Asylum

Venus wrote:Nemojmo molim brkati religioznost i duhovnost, to su dva različita pojma.

Naravno da su to različiti pojmovi, ali nisu baš jako udaljeni.

Speare Shaker wrote:

Venus wrote:Nemojmo molim brkati religioznost i duhovnost, to su dva različita pojma.

Naravno da su to različiti pojmovi, ali nisu baš jako udaljeni.

Možeš li ti napisati bar 1 post u kojem neće ići tvoj otpor prema sadržaju koji forumaš napiše? 

Samo pitam.  


Različiti su, jebote.  

Venus wrote:Nemojmo molim brkati religioznost i duhovnost, to su dva različita pojma.

Pa jesu različiti, religioznost je praksa, duhovnost stanje. Unutar svake religije postoji sustav duhovnosti koji se razvija unutar svake osobe, pripadnika te religije.

S tim da duhovnost postoji i kod osoba koje ne pripadaju ni jednoj religiji odnosno ateista.

Venus wrote:

Speare Shaker wrote:

Venus wrote:Nemojmo molim brkati religioznost i duhovnost, to su dva različita pojma.

Naravno da su to različiti pojmovi, ali nisu baš jako udaljeni.

Možeš li ti napisati bar 1 post u kojem neće ići tvoj otpor prema sadržaju koji forumaš napiše? 

Samo pitam.  


Različiti su, jebote.  

Zar ti ne želiš sudjelovanje u tematskoj raspravi upotrebom racionalnih argumenata umjesto općeg odobravanja vlastitih stavova?
Pa jesu razičiti, ali nisu jako međusobno udaljeni.
Religije odavno pokušavaju steći neku vrstu monopola na duhovnost, ali mislim da se sve više probijaju tome suprostavljena mišljenja pa ako hoćeš i otpor protiv takvih nastojanja.

metilda wrote:S tim da duhovnost postoji i kod osoba koje ne pripadaju ni jednoj religiji odnosno ateista.

Da, duhovnost je van svake ozbiljne sumnje univerzalna kategorija. Religioznost vjerojatno ipak nije. Bar ne ona formalna.

@speare ne razumijem kako to religije pokušavaju preuzeti monopol na duhovnost? Činjenica je da postoji duhovnost istoka i duhovnost zapada a unutar ta dva opća pojma postoji duhovnost pojedinih religija pa tako imamo duhovnost budizma, duhovnost hinduizma, duhovnost šintoizma, zen budizma, duhovnost islama na istoku a na zapadu duhovnost pojedinih kršćanskih denominacija, duhovnost New agea i duhovnost pojedinih filozofskih pravaca koji su zamijenili religiju. Kao i duhovnost ateizma.

Speare Shaker wrote:

metilda wrote:S tim da duhovnost postoji i kod osoba koje ne pripadaju ni jednoj religiji odnosno ateista.

Da, duhovnost je van svake ozbiljne sumnje univerzalna kategorija. Religioznost vjerojatno ipak nije. Bar ne ona formalna.

Pa ne bih se složila u potpunosti jer i osobe koje ne pripadaju nominalno ni jednoj religiji imaju sustav praksi sličan religijskom.

Zaboravila sam spomenuti judaizam koji uz religijske prakse i obrede imaju izuzetno razvijenu duhovnost kabale.

CRKVA NEĆE UMRIJETI, JER ĆU JA BITI S NJOM, ALI SPOZNAT ĆE ČASOVE TMINE I UŽASA SLIČNE ONIMA MOJE MUKE

Isus govori Mariji Valtorti:

»Kada bude došlo vrijeme, mnoge će zvijezde biti odvučene od zagrljaja (repa) Luciferova, koji da bi pobijedio ima potrebu da umanji svjetla duša.

To će se moći dogoditi, jer će ne samo laici, nego i svećenici gubiti, i sve više gubiti, onu čvrstoću vjere, ljubavi, snage, čistoće, odcjepljenosti od zamamnosti i zavođenja svijeta, nužnih da bi se ostalo u orbiti svjetlosti Božje.

Shvaćaš li koje su to zvijezde o kojima govorim? To su oni koje sam Ja nazvao solju zemlje i svjetlom svijeta: moji svećenici.

Nastojanje izoštrene zloće Sotonine je ugasiti, isprevrnuvši ih, ove svjetnjake koji su oči što odrazuju moje Svjetlo na mnoštva. Ako uz toliku svjetlost koju još svećenička Crkva ižaruje, duše se sve više strmoglavljuju u tmine, može se nazrijeti koje će tek tmine pritisnuti mnoštva kada se mnoge zvijezde budu ugasile na mojemu nebu.

Sotona to zna i sije svoje sjeme da pripravi slaboću svećenika da bi ih tako mogao lako uvaliti u grijehe, ne toliko grijehe sjetila koliko grijehe misli. U mentalnom kaosu lako će mu biti izazvati duhovni kaos. U duhovnom se kaosu, pred rječinom proganstava, slabi počinjati grijeh kukavičluka, niječući vjeru.

Crkva neće umrijeti, jer ću Ja biti s njom. Ali spoznat će časove tmine i užasa slične onima moje Muke, umnožene u vremenu, jer tako mora biti.

Treba biti tako da Crkva trpi kako je trpio i njezin Stvoritelj, prije negoli umre da uskrsne u vječnom obliku. Treba tako biti da Crkva trpi mnogo duže jer Crkva, u svojim udovima, nije savršena kao njezin Stvoritelj, i... ako sam Ja trpio satima... ona treba trpjeti sedmicama i sedmicama sati.

Kao što je nastajala progonjena i hranjena od nadnaravne moći u prvim vremenima i u najboljim svojim sinovima, tako će jednako biti s njom kada dođu posljednja vremena u kojima će postojati, izdržati, opirati se sotonskoj plimi i u bitkama s Antikristom... sa svojim najboljim sinovima. Bolna selekcija, ali pravedna.

Logično je da se u jednom svijetu u kojem će tolika duhovna svjetla biti ugašena, uspostavi, očevidno, kratkotrajno ali užasno kraljevstvo Antikrista, rođenog od Sotone tako kako je Krist bio rođen od Oca. Krist, sin Očev, rođen od Ljubavi sa Čistoćom... Antikrist, sin Sotone, rođen od Mržnje s trostrukom Nečistoćom.

Poput maslina među žrvnjima tijeska, sinovi Kristovi će biti proganjani, stiješteni, smrvljeni od proždrljive Zvijeri. Ali ne progutani, jer Krv neće dopustiti da se iskvare u duhu. Poput prvih, i posljednji će biti pokošeni kao rukoveti klasja u posljednjem progonu i zemlja će piti njihovu krv. Ali blaženi u vijeke oni koji će svojom ustrajnošću umrijeti vjerni Gospodinu.«

Netko ti može reći tisuću predivnih riječi, ali ponekad i samo jedno njegovo djelo govori više o njemu od svih tisuću.

Nema Mate odavno.

I Snoopy

Crkva danas slavi spomendan svete Lucije, djevice i mučenice iz 4. st., zaštitnice mučenika, slijepih i slabovidnih.

Rođena je u trećem stoljeću u Siracuzi na Siciliji. Prema legendi, majka joj je bila pobožna kršćanka, koja je bolovala od neke neizlječive bolesti. Lucija ju je nagovorila da zajedno pođu na grob svete Agate u Cattaniji. Na grobu se Luciji ukazala sama sveta Agata, rekavši da će joj majka ozdraviti, ali da će ona sama podnijeti mučeničku smrt za Krista. Predaja nadalje navodi kako je to iskustvo bitno utjecalo na Lucijino još veće osnaženje vjere, te je kao zahvalu za majčino ozdravljenje odlučila prodati sve što je imala i podijeliti siromasima, a sama primiti zavjet djevičanstva, iako je bila zaručena. Ta je odluka razljutila njezinog zaručnika, koji ju je prijavio poganskim vlastima da je kršćanka, a nakon što se nije htjela odreći vjere, predana je na mučenje, a potom i ubijena.

Ona je jedna od posljednjih žrtava velikog progona za cara Diokecijana. Kao i o mnogim drugim svetcima, tako je i o njoj nastala legenda koja joj stavlja izgovorene lijepe riječi: 'Kad čisto živim, tijelo je moje stan Duha Svetoga'. Razjaren poganski mučitelj zgrozio se na to: 'Dat ću te otpremiti u kuću bludnica da ti bude oskvrnjena čistoća i onda će te ostaviti tvoj Duh Sveti'. A mudra je djevica odgovorila: 'Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom'. Bog je sačuvao pred poganima djevičanstvo svoje službenice.

Prema predaji, sv. Luciji izvađene su oči i stavljene na tanjur, pa se ona smatra zaštitnicom očiju i vida. Progonitelji kršćana mačem su joj odrubili glavu nakon dužeg mučenja.

Voli svoje dijete kakvo god da je – netalentirano, nesretno, i kad naraste. Raduj mu se u svakom obraćanju jer dijete je praznik dokle god je s tobom – jedan je od savjeta čuvenog poljskog pedagoga Janusza Korczaka. Saznajte i preostale

Janusz Korczak je čuveni poljski pedagog, pisac, liječnik i društveni radnik koji je tri puta odbio da spasi sebi život.

Prvi put to se dogodilo kada je Janusz odlučio da ne emigrira u Palestinu pred okupaciju Poljske, da ne bi Dom siročadi prepustio sudbini na volju uoči strašnih događaja.

Drugi put, kada je odbio bježati iz varšavskog geta. Treći put je to bilo: kada su svi štićenici Doma siročadi bili već u vlaku spremnom da krene u logor, Korczaku je prišao jedan SS oficir i upitao ga:

– Jeste li vi napisali “Kralja Matijuša”? Čitao sam tu knjigu u djetinjstvu. Nije loša knjiga. Slobodni ste.

– A djeca?

– Djeca nisu. Ali vi možete napustiti vagon.

– Griješite. Ne mogu. Nisu svi ljudi nitkovi.

Poslije ovih riječi o Januszu Korczaku se više ne mora ništa reći. Ostaje nam samo da se podsjetimo njegovih 10 principa odgoja:

1. Ne očekuj od djeteta da bude kao ti ili kao što bi ti htio da ono bude. Pomogni mu da ne postane kao ti, nego kao ono samo.

2. Ne traži od djeteta nadoknadu za sve što si mu pružio. Dao si mu život, kako bi to moglo da se vrati? Ono će dati život nekom drugome, taj drugi će dati trećem – to je nepovratan zakon zahvalnosti.

3. Ne iskaljuj ljutnju na djetetu, da ti u starosti ne bi bila gorka kriška kruha. Jer što posiješ to će i niknuti.

4. Ne gledaj na njegove probleme kao da su zanemarivi. Život je svakome dan u odnosu na njegovu snagu i zato vjeruj da njemu nije lakše nego tebi, a možda mu je i teže s obzirom da ono nema iskustva.

5. Ne ponižavaj!

6. Ne zaboravi da su najvažniji susreti jednog čovjeka – njegovi susreti s djecom. Obraćaj više pažnje na njih – nikad ne znamo koga smo to sreli u djetetu.

7. Ne muči sebe ako nešto ne možeš učiniti za svoje dijete, samo se sjeti: za dijete nije učinjeno dovoljno ako nije učinjeno sve što se može učiniti.

8. Dijete nije tiranin koji je zavladao tvojim životom, nije ni samo plod od krvi i tijela. Ono je dragocjeni pehar koji ti je život povjerio da ga čuvaš i da u njemu održavaš stvaralački plamen. To je oslobađajuća ljubav majke i oca koji ne gaje „naše“ dijete nego dušu datu im na čuvanje.

9. Znaj voljeti tuđe dijete. Nikad ne čini tuđem djetetu ono što ne bi volio da kogod čini tvome.

10. Voli svoje dijete kakvo god da je – netalentirano, nesretno, i kad poraste. Raduj mu se u svakom obraćanju jer dijete je praznik dokle god je s tobom.

Duboko sam uznemirena. Jutros me ni zornica nije uspjela umiriti niti je tišina crkve utišala buku misli.
„Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste.“ (Mt 25,33b-40).

Tako je govorio Isus.
Danas imamo situaciju da je od stanica pobačenog djeteta napravljen "lijek" sumnjive učinkovitosti ali koji se sa svjetskih pozicija moći priprema uvesti kao propusnica za normalan život. Covid potvrda da ste primili cjepivo protiv korone traži se sve više kao uvjet za ljudsko pravo rada. Bez nje ne možete ući u državne ustanove. Priprema se zakon po kojemu ako država to odluči nećete moći kupiti ni hranu.
Ljudi ostaju bez posla i sredstava za uzdržavanje obitelji. U ovoj šizofrenoj situaciji lako je ne-vjernicima. Oni nemaju priziv savjesti i bore se samo za slobodu i protiv diskriminacije onih koji se iz različitih razloga ne žele cijepiti. Ali što je sa nama vjernicima, pripadnicima KC? Mi se nalazimo u nezavidnoj situaciji.
Već godinama, pa i desetljećima imamo vapaj Crkve za pravo svakog djeteta da se rodi. Sa propovjedaonica se podiže glas protiv abortivne kontracepcije i svake druge kontracepcije koja ne slijedi prirodne metode kontroliranja začeća. Pišu se knjige i enciklike. Održava se hvalevrijedna inicijativa 40 dana za život i Hod za život. Mi vjernici i aktivisti bivamo vrijeđani od kojekakvih feminističkih i LGBT udruga. Ali budući da je iza nas stajao Krist i autoritet Crkve ništa nije bilo teško podnijeti.
No dolazi prijelomni trenutak u povijesti Crkve. Proglašava se pandemija korona virusa i iščekuje se prijeko potreban lijek. I doista, lijek dolazi u vidu cjepiva koje je nastalo upotrebom stanica pobačenog djeteta ili djece. Vjernici su konsternirani. Čekaju upute Crkve mada mnogi odlučuju da krv nevinog djeteta neće primiti u svoj organizam. To bi značilo iznevjeriti ne samo jedno nego svu abortiranih djecu.
I dolazi "pravorijek" kongregacije za nauk vjere. U ime općeg dobra cjepivo je moralno prihvatljivo, potvrđuje i papa Franjo, a cijepljenje je "čin ljubavi". Dobar dio vjernika, i ja među njima, sablažnjen je. Kardinal Bozanić poziva hrvatske katoličke da slijede upute struke a Mate Uzinić ponavlja da je cijepljenje čin ljubavi. Crkva je izdala dijete koje je ubijeno i od kojega je nastao lijek a vjernici koji slijede svoju savjest prozvani su ravnozemljašima i opasnima za čovjeka i čovječanstvo u cjelini, postaju građani drugog reda.
Pitam se sada, odakle će Crkva više crpsti autoritet da se bori za prava nerođenih. Svaka žena koja se odluči na pobačaj može sa zluradošću reći papi i kardinalima - vi u sebi nosite krv pobačene djece. Zvuči vam drastično i pretjerano? Ne, to je suština svega. Crkva je izgubila moralni autoritet i dignitet.
A gdje smo tu mi koji se ne želimo cijepiti? Gdje sam tu ja koja se ne želim cijepiti?

„Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste.“ (Mt 25,33b-40).

Amen! Dođi Gospodine Isuse!

Dakle, danas je bio dan teškog promišljanja.
Donijela sam zaključke koji su po mom mišljenju evanđeoski utemeljeni i ohrabrujući.

Matej 18, 6-7

“A tko sablazni jednoga od ovih malenih koji vjeruju u mene, bilo bi mu bolje da mu se mlinski kamen objesi oko vrata i da potone u dubinu morsku.

Jao svijetu zbog sablazni! Jer sablazni neizbježno dolaze, ali jao onom čovjeku po kome sablazan dolazi!

Zakonik kanonskog prava 1398
Katekizam katoličke crkve 2272

Koga zanima neka pogleda.
Ja otresam prašinu s cipela i idem dalje.

Opet, po ne znam koji put, posao me je uspio "usisati" i crpiti životne sokove..ne volim kad me obuzme stres. 


Sve češće pomislim kako bi bilo super živjeti negdje u dodiru s prirodom, daleko od ove gradske džungle. 

Il paradiso.

metilda wrote:
I doista, lijek dolazi u vidu cjepiva koje je nastalo upotrebom stanica pobačenog djeteta ili djece.

Koriste li se u cjepivima protiv COVID-19 stanice abortiranih fetusa?

Stanice dobivene iz tkiva koja potječu od elektivnih pobačaja koriste se od 1960-ih za proizvodnju cjepiva, uključujući trenutna cjepiva protiv rubeole, vodenih kozica, hepatitisa A.
Također se koriste za proizvodnju odobrenih lijekova protiv različitih bolesti, uključujući hemofiliju, reumatoidni artritis i cističnu fibrozu. Istraživači širom svijeta trenutno rade na razvoju više od 130 cjepiva protiv COVID-19, a prema informacijama Svjetske zdravstvene organizacije 10 cjepiva je ušlo u ispitivanja na ljudima od 2. lipnja 2020. naovamo.

Za razvoj nekih cjepiva protiv COVID-19 istraživači koriste jednu od dvije ljudske fetalne stanične linije: HEK-293, staničnu liniju bubrega koja se naveliko koristi u istraživanjima i industriji, a koja potječe od fetusa pobačenog oko 1972. godine; i PER.C6, staničnu liniju u vlasništvu tvrtke Janssen, podružnice Johnson & Johnson, razvijenu od stanica mrežnice ploda starog 18 tjedana pobačenog 1985.
Obje stanične linije razvijene su u laboratoriju molekularnog biologa Alexa van der Eb na Sveučilištu Leiden.
Te stanične linije mogu biti „povijesne“, odnosno mogu živjeti godinama u laboratorijima jer nije riječ o normalnim ljudskim stanicama. Te su stanice promijenjene da bi se neprestano mogle umnažati.

U proizvodnji nekih cjepiva, ljudske fetalne stanice koriste se kao malene „tvornice“ za stvaranje velikih količina adenovirusa, koji su onesposobljeni tako da se ne mogu umnažati pa koriste samo kao nosači gena novog koronavirusa koji uzrokuje COVID-19. No iako se oslabljeni virus stvara pomoću tih kloniranih stanica, taj se stanični materijal uklanja kada se virus pročisti i ne nalazi se u samom cjepivu.
HEK-293 stanice koriste se za proizvodnju proteina šiljka koronavirusa koji služi za pokretanje imunološkog odgovora.
No, spomenute stanične linije nisu uzete iz tkiva pobačenih fetusa, koja su korištena u istraživačke svrhe, već su stanične linije koje se danas koriste nastale daljnjim multipliciranjem (uzgojem) stanica koje zadržavaju vlastita svojstva te ih nazivamo i „besmrtnim staničnim linijama“, koje su po sebi jako udaljene od prvotnih stanica dobivenih pobačajem.

Treba istaknuti kako upravo zbog multipliciranja stanica iz ranije prikazanih slučajeva elektivnih pobačaja za dobivanje ljudskih fetalnih staničnih linija više nije potrebno uzimati stanice iz tkiva novih elektivnih pobačaja.

No, iako fetalne stanice iz postojećih staničnih linija nisu izravno dobivene iz elektivnih pobačaja te zbog same multiplikacije ne možemo reći da su to one iste stanice koje su dobivene iz elektivnih pobačaja, isto tako ne može se ni zanijekati njihova daleka neizravna povezanost s elektivnim pobačajima u prošlosti, jer od njih vuku svoje porijeklo.

https://www.unicath.hr/medicinski-i-moralni-aspekti-cjepiva-protiv-covid19