Asylum

metilda wrote:
I doista, lijek dolazi u vidu cjepiva koje je nastalo upotrebom stanica pobačenog djeteta ili djece.

Koriste li se u cjepivima protiv COVID-19 stanice abortiranih fetusa?

Stanice dobivene iz tkiva koja potječu od elektivnih pobačaja koriste se od 1960-ih za proizvodnju cjepiva, uključujući trenutna cjepiva protiv rubeole, vodenih kozica, hepatitisa A.
Također se koriste za proizvodnju odobrenih lijekova protiv različitih bolesti, uključujući hemofiliju, reumatoidni artritis i cističnu fibrozu. Istraživači širom svijeta trenutno rade na razvoju više od 130 cjepiva protiv COVID-19, a prema informacijama Svjetske zdravstvene organizacije 10 cjepiva je ušlo u ispitivanja na ljudima od 2. lipnja 2020. naovamo.

Za razvoj nekih cjepiva protiv COVID-19 istraživači koriste jednu od dvije ljudske fetalne stanične linije: HEK-293, staničnu liniju bubrega koja se naveliko koristi u istraživanjima i industriji, a koja potječe od fetusa pobačenog oko 1972. godine; i PER.C6, staničnu liniju u vlasništvu tvrtke Janssen, podružnice Johnson & Johnson, razvijenu od stanica mrežnice ploda starog 18 tjedana pobačenog 1985.
Obje stanične linije razvijene su u laboratoriju molekularnog biologa Alexa van der Eb na Sveučilištu Leiden.
Te stanične linije mogu biti „povijesne“, odnosno mogu živjeti godinama u laboratorijima jer nije riječ o normalnim ljudskim stanicama. Te su stanice promijenjene da bi se neprestano mogle umnažati.

U proizvodnji nekih cjepiva, ljudske fetalne stanice koriste se kao malene „tvornice“ za stvaranje velikih količina adenovirusa, koji su onesposobljeni tako da se ne mogu umnažati pa koriste samo kao nosači gena novog koronavirusa koji uzrokuje COVID-19. No iako se oslabljeni virus stvara pomoću tih kloniranih stanica, taj se stanični materijal uklanja kada se virus pročisti i ne nalazi se u samom cjepivu.
HEK-293 stanice koriste se za proizvodnju proteina šiljka koronavirusa koji služi za pokretanje imunološkog odgovora.
No, spomenute stanične linije nisu uzete iz tkiva pobačenih fetusa, koja su korištena u istraživačke svrhe, već su stanične linije koje se danas koriste nastale daljnjim multipliciranjem (uzgojem) stanica koje zadržavaju vlastita svojstva te ih nazivamo i „besmrtnim staničnim linijama“, koje su po sebi jako udaljene od prvotnih stanica dobivenih pobačajem.

Treba istaknuti kako upravo zbog multipliciranja stanica iz ranije prikazanih slučajeva elektivnih pobačaja za dobivanje ljudskih fetalnih staničnih linija više nije potrebno uzimati stanice iz tkiva novih elektivnih pobačaja.

No, iako fetalne stanice iz postojećih staničnih linija nisu izravno dobivene iz elektivnih pobačaja te zbog same multiplikacije ne možemo reći da su to one iste stanice koje su dobivene iz elektivnih pobačaja, isto tako ne može se ni zanijekati njihova daleka neizravna povezanost s elektivnim pobačajima u prošlosti, jer od njih vuku svoje porijeklo.

https://www.unicath.hr/medicinski-i-moralni-aspekti-cjepiva-protiv-covid19

Posebno je zastrašujuće kada shvatite kako oznaka HEK293 predstavlja kraticu za Human Embryonic Kidney, odnosno, “bubreg ljudskog embrija”. Kako u istraživanju fetalnih tkiva smrt stanice čini tkivo neprikladnim za svrhu – tkiva i organi se moraju uzeti “unutar pet minuta”, što znači kako su te stanice uzete s bubrega živog ploda u roku pet minuta nakon pobačaja. Broj 293 u ovoj kratici označava kako se radi o 293-em pokušaju.

Zato je tim ljudima šokantno kada se o tome govori kao o nekakvom pobačaju iz “davne 1972. godine u Nizozemskoj”. Stanice PER.C6 potječu iz mrežnice oka fetusa koji je namjerno pobačen 1985. godine, nakon osamnaestog tjedna trudnoće. Obje stanične linije su pretvorene u “tvornice” za uzgoj besmrtnih stanica, koje se danas mogu kupiti za 500 eura

Link sam poslala

Venus wrote:Opet, po ne znam koji put, posao me je uspio "usisati" i crpiti životne sokove..ne volim kad me obuzme stres. 


Sve češće pomislim kako bi bilo super živjeti negdje u dodiru s prirodom, daleko od ove gradske džungle. 

Il paradiso.

Ti si makar radila za život. I hoće to posebno u predblagdansko vrijeme.
Ja sam se zamarala besplodnim mislima. Jutros sam u inboxu našla kćerinu poslanicu. Zamjerila mi je što sam isti tekst stavila na FB, a zbog recenzije sadržaja sam izbrisala status. Tako je kad su ti djeca prijatelji.

@Venus ... Dobila sam paket.. bez riječi sam...
Draga, hvala ti!

Majka mi je uvijek govorila: Ako nisi nježan prema ljudima - otići će. I ne trebaš ništa grubo učiniti. Zapravo nekada i mali znak nepažnje može ostaviti bolnu posljedicu. Ne znaš koliko je na kome rana. I koliko je plakao prije toga. Koliko je ravnodušnosti osoba pretrpjela od nekih bliskih ljudi. Zapravo ništa ne znaš o njoj. Osim njenog imena, onoga što nosi na sebi i nekoliko posve očitih stvari iz njenoga života.

Danas vidim da je to zbilja tako. I nije nježnost samo neki dodatak koji život čini ljepšim. Ona je sama suština života. Pogled na svijet. Kad vidim neku osobu da je nježna odmah o njoj znam jednu stvar. Dugačak je put prošla. Život je nije uvijek mazio. Ali je dobar izbor napravila. Shvatila je da svoje rane ne mora prenijeti na druge. To je osoba koja je prekinula začarani krug. I sada živi svoj najbolji život. Vraćajući nadu drugima.

- Mario Žuvela

metilda wrote:

Venus wrote:Opet, po ne znam koji put, posao me je uspio "usisati" i crpiti životne sokove..ne volim kad me obuzme stres. 


Sve češće pomislim kako bi bilo super živjeti negdje u dodiru s prirodom, daleko od ove gradske džungle. 

Il paradiso.

Ti si makar radila za život. I hoće to posebno u predblagdansko vrijeme.
Ja sam se zamarala besplodnim mislima. Jutros sam u inboxu našla kćerinu poslanicu. Zamjerila mi je što sam isti tekst stavila na FB, a zbog recenzije sadržaja sam izbrisala status. Tako je kad su ti djeca prijatelji.

Valja nam slušat djecu, frendovi su mi na profilima. Ja sam samo jednom prije više godina objavila našu fotku bez pitanja, dobila sam po nosu (s pravom), i od tad ili mi ne pada na pamet objavit, ili pitam ili oni sami objave ili oni meni kažu sami da mogu objaviti ako želim. 
Možeš ti na svoj profil stavljati tekstove koje hoćeš, a moraš znati da je slaba vajda od toga. Ljudi danas realno nemaju vremena za čitanje tuđih statusa. Lajkat će ono što im je drago, što podržavaju, ili iz solidarnosti, i možda lojalnosti. Ili će ignorirati, što znači da je stavljanje takvih postova gubitak vremena.

Pogledaj moje objave, rijetko da imam par rečenica, najčešće je to fotka, neki događaj, netko od meni dragih je tagiran (htio je/dao je privolu..). 
Ti imaš oko za fotku, radiš dosta toga u životu, i imaš što za pokazati, kad bi to htjela. Npr. kolač pa ispod recept koji u ovo predblagdansko doba dobro dođe, fotke prirode i životinja, uzgoja cvijeća, dio mjesta gdje živiš u blagdansko doba, neka zanimljivost nešto što ti je oko uhvatilo. Zatim lijepo znaš pisati, to je također talent (znaj da nema to svatko, zapravo vrlo rijetko). Talente možemo koristiti da ražalostimo ili razvedrimo druge. Djeca se npr. mogu sramiti naših objava jer ih drugi vide pa im se rugaju, a oni nam to ne kažu da nas ne povrijede.  Žalosti/hejta/gluposti po mrežama ima previše, i hvalisanja ima puno-previše. 

Nekidan sam razgovarala sa kolegom/prijateljem na poslu, kaže on meni vidim bila si na putu. Ja se smijem, kažem šta nisi lajkao onda (rijetko to uopće pitam jer mi lajkovi nisu mjerilo, al' eto zezala sam ga jer je samozatajan). I tako smo počeli pričati o objavama i kaže on da su većina objava hvalisanje životom, pa i ta moja crtica s putovanja. Ok, slažem se, točno . No ja sam se odlučila za jedan moj stil, objava u kojoj je neka emocija, iako sam primijetila da ljudi najbolje reagiraju kad su slika i tekst srčani. Neka interakcije. Povezivanje sa svijetom je dobra stvar, ako se koristi na dobar i primjeren način.

Hah, meni je kćer zabranila stavljanje fotki unučića, a mlađa se ne protivi da stavim katkad naš selfie. A što se tiče kolača, učlanjena sam u nekoliko FB grupa i bila sam jako aktivna do prije 3 mjeseca, stalno sam stavljala fotke uz neki prigodni tekst. Onda su me banirali na dva mjeseca. pitala sam zašto i objasnili su da je to zato što sam jednoj ženi postavila pitanje: "Prodajete li?" Navodno u pravilima grupe je zabranjena svaka komercijalna aktivnost.
Otad sam izgubila volju fotkati kolače i više ništa ne objavljujem.
Naš je kic kamilica kad dijeli banove od jednog dana za sve one slikovite uvrede, a ja na kolačima dobila dva mjeseca.

Dobro jutro svima!

Ne očekuj da će tvoje dijete postati onakvo kakvim ga ti želiš. Pomozi mu da postane sobom, a ne tobom...

metilda wrote:Hah, meni je kćer zabranila stavljanje fotki unučića, a mlađa se ne protivi da stavim katkad naš selfie. A što se tiče kolača, učlanjena sam u nekoliko FB grupa i bila sam jako aktivna do prije 3 mjeseca, stalno sam stavljala fotke uz neki prigodni tekst. Onda su me banirali na dva mjeseca. pitala sam zašto i objasnili su da je to zato što sam jednoj ženi postavila pitanje: "Prodajete li?" Navodno u pravilima grupe je zabranjena svaka komercijalna aktivnost.
Otad sam izgubila volju fotkati kolače i više ništa ne objavljujem.
Naš je kic kamilica kad dijeli banove od jednog dana za sve one slikovite uvrede, a ja na kolačima dobila dva mjeseca.

ja na istoj grupi dobila ban 2 dana jer sam napisala jednoj da paradižot nije isto ko i šnenokrli

borba, to je život!

metilda wrote:Hah, meni je kćer zabranila stavljanje fotki unučića, a mlađa se ne protivi da stavim katkad naš selfie. A što se tiče kolača, učlanjena sam u nekoliko FB grupa i bila sam jako aktivna do prije 3 mjeseca, stalno sam stavljala fotke uz neki prigodni tekst. Onda su me banirali na dva mjeseca. pitala sam zašto i objasnili su da je to zato što sam jednoj ženi postavila pitanje: "Prodajete li?" Navodno u pravilima grupe je zabranjena svaka komercijalna aktivnost.
Otad sam izgubila volju fotkati kolače i više ništa ne objavljujem.
Naš je kic kamilica kad dijeli banove od jednog dana za sve one slikovite uvrede, a ja na kolačima dobila dva mjeseca.

Zato ja nisam u FB grupama. Ako ikad budem, bit ću ili osnovat neku koja će bit humanitarnog karaktera, imam ideja, pa ću vidjeti.

Zašto bi ti gubila volju zbog drugih, ako su te banirali to znači da to mjesto nije za tebe i da postoji drugo mjesto koje je bolje za tebe. Drugo, većina ljudi danas ima toliko vremena i fokusa da pogleda slike i ako im se sviđa pročita (kraći) tekst. Mene su učili ovako: ako je objava takva da je može vidjeti bilo koja osoba na svijetu i osjetiti dobru vibru, to je odlična objava. I time se vodim. Ako se ja dvoumim objaviti, bolje da ne objavljujem. Ne moraš meni vjerovat, vjeruj svojim očima. Pitaj kćeri za mišljenje, što misle kakav bi tvoj profil mogao biti, pa ćeš čuti ideje. Pa probaj napraviti neku pozitivnu objavu. Treba pritom imati na umu da živimo u društvu koje ne voli nikakvo nametanje stavova po pitanju religije, osobnih odabira, homoseksualnosti, politike i takve teme su vrlo osjetljive. Zbog vlastitog duševnog mira bolje ih je izbjegavati nego ulaziti u toksične rasprave. Mislim da mi prekaljeni forumaši imamo prilično iskustva s time 

Što se tiče Kica, mora malo s vremena na vrijeme prošetati mišiće..   ..ipak je on ex iskon ceo 

metilda wrote:Ne očekuj da će tvoje dijete postati onakvo kakvim ga ti  želiš. Pomozi mu da postane sobom, a ne tobom...

Baš tužna slika..
Nikad, baš nikad, nisam djecu silila na aktivnosti. Sami su birali, išli, probali. Ova slika je baš odraz nakaradnih stavova odraslih koji misle da silom djeci čine dobro. 

Pozitivna motivacija čini čuda.

Dobro jutro svima!

Noor wrote:

metilda wrote:Hah, meni je kćer zabranila stavljanje fotki unučića, a mlađa se ne protivi da stavim katkad naš selfie. A što se tiče kolača, učlanjena sam u nekoliko FB grupa i bila sam jako aktivna do prije 3 mjeseca, stalno sam stavljala fotke uz neki prigodni tekst. Onda su me banirali na dva mjeseca. pitala sam zašto i objasnili su da je to zato što sam jednoj ženi postavila pitanje: "Prodajete li?" Navodno u pravilima grupe je zabranjena svaka komercijalna aktivnost.
Otad sam izgubila volju fotkati kolače i više ništa ne objavljujem.
Naš je kic kamilica kad dijeli banove od jednog dana za sve one slikovite uvrede, a ja na kolačima dobila dva mjeseca.

ja na istoj grupi dobila ban 2 dana jer sam napisala jednoj da paradižot nije isto ko i šnenokrli

O pa ti si dobro prošla, samo dva dana. Prije dvije godine su me isto bili banirali na dva mjeseca jer sam jednoj ženi rekla da joj je previše sirnog preljeva na orah ružicama.
Te privatne grupe su zbilja čudne. Kćer (ova s djecom) također ima neugodna iskustva s grupama za mame i bebe.

Venus wrote:

metilda wrote:Hah, meni je kćer zabranila stavljanje fotki unučića, a mlađa se ne protivi da stavim katkad naš selfie. A što se tiče kolača, učlanjena sam u nekoliko FB grupa i bila sam jako aktivna do prije 3 mjeseca, stalno sam stavljala fotke uz neki prigodni tekst. Onda su me banirali na dva mjeseca. pitala sam zašto i objasnili su da je to zato što sam jednoj ženi postavila pitanje: "Prodajete li?" Navodno u pravilima grupe je zabranjena svaka komercijalna aktivnost.
Otad sam izgubila volju fotkati kolače i više ništa ne objavljujem.
Naš je kic kamilica kad dijeli banove od jednog dana za sve one slikovite uvrede, a ja na kolačima dobila dva mjeseca.

Zato ja nisam u FB grupama. Ako ikad budem, bit ću ili osnovat neku koja će bit humanitarnog karaktera, imam ideja, pa ću vidjeti.

Zašto bi ti gubila volju zbog drugih, ako su te banirali to znači da to mjesto nije za tebe i da postoji drugo mjesto koje je bolje za tebe. Drugo, većina ljudi danas ima toliko vremena i fokusa da pogleda slike i ako im se sviđa pročita (kraći) tekst. Mene su učili ovako: ako je objava takva da je može vidjeti bilo koja osoba na svijetu i osjetiti dobru vibru, to je odlična objava. I time se vodim. Ako se ja dvoumim objaviti, bolje da ne objavljujem. Ne moraš meni vjerovat, vjeruj svojim očima. Pitaj kćeri za mišljenje, što misle kakav bi tvoj profil mogao biti, pa ćeš čuti ideje. Pa probaj napraviti neku pozitivnu objavu. Treba pritom imati na umu da živimo u društvu koje ne voli nikakvo nametanje stavova po pitanju religije, osobnih odabira, homoseksualnosti, politike i takve teme su vrlo osjetljive. Zbog vlastitog duševnog mira bolje ih je izbjegavati nego ulaziti u toksične rasprave. Mislim da mi prekaljeni forumaši imamo prilično iskustva s time 

Što se tiče Kica, mora malo s vremena na vrijeme prošetati mišiće..   ..ipak je on ex iskon ceo 

Ma većina mojih prijatelja su moje župljanke, Mostovci i svećenici tako da mogu pisati o politici i religiji. Samo dvjema se svidio status. Znači da ostali ne dijele mišljenje o tome da je Crkva zakazala u ovoj situaciji, inače uvijek netko lajka moje objave.
Prije dvije godine sam napravila svoju grupu ali nisam baš imala volje za razvijati je. Imam samo 8 članova, čini mi se.
Najugodnije se osjećam ovdje na forumu.
Kic se brine o tehnikalijama i bontonu, moje je samo da kopipejstam. Šteta što mu ne radi ono za stavljanje videića sa fejsa. Ima ih krasnih.

A ima i ovakvih dogodovština

Neki je student pošao u šetnju s profesorom.
Dok su šetali i razgovarali, ugledaše pored puta par starih cipela, po svemu sudeći vlasništvo siromašnog seljaka koji je u blizini radio u polju i privodio kraju svoj posao.
Student reče profesoru: „Hajdemo se našaliti sa seljakom: sakrit ćemo mu cipele, a zatim ćemo se skloniti iza grmlja i promatrati kako će reagirati kada ih bude tražio”. Profesor mu odgovori: „Mladiću, nikada se nemoj šaliti na račun tuđe nevolje i bijede. Budući da si bogat, možeš si priuštiti veće zadovoljstvo od ovog siromaha. Stavi novčić u svaku njegovu cipelu, a tada ćemo se sakriti i čekati.”
Student učini kako je profesor rekao i oni se skloniše iza nekog grma u blizini. Siromašni je seljak završio svoj posao i ubrzo preko polja došao do mjesta uz put gdje je ostavio svoj kaput i cipele. Dok je oblačio kaput, gurnuo je nogu u cipelu i otkrio da je nešto u njoj. Pomislio je da je kamenčić, no kad ga je htio izvaditi, iz cipele je ispao novčić. Sav u čudu, seljak pogleda u novčić, osvrne se oko sebe, pa još jednom pogleda u novčić. Ponovno se osvrne na sve strane, ali nikoga nije vidio. Stavi novčić u džep te obuje i drugu cipelu. Njegovo je iznenađenje bilo još veće kada je i u toj cipeli pronašao novčić. Odjednom su ga obuzeli osjećaji.
Bacio se na koljena, podigao glavu prema nebu i glasno počeo izgovarati molitvu zahvalnosti. U njoj je govorio o svojoj bolesnoj i bespomoćnoj supruzi i o svojoj djeci koja su bez kruha, a zahvaljujući nevidljivoj ruci koja mu je poslala novac, moći će kupiti kruh.
Student je bio duboko ganut, sa suzama u očima. Profesor ga upita: „Bi li bio sretniji nego što si sada da si se našalio na račun ovog seljaka?” Mladić mu odgovori: „Naučili ste me lekciju koju nikada neću zaboraviti. Sada stvarno razumijem riječi koje prije nisam razumio: „Više je blagoslovljen onaj koji daje, nego onaj koji prima”

Yesterday Matt was sick. I picked up Archie from the sitter and Eloise from school and decided to run to Target for a few things. I had hoped to be in and out quickly.
I found a line with just one person ahead of me and began organizing my items on the conveyor. After placing my items, I look up to see that the person ahead of me was an elderly woman. She was paying for her items with change and wanted to purchase each separately. Part of me, the part that had a long day at work, the part of me who had a 1 1/2 year old having a melt down in the cart, the part that had set an unnecessary timeline for Target and getting home, was frustrated with this woman and the inconvenience she had placed on me.
BUT then I watched the young employee with this woman. I watched him help her count her change, ever so tenderly taking it from her shaking hands. I listened to him repeatedly saying “yes, mam” to her. When she asked if she had enough to buy a reusable bag, he told her she did and went two lines over to get one for her and then repackaged her items. Never once did this employee huff, gruff or roll his eyes. He was nothing but patient and kind.
As I was watching him, I saw that Eloise was too. She was standing next to the woman, watching the employee count the change. I realized I hadn’t been inconvenienced at all. That my daughter was instead witnessing kindness and patience and being taught this valuable lesson by a complete stranger; furthermore, I realized that I too needed a refresher on this lesson.
When the woman was finished, the employee began ringing up my items and thanked me for my patience. I then thanked him for teaching us patience and kindness by his treatment of that elderly woman. And although my timeline for target was askew, when he was finished I pushed my cart through the store trying to find the manager. I wanted her to know of the employee’s, kindness and patience, and how much it meant to me. After tracking her down and sharing the story with her, we left Target with a cart full of consumable items, but what is more a heart full of gratitude for such an invaluable lesson.
If you are ever in the Glendale Target, give Ishmael a smile and a nod. The world could use more people like him.
Credit: Sarah Owen Bigler