Papa ide u posjet Cipru i Grčkoj, želi ojačati odnose s Pravoslavnom crkvom

Papa Franjo ispričao se zbog pogrešaka katolika u susretu s grčkim pravoslavnim čelnicima u Ateni, Grčka

 
Papa Franjo razgovara s čelnicima grčke pravoslavne crkve u Ateni 4. prosinca.
Papa Franjo razgovarao s Njegovim Blaženim Ieronimom II i drugim grčkim pravoslavnim čelnicima u Ateni 4. prosinca.

Atena, Grčka, 4. prosinca 2021. / 09:00 sati

Papa Franjo ispričao se zbog načina na koji su katolici pridonijeli razdoru s pravoslavnim kršćanima tijekom sastanka s grčkim pravoslavnim čelnicima u Ateni u subotu.

“Sramotno, patrijarhe, – priznajem to za Katoličku Crkvu – postupci i odluke koje su imale malo ili nimalo veze s Isusom i Evanđeljem, već su bile obilježene žeđom za prednošću i moći, ozbiljno su oslabile naše zajedništvo”, papa rekao je 4. prosinca.

"Na taj način dopuštamo da plodnost bude ugrožena podjelama", dodao je. “Povijest daje svoju težinu i ovdje, danas, osjećam potrebu iznova tražiti oproštenje Boga i naše braće i sestara za pogreške koje su počinili mnogi katolici.”

Papa Franjo govorio je tijekom sastanka s čelnicima Grčke pravoslavne crkve, uključujući Njegovo blaženstvo Ieronimom II, nadbiskupom Atene i cijele Grčke, u prijestolnoj dvorani Grčke pravoslavne arhiepiskopije.


Kad je papa Franjo stigao u arhiepiskopiju, jedan pravoslavni klerik je počeo protestirati, vičući: “Papa, ti si heretik! Papa, ti si heretik!” prije nego što ga je policija odvela.

Prošlog mjeseca, grčki pravoslavni metropolit, Andreas iz Konitse, progovorio je protiv posjeta pape Franje Grčkoj, također nazivajući papu heretikom.


Incidenti odražavaju dugogodišnju sumnju prema papi u nekim dijelovima Grčke pravoslavne crkve. Papa Ivan Pavao II također je pokušao izliječiti katoličko-grčko pravoslavni raskol tijekom kontroverznog posjeta Grčkoj 2001., prvog katoličkog pape u više od 1000 godina.

Posjet Ivana Pavla II, tijekom kojeg se ispričao za grijehe katolika prema njihovoj pravoslavnoj braći i sestrama, također je bio oštro protestiran.

Franjo putuje u Atenu od 4. do 6. prosinca, nakon što je proveo dva dana u Nikoziji, glavnom gradu Cipra. Posjetit će i grčki otok Lezbos, gdje se prvi put susreo s Ieronimom II tijekom posjeta otoku 2016. godine. Njih dvoje su se i privatno susreli 4. prosinca.



Stanovništvo Grčke i Cipra pretežno je pravoslavno. Papa Franjo također se susreo s čelnicima ciparskih pravoslavaca u Nikoziji 3. prosinca.

Grčka, službeno poznata kao Helenska Republika, zemlja je od 10,7 milijuna ljudi, od kojih su oko 50.000 katolici.

Papa Franjo rekao je grčkim pravoslavnim hijerarsima 4. prosinca da, unatoč dubokoj podjeli koja još uvijek postoji između katolika i pravoslavaca, „tješi nas sigurnost da su naši korijeni apostolski i da, bez obzira na zaokrete vremena, ono što je Bog zasadio nastavlja rasti i donositi plod u istom Duhu.”


“Milost je prepoznati jedni druge dobre plodove i pridružiti se zahvaljivanju Gospodinu za to”, rekao je.

Franjo se osvrnuo na stare masline koje se mogu naći i u Italiji i u Grčkoj, napominjući da nas „ujedinjuju“ i podsjećaju na korijene katolika i pravoslavaca u njihovom apostolskom utemeljenju, prije podjele koja je uslijedila nakon Velikog raskola 1054. .

"Pod zemljom, skriveno, često zanemareno, ti korijeni su ipak tu i oni sve podržavaju", rekao je. “Sveti Pavao govori o njima kada naglašava važnost 'izgrađenosti na temelju apostola' (Efežanima 2,20).”

Nažalost, nakon što su prva stoljeća urodila dobrim plodom, posebno u helenskoj kulturi, "svjetovne su nas brige zatrovale, korov sumnje povećao je našu udaljenost i prestali smo njegovati zajedništvo", rekao je papa, citirajući svetog Bazilija Velikog koji je rekao "da pravi Kristovi učenici su 'po uzoru samo na ono što vide u njemu'.”

Ujedinite se, dakle, o hrabri i velikodušni Grci! Neka se formiraju nacionalne falange, neka se pojave domoljubne legije i vidjet ćete kako oni stari divovi despotizma sami padaju, pred našim pobjedničkim barjacima.

Michael Soutzos, tadašnji princ Moldavije i član Filiki Etaireia, stavio je svoju gardu na raspolaganje Ypsilantisu. U međuvremenu, carigradski patrijarh Grgur V. i Sinod anatemizirali su i ekskomunicirali i Ypsilantisa i Soutzosa izdavši mnoge enciklike, eksplicitnu osudu revolucije u skladu s politikom Pravoslavne crkve.

Daljnji problem nastao je kada je patrijarh Grigorios stavio anatemu na Ipsilantisa kao neprijatelja pravoslavne vjere, pozvao prave vjernike da ostanu vjerni sultanu i osudio Ipsilantisa za "gadno, bezbožno i glupo djelo".

U siječnju 1821. dovršio je suradnju s Aleksandrom Ypsilantisom, a invazijom Ypsilantisa na Moldaviju 22. veljače, Michael Soutzos-Vodas je podigao gardu zapovjedništva pobunjenika i platio znatne količine novca za potrebe vojske. . Kada je nakon kratkog vremena pokret u Moldaviji-Vlaškoj počeo jenjavati, Soutzos je prisilio pod pritiskom bojara, koji su ga proglasili palim dok je pomogao pobunjenicima i odbacio osmansku dominaciju, da napusti svoj položaj u Iașiju. . Najprije se preselio u Skouleni, a zatim (31. ožujka 1821.) u Kišinjev u Ruskom Carstvu. U istom razdoblju Carigradska ekumenska patrijaršija izopćila je njega i Ipsilantisa.

Izbijanje rata dočekala su masovna pogubljenja, napadi u stilu pogroma, uništavanje crkava i pljačka grčke imovine diljem Carstva. Najteži zločini dogodili su se u Konstantinopolu, u onom što je postalo poznato kao Carigradski pokolj 1821. Pravoslavni patrijarh Grgur V pogubljen je 22. travnja 1821. po sultanovom nalogu unatoč njegovom protivljenju pobuni, koja je izazvala bijes u cijeloj Europi i rezultirala u povećanju potpore grčkim pobunjenicima.

Zvjerstva nad grčkim stanovništvom Carigrada, travanj 1821. Osmanske vlasti pogubili su patrijarha Grgura V.
Vijest da su se Grci pobunili izazvala je ubilački bijes diljem Osmanskog Carstva. U Carigradu je, na Uskrsnu nedjelju, patrijarh Grčke pravoslavne crkve Grgur V. javno obješen iako je osudio revoluciju i u svojim propovijedima propovijedao poslušnost sultanu.

Nakon pogubljenja patrijarha Grgura V., ruski car Aleksandar I. prekinuo je diplomatske odnose s Uzvišenom Portom nakon što je njegov ministar vanjskih poslova grof Joanis Kapodistrijas uputio ultimatum tražeći od Osmanlija obećanja da će prestati s pogubljenjem pravoslavnih svećenika, što Porta nije smatrala prikladnim odgovoriti.

U ljeto 1821. u francuskoj luci Marseilles počeli su se okupljati razni mladići iz cijele Europe kako bi rezervirali prolaz u Grčku i pridružili se revoluciji.

Najveći kontingenti došli su iz njemačkih država, Francuske i talijanskih država.

U Njemačkoj, Italiji i Francuskoj mnogi svećenici i sveučilišni profesori održali su govore govoreći da je cijela Europa bila dužna antičkoj Grčkoj, da su moderni Grci imali pravo pozivati ​​se na klasično naslijeđe kao razlog za podršku i da će Grčka postići samo napredak sa slobodom od Osmanskog Carstva.

RayMabus wrote:Tijekom svog posjeta Atenskoj nadbiskupiji, nadbiskup Ieronymos je na uljudan i diskretan način podsjetio Papu da katolici nisu iskazivali podršku tijekom rata za nezavisnost Grčke.



“Kao skromni i energični vođa Rimokatoličke crkve, vjerujemo da u ovom povijesnom trenutku imate hrabrosti i iskrenosti razmotriti neuspjehe i propuste svojih otaca, koji nisu podržali borbu našeg naroda za slobodu.”

“Nije mi namjera stavljati vas u tešku poziciju”, nastavio je nadbiskup, “ali vjerujem da je među onima koji žele biti pozvani i biti braća u Kristu najbolji jezik i ostaje poštenje. Odbijmo krivo shvaćeni koncept diplomacije i diplomatskih procesa”, naglasio je.

“Siguran sam da se kao revolucionarni primas Rimokatoličke crkve znate otresti bremena prošlosti, posebice onih vezanih uz događaje grčkog nacionalnog ustanka, koji su, nažalost, povrijedili posadu naše Crkve. Krvi ovih heroja i mučenika Grčke revolucije dugujemo njihovu obnovu u povijesnom nastanku”, istaknuo je.

Nadbiskup je u svom obraćanju pozvao svjetske čelnike na donošenje hrabrije odluke, osudivši Glasgowski ugovor i nazvavši ga neadekvatnim.

Pozvao je papu Franju na zajedničko djelovanje, Rimokatoličku crkvu i pravoslavnu crkvu, na zaštiti okoliša i useljavanju te se osvrnuo na potrebu nastavka dijaloga prema vidljivom jedinstvu.

Papa Franjo je sa svoje strane opisao postupke pojedinih osoba Rimokatoličke crkve kao “sramotne” te se još jednom ispričao braći pravoslavnoj kršćanima za pogreške iz prošlosti.

Podsjećamo, sličnu ispriku dao je i papa Ivan Pavao II tijekom svog posjeta Ateni prije točno 20 godina.

“I am sure that as the groundbreaking Primate of the Roman Catholic Church you know how to shake off the burdens of the past, especially those concerning the events of the Greek National Uprising, which unfortunately have hurt the crew of our Church. We owe to the blood of these heroes and martyrs of the Greek Revolution their restoration by you in the historical becoming”, he noted.
-
“Siguran sam da se kao revolucionarni primas Rimokatoličke crkve znate otresti bremena prošlosti, posebice onih vezanih uz događaje grčkog nacionalnog ustanka, koji su, nažalost, povrijedili posadu naše Crkve. Krvi ovih heroja i mučenika Grčke revolucije dugujemo njihovu obnovu u povijesnom nastanku”, istaknuo je.

Papi triba zabranit da ide više u Atenu.

Pola Evrope pomagalo Grčkoj a između ostaloga i katolici i ovi mu dođe u nadbiskupiju i ovi traži da mu se Vatikan ispriča.


Za šta će ti se ispričat ?


Sam carigradski patrijarh osudio pobunu i opet ga sultan smakao.

Šta ima Vatikan s time ?

Ovi grčki popovi su bezobrazni.

Ovo je stoka samo takva.

Po dolasku pape Franje u Atensku nadbiskupiju i dok je šetao sjedištem Grčke crkve, stariji svećenik povikao je “Papa, ti si heretik”, prije nego što ga je policija uklonila.

To je, međutim, bila jedina negativna nota u Papinom susretu s nadbiskupom Atene i cijele Grčke Ieronimom. Nakon privatnog susreta, Franjo i Jeronymos otišli su u prostoriju nadbiskupijskog prijestolja, gdje je nadbiskup rekao da je “ovaj dan vašeg posjeta za nas posebno važan”, dok je Papa započeo govor pozdravivši Hijeronima riječima apostola Pavla – “milost i mir od Boga” – čijim koracima ide na svom apostolskom putu do Cipra i Grčke.

Tijekom svog govora, nadbiskup Ieronymos osvrnuo se na pandemiju, okoliš i useljavanje, pozdravljajući Papinu osjetljivost na to pitanje, ali i rekavši da bi ti tokovi trebali prestati te se osvrnuo na naoružanje izbjeglica od strane zemalja poput Turske.

Ieronymos je također spomenuo 200. godišnjicu grčkog rata za neovisnost, navodeći da su se pape iz tog doba držale podalje od grčke borbe za slobodu. “Ne želim vas osramotiti,” rekao je Ieronymos, “ali vjerujem da je među ljudima koji se žele zvati braćom i sestrama u Kristu najbolji jezik poštenje.”

Nakon govora, nadbiskup Ieronim poklonio je Franji srebrnu ikonu apostola Pavla.

“Povijest ima svoju težinu i danas ovdje osjećam potrebu da obnovim ispriku od Boga i braće za pogreške koje su načinili toliki katolici”, rekao je papa Franjo u vlastitom govoru. Papa je nadbiskupa nazvao “bratom” i osvrnuo se na njihove zajedničke apostolske korijene i prethodni susret njih dvojice na otoku Lesbosu 2016. “Sada se ponovno susrećemo kako bismo podijelili radost bratstva i pogledali Mediteran koji nas okružuje ne samo kao mjesto koje nas brine i razdvaja, nego i kao more koje ujedinjuje”, rekao je Papa.

Izlazeći iz nadbiskupije, Papa se ukrcao u plavi Fiat 500 i otišao do glavne atenske katoličke crkve, katoličke katedralne bazilike svetog Dionizija Areopagita, gdje su ga čekali katolički biskupi, redovnice i redovnici te brojni vjerni laici. Mnoštvo djece iz različitih župa, okupljenih u dvorištu crkve, klicali su, skandirali njegovo ime i mahali zastavama s posebnim logom njegova posjeta, čekajući njegov dolazak.

Dok je Papa ulazio u crkvu, katolički napjevi bili su ugušeni zaglušujućim pljeskom kojim ga je kongregacija pozdravila.

“Drago mi je što vas mogu susresti na mjestu koje je dar, baština čovječanstva, na kojem su izgrađeni temelji Zapada”, rekao je Papa nakon što im je zahvalio na toploj dobrodošlici, a potom se ponovno osvrnuo na apostola Pavla, pozivajući katolike koji žive u Grčkoj, manjini koja broji oko 250.000 među gotovo 10,7 milijuna stanovnika da ne budu obeshrabreni malom veličinom svoje zajednice.

“Proučite Paulovu priču u Ateni”, rekao je. “Pa, dragi moji”, nastavio je, “želio bih vam reći: blagoslovite malenost i prihvatite je.”

Prvi dan svog posjeta Papa je završio privatnim susretom s članovima Isusova bratstva u Apostolskoj nuncijaturi. Sutra će po drugi put posjetiti Lesbos; u poslijepodnevnim satima vodit će božansku liturgiju u atenskoj koncertnoj dvorani.

Gledao sam na Laudato tv, lijep prijem redovnika i klera u Ateni. Premda ovaj Papa nije baš po mom ali neka Franjo izgura svoj pontifikat...tko zna zašto će to biti i dobro.

Ieronymos also mentioned the 200th anniversary of the Greek War of Independence, stating that Popes from that era had kept their distance from the Greek struggle for freedom. “I do not want to embarrass you,” said Ieronymos, “but I believe that among people who want to be called brothers and sisters in Christ, the best language is honesty.”
-
Ieronymos je također spomenuo 200. godišnjicu grčkog rata za neovisnost, navodeći da su se pape iz tog doba držale podalje od grčke borbe za slobodu. “Ne želim vas osramotiti,” rekao je Ieronymos, “ali vjerujem da je među ljudima koji se žele zvati braćom i sestrama u Kristu najbolji jezik poštenje.”

O pothvatu Sjedinjenih Država u Prvom Barbarijskom ratu da suzbije muslimanske Barbary pirate duž južne mediteranske obale, okončavši njihovu otmicu Europljana radi otkupnine i ropstva, Pio VII je izjavio da su Sjedinjene Države "učinile više za kršćanstvo nego najmoćnije nacije kršćanstva to su činile stoljećima."

Godine 1822. Pio VII je navršio 80. rođendan i njegovo je zdravlje vidno opadalo. Dana 6. srpnja 1823. slomio je kuk pri padu u papinskim stanovima i od tada je bio prikovan za krevet. U svojim posljednjim tjednima često bi gubio svijest i promrmljao bi imena gradova u koje su ga prevezle francuske snage. Uz kardinala državnog tajnika Ercolea Consalvija, Pio VII umro je 20. kolovoza u 5 sati ujutro.

Lav XII je bio lošeg zdravlja od trenutka svog izbora za papinstva do smrti manje od 6 godina kasnije, iako je bio poznat po tome što je dobro podnosio bol.

Njegov izbor je bio olakšan jer se mislilo da je blizu smrti, ali se neočekivano okupio. Čak je kardinalima dao primjedbu o vlastitom zdravlju, rekavši da će izabrati "mrtvog čovjeka". U konklavi je rečeno da je podigao svoje haljine kako bi pokazao kardinalima par natečenih nogu s ulceracijama kako bi ih odvratio, ali to ih je još više poželjelo izabrati.

Lav XII je u vrijeme svog izbora imao 63 godine i često je pao žrtvama slabosti. Bio je visok i mršav, asketskog pogleda i melankoličnog lica. Nakon krunidbe se razbolio, ali je nakon ozdravljenja pokazao iznenađujuću izdržljivost u obavljanju svog posla.

Surađivao je s Vincentom Strambijem – budućim svecem – koji mu je bio savjetnik. Kada je 1825. bio na rubu smrti, Strambi se ponudio Bogu za opstanak pape. Papa se oporavio od svoje bolesti, ali Strambi je umro.

Vladao je 5 godina, 4 mjeseca i 12 dana.

Bio je slabog zdravlja od izbora do kraja, iako je izdržao bol. Bio je duboko konzervativan i provodio je kontroverzne zakone, poput zabrane Židovima posjedovanja imovine. Porezni prihodi bili su loši, čak i kada je smanjio poreze. Kao rezultat negodovanja prema njemu, Leo IBS nije bio popularan.

RayMabus wrote:Ieronymos also mentioned the 200th anniversary of the Greek War of Independence, stating that Popes from that era had kept their distance from the Greek struggle for freedom. “I do not want to embarrass you,” said Ieronymos, “but I believe that among people who want to be called brothers and sisters in Christ, the best language is honesty.”
-
Ieronymos je također spomenuo 200. godišnjicu grčkog rata za neovisnost, navodeći da su se pape iz tog doba držale podalje od grčke borbe za slobodu. “Ne želim vas osramotiti,” rekao je Ieronymos, “ali vjerujem da je među ljudima koji se žele zvati braćom i sestrama u Kristu najbolji jezik poštenje.”

Grčki rat za nezavisnost 1821 - 1829 godina

Prvi papa vladao do 1823 i javno pohvalio Amerikance za rat u Libiji rekavši da su učinili za kršćanstvo više nego šta su najmočnije evropske nacije to činile stolječim

Drugi papa iz tog perioda vladao do 1829 i bio jako star i bavio se unutarnjim problemima

Uza sve to vi ste pravoslavno stanovništvo u drugoj državi a vaš vlastiti patrijarh je osudio tu pobunu.

I ŠTA SAD OVA DVOJICA IMAJU S VAMA I S TIM GRČKIM RATOM ZA NEZAVISNOST ?

epikur37 wrote:Gledao sam na Laudato tv, lijep prijem redovnika i klera u Ateni. Premda ovaj Papa nije baš po mom ali neka Franjo izgura svoj pontifikat...tko zna zašto će to biti i dobro.

Ne gledam ta sranja. Sam proučavam posjet i formu.

Za sada s obzirom na sve ipak je ovo neki korak negdje.

Vjerovatno u provaliju.

RayMabus wrote:Ieronymos also mentioned the 200th anniversary of the Greek War of Independence, stating that Popes from that era had kept their distance from the Greek struggle for freedom. “I do not want to embarrass you,” said Ieronymos, “but I believe that among people who want to be called brothers and sisters in Christ, the best language is honesty.”
-
Ieronymos je također spomenuo 200. godišnjicu grčkog rata za neovisnost, navodeći da su se pape iz tog doba držale podalje od grčke borbe za slobodu. “Ne želim vas osramotiti,” rekao je Ieronymos, “ali vjerujem da je među ljudima koji se žele zvati braćom i sestrama u Kristu najbolji jezik poštenje.”

Jesu držale su se al stvari idu ovako : to je počelo kao čarka 1821 godine

prvi papa je vladao do 1823 godine i taj papa je javno rekao da su amrerikanci u Libiji 1805 napravile više za kršćanstvo nego najveća evropska carstva stoljećima

dakle ovo je otvorena podrška kršćanima pod otomanskim jarmom i osuda evropskih močnih sila jer nečine ništa

otomansko carstvo je priznata država jer su s njom evropske države potpisivale mirovne ugovore

pobunu je napravilo pravoslavno stanovništvo a osudio carigradski patrijarh 

1. papa nije duhovni poglavar pravoslavaca

2 otomansko carstvo je druga država

3 pravoslavni poglavar je osudio taj ustanak

ŠTA JE OVI TRIBA ? OSUDIT SULTANA NAKON ŠTA JE SAM CARIGRADSKI PATRIJARH DUHOVNI VOĐA PRAVOSLAVACA UNUTAR OTOMANSKOG CARSTVA OSUDIO USTANAK ? MIJEŠATI SE U UNUTARNJU POLITIKU DRUGE DRŽAVE ? PREDSTAVLJAT SE DA JE ON DUHOVNI POGLAVAR PRAVOSLAVACA A UJEDNO STVARNI DUHOVNI POGLAVAR ISTIH JE OSUDIO USTANAK PRAVOSLAVACA ?


MA NEMOJ MAJKE TI.

RayMabus wrote:
-
Ieronymos je također spomenuo 200. godišnjicu grčkog rata za neovisnost, navodeći da su se pape iz tog doba držale podalje od grčke borbe za slobodu. “Ne želim vas osramotiti,” rekao je Ieronymos, “ali vjerujem da je među ljudima koji se žele zvati braćom i sestrama u Kristu najbolji jezik poštenje.”

Kad se sve prouči onda ova izjava ima jedino smisla da Papa kaže da je to greška dakle ako idući put šta tako bude da neće ostat pasivni.

Šta se tiče povijesnih okolnosti postoji hrpa razloga zašto su se oni službeno držali neutralnima iako je očito da su podržavali.

Da se to ponovi miljardu puta ta situacija u 99,99% slučajeva sve bi se odvilo isto šta se Vatiana tiče.

Pa ko bi se normalan miša u to posebno nakon šta je sam carigradski patrijarh osudio seljačku bunu pravoslavnog stanovništva ?

Šta je katolilčki papa triba protiv njegove odluke i još da ispadne da on želi bit njihov poglavar i još se upliće u neke unutarnje čarke i u unutarnje stvari druge države.

Pa nije lud.