Asylum

Ne treba vam tisuću prijatelja - sve što trebate je nekoliko voljenih osoba koje će poslušati vaše mišljenje.
Ne treba vam privatni otok - dovoljan je komad plaže.
Ne treba vam deset automobila, dovoljan je i jedan, ispravan i siguran.
Ne trebaju vam puni ormari s odjećom - ionako uglavnom i od onoga što imate ne nosite većinu.
Ne morate davati skupe darove - neće nadoknaditi izgubljeno vrijeme.
Nije važno koliko kuća imate - odjednom možete živjeti samo u jednoj.
Ono što je važno na kraju dana je da možete leći mirne savjesti.
Treba nam puno manje nego što mislimo.

Stjepan Ivan Horvat

metilda wrote:

ZAŠTO PSI ŽIVE KRAĆE OD LJUDI?
Evo iznenađujućeg odgovora 6-godišnjeg djeteta
Jedan moj prijatelj, veterinar, ispričao mi je jednu priču.
„... Pozvali su me da pregledam desetogodišnjeg vučjaka po imenu Astro. Vlasnici psa i njihov sinčić bili su jako privrženi Astru i nadali su se čudu.
Pregledao sam psa i ustanovio da umire od raka. Rekao sam obitelji da ne možemo ništa učiniti za njega i ponudio sam uspavljivanje staroga psa u njihovoj kući. Obitelj nije imala puno izbora, jer u protivnom bi se pas strašno mučio.
Tijekom pripreme vlasnici pasa su mi rekli da će njihov šestogodišnji sin biti prisutan dok pas bude uspavan.
Sljedećeg dana osjetio sam poznato stezanje u grlu dok je obitelj okružila psa. Dječak je djelovao tako smireno dok je posljednji put milovao starog psa prije nego je Astro mirno zaspao.
Dječačić je djelovao smireno, a nakon Astrove smrti neko smo vrijeme sjedili zajedno komentirajući činjenicu da su životi pasa kraći od ljudskih života.
Dječak koji je tiho slušao rekao je: "Znam zašto."
Svi smo ga iznenađeno pogledali. Ono što je izašlo iz njegovih usta me iznenadilo. Nikad nisam čuo utješnije objašnjenje.
Rekao je: "Ljudi su rođeni da nauče živjeti dobar život - poput ljubavi i ljubaznosti, zar ne?" Šestogodišnjak je nastavio:
– Pa, psi već znaju kako se to radi, pa ne moraju živjeti dugo kao mi.

UDa je učitelj pas, naučili biste stvari poput:
Kad vam najmiliji dođu kući, uvijek ih trčite pozdraviti.
Nikada ne propustite priliku za šetnju.
Odrijemajte.
Istegnite se prije ustajanja.
Trčite i zabavljajte se svaki dan.
Izbjegavajte grizenje kada je dovoljno jednostavno režanje.
Za toplih dana počnite ležati na leđima... u travi.
U vrućim danima pijte puno vode i lezite u sjenu pod drvo.
Kad ste sretni, plešite i mašite cijelim tijelom.
Uživajte u jednostavnoj radosti dugoga hodanja.
Budite vjerni.
Nikada se nemojte pretvarati da ste netko tko niste.
Ako je ono što želiš zakopano, kopaj dok to ne nađeš.
Kad netko ima loš dan, šuti, sjedi blizu i samu budi tu.
To je tajna sreće koju možemo naučiti od psa.

(Nepoznat autor)

Yesterday I was visiting my son's school
I live a bright colored bench in the yard. I asked if this was the only place to sit.
- And he said to me, ′′ No, that's the bench of friends. When someone is lonely or can't find a game partner, they'll sit there and others invite them to play with them."
- I tell him I thought this was great, and I asked him if he used it himself?
- He says: ′′ Yes at the beginning of the year when I was new here.
I sat there and another student came to invite me to play with him. This made me happy. And now when I see someone sitting there, I also invite them to play."
Great idea on mutual aid and kindness to implement in all playgrounds

Slijepi prosjak Bartimej sjedio je pokraj puta a Isus je prolazio pokraj njega. Slučajno? Tko je Bartimej? Sin Timejev. Evanđelist Marko je precizan u opisu, što znači da ovo nije prispodoba, nije primjer nego stvarni događaj. Kao što smo i mi stvarne osobe u povijesti koje ponekad sjede i čekaju Božju milost. Pasivno, umorno, bezvoljno.

Bartimej je slijep, a mi? Vidimo li sličnosti sa Bartimejem? Prepoznajemo li se? Nismo li duhovno slijepi ponekad? Prosimo li, molimo li doista što nam je najpotrebnije? Ili čekamo što bude da bude...

Slijepi Bartimej je živio uz put, kao i mnogi od nas, onako, po navici...sjedio i prosio, nije bio sposoban za drugo. Mi mislimo da jesmo sposobni ali, radimo li što Bog želi? Tražimo li Božju volju? Bog će proći pokraj nas, vjerojatno ne beskonačno puta...i trebati ćemo reagirati, tko zna koliko prilika ćemo imati...

Da se sada prije mise, ili čak za vrijeme mise zaustavi Cristiano Ronaldo ili neka velika poznata faca, vjerojano bi reagirali, potrčali po selfie, autogram, jer tko zna hoće li biti druge prilike...a Bog, molitva, misa, ispovijed....ma može čekati...Bog uvijek može čekati, nije Bog Cristiano Ronaldo...i nije!!! Bogu hvala da nije..

Bartimej je živio od milostinje, od ljudske suosjećajnosti. Ali slijep je ostao i nije mogao dalje od prošnje. Po Židovski, bio je proklet od Boga. Ali, kada je čuo da prolazi Isus, dakle nije ga susreo, vidio, ali čuo je za njega jer sluh mu je bilo jedino osjetilo koje je ukazivalo na promjenu, da se nešto događa - nije filozofirao, nije uopće postavljao pitanja niti dvojio. Nije imao što izgubiti, Bartimej je svjestan da je Isus blizu te je zavikao. Nije Isusa mogao vidjeti, uvjeriti se da je tu već je vjerovao drugima...čuo je da Isus čini čuda...i nije propustio priliku, bilo je sad il'nikad! Sve ili ništa!!!

Ušutkivali su ga ali on je još glasnije vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!« Kada se činilo da će ga narod zaustaviti u susretu s Isusom, Bartimej je dao sve od sebe, najviše! Kakva je tvoja molitva? Nešto ti nedostaje? Dobro, a što činiš s onim što imaš? Kako koristiš?

Sve što je imao, Bartimej je upotrijebio. Sluh, glas i....noge...skočio je! ”On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu”.

Bacio je ogrtač starog života, bacio ga je, nije mu više trebao jer susret sa živim Bogom ga je potpuno promijenio. Upotrijebio je sve što ima da dobio ono što nema! Tražio je nove oči, novi pogled. Odlučno, hrabro, unatoč svijetu koji ga je ušutkivao. I dobio je vid, novi pogled te se „uputio ZA NJIM”

Mi smo Bartimej. Duhovno smo slijepi. Naša molitva ne treba ići za drugim nego da nam Isus otvori duhovne oči za Božju volju. Da bacimo svaki ogrtač lažne sigurnosti, da vičemo molitvom jače od svijeta koji psuje Boga, da skočimo Bogu ususret kada nas zove. Odmah! Isus nas zove da nam da nove oči. I da pođemo za njim. Ne samo da dođemo na misu i poslije po starom, nego da idemo za njim gdje god bili.

Majka Terezija iz Kalkute jednom je susrela prosjaka kojega su izjedali crvi. Zavapila je: „Bože zašto to dopuštaš?”
Bog joj je tada odgovorio: „Ne dopuštam, tebe sam stvorio”
Majka Terezija je srela Isusa u prosjaku te joj je promijenio život. Promijenio je mnogima život po Njoj.
Isus želi promijeniti život mnogih preko nas. Tako će i nas promijeniti.
Jer tako to radi Bog!

Na misijsku nedjelju budite misionar ljubavi za nekoga i preporučite ga u svetu misu koja je za vaše nakane.

Krešimir Josip

Svako jutro ima isti scenarij. Malo ljepote, malo mira i puno dobrih prilika. Ali jesi li ti za njih spreman? Ili još živiš neki prošli život? A tvoje misli kolaju po brigama prethodnog dana, bježe prema strepnjama idućeg dana? Stani! I vrati se sebi. Ovaj dan za nijansu može biti drugačiji ako tvoje misli za nijansu budu pozitivnije. Mirnije. Nije to neka komplicirana filozofija. Samo moraš pokušati. I vidjet ćeš čudo koje si sam stvorio.

I sigurno će biti teških stvari. I ljudi. I situacija. Uvijek ih bude. Ali ne trebaš očajavati. I predati sve prije bitke. Jer u pravi čas naći će se pravo rješenje. Koliko se god dalekim i nestvarnim činilo. Zašto uvijek misliš da neće biti dovoljno toga nečeg što te treba sretnim učiniti? A bit će. Neka se samo promijeni tvoj odnos prema životu. I snovima. I samo treba netko da te podsjeti da nisi sam. A ljubav uvijek pronađe put. I tamo gdje se nemogućim činilo.

- Mario Žuvela

Meditacija za ovaj dan:

Don Šimun M. Doljanin: Radujem se tijelu

Do maloprije sam gledao televiziju. Na njoj su se pojavljivali ljudi. Mnogi od njih su već pod zemljom, a mi i dalje gledamo njihova tijela i slušamo njihove glasove. Prije toga sam gledao u zaslon svoga mobitela. Po YouTubeu su plovila tijela nepoznatih ljudi koja su izvodila razne pokrete. Sada sam za zaslonom svog kompjutera i plavetnilo mi oblijeva lice. Razmišljam o tijelu i muci koju svi imamo s njim.

U sva se vremena tijelo preziralo, na ovaj ili onaj način. Stari Grci nisu mogli slušati sv. Pavla kada je govorio o uskrsnuću tijela. Čemu to? Zašto da uskrsne ovo tijelo naše bijedno? Čemu iznova graditi zatvore duša? Prvo krivovjerje među kršćanima je bilo ono doketista. Kristovo tijelo je samo privid. Ne može Bog biti u tako bijednom tijelu kao što je naše. Podrigujemo. Imamo glavobolje. Kosa nam se masti. Koža nam puca. Oči nam blijede. Uši se pune smolom. Iz usta nam se čuje zadah. Prsti nas ne slušaju. Imamo hemoroide! Ispod pazuha nam se skuplja znoj! O to bijedno tijelo! Nikako s njim izaći na kraj!

Danas ga pokušavamo virtualizirati i tako ga nekako urediti i pročistiti. Dizajnirati. Međutim, i to je velika tlaka. Fizioterapeuti imaju pune ruke posla jer dugo sjedenje za zaslonom iskrivljuje naše tijelo na svim razinama. Teretane se pune jer tijelo treba dobro opterećivati da nas donekle sluša. Plastičnim kirurzima ruke su pune posla! Čemu onda uskrsnuće tijela?
Uskrsnuće tijela je, po mnogima, najtvrđi članak našeg Vjerovanja. Vjerujem u uskrsnuće tijela! Sv. Pavao kaže da ćemo svi uskrsnuti u tijelu. Sada smo u Tijelu Kristovu! Sada smo, štoviše, Tijelo Kristovo! Na kraju će se, kada bude obeskrijepljena smrt, i sve tjelesne deformacije koje uz nju idu, Krist podložiti Ocu i Bog će biti sve u svima. Bog će prožeti svaku poru našeg tijela. To je stvarno radosna vijest. Nestat će sva naša tjelesna bijeda i ostat će sve sjajno, uzvišeno, lijepo, prozirno, gibljivo, hitro, milo. Upravo onako kakvo tijelo i želimo! Tijelo će naše biti puno ljubavi. Bog je ljubav! Bog će biti sve u svima! Sve će biti ljubav. Tijelo će biti ljubav. Govor tijela će biti samo govor ljubavi. Jedinstva. Mira. Dobrote. Radosti! Koje li divote! Bit će poništeno sve ono što nam se gadi i što nam se gadilo kroz svu povijest. Stari će Grci vidjeti Pavla u proslavljenom tijelu i same sebe kako se raduju tijelu i kako je tijelo besmrtno kao i duša. U preobraženom tijelu sjat će preobražena duša.

To je naše vjera! A vjera se živi danas, a ne u nekoj imaginarnoj budućnosti. Sada već osjećam kako Bog prožima moje tijelo. U krštenju je pokopano staro tijelo i rodilo se novo. Treba se roditi nanovo, odozgor! – kaže Krist starom i oronulom Nikodemu. Hram sam Duha Svetog. On prožima moje stanice. On govori govorom ljubavi u mome tijelu. Krist je u tijelima moje braće i sestara. Ljubeći njihova tijela, ljubim Krista. Ljubeći noge svoje braće i sestara iskazujem najveće bogoslužje Onomu koji je uzeo naše noge i prao naše noge. Neka mine sva rugoba, prirođene biću tom! – kaže jedan drevni crkveni himan! Neka bude Bog sve u svima! Već sada, koliko je više moguće! Vjerujem sada! Radujem se, u tijelu, sada! Radujem se tijelu!

Na obalama rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo, spominjući se Siona” (Ps 137,1)

Meditacija dana:

Spasonosna patnja

Čovjek današnjice se tako plaši iskustva patnje. Grozničavo, gotovo potpuno utopijski, je u potrazi za sigurnosti koja bi mu trebala donijeti mir, blagostanje, zdravlje. Ali, to je velika laž i opsjena ovoga svijeta. Naime, ako sve svoje pouzdanje stavljamo na kartu mirnog mora, što će se dogoditi kada završimo u životnim olujama? Koliko će nas boljeti to naše razbijanje o stijenje na koje će nas neminovno gurnuti podivljali vjetar i visoki valovi? A svi završimo i to nekoliko puta u životu na tim oštrim stijenama olujnog mora.

Nekako mi se čini da često očekujemo previše od drugih. Svoje projekcije savršene neke slike našeg uma preslikavamo na drugoga. Pa bi taj ili ta trebali biti točno takvi kakvim ih mi zamišljalo. A ustvari - krhka je to ljuštura svakog čovjeka koja vrijedi jer je njezin fundament natopljen besmrtnošću. Po tijelu - danas blještavilo, sutra oronulo.

Spasenjska je patnja. Razotkriva ti sve laži okruženja. Prizemljuje te. Otvara ti oči duha kojima jasno odjednom vidiš - smisao. Ovoga ovdje za ono ondje. Spasenjska je patnja. Bistri ti fokus, miče sva zamućenja. Priprema i tebe za ono što i tebi dolazi. Svakim danom bliže. Susret s Kristom Kraljem. Spasenjska je patnja. I duha i tijela. Kao da se događa neka intervencija u temelje tvoga života, novo kopanje, širenje temelja, jačanje novim armiranim betonom kako bi mogao iznova započeti graditi visoke katove. Što više patnje, zgrade su postojanije, snažnije, jasnije, jednostavnije, ljepše, veličanstvenije.

Spasenjska je patnja.
A onda, kada ju prihvatimo. Pobrine se On i za vrijeme nove radosti, vrijeme smijeha, vrijeme novih svitanja.
Spasenjska je patnja.

Marin Miletić

Isuse, razum nam govori da ćeš sigurno doći, jer se još nije čulo da si ikoga zapustio ili odbacio. Nije to u Tvojoj naravi. Dakle, naš poziv da dođeš i zahvatiš čitavo naše biće nećeš odbiti.

Nešto te drugo želimo zamoliti: pomozi nam da budemo svjesni Tvoje prisutnosti u nama. Sigurno je bilo puno situacija kada si djelovao preko nas. No, pitanje je koliko smo mi toga bili svjesni. Vjerojatno smo to sve pripisivali vlastitim zaslugama, okolnostima ili pukoj sreći koja se toga časa namjestila. Bilo je, vjerujemo, i trenutaka kada smo zakočili Tvoje djelovanje u nama, jer smo posumnjali da se iz te situacije išta dobro može napraviti. Oprosti za te trenutke!

Zato Isuse, molimo te, djeluj u nama bez sustezanja, ali nam i daj Duha razuma i svijesti da budemo svjesni Tvog zahvata u naš život. Ta nam je svijest potrebna i radi toga da Te ne zakočimo u djelovanju svojom slobodnom voljom, ali i radi istine kojom ćemo priznati tko u nama istinski djeluje. Kad budemo svjesni Tebe u nama, kad dođemo do tog stupnja vjere da ne živimo više mi, nego Ti u nama, bit ćemo svjesniji koliko nas voliš, koliko ne odustaješ od nas. Za to ti hvala!

Vlč. Marinko Stantić

Budi rijeka koja stalno teče. Veći dio svijeta je gladan i siromašan, jer oni koji su bogati ne daju drugima, nego Božje darove zadržavaju samo za sebe. Ti budi rijeka, i tvojim će životom vječno teći bogatstva.

Tomislav Ivančić

Jedan vic za Matu, da se oglasi.

Mujo sjedi ispred TV-a na kauču i mirno pijucka svoje pivo, kad netko pozvoni na vrata.
Mujo otvori, kad ono došao čovjek za popis stanovništva. Mujo ga pusti u kuću, sjednu oni u kuhinju i počne ga popisivač ispitivati:
- Ime?
- Mujo Hadžibegović ...
- Datum rođenja?
- 1. 4. 1967....
- Bračno stanje?

- Nepodnošljivo!

Nema Mate, nadam se da je nije uhvatila korona.

Dijete koje često ne pospremi sobu jer se cijelo vrijeme igra u njoj znači:
Da ga imate I da je kod kuće!
Nered koji morate očistiti nakon ručka znači:
Bili ste okruženi obitelji ili prijateljima!
Preuska odjeća znači:
Imate više nego dovoljno za jesti!
Odgovornosti na koje se svakodnevno žalite kod kuće znače:
Imate krov nad glavom!
Postajete nervozni kada ne možete pronaći parkirno mjesto znači:
Imate auto!
Gradska buka znači:
Ti čuješ!
Umor na kraju dana znači:
Zdravi ste i možete raditi!
Budilica koja vas živcira jer zvoni svako jutro znači:
Imate još jednu priliku za novi dan, to je veliki dar!
Poruke koje dobivate svaki dan znače da imate prijatelje!
Kad mislite da je život nepravedan i loš, pročitajte ovih nekoliko riječi!
(Nepoznat autor)

Dobro će pobijediti

Istina svemira je ta da sve što ne valja - propadne. Ja čvrsto vjerujem da će dobro pobijediti. Tama može biti jaka, toliko snažna da izgleda zastrašujuće. Toliko gusta da bude opipljiva u svojoj jezi i bez onih krikova zloglasnih koji se čuju u daljini.

Ali, ne bojte se. I najjadnija i najkrhkija šibica je dovoljna kada se upali da rasvijetli tamu. Svjetlo ima moć da gdje se upali - tama nestaje. Možda jesmo maleni. Čak mislim da je ključ upravo u tome - nikada zaboraviti da smo maleni - tada i kada postanemo veliki mi smo maleni i zato ćemo jedino tako biti istinski veliki, ako smo maleni.

Nebitno je što je ta šibica prve iskre malena, krhka. Bitno je jedino da se zapali. Vidite li? Ona jest zapaljena. Na nju sada dolaze druge i drugi. Isto tako maleni. Da gore. Ne da dime, nego da gore za ljubav, za istinu, za pravdu. Protiv magla, obmana ovoga svijeta koji je odavna u rukama kneza tame. Naš Učitelj je to jasno rekao. Isus je to svjedočio.

Mi samo - gorimo. Jer to jest naše. A njegovo je da se brine što će i kako će s nama. Čvrsto vjerujem, dobro će pobijediti. Tama će se povući. Sunce će ponovno grijati. Sve će biti drugačije. Jer može biti tako.

Ima nas mnogo. I sve nas je više koji to jasno osjećamo. Da je ovo vrijeme svjedočenja, a ne povlačenja. Da je ovo vrijeme vjernosti, a ne izdaje. Bože, hvala ti što si nam dopustio biti dio vremena koje traži od nas - svjedoke. Baš je divno i blagoslovljeno ovo vrijeme koje nam daje priliku posvjedočiti svoju vjernost evanđelju

Marin Miletić

Za Matu, ako navrati

Tko je to Deda Mraz?
To je brat svetog Nikole koji je otišao u partizane

Mujo pita Hasu:

- Haso, bolan, znaš l' ti šta je to Noć vještica?

Haso konta, konta, al' nikako da skonta, pa ga Mujo pljesne po leđima:

- Jarane, to t' je Dan žena, al' po noći!

metilda wrote:Nema Mate, nadam se da je nije uhvatila korona.

Metka
Malo me držao kašalj i slabost, bez temperature. Dva puta sam se testirala na koronu i svaki put mi je test pokazao da sam negativna, tako da je vjerojatno u pitanju neka sezonska prehlada. Hvala Bogu!
No ono što meni otvara pitanja je: kako to da test na koronu u ljekarnoj košta 30 i nešto kuna, a ovi u Zavodu naplaćuju cca 120 kn?
Banda lopovska!