Rodna ideologija vise nije opasna

melkior wrote:
Nikad se nije radilo o tome što jest pravedno, već što je funkcionalno, i što je više, a što manje održivo kroz dulje vrijeme. Jer pravde na svijetu nema i ne može je biti,  jedina prvda koja postoji jest ona za koju se sam izboriš. Kažu da pravda iako je spora, na kraju stiže. Ali to je laž jer, spora pravda nije nikakva pravda već nova nepravda. I ono što je za tee pravda za drugoga je nepravda,  stoga svaki društveni sustav koji ističe pradu kao svoj temelj je u suštini duboko lažan. Jer društvo je beznadno izobličenje istinske ljudske prirode, jer da nije, ne bi ni bilo potrebe za tom umjetnom tvorevinom, odnosno ljudi bi ostali na razini prvobitne zajednice.  Stoga svaki popravak prvotnog izobličenja stvara novo izobličenje, i to je vječita dinamika ljudskog postojanja.

Da je društvo beznadno izobličenje ljudske prirode onda bi brzo nepovratno propalo kao i sve što drastično odstupa od priode same. Propada doduše i ono što je u potpunosti u skladu sa prirodom, ali sporije i manje temeljito od onoga što je u sukobu sa prirodom.
Dakle, vrijeme je da se pomirimo sa činjenicom kako je društvo zapravo vrhunac usklađivanja čovjeka sa prirodom.
Ljudsko društvo je prije svega produkt ljudskog uma, a um je ono najbolje što imamo i što nas u evolucijskom smislu izdiže iznad svih ostalih proizvoda prirode barem na Zemlji.
Upravo u ljudskom društvu leži mogućnost najboljeg mogućeg ostvarenja svih potencijala koje nam je priroda dala ili Bog preko prirode, sasvim svejedno.
Zašto?
Pa to sam već više puta objašnjavao ali izgleda da ima onih kojima uvijek iznova treba objašnjavati.
Što je naš najveći kvalitet i domet?
Naš um, naravno.
A um je naravno prije svega kulturološki fenomen, a puno manje biološki, a kultura je prije svega društveni fenomen.
Lako je uočiti kako se ostvaruje potencijal ljudskog uma izvan ljudskog društva, treba samo pogledati na djecu koja su praktički od rođenja odrasla i preživjela među životinjama.
Dakle, aktualizacija svih potencijala ljudskog uma je u puno manjoj mjeri moguća izvan ljudskog društva i njemu pripadajuće kulture nego unutar istog.
I to je naša priroda, to je ono što smo mi zapravo, to je naš najjači kvalitet i naša najveća snaga.
Sve ostalo je trlababalan na temu mita o tzv. plemenitom divljaku kojega je znanost odavno razobličila kao obični antiznanstveni i kvazifilozofski trlababalan, a što je sjajno opisao Steven Pinker u svojoj Praznoj ploči.
Što se tiče onog dijela teksta u kojem govoriš o pravdi, tu si potpuno u pravu.

slidingdoorsoperator wrote:

melkior wrote:
Nikad se nije radilo o tome što jest pravedno, već što je funkcionalno, i što je više, a što manje održivo kroz dulje vrijeme. Jer pravde na svijetu nema i ne može je biti,  jedina prvda koja postoji jest ona za koju se sam izboriš. Kažu da pravda iako je spora, na kraju stiže. Ali to je laž jer, spora pravda nije nikakva pravda već nova nepravda. I ono što je za tee pravda za drugoga je nepravda,  stoga svaki društveni sustav koji ističe pradu kao svoj temelj je u suštini duboko lažan. Jer društvo je beznadno izobličenje istinske ljudske prirode, jer da nije, ne bi ni bilo potrebe za tom umjetnom tvorevinom, odnosno ljudi bi ostali na razini prvobitne zajednice.  Stoga svaki popravak prvotnog izobličenja stvara novo izobličenje, i to je vječita dinamika ljudskog postojanja.

Da je društvo beznadno izobličenje ljudske prirode onda bi brzo nepovratno propalo kao i sve što drastično odstupa od priode same. Propada doduše i ono što je u potpunosti u skladu sa prirodom, ali sporije i manje temeljito od onoga što je u sukobu sa prirodom.
Dakle, vrijeme je da se pomirimo sa činjenicom kako je društvo zapravo vrhunac usklađivanja čovjeka sa prirodom.
Ljudsko društvo je prije svega produkt ljudskog uma, a um je ono najbolje što imamo i što nas u evolucijskom smislu izdiže iznad svih ostalih proizvoda prirode barem na Zemlji.
Upravo u ljudskom društvu leži mogućnost najboljeg mogućeg ostvarenja svih potencijala koje nam je priroda dala ili Bog preko prirode, sasvim svejedno.
Zašto?
Pa to sam već više puta objašnjavao ali izgleda da ima onih kojima uvijek iznova treba objašnjavati.
Što je naš najveći kvalitet i domet?
Naš um, naravno.
A um je naravno prije svega kulturološki fenomen, a puno manje biološki, a kultura je prije svega društveni fenomen.
Lako je uočiti kako se ostvaruje potencijal ljudskog uma izvan ljudskog društva, treba samo pogledati na djecu koja su praktički od rođenja odrasla i preživjela među životinjama.
Dakle, aktualizacija svih potencijala ljudskog uma je u puno manjoj mjeri moguća izvan ljudskog društva i njemu pripadajuće kulture nego unutar istog.
I to je naša priroda, to je ono što smo mi zapravo, to je naš najjači kvalitet i naša najveća snaga.
Sve ostalo je trlababalan na temu mita o tzv. plemenitom divljaku kojega je znanost odavno razobličila kao obični antiznanstveni i kvazifilozofski trlababalan, a što je sjajno opisao Steven Pinker u svojoj Praznoj ploči.
Što se tiče onog dijela teksta u kojem govoriš o pravdi, tu si potpuno u pravu.

tocno,
medjutim, i sam divljak je bio produkt drustvenog uvjetovanja
opce postojanje covjeka je uvijek i uvijek bilo uvjetovano zajednicom u kojoj zivi i njenim moralnofilozofskim nacelima, znaci, ako je neka zajednica bila ratnicka i drustvo je bilo ratnicko i krvolocno
ako je zajednica bila pacifizirana i njeno drustvo je bilo pacifizirano
u srazu toliko razlicitih zajednica ova druga je uvijek bila na gubitku, mada gledano i na dobitku jer prezivjeli u srazu su morali usvojiti neke karakteristike ratnicke a i ratnicka je isto tako neprimjetno preuzimala neke od pacifiziranih
medjutim, plemenitost nema veze sa drustvenim uredjenjem jer plemenitost je urodjena
plemenitost kao drustveni fenom je isforsirana filozofija s ciljem da se uvede neka idilicna ravnoteza izmedju barbarizma i pacifizirane filozofije
hrpu puta sam navodio moje "nepostojece" pleme koje je dostiglo neke moralne standarde nezamislive za danasnje filozofe,
da bi se izbjegla medjusobna tvenja kroz povjest su se oblikovala pravila medjusobne komunkacije i rjesavanja problema, kroz vidjenje i nastupanje prema suplemenicima i nesuplemenicima,  tim slijedom i tom filozofijom u potrazi za stalnim poboljsanjma se uvijek trazilo put ka opstanku plemena,
samim zapustanjem tih karakteristika i tih pravila se ugrozavalo pleme sto se dogodilo jedared u povjesti sa tragiznim posljedicama koje su prouzrokovale istrebljenju plemena i nestajanju sa  scene, danas je pleme u nekoj fazi oporavka jel smo se vratili starim filozofijama poboljsanim i prilagodjenim uvjetima i vremenu koje nas okruzuje, 1903 godine pleme je bilo na granici nestajanja sa 240 clanova i tek 1932 se biljezi zamjetan put oporavka kad smo presli cifru od 370 clanova, drugi svjetski rat nam je nanio gubitke od 40 clanova sto je po nekim izracunima za danasnje stanje manjak od 1000 clanova, 1937 godine pleme donosi odluku o neudavanju zena iz plemena prema van s jer se udavanjem gubilo na pripadnicima i svaka zena koja je uzimala partnera izvan plemena je bila duzna tog istog partnera privesti u pleme, te su svi pripadnici plemena koji zive van teritorija obavezno bili duzni odgajati djecu prvih 10 godina na teritoriju plemena a zatim izmedju 16 i 20 godine zivota iste poslati na obuku u pleme, ,
da nebi bilo zabune da je odluka zakon mada se moze tumaciti i kao takove, ona se tumaci kao krvnai ugovor ili zakletva koja se prenosi na potomstvo i kao takva je neopoziva, jedino u slucaju da pripadnik plemena napusta zajednicu izgonom ili svojevoljnim odricanjem taj se ugovor anulira
dakle,  kao sto si naveo, stanje uma je uvjetovano kulturoloskim i filozofskim uvjetima i uvjerenjima u nekoj zajednic i njezinim ciljevima
ukoliko ista zeli napredovati ili vlada stanje kaoticne filozofske i kulturne situacije kao momentalno u hrvatskoj i hrpu drugijeh zemalja gdje se i golim okom moze utvrdit propadanje zajednice pa cak i umno zaostajanje istijeh

Daj ne serite vise ..nema toliko vode u kotliću 
Sore nisam rekla tebi..

slidingdoorsoperator wrote:

melkior wrote:
Tko kaže da nakon njenog nestanka neće na scenu stupiti još neki gori bastard u odnosu na kojeg će se ovaj stari, činiti kao kamilica? To je gotovo postalo povijesno pravilo; da iza nestanka jednog sranja dolazi neko sasvim novo, još gore, odnosno da staro sranje evoluira s elementima novog u još gore čudovište, kojeg trenutno nismo svjesni pa ni ne znamo koliko nam je, s ovim starim sranjem zapravo, lijepo?  Ali to je u stvari retoričko pitanje.

Jasno da je retoričko pitanje, jer se odgovor zna.
Naime, makar nema jasnih garancija da nakon ovoga neće uslijediti neki još gori bastard, to nije povijesno pravilo kako ti sugeriraš.
Naprotiv, povijesno pravilo je da slijedeće sranje ipak bude generalno podnošljivije od onog prethodnog, bar kad je neka većina ljudi u pitanju.
To zna svatko tko je pratio povijest na razini ne većoj od znanja potrebnog za prolaznu ocjenu u srednjoj školi.

Jedini razlog zašto je u osnovi gore buduće sranje podnošljivije jest posljedica kuhane žabe: staro sranje i stari bastard navikao je ljudsku vrstu na standard sranja, pa se samim time granice izdržljivosti pomiču.

melkior wrote:

Sora wrote:Mislm da se prostor slobode smanjuje kontinuirano 
Sve je vise oruzja i organa reda jel tako 
Sve se teze probijaju novi i svježi glasovi u javnost 

Cenzure i psiholoski ratovi ..do jaja 
Pravda kao utopija ? 
Zasto ne 
Utopija je iluzija , cilj..
No, isto kao sloboda i pravda MORA BITI TAJ UTOPIJSKI CILJ. i
Inace cemo zsvrsiti u barbarstvu

Barbarstvo u kamenom dobu zapravo je jedino moguće ostvarenje slobode u čitavoj povijesti jer svakome tko je bio zdrav se pružala prilika da bude barbar, samo ako je bio dovoljno hrabar i lud. A s obzirom na ondašnje tehnološke mogućnosti, posljedice tog babarstva nisu bile značajnije po širu okolinu i mogle su se svesti uglavnom na nestašluke lavljeg čopora u nacionalnom parku Serengeti.

Naime, ne samo da nas se tretira kao životinje u zoološkom vrtu, to bi bilo prihvatljivo s obzirom na već naviknuto stanje kuhane žabe, već nas se istodobno svakodnevno dresira za sve luđe i sumanutije cirkuske točke. Stoga i nove generacije stoke rođene u zatočeništvu su već genetski predisponirane da trpe sranje od kojeg bi njihovi preci uglavnom ugibali. Veća izdržljivost na buduće sranje ne znači da je sranje manje, već naprotiv, da je sranje veće 

slidingdoorsoperator wrote:

melkior wrote:
Nikad se nije radilo o tome što jest pravedno, već što je funkcionalno, i što je više, a što manje održivo kroz dulje vrijeme. Jer pravde na svijetu nema i ne može je biti,  jedina prvda koja postoji jest ona za koju se sam izboriš. Kažu da pravda iako je spora, na kraju stiže. Ali to je laž jer, spora pravda nije nikakva pravda već nova nepravda. I ono što je za tee pravda za drugoga je nepravda,  stoga svaki društveni sustav koji ističe pradu kao svoj temelj je u suštini duboko lažan. Jer društvo je beznadno izobličenje istinske ljudske prirode, jer da nije, ne bi ni bilo potrebe za tom umjetnom tvorevinom, odnosno ljudi bi ostali na razini prvobitne zajednice.  Stoga svaki popravak prvotnog izobličenja stvara novo izobličenje, i to je vječita dinamika ljudskog postojanja.

Da je društvo beznadno izobličenje ljudske prirode onda bi brzo nepovratno propalo kao i sve što drastično odstupa od priode same. 

Ne ako ti se s razvojem društva ujedno razvija i društvena represija koja svoje golo fizičko nasilje mijenja suptilnim, ali samim time i opasnijim mehanizmima, koji onda s vremenom postaju i dio genetskog koda.

Pitomost ljudske vrste posljedica je dugotrajnog treniranja genetskog koda kroz edukativni proces, religijske i druge mehanizme.

Ako bi većina ljudske vrste danas umrla u divljini jer su potpuno nenavikli na život izvan kaveza, to nije napredak, kao što se ni bijedno životarenje divljači u zoološkom vrtu ne može smatrati vrhuncem napretka. Lav je možda ugojen i debeo, živi dulje, ali da ga pustiš u divljinu uginuo bi brzo jer bi bio potpuno nesposoban za samostalan život u divljini, niti je naučio loviti. Ako državu i Crkvu pretvoriš u lovca, muškarci će možda preživjeti, ok, ne možda nego sigurno, ali će im se smanjiti očnjaci i osušiti pimpek.

melkior wrote:Ako bi većina ljudske vrste danas umrla u divljini jer su potpuno nenavikli na život izvan kaveza, to nije napredak, kao što se ni bijedno životarenje divljači u zoološkom vrtu ne može smatrati vrhuncem napretka. Lav je možda ugojen i debeo, živi dulje, ali da ga pustiš u divljinu uginuo bi brzo jer bi bio potpuno nesposoban za samostalan život u divljini, niti je naučio loviti. Ako državu i Crkvu pretvoriš u lovca, muškarci će možda preživjeti, ok, ne možda nego sigurno, ali će im se smanjiti očnjaci i osušiti pimpek.

kao sto je sejker naveo, stanje uma je uvjetovano kulturoloskim i inim situacijama
danasnje drustvo s ciljem stvara slabice no medjutim nije receno da se dobar dio tih slabica nebi brzo prilagodio novonastaloj situaciji
drustvo koje podjednako trenira ili uvjetuje i dozu barbarizma i dozu pitomosti je puno fleksibilnije na novonastale situacije i k tomu treba tezit
naravno, u svakom drustvu postoje i oni koje zovemo slabici i koji su uvjetovano takvi zbog samog odgoja i djelomicno bioloskih uzroka al s pravilnim pristupom mogu biti dovoljno spremni da opstanu u dosta situacija

melkior wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

melkior wrote:
Nikad se nije radilo o tome što jest pravedno, već što je funkcionalno, i što je više, a što manje održivo kroz dulje vrijeme. Jer pravde na svijetu nema i ne može je biti,  jedina prvda koja postoji jest ona za koju se sam izboriš. Kažu da pravda iako je spora, na kraju stiže. Ali to je laž jer, spora pravda nije nikakva pravda već nova nepravda. I ono što je za tee pravda za drugoga je nepravda,  stoga svaki društveni sustav koji ističe pradu kao svoj temelj je u suštini duboko lažan. Jer društvo je beznadno izobličenje istinske ljudske prirode, jer da nije, ne bi ni bilo potrebe za tom umjetnom tvorevinom, odnosno ljudi bi ostali na razini prvobitne zajednice.  Stoga svaki popravak prvotnog izobličenja stvara novo izobličenje, i to je vječita dinamika ljudskog postojanja.

Da je društvo beznadno izobličenje ljudske prirode onda bi brzo nepovratno propalo kao i sve što drastično odstupa od priode same. 

Ne ako ti se s razvojem društva ujedno razvija i društvena represija koja svoje golo fizičko nasilje mijenja suptilnim, ali samim time i opasnijim mehanizmima, koji onda s vremenom postaju i dio genetskog koda.

Društvena represija se tijekom vremena prosječno smanjuje, to zna svaki osnovnoškolac koji nije sjedio na ušima tijekom nastave povijesti.
Dakle, pada sve što si rekao po tom pitanju i to na razini elementarnih činjenica.
Mislim, jebote, pa gdje ćeš ići tako daleko pa uspoređivati društvenu represiju u brončanom dobu i robovlasničkom uređenju sa onom današnjom.
To teško može proći čak i u najluđim literalnim pretjerivanjima, a kamoli u nekom ozbiljnijem znanstvenom raspravljanju.

melkior wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

melkior wrote:
Tko kaže da nakon njenog nestanka neće na scenu stupiti još neki gori bastard u odnosu na kojeg će se ovaj stari, činiti kao kamilica? To je gotovo postalo povijesno pravilo; da iza nestanka jednog sranja dolazi neko sasvim novo, još gore, odnosno da staro sranje evoluira s elementima novog u još gore čudovište, kojeg trenutno nismo svjesni pa ni ne znamo koliko nam je, s ovim starim sranjem zapravo, lijepo?  Ali to je u stvari retoričko pitanje.

Jasno da je retoričko pitanje, jer se odgovor zna.
Naime, makar nema jasnih garancija da nakon ovoga neće uslijediti neki još gori bastard, to nije povijesno pravilo kako ti sugeriraš.
Naprotiv, povijesno pravilo je da slijedeće sranje ipak bude generalno podnošljivije od onog prethodnog, bar kad je neka većina ljudi u pitanju.
To zna svatko tko je pratio povijest na razini ne većoj od znanja potrebnog za prolaznu ocjenu u srednjoj školi.

Jedini razlog zašto je u osnovi gore buduće sranje podnošljivije jest posljedica kuhane žabe: staro sranje i stari bastard navikao je ljudsku vrstu na standard sranja, pa se samim time granice izdržljivosti pomiču.

Granice izdržljivosti na fizičko nasilje i manje brutalne oblike društvene represije su u nekoj davnoj prošlosti bile na puno većoj razini nego danas.
To zna svatko tko se makar informirao preko dijela popularne kulture o stanju i odnosima u tom davnom dobu, a kamoli antropolozi koji su ozbiljno proučavali ljudske zajednice iz tog vremena i odnose kako među članovima zajednice tako i među susjednim zajednicama.
Dakle, opet si pao na ispitu, badava ti što si pustio mašti na volju.

slidingdoorsoperator wrote:

melkior wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

melkior wrote:
Nikad se nije radilo o tome što jest pravedno, već što je funkcionalno, i što je više, a što manje održivo kroz dulje vrijeme. Jer pravde na svijetu nema i ne može je biti,  jedina prvda koja postoji jest ona za koju se sam izboriš. Kažu da pravda iako je spora, na kraju stiže. Ali to je laž jer, spora pravda nije nikakva pravda već nova nepravda. I ono što je za tee pravda za drugoga je nepravda,  stoga svaki društveni sustav koji ističe pradu kao svoj temelj je u suštini duboko lažan. Jer društvo je beznadno izobličenje istinske ljudske prirode, jer da nije, ne bi ni bilo potrebe za tom umjetnom tvorevinom, odnosno ljudi bi ostali na razini prvobitne zajednice.  Stoga svaki popravak prvotnog izobličenja stvara novo izobličenje, i to je vječita dinamika ljudskog postojanja.

Da je društvo beznadno izobličenje ljudske prirode onda bi brzo nepovratno propalo kao i sve što drastično odstupa od priode same. 

Ne ako ti se s razvojem društva ujedno razvija i društvena represija koja svoje golo fizičko nasilje mijenja suptilnim, ali samim time i opasnijim mehanizmima, koji onda s vremenom postaju i dio genetskog koda.

Društvena represija se tijekom vremena prosječno smanjuje, to zna svaki osnovnoškolac koji nije sjedio na ušima tijekom nastave povijesti.
Dakle, pada sve što si rekao po tom pitanju i to na razini elementarnih činjenica.
Mislim, jebote, pa gdje ćeš ići tako daleko pa uspoređivati društvenu represiju u brončanom dobu i robovlasničkom uređenju sa onom današnjom.
To teško može proći čak i u najluđim literalnim pretjerivanjima, a kamoli u nekom ozbiljnijem znanstvenom raspravljanju.

U biti sve si promašio, naime danas je maltene jako puno toga zabranjeno što je bilo sasvim dozvoljneno prije 150 godna, da ne govorim prije 500 ili 2000 godina, no od štetočine se i ne može očekivati vispreno i logično razmišljanje...

Leviathan2 wrote:

melkior wrote:Ako bi većina ljudske vrste danas umrla u divljini jer su potpuno nenavikli na život izvan kaveza, to nije napredak, kao što se ni bijedno životarenje divljači u zoološkom vrtu ne može smatrati vrhuncem napretka. Lav je možda ugojen i debeo, živi dulje, ali da ga pustiš u divljinu uginuo bi brzo jer bi bio potpuno nesposoban za samostalan život u divljini, niti je naučio loviti. Ako državu i Crkvu pretvoriš u lovca, muškarci će možda preživjeti, ok, ne možda nego sigurno, ali će im se smanjiti očnjaci i osušiti pimpek.

kao sto je sejker naveo, stanje uma je uvjetovano kulturoloskim i inim situacijama
danasnje drustvo s ciljem stvara slabice no medjutim nije receno da se dobar dio tih slabica nebi brzo prilagodio novonastaloj situaciji

Možda jedan dio tih slabića i bi, ali njihova djeca, već sljedeće generacije ne bi. Učinak kuhane žabe.

slidingdoorsoperator wrote:

melkior wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

melkior wrote:
Nikad se nije radilo o tome što jest pravedno, već što je funkcionalno, i što je više, a što manje održivo kroz dulje vrijeme. Jer pravde na svijetu nema i ne može je biti,  jedina prvda koja postoji jest ona za koju se sam izboriš. Kažu da pravda iako je spora, na kraju stiže. Ali to je laž jer, spora pravda nije nikakva pravda već nova nepravda. I ono što je za tee pravda za drugoga je nepravda,  stoga svaki društveni sustav koji ističe pradu kao svoj temelj je u suštini duboko lažan. Jer društvo je beznadno izobličenje istinske ljudske prirode, jer da nije, ne bi ni bilo potrebe za tom umjetnom tvorevinom, odnosno ljudi bi ostali na razini prvobitne zajednice.  Stoga svaki popravak prvotnog izobličenja stvara novo izobličenje, i to je vječita dinamika ljudskog postojanja.

Da je društvo beznadno izobličenje ljudske prirode onda bi brzo nepovratno propalo kao i sve što drastično odstupa od priode same. 

Ne ako ti se s razvojem društva ujedno razvija i društvena represija koja svoje golo fizičko nasilje mijenja suptilnim, ali samim time i opasnijim mehanizmima, koji onda s vremenom postaju i dio genetskog koda.

Društvena represija se tijekom vremena prosječno smanjuje, to zna svaki osnovnoškolac koji nije sjedio na ušima tijekom nastave povijesti.

Obrnuto. Smanjila se fizička represija, ali se eksponencijalno povećala suptilna represija, a takva represija dugoročno je puno opasnija za duševno zdravlje, karakter i muda budućih generacija, odnosno njihovu samostalnost u odnosu na nepotrebne i uglavnom, parazitske institucije sistema.

slidingdoorsoperator wrote:

melkior wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

melkior wrote:
Tko kaže da nakon njenog nestanka neće na scenu stupiti još neki gori bastard u odnosu na kojeg će se ovaj stari, činiti kao kamilica? To je gotovo postalo povijesno pravilo; da iza nestanka jednog sranja dolazi neko sasvim novo, još gore, odnosno da staro sranje evoluira s elementima novog u još gore čudovište, kojeg trenutno nismo svjesni pa ni ne znamo koliko nam je, s ovim starim sranjem zapravo, lijepo?  Ali to je u stvari retoričko pitanje.

Jasno da je retoričko pitanje, jer se odgovor zna.
Naime, makar nema jasnih garancija da nakon ovoga neće uslijediti neki još gori bastard, to nije povijesno pravilo kako ti sugeriraš.
Naprotiv, povijesno pravilo je da slijedeće sranje ipak bude generalno podnošljivije od onog prethodnog, bar kad je neka većina ljudi u pitanju.
To zna svatko tko je pratio povijest na razini ne većoj od znanja potrebnog za prolaznu ocjenu u srednjoj školi.

Jedini razlog zašto je u osnovi gore buduće sranje podnošljivije jest posljedica kuhane žabe: staro sranje i stari bastard navikao je ljudsku vrstu na standard sranja, pa se samim time granice izdržljivosti pomiču.

Granice izdržljivosti na fizičko nasilje i manje brutalne oblike društvene represije su u nekoj davnoj prošlosti bile na puno većoj razini nego danas.

Idiote, fizičko nasilje je mila majka u odnosu na vjersku, crkvenu, državnu, školsku i medijsku propagandu i indoktrinaciju od malih nogu.

melkior wrote:

Leviathan2 wrote:

melkior wrote:Ako bi većina ljudske vrste danas umrla u divljini jer su potpuno nenavikli na život izvan kaveza, to nije napredak, kao što se ni bijedno životarenje divljači u zoološkom vrtu ne može smatrati vrhuncem napretka. Lav je možda ugojen i debeo, živi dulje, ali da ga pustiš u divljinu uginuo bi brzo jer bi bio potpuno nesposoban za samostalan život u divljini, niti je naučio loviti. Ako državu i Crkvu pretvoriš u lovca, muškarci će možda preživjeti, ok, ne možda nego sigurno, ali će im se smanjiti očnjaci i osušiti pimpek.

kao sto je sejker naveo, stanje uma je uvjetovano kulturoloskim i inim situacijama
danasnje drustvo s ciljem stvara slabice no medjutim nije receno da se dobar dio tih slabica nebi brzo prilagodio novonastaloj situaciji

Možda jedan dio tih slabića i bi, ali njihova djeca, već sljedeće generacije ne bi. Učinak kuhane žabe.

Ne znam. Moj djed je već bio lik koji bi te bez ikakve dvojbe upucao u glavu.

Ja već ne.

Ima tu nešto. Pitam se bi li danas bilo Ovčare ili Srebrenice.

Kermit wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

melkior wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

melkior wrote:
Nikad se nije radilo o tome što jest pravedno, već što je funkcionalno, i što je više, a što manje održivo kroz dulje vrijeme. Jer pravde na svijetu nema i ne može je biti,  jedina prvda koja postoji jest ona za koju se sam izboriš. Kažu da pravda iako je spora, na kraju stiže. Ali to je laž jer, spora pravda nije nikakva pravda već nova nepravda. I ono što je za tee pravda za drugoga je nepravda,  stoga svaki društveni sustav koji ističe pradu kao svoj temelj je u suštini duboko lažan. Jer društvo je beznadno izobličenje istinske ljudske prirode, jer da nije, ne bi ni bilo potrebe za tom umjetnom tvorevinom, odnosno ljudi bi ostali na razini prvobitne zajednice.  Stoga svaki popravak prvotnog izobličenja stvara novo izobličenje, i to je vječita dinamika ljudskog postojanja.

Da je društvo beznadno izobličenje ljudske prirode onda bi brzo nepovratno propalo kao i sve što drastično odstupa od priode same. 

Ne ako ti se s razvojem društva ujedno razvija i društvena represija koja svoje golo fizičko nasilje mijenja suptilnim, ali samim time i opasnijim mehanizmima, koji onda s vremenom postaju i dio genetskog koda.

Društvena represija se tijekom vremena prosječno smanjuje, to zna svaki osnovnoškolac koji nije sjedio na ušima tijekom nastave povijesti.
Dakle, pada sve što si rekao po tom pitanju i to na razini elementarnih činjenica.
Mislim, jebote, pa gdje ćeš ići tako daleko pa uspoređivati društvenu represiju u brončanom dobu i robovlasničkom uređenju sa onom današnjom.
To teško može proći čak i u najluđim literalnim pretjerivanjima, a kamoli u nekom ozbiljnijem znanstvenom raspravljanju.

U biti sve si promašio, naime danas je maltene jako puno toga zabranjeno što je bilo sasvim dozvoljneno prije 150 godna, da ne govorim prije 500 ili 2000 godina, no od štetočine se i ne može očekivati vispreno i logično razmišljanje...

Od antiznanstvenog retarda i maloumne šake jada i vreće govana kao što si ti se i ne može očekivati da će bilo što dobro zaključiti.
Dakle, to nije moj zaključak nego onaj znanosti, a tvoje bolesne idiotarije nitko normalan neće potvrditi, a posebno ne znanost.

melkior wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

melkior wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

melkior wrote:
Tko kaže da nakon njenog nestanka neće na scenu stupiti još neki gori bastard u odnosu na kojeg će se ovaj stari, činiti kao kamilica? To je gotovo postalo povijesno pravilo; da iza nestanka jednog sranja dolazi neko sasvim novo, još gore, odnosno da staro sranje evoluira s elementima novog u još gore čudovište, kojeg trenutno nismo svjesni pa ni ne znamo koliko nam je, s ovim starim sranjem zapravo, lijepo?  Ali to je u stvari retoričko pitanje.

Jasno da je retoričko pitanje, jer se odgovor zna.
Naime, makar nema jasnih garancija da nakon ovoga neće uslijediti neki još gori bastard, to nije povijesno pravilo kako ti sugeriraš.
Naprotiv, povijesno pravilo je da slijedeće sranje ipak bude generalno podnošljivije od onog prethodnog, bar kad je neka većina ljudi u pitanju.
To zna svatko tko je pratio povijest na razini ne većoj od znanja potrebnog za prolaznu ocjenu u srednjoj školi.

Jedini razlog zašto je u osnovi gore buduće sranje podnošljivije jest posljedica kuhane žabe: staro sranje i stari bastard navikao je ljudsku vrstu na standard sranja, pa se samim time granice izdržljivosti pomiču.

Granice izdržljivosti na fizičko nasilje i manje brutalne oblike društvene represije su u nekoj davnoj prošlosti bile na puno većoj razini nego danas.

Idiote, fizičko nasilje je mila majka u odnosu na vjersku, crkvenu, državnu, školsku i medijsku propagandu i indoktrinaciju od malih nogu.

Kretenčino, baš bih volio vidjeti nekoga sa fizičkom kondicijom poput tvoje kako bi podnio fizičko nasilje kakvo je vladalo u primitivnim zajednicama u davnim vremenima.
Lako ti je srati uz udobnosti stolice pred računalom u današnje vrijeme.

jastreb wrote:

melkior wrote:

Leviathan2 wrote:

melkior wrote:Ako bi većina ljudske vrste danas umrla u divljini jer su potpuno nenavikli na život izvan kaveza, to nije napredak, kao što se ni bijedno životarenje divljači u zoološkom vrtu ne može smatrati vrhuncem napretka. Lav je možda ugojen i debeo, živi dulje, ali da ga pustiš u divljinu uginuo bi brzo jer bi bio potpuno nesposoban za samostalan život u divljini, niti je naučio loviti. Ako državu i Crkvu pretvoriš u lovca, muškarci će možda preživjeti, ok, ne možda nego sigurno, ali će im se smanjiti očnjaci i osušiti pimpek.

kao sto je sejker naveo, stanje uma je uvjetovano kulturoloskim i inim situacijama
danasnje drustvo s ciljem stvara slabice no medjutim nije receno da se dobar dio tih slabica nebi brzo prilagodio novonastaloj situaciji

Možda jedan dio tih slabića i bi, ali njihova djeca, već sljedeće generacije ne bi. Učinak kuhane žabe.

Ne znam. Moj djed je već bio lik koji bi te bez ikakve dvojbe upucao u glavu.

Ja već ne.

Ima tu nešto. Pitam se bi li danas bilo Ovčare ili Srebrenice.

Prije se ljudi nisu dali zajebavati. Da, život je bio okrutniji, suroviji, teže se dolazilo do hrane. Ali nisi im mogao prodavati muda pod bubrege kao što im možeš danas, zapravo od dolaska Hitlera na vlast do danas, učinci medijske propagande vlasti i korporacija na tržište su nemjerljivi u odnosu na učinke koje bi polučili prije 100-tinjak godina. Upravo zato jer su nove generacije permisivnije i nesposobnije, a tehnologija napredovala, potreba vlasti za fizičkim nasiljem se drastično smanjila. Jednostavno, svima je već toliko spržen mozak da za žešćom fizičkom represijom države prema građanima više uopće nema potrebe.

melkior wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

Društvena represija se tijekom vremena prosječno smanjuje, to zna svaki osnovnoškolac koji nije sjedio na ušima tijekom nastave povijesti.

Obrnuto. Smanjila se fizička represija, ali se eksponencijalno povećala suptilna represija, a takva represija dugoročno je puno opasnija za duševno zdravlje, karakter i muda budućih generacija, odnosno njihovu samostalnost u odnosu na nepotrebne i uglavnom, parazitske institucije sistema.

Imaš potvrdu za ove stavove u nekoj psihološkoj studiji ili samo sereš napamet na svoj uobičajeni način?
Ako nemaš, poserem ti se na zaključke doumljene samo na temelju tvojih bolesnih umišljaja.

slidingdoorsoperator wrote:

melkior wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

melkior wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

Jasno da je retoričko pitanje, jer se odgovor zna.
Naime, makar nema jasnih garancija da nakon ovoga neće uslijediti neki još gori bastard, to nije povijesno pravilo kako ti sugeriraš.
Naprotiv, povijesno pravilo je da slijedeće sranje ipak bude generalno podnošljivije od onog prethodnog, bar kad je neka većina ljudi u pitanju.
To zna svatko tko je pratio povijest na razini ne većoj od znanja potrebnog za prolaznu ocjenu u srednjoj školi.

Jedini razlog zašto je u osnovi gore buduće sranje podnošljivije jest posljedica kuhane žabe: staro sranje i stari bastard navikao je ljudsku vrstu na standard sranja, pa se samim time granice izdržljivosti pomiču.

Granice izdržljivosti na fizičko nasilje i manje brutalne oblike društvene represije su u nekoj davnoj prošlosti bile na puno većoj razini nego danas.

Idiote, fizičko nasilje je mila majka u odnosu na vjersku, crkvenu, državnu, školsku i medijsku propagandu i indoktrinaciju od malih nogu.

Kretenčino, baš bih volio vidjeti nekoga sa fizičkom kondicijom poput tvoje kako bi podnio fizičko nasilje kakvo je vladalo u primitivnim zajednicama u davnim vremenima.
Lako ti je srati uz udobnosti stolice pred računalom u današnje vrijeme.

To je to. Daj šejkeru sendvič i zahvalno će trčati za tobom kao pudlica.