Srbi su oslobodili Split u prvom svjetskom ratu

Došlo do okršaja između Hrvata i Talijana na splitskoj Rivi.

Epilog : Hrvati ubili talijanskog zapovijednika ratnog broda usidrenog u splitskoj Rivi

https://more.slobodnadalmacija.hr/om/sa-svih-strana/americki-admiral-phillip-andrews-izmijenio-je-lice-grada-ali-i-za-to-malo-tko-mari-1069870


Naslov je naravno ironija.

...

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Italian_cruiser_Puglia

Ubijen od hrvatskih nacionalista u Splitu.

Musolini ga je 1923 stavio u muzej na jezeru kraj talijanskog grada Breše i okrenio prema Dalmaciji.

Još i dan danas im je tamo.




Dobili po pički.

Vratilo ga u kapselu kući Mussoliniju.

Doša se kurčit ode.

Dio povijesti koju Split zeli zaboraviti, ujedno period najveceg uspona Splita, zapravo period kad je Split Zadru uzeo titulu najjaceg grada Dalmacije.

Pirate wrote:Dio povijesti koju Split zeli zaboraviti, ujedno period najveceg uspona Splita, zapravo period kad je Split Zadru uzeo titulu najjaceg grada Dalmacije.

Kao što svi žele zaboraviti kako je Karađorđević pokonio zemlju siromašnim Hrvatima.Vjerujem da bi se i dan danas na tavinima mnogih Kaštelanaca našlo karađorđevićevih slika,je li tako Longi ?

סמאל wrote:

Pirate wrote:Dio povijesti koju Split zeli zaboraviti, ujedno period najveceg uspona Splita, zapravo period kad je Split Zadru uzeo titulu najjaceg grada Dalmacije.

Kao što svi žele zaboraviti kako je Karađorđević pokonio zemlju siromašnim Hrvatima.Vjerujem da bi se i dan danas na tavinima mnogih Kaštelanaca našlo karađorđevićevih slika,je li tako Longi ?

To mislis na onu "omrazenu" agrarnu reformu?

סמאל wrote:

Pirate wrote:Dio povijesti koju Split zeli zaboraviti, ujedno period najveceg uspona Splita, zapravo period kad je Split Zadru uzeo titulu najjaceg grada Dalmacije.

Kao što svi žele zaboraviti kako je Karađorđević pokonio zemlju siromašnim Hrvatima.Vjerujem da bi se i dan danas na tavinima mnogih Kaštelanaca našlo karađorđevićevih slika,je li tako Longi ?

To su laži. Moji su imali tu zemlju i prije i bili veleposjednici i dan danas mi svi imamo ( rođaci i rodice tj unuci i praunuci itd ). Imam rodoslov na zidu u kuću sve do Napoleona.

Jedini tko je dobija zemlju i to u Vojvodini mi je jedan rođak od pradida koji je bija solunski borac i dan danas imam rodbine u Zrenjaninu a 89 smo bili kod njih u posjetu i čujemo se i danas najmanje jednom godišnje tj ostali smo u vezi.

Kako je taj postao uopce solunski borac? Jedan od zarobljenih u.pohodu na Srbiju?

Pirate wrote:

סמאל wrote:

Pirate wrote:Dio povijesti koju Split zeli zaboraviti, ujedno period najveceg uspona Splita, zapravo period kad je Split Zadru uzeo titulu najjaceg grada Dalmacije.

Kao što svi žele zaboraviti kako je Karađorđević pokonio zemlju siromašnim Hrvatima.Vjerujem da bi se i dan danas na tavinima mnogih Kaštelanaca našlo karađorđevićevih slika,je li tako Longi ?

To mislis na onu "omrazenu" agrarnu reformu?

Mislim na državnički ukaz gdje je dobrostivi kralj nagradio cvijet jugoslavenstva.

Pirate wrote:Kako je taj postao uopce solunski borac? Jedan od zarobljenih u.pohodu na Srbiju?

Jednako kao i Alojzije Stepinac.Ne znam zašto moderna hrvatska ali i srbijanska historiografija uporno ignoriaju kako je i među Hrvatima bio nezanemariv broj onih koji su radije bili na strani naše slavenske pravoslavne braće Srba i protiv Austrougarske.
Mnogi su i u hrvatskim zemljama težili prisajedinjenju s tadašnjom kneževinom Srbijom,na koju su gledali kao na Pijemont jedinstva južnih Slavena.

Pirate wrote:Kako je taj postao uopce solunski borac? Jedan od zarobljenih u.pohodu na Srbiju?

Evo ovako pita san staroga za svaki slučaj. To mi je od didove sestre muž 

Bija je u Americi kad je Amerika proglasila rat Austro Ugarskoj i svi državljani Austro Ugarske su stavljeni pod neku vrstu nadzora i onda su njega i ostale koje su očito ocijenili da su Slaveni pitali bili ratovali na strani Atante. Kako je bila i ekonomska kriza tada onda su se neki od njih odlučili da odu ratovat na strani Atante kao južni Slaveni u redove srpske vojske u Grčkoj.

Da i onda na Solun i uključivanje u redove srpske vojske. Probijanje fronta, posli im je dana njemačka zemlja po Banatu jer to je neka i ratna reparacija bila na tu šemu. 

Ima ih samo iz mog sela tri četiri solunska borca. Doduše ovi je iz susjednog al mi je oženija očevu tetu al selo odma do dva kilometra.

Prezime Dudan.

Ovo mi je rodica ;

https://marija-dudan-sudski-tumac-za-engleski-jezik.business.site/


Sudski tumač za engleski jezik u Zrenjaninu

Ima i brata Gorana. Zrenjanin. Rođak i rodica. On je negdi u Londonu. London Zrenjanin šema.

RayMabus wrote:

סמאל wrote:

Pirate wrote:Dio povijesti koju Split zeli zaboraviti, ujedno period najveceg uspona Splita, zapravo period kad je Split Zadru uzeo titulu najjaceg grada Dalmacije.

Kao što svi žele zaboraviti kako je Karađorđević pokonio zemlju siromašnim Hrvatima.Vjerujem da bi se i dan danas na tavinima mnogih Kaštelanaca našlo karađorđevićevih slika,je li tako Longi ?

To su laži. Moji su imali tu zemlju i prije i bili veleposjednici i dan danas mi svi imamo ( rođaci i rodice tj unuci i praunuci itd ). Imam rodoslov na zidu u kuću sve do Napoleona.

Jedini tko je dobija zemlju i to u Vojvodini mi je jedan rođak od pradida koji je bija solunski borac i dan danas imam rodbine u Zrenjaninu a 89 smo bili kod njih u posjetu i čujemo se i danas najmanje jednom godišnje tj ostali smo u vezi.

Je,laž,kao što je laž da je sve do nedavno u kliničkom bolničkom centru Split,visio portret jednog od najvećih jugoslavenskih sinova među Hrvatima,Jakše Račića,uglednog pripadnika ravnogorskog antifašističkog pokreta.
Osim toga,Orjuna je svojevremeno u Splitu i okolici bila jača nego i u samoj Srbiji,a dobrostivi kralj bio je ganut do suza na ljubavi koju su mu ukazali Hrvati na Sinjskoj alci.
Ne znam zašto se Dalmatinci danas srame toga što su u vrijeme Kraljevine Jugoslavije,oni bili najgorljiviji Jugoslaveni,kao što su danas najgorljiviji Hrvati.

Novačenje u S.A.D

Don Niko Gršković pridonio je tome da se Hrvati iz SAD jave u dragovoljce koji će se boriti na Solunskom bojištu. U SAD-u su vođe jugoslavenskog pokreta bili sasvim svjesni da ako ne budu znatnije sudjelovali Hrvati i Slovenci, ne će biti ništa od velikog broja dobrovoljaca, jer od oko 700.000 jugoslavenskih iseljenika Srba i Crnogoraca je bio jedva 100.000. 

Zbog toga se raščlanjivalo i pokušavalo riješiti sva pitanja koja su bila uzrokom slaba odaziva Hrvata i Slovenaca u dobrovoljce. 8. lipnja 1917. pozvao je Niko Gršković članove Hrvatskog saveza u dobrovoljce. Potkraj istog mjeseca Srpska narodna obrana u priopćenju kaže da joj je najvažnija zadaća upućivanje dobrovoljaca i u tome je istaknula Hrvata i njihovo odlaženje u dobrovoljce. 


Američki je tisak sa simpatijom pratio tu akciju, a američka Vlada podupirala takve vanjske manifestacije odlaska u dragovoljce jer je to davalo primjer američkoj omladini. Istovremeno su Amerikanci osjećali bojazan da ako svi narodi doseljenika u SAD otiđu u vojske matičnih država, američka će vojska ostati bez radne snage i svoje vojske.


 Milan Marjanović je kao član i izaslanik Jugoslavenskog Odbora u Londonu i kao starješina Jugoslavenskog Sokolskog Saveza u Americi uputio proglas hrvatskim iseljenicima u kojemu spominje potrebu hrvatske demonstracije snage, jer predsjednik Wilson spominje i Hrvate kao narod koji neće Austro-Ugarsku, da Mađarska se upinje da Hrvatska ostane pod njima, Italija tvrdi da je Istra i Dalmacija talijanska, dok Srbija se bori s jadnim ostatcima svoje vojske, te da "Hrvati trebaju dobro znati da njihov put u Hrvatsku, u Dalmaciju i u Istru vodi samo preko Soluna. 


Zato srpska vojska treba postati i hrvatska. Hrvati trebaju osloboditi Hrvatsku. Krajnje je vrijeme da i Hrvati sastave vojsku dobrovoljaca, za koju treba čitav svijet znati da je hrvatska". 


Prvo je krenula četa iz sokolske organizacije, a zatim i druge (vidi Vidovdanska četa, Zrinjska četa). Dragovoljačke su postrojbe putovale za Bizertu preko Londona i Pariza. Odaziv Hrvata i Slovenaca ipak nije bio kao očekivan, jer premda u SAD jugoslavenska ideja nikad nije bila predstavljena kao negacija hrvatstva, srpstva i slovenstva, nego kao osnova za stvaranje federativne Jugoslavije, mnoštvo je Hrvata i Slovenaca sumnjalo da je iza svega toga krije plan za Veliku Srbiju, teza koju su podupirale utjecajne skupine hrvatskih i slovenskih svećenika te Narodni list, najraširenije hrvatske novine.

Solunsko bojište

Od druge polovice 1915., incijativom Jugoslavenskog odbora, hrvatski domobrani su bili novačeni iz ruskog zarobljeništva (što nije bilo u skladu s međunarodnim ratnim pravom), kako bi tvorili neku jugoslavensku dobrovoljačku postrojbu na solunskom bojištu. Takva incijativa nije se sviđala Nikoli Pašiću, jer je u tim nastojanjima vidio pokušaj Jugoslavenskog odbora da stvori vlastitu oružanu silu.^[5] Zbog toga je želio da postrojba nosi naziv Srpski dobrovoljački korpus, umjesto Jugoslavenski korpus ili Jugoslavenska legija, kako je Jugoslavenski odbor želio.^[5] Okupljeni u Odesi, Hrvati-dragovoljci tražili su da budu upućeni na frontu pod jugoslavenskim, a ne srpskim imenom i znakovljem, čemu su se protivili srpski časnici.

Južnoslavenska ideja pustila je do Prvoga svjetskog rata duboko korijenje među hrvatskim iseljeništvom, osobito u Južnoj Americi. Na vijest o ratu oni spontano reagiraju okupljanjem, da bi se ubrzo našli pod patronatom Jugoslavenskog odbora. (Vezu je uspostavio Odborov član Miće Mičić, organizirali su ih predstavnici Omladine Milostislav Bartulica i Ljubo Leontić.) Iseljeništvo je Odboru bilo važno zbog ovih razloga: davalo mu je legitimitet koji nije mogao dobiti iz domovine; pokrivalo rashode dajući mu je kakvu-takvu slobodu u političkoj akciji u odnosu prema srpskoj vladi (koja ga je inače nastojala svesti na svoje tijelo za promidžbu); bilo je osnova za regrutiranje zamišljene Jugoslavenske legije na solunskom bojištu. Od svega toga jedini stvaran učinak bila je materijalna potpora. Unatoč legitimitetu koji su mu davali iseljenici, Odbor nije bio priznat od Antante kao predstavnik južnih Slavena Monarhije, a hrvatski iseljenici se uglavnom nisu pojavili na solunskom bojištu.^[1]

Na problemu dragovoljaca možda se najzornije odražavala bit sukoba između Jugoslavenskog odbora i srbijanske vlade. Odbor je na njih gledao u prvom redu kao na politički, a Vlada kao na vojni čimbenik. Shodno tomu prema Odborovoj koncepciji oni su trebali nastupiti kao zasebna Jugoslavenska legija koja bi nakon proboja solunskog bojišta (simbolično) oslobađala austrijske južne Slavene, a Pašić je inzistirao na njima kao efektivnoj pomoći, zbog čega su trebali biti raspršeni po srpskoj vojsci. Kad nije uspio u svom naumu, Trumbić je spriječio odlazak dragovoljaca iz Južne Amerike (nad kojima je imao kontrolu) dok su iz Sjeverne Amerike u Solun otišli pretežito srpski doseljenici iz Austro-Ugarske.


https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Dobrovolja%C4%8Dki_korpus_Srba,_Hrvata_i_Slovenaca

סמאל wrote:

Pirate wrote:Kako je taj postao uopce solunski borac? Jedan od zarobljenih u.pohodu na Srbiju?

Jednako kao i Alojzije Stepinac.Ne znam zašto moderna hrvatska ali i srbijanska historiografija uporno ignoriaju kako je i među Hrvatima bio nezanemariv broj onih koji su radije bili na strani naše slavenske pravoslavne braće Srba i protiv Austrougarske.
Mnogi su i u hrvatskim zemljama težili prisajedinjenju s tadašnjom kneževinom Srbijom,na koju su gledali kao na Pijemont jedinstva južnih Slavena.

Ne sporim da je tu bilo dosta dobrovoljaca Hrvata, druga su to vremena i razmisljanja u odnosu na ova danas kako trenutna politika to pokusava prikazati. Zato sam i pitao, rijetka je prilika cuti od nekog Hrvata da mu je neki predak bio solunski borac pa me zato zanima pozadina te price.

RayMabus wrote:

Pirate wrote:Kako je taj postao uopce solunski borac? Jedan od zarobljenih u.pohodu na Srbiju?

Evo ovako pita san staroga za svaki slučaj. To mi je od didove sestre muž 

Bija je u Americi kad je Amerika proglasila rat Austro Ugarskoj i svi državljani Austro Ugarske su stavljeni pod neku vrstu nadzora i onda su njega i ostale koje su očito ocijenili da su Slaveni pitali bili ratovali na strani Atante. Kako je bila i ekonomska kriza tada onda su se neki od njih odlučili da odu ratovat na strani Atante kao južni Slaveni u redove srpske vojske u Grčkoj.

Da i onda na Solun i uključivanje u redove srpske vojske. Probijanje fronta, posli im je dana njemačka zemlja po Banatu jer to je neka i ratna reparacija bila na tu šemu. 

Ima ih samo iz mog sela tri četiri solunska borca. Doduše ovi je iz susjednog al mi je oženija očevu tetu al selo odma do dva kilometra.

Prezime Dudan.

Ovo mi je rodica ;

https://marija-dudan-sudski-tumac-za-engleski-jezik.business.site/


Sudski tumač za engleski jezik u Zrenjaninu

Ima i brata Gorana. Zrenjanin. Rođak i rodica. On je negdi u Londonu. London Zrenjanin šema.

Zanimljiva prica, steta sto nema nekih emisija koje bi obradile te price, vjerujem da bi tu imali stosta cuti.

Pirate wrote:

סמאל wrote:

Pirate wrote:Kako je taj postao uopce solunski borac? Jedan od zarobljenih u.pohodu na Srbiju?

Jednako kao i Alojzije Stepinac.Ne znam zašto moderna hrvatska ali i srbijanska historiografija uporno ignoriaju kako je i među Hrvatima bio nezanemariv broj onih koji su radije bili na strani naše slavenske pravoslavne braće Srba i protiv Austrougarske.
Mnogi su i u hrvatskim zemljama težili prisajedinjenju s tadašnjom kneževinom Srbijom,na koju su gledali kao na Pijemont jedinstva južnih Slavena.

Ne sporim da je tu bilo dosta dobrovoljaca Hrvata, druga su to vremena i razmisljanja u odnosu na ova danas kako trenutna politika to pokusava prikazati. Zato sam i pitao, rijetka je prilika cuti od nekog Hrvata da mu je neki predak bio solunski borac pa me zato zanima pozadina te price.

Pozadina ove priče je mnogo kompleksnija nego što bi se reklo na prvu,jer kao što je bilo pobornika ideje jugoslavenstva i kod Hrvata i kod Srba i ostalih južnih Slavena,isto tako bilo je još više oponenata toj ideji.
Kako katolička,tako i srpska crkva,imale su svoje razloge zbog čega su suptilno sabotirale jugoslavensku ideju.
Da nije uskogrudnih i prizemnih interesa među balkanskim glupim plemenima,Jugoslavija je trebala biti jedna od najperspektivniji država Europe a pri tome ne mislim na Titovu,koja je u dobroj mjeri to i bila,već na onu prethodnu.

סמאל wrote:

Pirate wrote:

סמאל wrote:

Pirate wrote:Kako je taj postao uopce solunski borac? Jedan od zarobljenih u.pohodu na Srbiju?

Jednako kao i Alojzije Stepinac.Ne znam zašto moderna hrvatska ali i srbijanska historiografija uporno ignoriaju kako je i među Hrvatima bio nezanemariv broj onih koji su radije bili na strani naše slavenske pravoslavne braće Srba i protiv Austrougarske.
Mnogi su i u hrvatskim zemljama težili prisajedinjenju s tadašnjom kneževinom Srbijom,na koju su gledali kao na Pijemont jedinstva južnih Slavena.

Ne sporim da je tu bilo dosta dobrovoljaca Hrvata, druga su to vremena i razmisljanja u odnosu na ova danas kako trenutna politika to pokusava prikazati. Zato sam i pitao, rijetka je prilika cuti od nekog Hrvata da mu je neki predak bio solunski borac pa me zato zanima pozadina te price.

Pozadina ove priče je mnogo kompleksnija nego što bi se reklo na prvu,jer kao što je bilo pobornika ideje jugoslavenstva i kod Hrvata i kod Srba i ostalih južnih Slavena,isto tako bilo je još više oponenata toj ideji.
Kako katolička,tako i srpska crkva,imale su svoje razloge zbog čega su suptilno sabotirale jugoslavensku ideju.
Da nije uskogrudnih i prizemnih interesa među balkanskim glupim plemenima,Jugoslavija je trebala biti jedna od najperspektivniji država Europe a pri tome ne mislim na Titovu,koja je u dobroj mjeri to i bila,već na onu prethodnu.

nema tu plemena, imaš jedan narod koji je isključivi krivac za raspad mile ti i drage šugoslavije.

tre wrote:

סמאל wrote:

Pirate wrote:

סמאל wrote:
Jednako kao i Alojzije Stepinac.Ne znam zašto moderna hrvatska ali i srbijanska historiografija uporno ignoriaju kako je i među Hrvatima bio nezanemariv broj onih koji su radije bili na strani naše slavenske pravoslavne braće Srba i protiv Austrougarske.
Mnogi su i u hrvatskim zemljama težili prisajedinjenju s tadašnjom kneževinom Srbijom,na koju su gledali kao na Pijemont jedinstva južnih Slavena.

Ne sporim da je tu bilo dosta dobrovoljaca Hrvata, druga su to vremena i razmisljanja u odnosu na ova danas kako trenutna politika to pokusava prikazati. Zato sam i pitao, rijetka je prilika cuti od nekog Hrvata da mu je neki predak bio solunski borac pa me zato zanima pozadina te price.

Pozadina ove priče je mnogo kompleksnija nego što bi se reklo na prvu,jer kao što je bilo pobornika ideje jugoslavenstva i kod Hrvata i kod Srba i ostalih južnih Slavena,isto tako bilo je još više oponenata toj ideji.
Kako katolička,tako i srpska crkva,imale su svoje razloge zbog čega su suptilno sabotirale jugoslavensku ideju.
Da nije uskogrudnih i prizemnih interesa među balkanskim glupim plemenima,Jugoslavija je trebala biti jedna od najperspektivniji država Europe a pri tome ne mislim na Titovu,koja je u dobroj mjeri to i bila,već na onu prethodnu.

nema tu plemena, imaš jedan narod koji je isključivi krivac za raspad mile ti i drage šugoslavije.

I za ljubav i za mržnju potrebno je dvoje,tak da ne jedan već dva.
Jugoslavija je bila prenapredna ideja za ove sitne duše.Doduše,niti danas stvari nisu puno bolje,jer je i ruropska ideja za mnoge neshvatljiva.

סמאל wrote:

tre wrote:

סמאל wrote:

Pirate wrote:
Ne sporim da je tu bilo dosta dobrovoljaca Hrvata, druga su to vremena i razmisljanja u odnosu na ova danas kako trenutna politika to pokusava prikazati. Zato sam i pitao, rijetka je prilika cuti od nekog Hrvata da mu je neki predak bio solunski borac pa me zato zanima pozadina te price.

Pozadina ove priče je mnogo kompleksnija nego što bi se reklo na prvu,jer kao što je bilo pobornika ideje jugoslavenstva i kod Hrvata i kod Srba i ostalih južnih Slavena,isto tako bilo je još više oponenata toj ideji.
Kako katolička,tako i srpska crkva,imale su svoje razloge zbog čega su suptilno sabotirale jugoslavensku ideju.
Da nije uskogrudnih i prizemnih interesa među balkanskim glupim plemenima,Jugoslavija je trebala biti jedna od najperspektivniji država Europe a pri tome ne mislim na Titovu,koja je u dobroj mjeri to i bila,već na onu prethodnu.

nema tu plemena, imaš jedan narod koji je isključivi krivac za raspad mile ti i drage šugoslavije.

I za ljubav i za mržnju potrebno je dvoje,tak da ne jedan već dva.
Jugoslavija je bila prenapredna ideja za ove sitne duše.Doduše,niti danas stvari nisu puno bolje,jer je i ruropska ideja za mnoge neshvatljiva.

u ovom slučaju je srbija jedini krivac za rasturanje šugoslavije, njihova akcija je izazvala reakcije u svim republikama tugoslavije ma kako ti to pokušao maskirati.

סמאל wrote:

Pirate wrote:

סמאל wrote:

Pirate wrote:Kako je taj postao uopce solunski borac? Jedan od zarobljenih u.pohodu na Srbiju?

Jednako kao i Alojzije Stepinac.Ne znam zašto moderna hrvatska ali i srbijanska historiografija uporno ignoriaju kako je i među Hrvatima bio nezanemariv broj onih koji su radije bili na strani naše slavenske pravoslavne braće Srba i protiv Austrougarske.
Mnogi su i u hrvatskim zemljama težili prisajedinjenju s tadašnjom kneževinom Srbijom,na koju su gledali kao na Pijemont jedinstva južnih Slavena.

Ne sporim da je tu bilo dosta dobrovoljaca Hrvata, druga su to vremena i razmisljanja u odnosu na ova danas kako trenutna politika to pokusava prikazati. Zato sam i pitao, rijetka je prilika cuti od nekog Hrvata da mu je neki predak bio solunski borac pa me zato zanima pozadina te price.

Pozadina ove priče je mnogo kompleksnija nego što bi se reklo na prvu,jer kao što je bilo pobornika ideje jugoslavenstva i kod Hrvata i kod Srba i ostalih južnih Slavena,isto tako bilo je još više oponenata toj ideji.
Kako katolička,tako i srpska crkva,imale su svoje razloge zbog čega su suptilno sabotirale jugoslavensku ideju.
Da nije uskogrudnih i prizemnih interesa među balkanskim glupim plemenima,Jugoslavija je trebala biti jedna od najperspektivniji država Europe a pri tome ne mislim na Titovu,koja je u dobroj mjeri to i bila,već na onu prethodnu.

Svakako, polarizacija u drustvu je bila prisutna kako onda, tako i danas. Jasno da je imala perspektivu da postane jedna od prosperetnijih zemalja ali sa ovim zadnjim ratovima je ta prednost trajno izgubljena, eto i Rumunji su pretekli, dok Srbiju cak i Bugari. To nam je dobra lekcija za daljnje korake.

Pa samo iz mog sela su bila tri il četiri solunska borca. Recimo ovi od očeve tete muž je iz susjednog. Sedam Kaštela , sedam sela.

Dosta je ljudi odavde bilo u tim solunskim borcima.

Zato je srpska vojska dočekana u Splitu kao naša.

Srbija je bila rasuta i onda su saveznici tražili tko će popunjavat te ostatke srpske vojske. Puno je Hrvata radilo u rudnicima u Belgiji zatim Sjedinje američke države.

Mnogi su zarobljeni na talijanskom frontu ( vidi pod Stepinac ) pa im je dan izbor da ostanu kao zarobljenici il da se pridruže silama Antante.

Tako je srpska vojska na tom solunskom frontu dobila popunu svježim snagama.

Tu su bile te političke igre jer su poltičari i inteligencija kod Hrvatske strane ( vidi Trumbić iz Splita i drugi ) inzistirali na tome da se to zove jugoslavenska vojska no kako ta država nije ni postojala onda nije to službeno bilo nego srpska al je zato upravo američki predsjednik insitira na tom nekom federalnom uređenju Jugoslavije ( kraljevina Srb Hrvata i Slovenaca ) i zato je posla ovi brod u Split i nije da Talijanima da to vojno okupiraju plus 20 studenog 1918 brodom stiže i srpska vojska koja je dočekana ko naša kad je došla.