Asylum

Samo da napomenem da pratim seriju Sluškinjine priče.

mativka wrote:A jel muškarac u tom slučaju zaručnica il' zaručnik?

Duša je ženskog roda pa je zaručnica u svakom slučaju. Ako ti dođu u ruke misli Ivana od Križa on piše ljubavne pjesme Zaručniku svoje duše.

Sad nabadam s mobitela, kad budem u prilici komentirat ću ti ono pitanje o evoluciji.

mativka wrote:

Speare Shaker wrote:

mativka wrote:

metilda wrote:

mativka wrote:

Speare Shaker wrote:

mativka wrote:Netko je rekao, netko je napisao, a tko si Ti?!

Zašto bi to bilo važno?

Jer to su ljudi koji me okružuju! Ne samo copy paste maheri već uz sebe želim ljude koji razmišljaju svojom glavom.
Sapere Aude!

Hoćeš reći da ja ne razmišljam svojom glavom samo zato jer stavljam tuđe tekstove?

Govorim o činjenicama.

Evo, ja priznajem da nemam pojma o kakvim to činjenicama ovdje govoriš.
Tko sam ja?
Neznalica!
U ovom, ali doduše i ne samo u ovom slučaju.
Vidiš kamo vode pitanja usmjerena ka osobama umjesto ka idejama u tematskim raspravama?

Jesmo li kao rasa evoulirali?

Na starom smo forumu puno raspravljali o ovoj temi na tada kvalitetnom pdf Religija. Moje je mišljenje da svaki čovjek ima veliki potencijal evolucije i prilično sam optimistična po tom pitanju. Međutim na globalnom području sam popriličan pesimist. I to zbog toga što postoji trend rušenja i obezvrjeđivanja temeljnih duhovnih vrednota. Ili konkretno kršćanskih vrednota, poput obitelji, čovjekove seksualnosti, spolnog određenja kao temeljne odlike muškarca i žene. Javljaju se raznorazni pokreti koji su bučni zagovornici ljudskih prava, ali ta prava primjenjuju i traže za svoje uske interesne skupine, a ostale grupe ljudi ili pripadnike drugačijih svjetonazora tretiraju sa meni neshvatljivom dozom mržnje i negativne diskriminacije. Sa takvom sam se mržnjom i ja sama susrela na ovom i ne samo ovom forumu, ali ovdje nekako najizražajnije. Što bi to točno značilo evoluciju rase? Po mom mišljenju bi to bilo smanjivanje količine agresivnosti u svijetu. Možda postoje studije da se agresivnost smanjuje, ali po mojoj procjeni taj trend ubrzano raste. I taj trend je podržan i proklamiran od strane lijevo orijentiranih političara, pokreta i pojedinaca. Danas pročitam rečenicu da bi svećenika iz Salija trebalo baciti u fojbe. Što tek reći na kontinuirani rast broja pobačaja u svijetu. Po riječima svete Faustine Kowalske to je najveći grijeh čovječanstva. Moje mišljenje znaš pa ga ne trebam posebno naglašavati. Dakle, kao rasa ćemo biti podijeljeni na dva pola - dio koji će duhovno a potom i tjelesno evoluirati i onaj dio koji će duhovno devoluirati, a potom propadati i na tjelesnom planu. Jer duh određuje stanje tijela. Prije se govorilo da je u zdravu tijelu zdrav duh a sada se situacija sasvim preokrenula. Bolestan duh čini bolesnim i tijelo. A tome svakodnevno svjedočimo.

mativka wrote:A jel muškarac u tom slučaju zaručnica il' zaručnik?

Evo ti jedna pjesma svetog Ivana od Križa kao primjer evolucije duše kroz ljubav prema Bogu:



U sretnoj noći onoj, (En la noche dichosa,)
U tajnosti da nitko ne vidje me (en secreto, que nadie me ueya,)
Nit i ja išta gledah, (ni yo miraua cosa,)
Bez drugog svjetla, vođe, (sin otra luz ni guia)
Do onog od kog plamtjele mi grudi. (sino la que en el coraçon ardia.)




A ono vodilo me, (Aquesta me guiaua)
Sigurnije od svjetla podnevnoga, (mas cierto que la luz del mediodia,)
Do mjesta gdje me ček’o (adonde me esperaua)
On kog sam dobro znala, (quien yo bien me sabia,)
U predjel gdje se nitko ne pojavi. (en parte donde nadie parecia.)





O noći što bi vođom! (¡Oh noche que me guiaste!)
O noći ljupkija od zore! (¡oh noche amable mas que el aluorada!,)
O noći koja spoji (¡oh noche que juntaste)
Voljenu s Voljenim, (amado con amada,)
Voljenu u Voljenog transformiraše! (amada en el amado transformada!)





Na grudima mi cvjetnim, (Y en mi pecho florido,)
Koje sam cijele čuvala samo za njega, (que entero para el solo se guardaua,)
Naslonio je glavu i usnu: (alli quedo dormido,)
Ja milovah ga nježno, (y yo le regalaua,)
na povjetarcu cedrovih lepeza. y el ventalle de cedros ayre daua.
Kada je zapuhalo s tornja (El ayre de la almena,)
dok njegovu ja mrsila sam kosu, (cuando ya sus cabellos esparzia,)
on mi svojom rukom mirnom (con su mano serena)
rani vrat, (en mi cuello heria,)
i obustavi sva osjetila. (y todos mis sentidos suspendia.)
Ostavih se i zaboravih, Quedeme y oluideme,
Na svog Voljenog nagnuh lice. (el rostro recline sobre el amado,)
Sve presta, ostavi me, (ceso todo, y dexeme,)
Te svoju pustih brigu (dexando mi cuidado)
Zaboravljenu među ljiljanima (entre las açucenas olvidado.)

Dobro jutro svima i uspješan i blagoslovljen novi dan!

U jednome malom selu, u dalekome kutku zemlje, živio neki stari, mudar čovjek. Bilo mu devedeset godina, a izgledao je zadovoljan i sretan.

Onda mu netko reče: “Proživio si lijepe godine, dugi vijek, kako to da si uvijek sretan?”

Starac odgovori: “Živiš samo jedan dan.”

To me je naučio život.

Živiš samo jedan dan: danas!

Da bi istinski živio, moraš živjeti danas.

Život je kratak i prolazi brzo. Ako danas ne živiš, izgubio si dan. Ne zamračuj si dušu strahom i brigama sutrašnjice. Ne opterećuj srce jučerašnjom bijedom. Živi, danas!

Misli spokojno na ono dobro od jučer; sanjaj i lijepe stvari koje bi moglo donijeti sutra. Ali nemoj se gubiti u onome “jučer” ili “sutra”. Živi danas!

Phil Bosmans

Mate, ovo gore nije doduše moj tekst, ali se s njim u potpunosti slažem jer živim na takav način, zato sam ga i stavila.

Usporite malo, život nije trka, glazba je svuda okolo. Ovu pjesmu napisala je djevojka bolesna od raka. Htjela je vidjeti koliko će ljudi shvatiti njezinu pjesmu. Pjesmu je napisala u posljednjoj fazi bolesti, u bolnici u New Yorku. Proslijedio ju je njezin liječnik.

Da li si ikad gledao djecu
na ringišpilu?
Ili slušao kako kiša
zapljuskuje zemlju?

Da li si ikad pratio
leptirov kaotičan let?
Ili zurio u sunce
na zalasku?

Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba neće trajati zauvijek.

Da li protrčiš kroz svaki dan
kao da letiš?
Kad pitaš kako si,
čuješ li odgovor?

Kad se dan završi,
odlaziš li u krevet
sa sljedećih stotinu poslova
koji jure kroz tvoje misli?

Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba neće trajati zauvijek.

Kažeš li nekad svom djetetu
uradit ćemo to sutra,
i u svojoj žurbi
ne primijetiš njegovu tugu?

Da li si ikad izgubio kontakt
i dopustio da umre dobro prijateljstvo
samo zato što nisi imao vremena
ili nisi nazvao i rekao bok?

Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba neće trajati zauvijek.

Kad trčiš da stigneš negdje
propustiš polovinu zabave koja te tamo čeka.
Kad brineš i trčiš kroz dan,
isto je kao da si bacio neotvoren poklon.

Život nije trka.
Uspori.
Čuj glazbu
prije nego što se pjesma završi…

Oni koji imaju sve osim tebe Bože, smiju se onima koji samo Tebe imaju.

Rabindranath Tagore

Svatko koga sretneš u sebi vodi bitke koje ti nisu poznate. Budi pažljiv prema drugima. Uvijek.

Brad Meltzer

Da pojasnim. Vidim da se neki silno vesele zbog Matine "agresivnosti" i moje i Spearove zbunjenosti. Mate voli postavljati provokativna pitanja. Priznajem da me je zbunila u prvi mah.
Ali kao prave prijateljice u RL, to smo vrlo brzo riješile uživo.
Tako da svaka ostrašćena zajedljivost pada u vodu. A meni su njena pitanja pomogla da neke stvari pojasnim. I nadam se da će postaviti još takvih "provokativnih i apsolutno hit" pitanja.

U mojem Prijatelju su planine,
Visovi i sjenovite uvale,
Čudesni otoci,
Bučne i snažne rijeke,
Fijučući vjetrovi nositelji ljubavi,
Zanosne noći
Koje o
mogućuju buđenje zore,
Tihe koncerte,
Zvučnu osamu,
Večer koja obnavlja i ulijeva ljubav.
 
Sv. Ivan od Križa
....
Bog je ljubav:
tko ostaje u ljubavi,
ostaje u Bogu i Bog u njemu.
Iv 4,16.
....
Ostanite u meni, kako sam ja u vama.
Ja sam trs, vi ste loze.
Koji ostaje
u meni, kao ja u njemu
donosi mnogo ploda.
Iv 15, 45
...
Da svi budu jedno.
Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, (...)
Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao,
da budu jedno kao što smo mi jedno;
ja u njima, ti u meni.
Iv 17, 21,22,23.
...
Bog je stvorio sve stvari na takav način da one nisu izvan njega, kao što
neznalci krivo umišljaju. Naprotiv, svako se stvorenje miče izvanjski bez
prestanka da prebiva u Bogu.


Meister Eckhart.
 
....
Moj duhovni pogled datira od dana odkad živim
-ja sam znala što vidim
-da su sve stvari u Bogu i da je Bog u svim stvarima.


Mechtilde deMagdebourg (1207. – 1294.)
 
Svemir je  u sebi sakramenat, “ispunjen Bogom
”. Honorius d’Autun pisao je  1125.:  “Sve  u  božanskom  stvorenju  daje  veliki  užitak  svakome  tko  ga kontemplira:  tako  na  primjer,  ovdje  se  pronalazi  ljepotu  u  svjetovima;  tamo, liječenje u travama; ovdje, hranu u povrću; a tamo još se nalazi neki smisao u zmijama i pticama. (...) Vrhunski umjetnik zamislio je svemir  kao jednu veliku citru  čije  strune  proizvode  cijelu  skalu  zvukova.  (...)  Duh  i  tijelo,  anđeli  i demoni, nebo i zemlja, vatra i voda, zrak i zemlja, šećer i gorčina, meko i tvrdo proizvode melodiozne akorde, tako se usklađuju i drugi elementi.”

metilda wrote:

mativka wrote:

Speare Shaker wrote:

mativka wrote:

metilda wrote:

mativka wrote:

Speare Shaker wrote:

mativka wrote:Netko je rekao, netko je napisao, a tko si Ti?!

Zašto bi to bilo važno?

Jer to su ljudi koji me okružuju! Ne samo copy paste maheri već uz sebe želim ljude koji razmišljaju svojom glavom.
Sapere Aude!

Hoćeš reći da ja ne razmišljam svojom glavom samo zato jer stavljam tuđe tekstove?

Govorim o činjenicama.

Evo, ja priznajem da nemam pojma o kakvim to činjenicama ovdje govoriš.
Tko sam ja?
Neznalica!
U ovom, ali doduše i ne samo u ovom slučaju.
Vidiš kamo vode pitanja usmjerena ka osobama umjesto ka idejama u tematskim raspravama?

Jesmo li kao rasa evoulirali?

Na starom smo forumu puno raspravljali o ovoj temi na tada kvalitetnom pdf Religija. Moje je mišljenje da svaki čovjek ima veliki potencijal evolucije i prilično sam optimistična po tom pitanju. Međutim na globalnom području sam popriličan pesimist. I to zbog toga što postoji trend rušenja i obezvrjeđivanja temeljnih duhovnih vrednota. Ili konkretno kršćanskih vrednota, poput obitelji, čovjekove seksualnosti, spolnog određenja kao temeljne odlike muškarca i žene. Javljaju se raznorazni pokreti koji su bučni zagovornici ljudskih prava, ali ta prava primjenjuju i traže za svoje uske interesne skupine, a ostale grupe ljudi ili pripadnike drugačijih svjetonazora tretiraju sa meni neshvatljivom dozom mržnje i negativne diskriminacije. Sa takvom sam se mržnjom i ja sama susrela na ovom i ne samo ovom forumu, ali ovdje nekako najizražajnije. Što bi to točno značilo evoluciju rase? Po mom mišljenju bi to bilo smanjivanje količine agresivnosti u svijetu. Možda postoje studije da se agresivnost smanjuje, ali po mojoj procjeni taj trend ubrzano raste. I taj trend je podržan i proklamiran od strane lijevo orijentiranih političara, pokreta i pojedinaca. Danas pročitam rečenicu da bi svećenika iz Salija trebalo baciti u fojbe. Što tek reći na kontinuirani rast broja pobačaja u svijetu. Po riječima svete Faustine Kowalske to je najveći grijeh čovječanstva. Moje mišljenje znaš pa ga ne trebam posebno naglašavati. Dakle, kao rasa ćemo biti podijeljeni na dva pola - dio koji će duhovno a potom i tjelesno evoluirati i onaj dio koji će duhovno devoluirati, a potom propadati i na tjelesnom planu. Jer duh određuje stanje tijela. Prije se govorilo da je u zdravu tijelu zdrav duh a sada se situacija sasvim preokrenula. Bolestan duh čini bolesnim i tijelo. A tome svakodnevno svjedočimo.

ae! to sam ja napisao na ViP-u  mogla si stavit i autora tog teksta a ne samo ovako san čula, san vidila, san pročitala, rekli su mi, bog mi je šapnuo...itd.

da tog ustaškog rvacko bosansko osmanlijskog popa izbosne treba bacit u fojbu. točnije, da je to napravio u Istri zveknuli bi ga u najbližu fojbu. tako. pa nek vijori ustaški lancun u fojbi.

jebote, ti meni spočitavaš da širim nasilje i mržnju a tvoj jebeni katolički pop koristi božji hram za propagiranje svojih mentalno poremećenih političkih fantazija.

a ovi iz Salija su tvoh jebenog popa gađali trulim jajima. sad mi je ža ča san vratija onu kantu piture. nemaš pojma metilda kako je to dobra pitura.

M. Eckhart, mistik i teolog, više puta naglašava da smo “pozvani upoznati sve  stvari  da  u  njima  pronađemo Boga”.  “Sve  što  postoji  pjeva  hvalu  Bogu: tmine,  žrtve,  pa  i  manjci  i  samo  zlo  pjevaju  hvalu  Bogu  i  blagoslivljaju  ga.” Bog  je  nadbivstven  i  prožima  svako  bivstvo.  A  istovremeno,  kako  se produbljuje  naša  panenteistička  svijest,  manje  imamo  potrebu  spominjati  ime Božje. To je uočljivo i u dvije svete biblijske knjige. Knjiga Esterina i Pjesme nad  pjesmama, ni  jednom  ne  spominju  Božje  ime,  a  pune  su  Boga  i  božje stvarnosti.  Tako  je  nešto  i  u Pjesmi  stvorova sv.  Franje  Asiškog,  koja  ne spominje Isusa Krista, a cijela je posvećena njemu. A ipak su mu knjige vrlo svete. Njegove knjige otvaraju prozor između ljudske duše (psihe) i Stvoritelja. Pan-en-teistička  duhovnost  upotrebljava  majčinsku  terminologiju  kad govori  o  Bogu.  Julienne  de  Norwich,  poznata  kao  odvjetnik    Božjeg majčinstva, definira Boga kao majčinski “zagrljaj” čiji smo mi objekt.
 
Po mojem znanju nema dvojbe da i M. Eckhart upotrebljava panenteističku terminologiju,  pa  i  majčinsku.  “Bog  nas  kupa,  on  je  naš  autor  i  ona  nas zakriljuje.” “Bog nije samo Otac svih dobrih stvari, on je također Majka svih dobrih stvari, a Otac je jer je uzrok i tvorac svih stvari. On je majka svih stvari, jer kad stvorenje zauzima svoje biće u njemu, on ostaje u stvorenjima i čuva ih u  njihovom  biću.”
 
Ideju  Boga  majčinstva  i krila  nalazi  se  i kod  Isusa  Krista kad  govori  o  “Kraljevstvu  Božjem  koje  je  među  nama”  (Lk  17,21).  Riječ “među nama” evocira nas na panenteizam našeg prisustva u Bogu i njegovog prisutstva u nama. Ipak, da bi se učinila ova implikacija potrebno je probuditi svijest ove transparentnosti.

Izraz lica ljudi kada im pokažeš zube ili vratiš istom mjerom... no ipak, nemoj vraćati istom mjerom, ostani Čovjek, ne spuštaj se na njihovu razinu...
Možda im tvoj stav pomogne da se promijene.
Budi Čovjek.

Tajna života je da svako jutro započinješ ispočetka. Pitaš se kako, ako su te jučer ljudi ispraznili, istrošili, premorili. Novi dan te ima čime napuniti. Samo jedan pogled u daljinu, lijepa riječ, osmijeh i ti dobivaš novu priliku. Drži danas svoje najvrijednije blago pod ključem. Svoju nadu, vjeru, ljubav. Ne puštaj tek olako svakoga u svoj unutarnji svijet. Trebat će ti kad dođu teški dani. Dan će biti predivan ako vjeruješ da tvojim snovima još nije istekao rok trajanja.

Još te muči stari problem? Ne brini, tvoj osmijeh danas može biti veći od njega. Još nisi prešao stare zapreke? Tvoja volja danas može biti snažnija nego ikada. Ima ljudi koji te ne vole? Imaš ljubavi za voljeti sebe i druge više nego što te itko mrzi. Nemoj se predavati! Jednog dana će se pokazati da si bio u pravu. Vidjeti ćeš. Novi dan ne čini sunce koje izlazi, novi dan čini tvoja odluka da novom sebi dadeš još jednu priliku.

- Mario Žuvela

Svaki novi dan koji ti Bog pruža darovan ti je jer si nekome potreban!


Svaki novi dan koji ti Bog pruža darovan ti je jer si nekome potreban, jer tvoja prisutnost može nekome promijeniti taj dan. Razmisli malo o tome!
Nemoj se zatvoriti samo u sebe, pitati se ima li život smisla i zašto su ljudi jedni drugima tako daleki? Kada se otvoriš shvatit ćeš da život ima smisla jer netko pokraj tebe treba tvoju utjehu, tvoju lijepu riječ, osmijeh ili zagrljaj. Kada shvatiš da je tvoj današnji dan dio mnogo većeg Božjeg plana drugačije ćeš živjeti.

Nećeš više čekati tko će se tebi prvi javiti, što će ti tko ponuditi, tko će te negdje pozvati, već ćeš sam preuzeti inicijativu. Kršćanin nije onaj koji čeka neko idealno vrijeme da bi se pokrenuo, kršćanin zna da je sadašnju trenutak idealan trenutak da bi Bog preko njega nešto napravio. Ali samo onda kada mu se stavi na raspolaganje, samo onda kada kaže „Evo me, tu sam i napravi od mene Bože ono što misliš da je najpotrebnije ovom svijetu.”

Bog ti daje ovaj dan da nakon njega svijet više ne bude isti. Istina je da neće sve biti idealno, da neće svi samo čekati tebe da dođeš i da im objaviš nešto fascinantno. Bit će i onih koji će ti podapinjati nogu, onih koji će te ponižavati i rugati se onome što radiš, ali usprkos njima moraš ići naprijed i nastaviti s onim što radiš. Biti svjedok nije lagano, ali drugog puta nema, sve je ostalo samo začarani krug koji nikuda ne vodi.


Kada shvatiš da je tvoj današnji dan dio mnogo većeg Božjeg plana drugačije ćeš rasporediti svoje vrijeme, jasnije razmišljati o prioritetima i drugačije živjeti život. Svaki novi dan koji ti Bog daje postat će za tebe jedna velika prilika da u svijetu oko tebe bude manje suza, manje razočarenja i manje povreda. Koliko god mislio da si malen i da ne možeš mnogo, kada se predaš u Božje ruke, Bog će od tebe učiniti velike stvari. Povjeruj i vidjet ćeš!

Mario Žuvela



Monet: Springtime

Ova tema se prilično brzo razvija, o Bogu se i življenju katolicizma ima toliko toga za reći tako da su se mnoge stvari izgubile u ove 32 stranice.
Na stranici 24 obradila sam temu znaju li se katolici smijati.
Stavit ću linkove postova:

https://www.ex-iskon-pleme.com/t45324p460-asylum#1837787

Poprilično dug izvadak iz Ecovog romana Ime ruže:

https://www.ex-iskon-pleme.com/t45324p460-asylum#1837811

Priča o dva smijeha Sunčane Škrinjarić:

https://www.ex-iskon-pleme.com/t45324p460-asylum#1837839

Jedno od Lukinih posebnih blaženstava:

https://www.ex-iskon-pleme.com/t45324p460-asylum#1837845

Psalam 126:

https://www.ex-iskon-pleme.com/t45324p460-asylum#1837862

Anegdote iz života pape Ivana XXIII:

https://www.ex-iskon-pleme.com/t45324p460-asylum#1838031

Zdravo je pucati od smijeha:

https://www.ex-iskon-pleme.com/t45324p460-asylum#1838050

Mladić koji je pružio zagrljaj na svetoj misi:

https://www.ex-iskon-pleme.com/t45324p460-asylum#1838057

O knjizi Duhovitost duhovnih monaha Doroteja iz Ćokovca:

https://www.ex-iskon-pleme.com/t45324p460-asylum#1838111



Dakle, toliko postova na temu smijeha u kršćanstvu, tj konkretno katolicizmu.

Moj zaključni post prenosim u cijelosti:

Dakle, nakon ovih nekoliko tekstova možemo rezimirati znaju li se katolici smijati.
Ako pod smijehom shvatimo zlobno ili lascivno cerekanje onda zasigurno znaju i to, ali je tada u pitanju kvaliteta njihove vjere.

A budući da je radost plod Duha Svetoga, a smijeh plod radosti, onda je sasvim jasno da je smijeh Božji dar i da se smijati široka srca i usta punih smijeha mogu i znaju oni najduhovniji. Ne zanemarimo pri tome ni ljudsku prirodu po kojoj su neki rođeni  mrgudi, a neki rođeni veseljaci.

Često čujemo da se nigdje ne spominje Isusov smijeh, kao da se on ne bi smijao. Stoji međutim i u Dodatku Ivanovog evanđelja: „A ima i mnogo drugoga što učini Isus i kad bi se sve popisalo redom, mislim da ne bi ni u cijeli svijet stale knjige koje bi se napisale.“ (Iv 21, 25) I budući da je Isus bio u svemu nama sličan osim u grijehu, podrazumijeva  se da se Isus i smijao, samo što je to ostalo u onim nenapisanim knjigama.
 
Tekst iz Ecovog romana Ime ruže pokazao nam je kako se jedna fikcija uspješno može prodati za istinu, kad to odgovara graditeljima novog  doba poganstva. Ispričati da je Crkva sijala i sije strah, a zabranjuje i sakriva smijeh da bi ljude držala u pokornosti, monstruozna je konstrukcija. Istina je također da su u mnogim periodima ovi u Vatikanu  ili po samostanima bili ili i jesu kao ovi iz šale monaha Doroteja. No sjetimo se da carstva, kraljevstva, vlasti i režimi utemeljeni na vladavini straha nisu opstali, neki su propali relativno brzo, poput nama poznatih komunističkih bastiona straha.

Pa kako bi onda, da je strahom održavala vlast, Crkva mogla opstati dvije tisuće godina?

Možemo zaključiti da su se i Eco i autor Da Vincijeva koda (zaboravih mu ime) malo zaigrali, mada su kod protivnika Crkve samo učvrstili njihovu mržnju prema njoj.

Zdrav smijeh odražava zdravlje duha. Postoji također i sveti smijeh kojega sam susretala i osobno doživjela na karizmatskim susretima.

Zdravlje duha ne ogleda se u tome da su nam smiješne lascivne primjedbe i vicevi, da se smijemo ljudima koji se poskliznu na poledici, da se podrugujemo više ili manje uspješnima od nas, da sarkazmom i ironijom kao vrstama podsmijeha iskomuniciramo različite od nas.

Zdravlje duha ogleda se u otvorenosti duha prema Istini koja i kroz smijeh ponekad izražava samu sebe.
A da nečastivi nastoji ugasiti zdrav, a proširiti lascivan smijeh, obradit ću u nekoj od sljedećih tema.


https://www.ex-iskon-pleme.com/t45324p460-asylum#1838155


Živjeli vi meni!