strast

Imam samo jedan "demo vinil", koji mi je osobno poklonila  poznata jugo i međunarodna zvijezda.
Preživjeli smo desetak dana družeći se...Bijah tada mlađahan  i lijep...i pametan, naravno. 

slidingdoorsoperator wrote:
To nije toliko do audio tehnike nego više do same glazbe.

a je i do jubita i empetrica...

iako kad slušam internet radio moram priznat da one rijetke stanice koje puštaju 384 kbps empetrice (grci imaju odličnu i s odličnim playlistama https://stream.psychomed.gr/) zvuče jednako dobro kao i bilo što nekomprimirano.

Ali gore sam spominjao dinamičku kompresiju današnjih snimki, ne onu digitalnu. Iako, doduše, pop muzika i nema inače neki dinamički raspon, a danas ga ima još manje upravo jer se muzika prilagođava načinu na koji je ljudi slušaju. A to je ono ajfon u podzemnoj...

Ajd 
Da i ja njesto naučim od vas 


Iako mi ne treba , ne volim slusati muziku nigdje osim u autu 
Tamo moram

marcellus wrote:

nije sporno da je danas muzika masterirana digitalno pa prebačena na vinil, i ne pušim audifilske fore o ograničenjima red book standarda, često se čuje da "vinil nema ograničenja niskih i visokih frekvencija" što je očita glupost, igla bi izletjela na subsoničnim frekencijama uostalom a da ne govorim o ostalim glupostima uostalom RIAA ekvalizacija i postoji radi ograničenja mehaničkog čitanja... ali kvaka je u nečem drugom, danas se muzika snima tako da najbolje zvuči tamo gdje je ljudi najviše slušaju - a to je na slušalicama od iphonea i u automobilu. Nerijetko su vinil verzije napravljene tako da ipak najbolje zvuče na kućnom sustavu.

A što se tiče gramofona, to je s jedne strane snoberry, s druge ima nešto romantično u tome i onako "comforting", ljudi vole vidjeti što proizvodi muziku, žena me žica da nabavimo gramofon

Ograničenja realno postoje i daju se relativno lako dokazati.
Međutim, postoje i utjecaji psihoakustike i njenih zaključaka što mnogi ne razumiju, jer se ti zaključci ne povinuju nekim općenito poznatim tehničkim standardima. Jedno od tih ograničenja se odnosi na nesposobnost ušiju da prate određene frekvencije od nekih godina, primjerice iznad 15 kHz, ali je poanta u tome da se osnovne informacije u tom visokotonskom području nalaze debelo ispod tog područja i tu ćeš biti zakinut uglavnom samo za harmonike i neke druge nakupine visokotonskim frekvencija sa čime naš mozak relativno lako izlazi na kraj.
Upravo su slušalice odličan primjer takvog efekta jer im zbog tehnološkig ograničenja najčešće nedostaju visoke frekvencije, ali i dalje zvuče vrlo dinamično i sa puno detalja koji se preko zvučnika gube u prostoru povećanjem udaljenosti slušača od visokotonaca pa i srednjotonaca koji pokrivaju visoko srednjotonsko područje (kalote). Također, u uobičajenim sobama za slušanje se zbog opet ograničenja tehnologije, ali i lošeg smještaja zvučnika gomilaju niske frekvencije tako da se stanje u tom smislu zapravo bitno ne razlikuje u odnosu na slušalice, makar su razlozi za to drugačiji.
Subsonične frekvencije nisu čest gost vinila, to je više za digitaliju koja j u tom području puno moćnija, i nije samo problem u subsoničnom području nego prije svega u njihovoj amplitudi. Zbog toga su igle iskakale, MC zvučnice pregarale, zvučnici se uništavali, a i pojačala dolazila u kvarove pri preslušavanju 1812 Čajkovskog (imao i osobno iskustvo u tom smislu), ali samo direktno rezanih primjeraka, a ne onih presnimljenih na vinil sa analogne matrice (klasični magnetofon) upravo zato jer direktno rezanje omogućuje dinamiku koja nije moguća na analognom magnetofonu.
Problem sa modernom glazbom je njena totalna komercijalizacija i u industriji je sve podređenom tom efektu.
Pametna žena. Svakako nabavi analogni gramofon, jer bi inače mogao biti zakinut za mogućnost preslušavanja sjajne glazbe, ali moraš dobro izabrati kombinaciju ručka-zvučnica (baza je tu manji problem, uključujući i sam pogon, ali velika većina audiofiski orjentiranih ljudi će ti svakako preporučiti elastično ovješenu subšasiju i remenski pogon umjesto direktnog kojega uglavnom koriste dj ekipe), a ja bih ti svakako preporučio nabavku neke mc zvučnice.
One jesu puno osjetljivije, često zbog tehnologije zahtjevaju dodatna pojačala ili trafoe napona, makar ima i dosta modela koji generiraju napon ravan onome na moving magnet zvučnicama, a svakako su u smislu kvalitete zvuka superiorne mm tehnologiji (osim možda u nekim posebnim vrstama glazbe poput zborskog pjevanja, ali čisto sumnjam da te to posebno zanima). Na žalost, u pravilu su i puno skuplje zbog čega nisu tako popularne kao mm.

marcellus wrote:

slidingdoorsoperator wrote:
To nije toliko do audio tehnike nego više do same glazbe.

a je i do jubita i empetrica...

iako kad slušam internet radio moram priznat da one rijetke stanice koje puštaju 384 kbps empetrice (grci imaju odličnu i s odličnim playlistama https://stream.psychomed.gr/) zvuče jednako dobro kao i bilo što nekomprimirano.

Ali gore sam spominjao dinamičku kompresiju današnjih snimki, ne onu digitalnu. Iako, doduše, pop muzika i nema inače neki dinamički raspon, a danas ga ima još manje upravo jer se muzika prilagođava načinu na koji je ljudi slušaju. A to je ono ajfon u podzemnoj...

Pa je, tehnološka ograničenja generiraju i određene gubitke, ali to se najbolje čuje na snimkama složenije glazbe, posebno one odrađene na neamplificiranim instrumentima. Ali u ogromnoj većini neke masovne pop i slične glazbe nećeš čuti nikakvu, a ne samo neku bitnu razliku, jer to ne omogućava upravo takva vrsta glazbe, da o ograničenjima slušnog aparata nakon određenih godina i ne govorim.
E sad, masovni ukus je tu poseban problem, ali koji to u smislu tehnoloških ograničenja zapravo i nije, jer je riječ o glazbi koja se da puno lakše reproducirati nego je to slučaj sa primjerice klasikom ili nekim atmosferičnim jazzom.
Što se tiče dinamike, postoji ona makro (odnos odnosno raspon tiho-glasno) nego i ona mikro koja podrazumjeva sposobnost praćenja naglog rasta amplitude signala, posebno kod žičanih instrumenata poput gitare. Zbog toga primjerice solidni Visaton visokotonci u odnosu na odlične Dynaudio (da ne spominjem one sa berilijskom kalotom iz JMLaba odnosno Focala) proizvode tonove akustične gitare koji zvuče kao da su računalno simulirani, a ne proizvedeni na pravom glazbalu.

Sora wrote:Iako mi ne treba , ne volim slusati muziku nigdje osim u autu 

Auto je zapravo trivijalan prostor za slušanje koji u suštini predstavlja neku vrstu velikih slušalica. Prostor koji treba biti popunjen zvukom je relativno mali i tamo se problemi reprodukcije praktički riješavaju sami od sebe, barem dok glasnoća i dinamičko opterećenje sustava reprodukcije ne pređe neku razinu. 
Prevedeno, dok slušaš tiho, sve je pod kakvom takvom kontrolom, ali to često baš i nije moguće zbog buke motora, kotrljanja guma i vanjskih zvukova pa je u autu ipak teško pratiti neku složeniju i kvalitetniju glazbu.

stara tehnika, stare zene, strast ??
to su gluposti !
slusati, danas,
bilo sta preko gramofona,  obicno je maltretiranje.
ima vrednost, kao neka vrsta artefakta,
da dokoni lovatori kenjaju sta imaju, jedni drugima.

A pucketanje!?
Poput drveta u kaminu :)

mativka wrote:A pucketanje!?
Poput drveta u kaminu :)

ih, kamin, drugo je to
kamin nema alternativu )
gramofon je pase !

pizzon wrote:bilo sta preko gramofona,  obicno je maltretiranje.

Ti ne samo da nisi audiofilski orjentiran, ti si antipod u tom smislu i očito je da nemaš pojma o toj temi.
Najvjerojatnije nikada nisi glazbu preslušavao na iole kvalitetnije audio sustavu, jer tako govoriš. Da jesi, znao bi o čemu ovdje pričamo.

mativka wrote:A pucketanje!?

Uši odnosno mozak to jednostavno ignoriraju. Navikneš se. Naravno, dok se ne pređe neka prihvatljiva razina.

slidingdoorsoperator wrote:

pizzon wrote:bilo sta preko gramofona,  obicno je maltretiranje.

Ti ne samo da nisi audiofilski oprjentiran, ti si antipod u tom smislu i očito je da nemaš pojma o toj temi.
Najvjerojatnije nikada nisi glazbu preslušavao na iole kvalitetnije audio sustavu, jer tako govoriš. Da jesi, znao bi o čemu ovdje pričamo.

dobro.. dobro... slusaj ti na cemu zelis,
ja cu na svemu novom sto tehnika ponudi
verovatno je tebi mono zvuk vrh zadovoljstva
nema veze

slidingdoorsoperator wrote:

mativka wrote:A pucketanje!?

Uši odnosno mozak to jednostavno ignoriraju. Navikneš se. Naravno, dok se ne pređe neka prihvatljiva razina.

Željela sam reći kako i pucketanje drveta stvori umirujuću atmosferu gdje osoba je u stanju uživati u toplini i zvuku.

pizzon wrote:

verovatno je tebi mono zvuk vrh zadovoljstva

Bože dragi, koji si ti glupan, pa to je za nevjerovati...
Mono je propao još u šezdesetima upravo zato jer je bio zakinut za onu iluziju trodimenzionalnosti u zvuku, atmosferičnost u glazbi i osjećaj da se izvođači nalaze upravu tu pred tobom u sobi u kojoj slušaš glazbu.
To je recimo veliki problem za slušalice kod kojih imaš osjećaj kao da ti glazba izvire iz glave i tih su ograničenja donekle lišeni samo vrhunski modeli sa dipolnim membranama poput elektrostatskih.
Quadro je s druge strane propao jer je bio preskup i presložen, a generirao je ionako samo zvukove koji su generirani refleksijama u prostoru za snimanje, a to zbog građe aparata za slušanje (uši) ionako ne spada u zvuk koji jasno percipiramo (ne možemo okretati ušne školjke kao mnoge vrste životinja), a ionako imamo i reflesije od stražnjeg i bočnih zidova prostorije za slušanje pa gubitak te izvorne informacije donekle nadoknađujemo.
Stereo se jednostavno pokazao kao optimalno riješenje, ali ne na onaj način kako se to radilo početkom upotrebe te tehnologije kada si primjerice glas čuo na jednom zvučniku, a solo na gitari na drugom, nego upravo na onaj koji sam ranije opisao kroz dobru iluziju trodimenzionalnosti zvučne pozornice i atmosferičnost u glazbi.

mativka wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

mativka wrote:A pucketanje!?

Uši odnosno mozak to jednostavno ignoriraju. Navikneš se. Naravno, dok se ne pređe neka prihvatljiva razina.

Željela sam reći kako i pucketanje drveta stvori umirujuću atmosferu gdje osoba je u stanju uživati u toplini i zvuku.

A to je druga priča i ta usporedba stoji. Pucketanje koje zvučnica pokupi s vinila zaista nije nikakav problem, dok ne pređe neku prihvatljivu razinu.

slidingdoorsoperator wrote:

marcellus wrote:

nije sporno da je danas muzika masterirana digitalno pa prebačena na vinil, i ne pušim audifilske fore o ograničenjima red book standarda, često se čuje da "vinil nema ograničenja niskih i visokih frekvencija" što je očita glupost, igla bi izletjela na subsoničnim frekencijama uostalom a da ne govorim o ostalim glupostima uostalom RIAA ekvalizacija i postoji radi ograničenja mehaničkog čitanja... ali kvaka je u nečem drugom, danas se muzika snima tako da najbolje zvuči tamo gdje je ljudi najviše slušaju - a to je na slušalicama od iphonea i u automobilu. Nerijetko su vinil verzije napravljene tako da ipak najbolje zvuče na kućnom sustavu.

A što se tiče gramofona, to je s jedne strane snoberry, s druge ima nešto romantično u tome i onako "comforting", ljudi vole vidjeti što proizvodi muziku, žena me žica da nabavimo gramofon

Ograničenja realno postoje i daju se relativno lako dokazati.

Međutim, postoje i utjecaji psihoakustike i njenih zaključaka što mnogi ne razumiju, jer se ti zaključci ne povinuju nekim općenito poznatim tehničkim standardima. Jedno od tih ograničenja se odnosi na nesposobnost ušiju da prate određene frekvencije od nekih godina, primjerice iznad 15 kHz, ali je poanta u tome da se osnovne informacije u tom visokotonskom području nalaze debelo ispod tog područja i tu ćeš biti zakinut uglavnom samo za harmonike i neke druge nakupine visokotonskim frekvencija sa čime naš mozak relativno lako izlazi na kraj.

Upravo su slušalice odličan primjer takvog efekta jer im zbog tehnološkig ograničenja najčešće nedostaju visoke frekvencije, ali i dalje zvuče vrlo dinamično i sa puno detalja koji se preko zvučnika gube u prostoru povećanjem udaljenosti slušača od visokotonaca pa i srednjotonaca koji pokrivaju visoko srednjotonsko područje (kalote). Također, u uobičajenim sobama za slušanje se zbog opet ograničenja tehnologije, ali i lošeg smještaja zvučnika gomilaju niske frekvencije tako da se stanje u tom smislu zapravo bitno ne razlikuje u odnosu na slušalice, makar su razlozi za to drugačiji.
Subsonične frekvencije nisu čest gost vinila, to je više za digitaliju koja j u tom području puno moćnija, i nije samo problem u subsoničnom području nego prije svega u njihovoj amplitudi. Zbog toga su igle iskakale, MC zvučnice pregarale, zvučnici se uništavali, a i pojačala dolazila u kvarove pri preslušavanju 1812 Čajkovskog (imao i osobno iskustvo u tom smislu), ali samo direktno rezanih primjeraka, a ne onih presnimljenih na vinil sa analogne matrice (klasični magnetofon) upravo zato jer direktno rezanje omogućuje dinamiku koja nije moguća na analognom magnetofonu.
Problem sa modernom glazbom je njena totalna komercijalizacija i u industriji je sve podređenom tom efektu.
Pametna žena. Svakako nabavi analogni gramofon, jer bi inače mogao biti zakinut za mogućnost preslušavanja sjajne glazbe, ali moraš dobro izabrati kombinaciju ručka-zvučnica (baza je tu manji problem, uključujući i sam pogon, ali velika većina audiofiski orjentiranih ljudi će ti svakako preporučiti elastično ovješenu subšasiju i remenski pogon umjesto direktnog kojega uglavnom koriste dj ekipe), a ja bih ti svakako preporučio nabavku neke mc zvučnice.
One jesu puno osjetljivije, često zbog tehnologije zahtjevaju dodatna pojačala ili trafoe napona, makar ima i dosta modela koji generiraju napon ravan onome na moving magnet zvučnicama, a svakako su u smislu kvalitete zvuka superiorne mm tehnologiji (osim možda u nekim posebnim vrstama glazbe poput zborskog pjevanja, ali čisto sumnjam da te to posebno zanima). Na žalost, u pravilu su i puno skuplje zbog čega nisu tako popularne kao mm.

ograničenja postoje ali su uglavnom takva da bi ih samo šišmiš mogao čuti, što dokazuju i double blind i slični testovi.

da, ja sam dovoljno star da ne čujem ni kurca ispod 35 i ništa preko 14 khz, ali budimo realni, niti jedan instrument ne ide tako duboko osim orgulja, i sasvim sigurno niti jedan ne ide tako visoko (možda mlađima činela zvoni zvonkije radi harmonika što kažeš, ali isto tako istina je da mozak puni rupe vrlo lako)

što se gramofona tiče to sad čeka, volim čut dobar hi fi ali financijski sam ograničen na mid fi. Koji je uostalom financijski i razumnija opcija. Sigurno neću nabavljati shindo garard pa čak ni vpi kad to dođe na red. Osim ako se ne obogatim, ali i onda je novi auto prije na redu. Vjerojatnije neka rega ili samo obična audio technica.

slidingdoorsoperator wrote:

pizzon wrote:

verovatno je tebi mono zvuk vrh zadovoljstva

Bože dragi, koji si ti glupan, pa to je za nevjerovati...
Mono je propao još u šezdesetima upravo zato jer je bio zakinut za onu iluziju trodimenzionalnosti u zvuku, atmosferičnost u glazbi i osjećaj da se izvođači nalaze upravu tu pred tobom u sobi u kojoj slušaš glazbu.
To je recimo veliki problem za slušalice kod kojih imaš osjećaj kao da ti glazba izvire iz glave i tih su ograničenja donekle lišeni samo vrhunski modeli sa dipolnim membranama poput elektrostatskih.
Quadro je s druge strane propao jer je bio preskup i presložen, a generirao je ionako samo zvukove koji su generirani refleksijama u prostoru za snimanje, a to zbog građe aparata za slušanje (uši) ionako ne spada u zvuk koji jasno percipiramo (ne možemo okretati ušne školjke kao mnoge vrste životinja), a ionako imamo i reflesije od stražnjeg i bočnih zidova prostorije za slušanje pa gubitak te izvorne informacije donekle nadoknađujemo.
Stereo se jednostavno pokazao kao optimalno riješenje, ali ne na onaj način kako se to radilo početkom upotrebe te tehnologije kada si primjerice glas čuo na jednom zvučniku, a solo na gitari na drugom, nego upravo na onaj koji sam ranije opisao kroz dobru iluziju trodimenzionalnosti zvučne pozornice i atmosferičnost u glazbi.

nisam ljubitelj sterea, iz jednostavnog razloga: slušanje muzike solo u sobi je otužno, slušanje muzike meni podrazumijeva društvo, bar kad govorimo o zvučnicima inače si mogu nabit slušalice na uši. A stereo ima jednu malu manu a to je da čak i netko gluh ko ja jasno "čuje" urušavanje trodimenzionalnosti zvučne slike kad se makne pol metra lijevo ili desno od sredine trokuta. Dapače, i tonalitet se u pravilu znatno mijenja.

zato preferiram višekanalne snimke tamo gdje su dostupne, a nije da ih nema, pogotovo što je sve što je korišteno kao soundtrack negdje izmiksano višekanalno. Ipak, velika većina muzike je snimljena stereo, što postavlja nužnost nalaženja zvučnika koji nisu baš pretjerano dikekcionalni (volim elektrostate, ali jebiga, martin logani koje sam čuo na zadnjem zagrebačkom audio sajmu su ono, glava u škripcu).

A to je malo problem...

što se direktnog pogona tiče, mislim da to danas rade samo pioneer (kopija starog techincsa, ali jeftinija), technics (nova reinkarnarcija) i tako par egzotično skupih audiofilskih marki. Mislim da su danas manje više svi gramofoni na remen, ovješeni ili ne.

slidingdoorsoperator wrote:Što se tiče dinamike, postoji ona makro (odnos odnosno raspon tiho-glasno) nego i ona mikro koja podrazumjeva sposobnost praćenja naglog rasta amplitude signala, posebno kod žičanih instrumenata poput gitare. Zbog toga primjerice solidni Visaton visokotonci u odnosu na odlične Dynaudio (da ne spominjem one sa berilijskom kalotom iz JMLaba odnosno Focala) proizvode tonove akustične gitare koji zvuče kao da su računalno simulirani, a ne proizvedeni na pravom glazbalu.

prije osam devet godina sam čuo u zagrebu nevjerojatno dobre audio note zvučnike, izgledaju ko nešto što su djeca slagala na tehničkom a zvuče kao da slušaš live muziku i to neamplficiranu. Cijena je bila u pičku materinu, ono cijena kuće.

ove godine sam čuo odlične franco serblin zvučnike, najpamtljivije od svega ove godine u sheratonu bar što se mene tiče

i neke horne avangardnog dizajna, mislim da baš tako avangarde audio ili tako nekako. Ostalo? Skupo, i ne nužno impresivno.

slidingdoorsoperator wrote:

pizzon wrote:

verovatno je tebi mono zvuk vrh zadovoljstva

Bože dragi, koji si ti glupan, pa to je za nevjerovati...
Mono je propao još u šezdesetima upravo zato jer je bio zakinut za onu iluziju trodimenzionalnosti u zvuku, atmosferičnost u glazbi i osjećaj da se izvođači nalaze upravu tu pred tobom u sobi u kojoj slušaš glazbu.
To je recimo veliki problem za slušalice kod kojih imaš osjećaj kao da ti glazba izvire iz glave i tih su ograničenja donekle lišeni samo vrhunski modeli sa dipolnim membranama poput elektrostatskih.
Quadro je s druge strane propao jer je bio preskup i presložen, a generirao je ionako samo zvukove koji su generirani refleksijama u prostoru za snimanje, a to zbog građe aparata za slušanje (uši) ionako ne spada u zvuk koji jasno percipiramo (ne možemo okretati ušne školjke kao mnoge vrste životinja), a ionako imamo i reflesije od stražnjeg i bočnih zidova prostorije za slušanje pa gubitak te izvorne informacije donekle nadoknađujemo.
Stereo se jednostavno pokazao kao optimalno riješenje, ali ne na onaj način kako se to radilo početkom upotrebe te tehnologije kada si primjerice glas čuo na jednom zvučniku, a solo na gitari na drugom, nego upravo na onaj koji sam ranije opisao kroz dobru iluziju trodimenzionalnosti zvučne pozornice i atmosferičnost u glazbi.

Boze dragi, koliko si ti umisljeni majmun !
da uopste pomislis da ja ne znam sta je mono i t.d. redom

slušanje muzike solo u sobi je otužno

sto reci ?