strast

by debotoijusto 30/1/2018, 19:48

Čudan su svijet kolekcionari, jer uvijek tvrde da ono što skupljaju nema cijene, bilo da je riječ o nekoj skupocjenoj zbirci automobila, zlatnih satova ili, recimo, običnih kutija šibica.
I jedan Imoćanin svoju kolekciju ne bi dao ni za najnoviji model mercedesa. A kada bi se novčano valorizirala njegova zbirka starih gramofonskih ploča i najnovija verzija mercedesa, ruku na srce ovo drugo bi debelo nadmašilo njegov vinil.
– Ma zezate me vi o mercedesu i mojim pločama – veli Vedran Vrčić, nećak poznatog svećenika, pisca i povjesničara pok. fra Vjeke Vrčića. Vedran je jedan od najpoznatijih Imoćana, koji ima fantastičnu zbirku long play gramofonskih ploča.
– Ne, ne bih je dao ni za što, ponajmanje za mercedesa. Neću vam kazati ni koliko ih imam, jer to za mene nije važno. Skupljam ih pune 44 godine, tamo od 1975., ne radi broja, nego njihove vrijednosti i onoga što nose na sebi, a to je zvuk koji ni jedan današnji nosač zvuka nema. Svaka od njih ima svoju priču kako je nabavljena i to se ne može platiti – veli Vedran.
A njegova zbirka zaista je impozantna. Samo jedan dio uređenih polica koji nam je pokazao ima više od dvije tisuće longplejki. I ono bitno, Vedran svoju kolekciju ne drži samo za sebe. Dva je puta na izložbama pokazao svoje blago širokom auditoriju.

by debotoijusto 30/1/2018, 19:48

Ne umanjujući vrijednost današnje glazbe i tehnologije koja teži savršenom zvuku, ja svojim vinilom želim podsjetiti i starije generacije na proživljeno vrijeme "nesavršenog" zvuka gramofonske ploče, i ujedno mladima približiti vrijeme u kojem je za poslušati jedan singl trebalo više od današnjeg klika mišem.
Krajem sedamdesetih uvijek je netko iz moje generacije izostajao s nastave jer je bio zadužen za snimanje radioemisije "Po vašem izboru". Jedine kod nas gdje se mogla čuti najnovija strana glazba. Bilo je to vrijeme velikih festivala, novih glazbenih pravaca i prvih odlazaka na koncerte u Zagreb.
Poseban je to bio ritual za nabavu gramofonske ploče. Recimo, Pink Floyda, za koju je trebalo zaprašiti autobusom u Trst, ne jesti dva dana, potrošiti studentsku ušteđevinu, a onda je ponosno pokazati prijateljima, obrisati prašinu sa starog "Duala", gramofona iz 1970. godine i čekati da igla padne na ploču, šuškanje i konačno zvuk. To je bio osjećaj! Upravo kako je rasla moja ljubav i strast prema glazbi, tako je rasla i moja kolekcija. Ona je dio moga života, ovaj vinil je dio mene – veli Vedran, te nastavlja:

by debotoijusto 30/1/2018, 19:48

– Čini se i da je moj odlazak na koncert Roling Stonesa u Zagreb 1976. godine s 15 godina bila prekretnica u prikupljanju ploča i mom životu. A broj koncerata na kojima sam bio i kupovao ploče ne mogu ni nabrojiti. O tome svjedoče i sačuvane ulaznice s njih.
Queen dva puta, Santana, Pink Floyd, Red Hot Chili Peppersi, Rod Stewart, da o meni najdražem Ericu Claptonu i ne govorim. Oko 90 koncerata izvan Hrvatske, da naše grupe i ne spominjem. I vi pitate koliko košta moj vinil i bih li dao to za novi tip mercedesa. Ma, dajte molim vas.
Vedran svaki dan sluša gramofonske ploče, prikuplja ih i danas, zove prijatelje po cijelom svijetu i traži ih. Zbirka raste.
– Meni je tek 59. i još dugo, dugo, ako Bog da, vrtjet će se moj vinil na gramofonu i rast će moja zbirka. Tko ne voli glazbu i knjigu, puno toga propušta u životu.
A i nervozan sam ovih dana, dolazi u Zagreb Rod Stewart, a ja sam ga pred kraj 1979. slušao na koncertu u Beču. Trebalo bi zaprašiti u Zagreb. I još nešto. Vraća se vinil, vraćaju se gramofonske ploče, vidjet ćete. Ne može nestati nešto što valja i što je neponovljivo – zaključio je Vadran.

by debotoijusto 30/1/2018, 19:49

Pitate me koja je najskuplja ploča. Kada bih vam samo kazao da sam tamo krajem sedamdesetih svaki svoj novac dobiven od majke i oca, od rodbine, skrivao i sakupljao, pa onda tražio adrese po Americi i Engleskoj. Tamo su albumi s najnovijim hitovima izlazili i prije njihova predstavljanja, a u nas bi kasnili i po osam mjeseci. A imati nešto od ondašnjih kultnih glazbenika bio bi prestiž. I onda lijepo pošalji adresu, dođe ti longplejka, platiš masan novac da nitko ne vidi, i trči kući i prvi je poslušaj. E onda, nosi je zamotanu ispod ruke i hvali se prijateljima. Mogu kazati da upravo takvih naručenih iz Amerike i Engleske imam negdje oko 200. Sada zamislite, iako, ponavljam, to meni nije važno, samo u onom materijalnom smislu s pogledom na ondašnje vrijeme koliko to košta.

– Ima i jedan zanimljiv detalj s kupnje ploča u inozemstvu. Za nas je Trst bio drugi svijet i tko je mogao ići tamo s kraja sedamdesetih u Trst i donijeti rebatinke i žvakaće gume, taj je bio šef šefova. I tako ti ja ko student iz Zagreba, u Trst autobusom u ponoć i pol sa Zrinjevca. Zvali smo taj autobus šverc-linija. Držim putovnicu i jedan sendvič jer znam da mi je to sve uz ono ušteđenog novca za kupiti novi album Pink Floyda "The Wall". I tako u 6 i po u Trstu sam, čekaj da se otvore dućani u 9 sati, čekaj red i onda kupi album. Čuvaj ga onako gladan i žedan do šest navečer, kada je šverc-pruga kretala u Zagreb. I onda šok na granici. Ja na zadnjem sjedalu krcatog autobusa, svi nose vrećice, rebatinke, kavu, žvake, a ja ispod ruke samo gramofonsku ploču. Brkati ljutiti carinik pita: "Što, bre, imaš za prijavit?" Ja kažem: "Imam gramofonsku ploču." "Samo to, bre?" "Samo to", sav prepadnut govorim. "Ajde ti vani." I tako samo mene izvede vani, odvede u jednu prostoriju, uzme ploču, svega me pretrese i kada vidi da nemam ništa, reče: "Pa za ovo, bre, da ideš u Trst, a luda čoveka..." I tako je to bilo, nikada to neću zaboraviti, skratilo mi je to život za deset godina – ispričao nam je Vedran.

https://www.slobodnadalmacija.hr/scena/mozaik/clanak/id/528900/imocanin-vedran-vrkic-ma-kakav-mercedes-ne-dam-svoje-ploce-ni-za-sto

by T. 30/1/2018, 19:52

Bilježi se +...

by darth_vader 30/1/2018, 19:53

Lipo je to...ali skupo...

by debotoijusto 30/1/2018, 20:02

Totenkopf wrote:Bilježi se +...

da +... nakon ovog vremeplova vinilskog prosuh sve + za danas
gusta bi veceras gramofonissat ritualno po zanatu neku poznatu plocu , glasno umjesto svakodnevnih 01
kad narastem kupim si gramofon ponovo tako mi bog pomogao

by marcellus 30/1/2018, 20:05

debotoijusto wrote:
Totenkopf wrote:Bilježi se +...

da +... nakon ovog vremeplova vinilskog prosuh sve + za danas
gusta bi veceras gramofonissat ritualno po zanatu neku poznatu plocu , glasno umjesto svakodnevnih 01
kad narastem kupim si gramofon ponovo tako mi bog pomogao

gramofoni su odavno in, uostalom dućani su puniji vinila danas nego cd-a

alternativa downloadu, uostalom vinil je obično bolje masteriran i manje dinamički komprimiran, današnju muziku se praktički ne da slušat

by aben 30/1/2018, 20:53

slušanje ploč je ritual, nišće više.

by Leviathan2 30/1/2018, 20:57

mozda i moja kolekcija vinila postane vrijedna :D

by marcellus 30/1/2018, 21:32

Leviathan2 wrote:mozda i moja kolekcija vinila postane vrijedna :D

zavisi što imaš u njoj, neka izdanja mogu biti jako skupa ako su u dobrom stanju

by Guest 30/1/2018, 22:20

marcellus wrote:
uostalom vinil je obično bolje masteriran i manje dinamički komprimiran

Čisto tehnički gledano, vinil (odnosno sustavi gramofonska baza, ručica, zvučnica) ima puno više ograničenja od digitalije.
No, svejedno analogne ploče imaju neku eufoničnost koju digitalija teško dostiže i koja je očito posljedica enormnog iskustva u upotrebi tehnike, metodama snimanja, položaju mikrofona, a da se o silnim mogućnostima dorade, dodatnog uštimavanja odnosno tweakinga svih uređaja u sustavu niti ne govori.
Na digitaliju se zapravo još nismo navikli i svojevremeno su mnogi bili šokirani kada se shvatilo kako je snimke predviđene za digitalne nosače zvuka potrebno koristiti manje mikrofona na većoj udaljenosti od izvođača i da se tada može postići ta eufoničnost tako tipična za analogne izvore, posebno vinil.
No, ne budimo naivni, većina mastera predviđena za današnje vinile je zapravo snimljena digitalno, i to je od vremena albuma Rya Coodera Bop Till You Drop koji je bio jedan od prvih takvih kada je neka pop-rock glazba u pitanju (moguće i prvi, ne sjećam se točno, a ne da mi se provjeravati) pravilo koje se ne mijenja. Dapače, broj digitalnih mastera se neprestano povećava jer je ta tehnika danas dostupna doslovce svima, za razliku od nekadašnjih glomaznih i ekstremno skupih magnetofona.
Razlog? Ry je govorio kako takva tehnologija jednostavno omogućuje glazbi da bolje "diše", bolju atmosferičnost, homogenost i osjećaj trodimenzionalnosti zvučne pozornice, što su svojstva koja se zanimljivo pripisuju upravo vinilu u odnosnu na digitalne izvore.
Dodatni problem s vinilom je činjenica da se jako troši upotrebom, iz njega se nakon već stotinjak preslušavanje neke informacije više jednostavno ne daju izvući, ali je činjenica da one bitne ipak ostaju dostupne, a kod slušanja nije važna samo kvaliteta izvora i stanje naših ušiju, jer je mozak u stanju popuniti rupe i pružiti nam informaciju koja aktualno nedostaje ali ostaje sačuvana u našoj memoriji kao sjećanje na prethodna slušanja.

marcellus wrote:današnju muziku se praktički ne da slušat

To nije toliko do audio tehnike nego više do same glazbe.

by Guest 30/1/2018, 22:21

Leviathan2 wrote:mozda i moja kolekcija vinila postane vrijedna :D

Moguće, ali ja se na tvojem mjestu ne bih zanosio.

by epikur37 30/1/2018, 22:23

Glazbu bih slušao digitalno a vinil je za posebne ugođaje.

by epikur37 30/1/2018, 22:27

Osobno, radio mi je najdraži medij i obožavam klasični radijski program koji je donekle očuvan na HR posebice 2 i treći program.

Od radio drama do zgodnih tematskih emisija, zabavnog programa i slično.....

ali to uredno ide preko smartphona uz jutarnji trening.

Kad budem imao luksuz vremena ....moždauzmem neki lampaš za patinu

by Guest 30/1/2018, 22:28

epikur37 wrote:Osobno, radio mi je najdraži medij

Također.

by aben 30/1/2018, 22:28

radio? it figures;
"nek neko drugi misli za mene" mentalitet

by Leviathan2 30/1/2018, 22:29

slidingdoorsoperator wrote:
Leviathan2 wrote:mozda i moja kolekcija vinila postane vrijedna :D

Moguće, ali ja se na tvojem mjestu ne bih zanosio.

ma ne zanosim se, al mi i ne smetaju, uspomena za mladost, mozda za 200 godina moji cukununuci to budu trzili po ddobroj cjeni :D
al zato imam prastarih kovanica, ono, obiteljsko naslijedje, planirao sam vec davno otic kod nekog strucnjaka na procjenu al nikako da to obavim
ma ko ga hebe, novci mi ne trebaju bas a ne spoticem se preko njih

by marcellus 31/1/2018, 07:17

slidingdoorsoperator wrote:
marcellus wrote:
uostalom vinil je obično bolje masteriran i manje dinamički komprimiran

Čisto tehnički gledano, vinil (odnosno sustavi gramofonska baza, ručica, zvučnica) ima puno više ograničenja od digitalije.
No, svejedno analogne ploče imaju neku eufoničnost koju digitalija teško dostiže i koja je očito posljedica enormnog iskustva u upotrebi tehnike, metodama snimanja, položaju mikrofona, a da se o silnim mogućnostima dorade, dodatnog uštimavanja odnosno tweakinga svih uređaja u sustavu niti ne govori.
Na digitaliju se zapravo još nismo navikli i svojevremeno su mnogi bili šokirani kada se shvatilo kako je snimke predviđene za digitalne nosače zvuka potrebno koristiti manje mikrofona na većoj udaljenosti od izvođača i da se tada može postići ta eufoničnost tako tipična za analogne izvore, posebno vinil.
No, ne budimo naivni, većina mastera predviđena za današnje vinile je zapravo snimljena digitalno, i to je od vremena albuma Rya Coodera Bop Till You Drop koji je bio jedan od prvih takvih kada je neka pop-rock glazba u pitanju (moguće i prvi, ne sjećam se točno, a ne da mi se provjeravati) pravilo koje se ne mijenja. Dapače, broj digitalnih mastera se neprestano povećava jer je ta tehnika danas dostupna doslovce svima, za razliku od nekadašnjih glomaznih i ekstremno skupih magnetofona.
Razlog? Ry je govorio kako takva tehnologija jednostavno omogućuje glazbi da bolje "diše", bolju atmosferičnost, homogenost i osjećaj trodimenzionalnosti zvučne pozornice, što su svojstva koja se zanimljivo pripisuju upravo vinilu u odnosnu na digitalne izvore.
Dodatni problem s vinilom je činjenica da se jako troši upotrebom, iz njega se nakon već stotinjak preslušavanje neke informacije više jednostavno ne daju izvući, ali je činjenica da one bitne ipak ostaju dostupne, a kod slušanja nije važna samo kvaliteta izvora i stanje naših ušiju, jer je mozak u stanju popuniti rupe i pružiti nam informaciju koja aktualno nedostaje ali ostaje sačuvana u našoj memoriji kao sjećanje na prethodna slušanja.

marcellus wrote:današnju muziku se praktički ne da slušat

To nije toliko do audio tehnike nego više do same glazbe.

nije sporno da je danas muzika masterirana digitalno pa prebačena na vinil, i ne pušim audifilske fore o ograničenjima red book standarda, često se čuje da "vinil nema ograničenja niskih i visokih frekvencija" što je očita glupost, igla bi izletjela na subsoničnim frekencijama uostalom a da ne govorim o ostalim glupostima uostalom RIAA ekvalizacija i postoji radi ograničenja mehaničkog čitanja... ali kvaka je u nečem drugom, danas se muzika snima tako da najbolje zvuči tamo gdje je ljudi najviše slušaju - a to je na slušalicama od iphonea i u automobilu. Nerijetko su vinil verzije napravljene tako da ipak najbolje zvuče na kućnom sustavu.

A što se tiče gramofona, to je s jedne strane snoberry, s druge ima nešto romantično u tome i onako "comforting", ljudi vole vidjeti što proizvodi muziku, žena me žica da nabavimo gramofon

by Eroo 31/1/2018, 07:30

Imam samo jedan "demo vinil", koji mi je osobno poklonila poznata jugo i međunarodna zvijezda.
Preživjeli smo desetak dana družeći se...Bijah tada mlađahan i lijep...i pametan, naravno.

by Sponsored content

strast

strast

Re: strast

Re: strast

Re: strast

Re: strast

Re: strast

Re: strast

Re: strast

Re: strast

Re: strast

Re: strast

Re: strast

Re: strast

Re: strast

Re: strast

Re: strast

Re: strast

Re: strast

Re: strast

Re: strast

Re: strast