stop for a while? - I'm not running! You are in a hurry...You don't feel, you don't enjoy...You go through life, living in a hurry, loving or not, always complicating the thread of life... Take a break from time to time and learn to enjoy, the sun and moon, of you and others, of stars and birds, of pure love, of today!" * Beautiful day, wherever you are!

DOTAKNUTI BOGA

EFA RIJEČI, 28. 10.

(Lk 6,19)

Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.



Sjetite se ili potražite na internetu detalj freske iz Sikstinske kapele na kojoj Bog Stvoritelj pruža ruku s ispruženim kažiprstom Adamu koji jednako tako poseže svojom rukom prema Bogu s ispruženim prstom. Ali, na slici se prst Boga i čovjeka ne dodiruju do konca. Ostaje nekoliko milimetara praznog prostora. Taj prazan prostor prema nekim tumačima ovog remek-djela simbol je slobodne volje. Adam, kao stvorenje, ima slobodnu volju prihvatiti Gospodinov dodir ili ga ne prihvatiti, i sve na koncu ovisi o njemu, stvorenju, mimo sve Božje dobrote i naklonosti. 

Dodir je neizmjerno dragocjena gesta i čin u ljudskom životu, pa tako i u kršćanskoj duhovnosti zauzima posebno mjesto. Ne postoji ni jedan sakrament koji u sebi ne sadrži nekakav oblik dodira. Silno mnoštvo, bez obzira na stalež, vjersko uvjerenje ili položaj, hrli za Isusom ne bi li ga se barem dotaklo i postiglo neku od željenih milosti. I žena bolesna od dugogodišnjeg krvarenja u Markovu evanđelju važe u presudnom trenutku: dotaknuti ili ne dotaknuti Isusa. Mogla je učiniti i jedno i drugo, a bilo je u tim trenutcima previše straha i nutarnje borbe. Što bi tebi u ovom trenutku značilo da ti se pruži prilika dotaknuti Isusa, ili barem njegova plašta? U molitvi se to svakako može dogoditi, a još više u pričesti, ispovijedi, bolesničkom pomazanju… Samo, što nakon dodira? Što smo ono htjeli postići? Što nakon pričesti ili ispovijedi? Kakvi su tvoji dodiri Gospodina u svakodnevnom duhovnom životu? 

Pripremio: br. Marinko Klaić

"Don't forget! For you, the sun rises, for you, the flowers open, the rivers flow, the birds rise to the sky. For you, God created the universe and for every detail he thought to make you happy. Here is the picture, just forget- you! Just breathe and be thankful! You're not here by accident!"

Crtica o banalnosti 

Ono što promišljam ususret svetkovini Svih svetih, jest banalnost komercijalizacije ljudske egzistencije. 

Noć vještica, ili Halloween banaliziralo je kršćanstvo, naglašavajući neracionalnost vjere u zloduhe i vještice.  
Papa Ratzinger u djelu "U početku stvori Bog", naglašava vjeru u stvaranje i jednog Boga, nasuprot vjere u zloduhe, prirodne sile, mnoštvo božanstava. 

Danas kada postoji samo nova politeistička religija kapitalizam, koja svodi ljudsku egzistenciju na konzumenta, vraća se slavljenje poganskih svetkovina u smislu potrošnje.

 U toj potrošnji troši se i čovjek koji se svodi na stvar, predmet. 
Nasuprot toj novoj banalizaciji ljudske egzistencije, stoji svetkovina Svih svetih i vjera u uskrsnuće.

Vjera je to da je naša egzistencija, usmjerena svetosti, usmjerena je na zajedništvo s onim koji je jedini svet, s Bogom. To zajedništvo s Bogom, ne može se kupiti i nije potrošno, ono je dar svakom čovjeku. 
Kršćanska vjera u uskrsnuće donosi smiješak u ovo vrijeme u kojem osjećamo zadah bolesti i egzistencijalne strahove. Cerekanje ljudskosti. 

Ta prekogrobna nada nije iluzija i prevara, ona je snaga za naše svakodnevne terete, ona je znak, ona  je  jedina maska na našim licima.

Ivan Bassi

Dobro jutro dobri ljudi! Vrijeme leti, studeni je na vratima. Ali sve je lakše uz dobru jaku kavu.

PRIJATELJ

(Lk 10,1)

Posla ih po dva pred sobom…


Potreban sam drugoga. I – Drugoga. Čovjek nije otok. Ja nisam otok niti tako funkcioniram. I u radosti i u žalosti, i u najvećim životnim uspjesima i u najtamnijim noćima, potreban sam onoga drugoga. I – Drugoga. 

Gospodin šalje po dvojicu pred sobom. Preda mnom je danas jedna slika, jedna fotografija iz Amerike. Dva fratra hodaju ulicom u molitvi, a oko njih su se natiskali ljudi koji nešto prosvjeduju i kojima smeta ta molitva. I policija je tu. A ruka jednoga fratra je na ramenu onoga ispred njega. Kao da mu poručuje: Nisi sam. I ja sam tu. Idemo naprijed zajedno.

Danas zahvaljujem na daru društva. Kako je dobro hoditi za Gospodinom znajući da nisam sam…

Danas mislim i molim za prijatelje. One koji će biti uz mene. I sebe koji ću biti uz njih. Danas mislim na blagoslov prijateljske pratnje, onih ljudi koji su i podrška i kritičari, zaštitnici i popravljači, govornici i slušatelji, braća i prijatelji, i zahvaljujem na tome…

Pripremio: fra Željko Barbarić

"When your days are dark, be their light!" Before setting off, ask God to be your Way. Have a nice last day of October !