Mediji i senzacionalistički primitivizam?

Vrlo se često čuju različita mišljenja o hrvatskom novinarstvu, televizijama i tiskovinama. Ocjene variraju od onih najnižih do najviših što nažalost ovisi o političkoj pripadnosti čitatelja odnosno gledatelja.


Gledajući mainstream medije vrlo lako će te zaključiti kako generalno pripadaju jednoj političkoj opciji i to lijeve provenijencije. Stavite tu činjenicu u odnos s rezultatima parlamentarnih izbora i bit će vam potpuno jasno kako takvi mediji ne mogu i ne zadovoljavaju političke interese širokih masa. Uređivačka politika u tim medijima potpuno je podređena političkim ciljevima pa tako donosi cenzurirane vijesti, a da ne govorimo o tome kakvi su komentari političkih događanja.


A kako to da je većina medija u rukama ljevice?


Vrlo jednostavno. Za vremena totalitarnog jugo-komunističkog režima sve tiskovine i televizija bile su pod upravljanjem režima kako bi mogli ciljano formirati javno mišljenje i lakše držati građanstvo pod čizmom sustava. Kroz 60 godina svojom bolesnom paradigmom indoktrinirali su mase, a ono što nisu uspijevali putem medija rješavalo se ucjenom, pendrekom i uzama. Sredinom 80-tih godina shvatili su kako zbog promjena na globalnoj društvenoj razini ni njihov politički sustav nema budućnosti pa su tako iza trenutnih kulisa političkih zbivanja napravili planove kako bi društveno-političke promjene dočekali spremno. Osnovno pitanje im je bilo kako i dalje iz pozadine upravljati sustavom i spasiti se od kaznenog progona i lustracije za sve ono što su počinili tijekom II svjetskog rata, u poraću te sve do političkih promjena. Za to su postojale samo dvije mogućnosti. Kao prvo morali su u sve strukture društva ubaciti što više svojih istomišljenika, agenata i onih neopredijeljenih. Svjesni kako neće moći u zakonodavnim strukturama prigrabiti puno mjesta težište infiltracije prebacili su na izvršnu i sudbenu vlast te u medije. Dobro znajući kako je za političku borbu presudna debljina novčanika hrpe novca prebacili su u strane banke. Upravo tim novcem UDB-e i KOS-a danas se vodi sustavna bitka za povratak u tamnicu naroda zvanu Jugoslavija. Kad imaš novac kupiš sve medije i širiš svoju propagandu. Koliko je to stravično možete saznati ako odete u područja slabijeg političkog intenziteta, recimo na komunikacijski lošije povezane sredine u kojima je život gotovo stao. Zapodjenite razgovor o nekom političkom pitanju i sve će vam biti jasno. Najveći broj tog pučanstva, naročito onih preko 40 godina, će vam tvrditi kao je baš onako kako to prikazuju mainstream mediji je to su „naši hrvatski mediji“.


Borba za svakog čitatelja i gledatelja


Borba za svakog čitatelja i gledatelja kako bi se podignuo tiraž poprimila je neslućene razmjere i koristi se profesionalno i moralno nedopustivim sredstvima . Od trivijalnih prave se senzacionalne vijesti čija je ispraznost smiješna i predškolskom uzrastu. Vađenjem dijela rečenica ili riječi iz konteksta mijenja se izrečeno, a popratni komentar dodatno podupire nakaradnu poluistinu ili pak neistinu. Stalnim ponavljanjem poluistina i neistina teži se stvaranju vlastite odnosno ideološke istine pomoću koje se puku svakodnevno ispire mozak.
Svjedoci smo stravičnog, gotovo apokaliptičnog požara kraj Splita. Predsjednica je u to vrijeme bila u posjetu Austriji i sasvim sigurno u tim trenucima nije baratala svim relevantnim činjenicama. Izrekavši kao je njezino mišljenje da je vojska trebala biti prije uključena u gašenje gospođa predsjednica svojom izjavom nije okrivila bilo koga za bilo kakav propust. Jasno i glasno je rekla da je to njezino mišljenje. Na televiziji N1, Novoj TV komentirano je kako ona okrivljava ministra obrane za kasno uključenje u akciju gašenja. Čuvši takve komentare ministar obrane je stavio svoj mandat na raspolaganje i gotovo podnio ostavku. Pri izjavi predsjednika vlade o tome kako je požar interesantan jer je došao do samog Splita i time je atraktivan, koji sasvim sigurno nije na požar gledao očima Nerona, već je želio reći kako je to važna, a time interesantna ili atraktivna vijest ili tema za sva sredstva informiranja. Svi oni s dobrim namjerama potpuno su jasno razumjeli izjave predsjednice i predsjednika vlade. To dakako nisu prvi nepristojni i moralno upitni napadi ovih i nekih drugih televizija na predsjednika vlade i predsjednicu. I vi se sigurno sjećate nekih od tih napada no moj cilj nije biti ničiji odvjetnik pa tako ni njihov.


Je li to samo borba za svakog čitatelja i gledatelja ili to ima neki latentni cilj?


Ne, to nije samo borba za svakog čitatelja i gledatelja. Senzacionalistički pristup i fabriciranje neistina u ovako složenoj situaciji uzrokovao je dezinformiranje službi, političara i javnosti pa je tako moglo imati i neželjenih posljedica. Upornim ponavljanje takvih dezinformacija u nekoliko izvanrednih vijesti, a bez bitnih podataka o promjenama na požarištu očito je trebao poslužiti nekom cilju. Je li možda trebalo isprovocirati krizu vlade? Vrlo je znakovito kako su pri gašenju ovog strašnog požara novinari na terenu nakon nekoliko intervjua osoba iz zapovjednog lanca i dva ministra naknadno intervjuirali sve i svakoga pa su tako i malu djecu ispitivali o stanju na požarištu. Još je sramotnije i znakovitije što su ponavljani intervjui s osobama koje su izgovarale prostote i defetistički krivili sve i svakoga za požar i način gašenja. Gotovo niti jedan razgovor s osobama koje bi hvalile i bodrile gasitelje. To je uistinu sramotno.


Bila je to nadljudska borba s vatrenom stihijom i vremenskim uvjetima koja je zaustavljena sinergijom svih gasitelja. Možda je bilo problema u zapovjednom lancu no to nije čudno jer se prvi put djelovalo u uistinu paklenskim uvjetima sa izuzetno velikim ljudskim resursima i sredstvima. Bez opsežne analize cjelokupnog događanja od strane stručnih službi nije moguće znati što je bilo dobro, a što je bilo pogrešno. Osuđivati bilo koga prije rezultata analiza mogu samo čisti primitivci ili osobe s posebnim ciljevima. Gospodo novinari okanite se takvog posla.


Kako formirati javno mišljenje  


Pomnim odabirom osoba koje će se intervjuirati u nekoj emisiji svakodnevno se utječe se na javno mišljenje. Pri odabiru sugovornika teži se uvijek odabiru osobe koje će potvrditi ideološke hipoteze onih koji upravljaju medijima. Pozivaju istomišljenici ubačeni na više društvene položaje od kojih su im najdraži oni koji imaju „akademski“ status. Tako se u većini mainstram medija permanentno pozivaju na intervjue takozvani demokrati, Jugo fili, ljevičari te krajnje ekstremni ljevičari. Vrlo interesantno je to kako gotovo svi dolaze s Filozofskog fakulteta i Fakulteta političkih znanosti. Ne možete a ne primijetiti da su te osobe u novinama i na televiziji više nego u svojim domovima. To su gospoda: Puhovski, Klasić, Jakovina, Markovina, Pusić, Kapović, Barišić i njima slični. Za njih su svi istinski domoljubi ustaše, fašisti, klero-fašisti, a najsvjetliji lik hrvatske povijesti je drug Tito. Mišljenje svijeta koji Tita svrstava među 10 najvećih zločinaca u povijesti čovječanstva njih apsolutno ne zanima. To ih nisu učili na njihovim fakultetima pa to ne može biti istina. Uče li i oni svoje studente isto što su i njih učili.
Kada se pozovu takozvani desničari onda ih se provocira, vrijeđa ili im novinari ne dopuštaju iznošenje mišljenja stalnim prekidanjem ili pak neotesanim upadanjem u govor


Nekvalificirane osobe bez relevantnih činjenica donose sudove


Kad novinari izvještavaju o događanjima o kojima nisu stručno educirani i dovoljno informirani te donose zaključke na nedovoljno točno utvrđenom činjeničnom stanju odmah možete biti sigurni u to kako su ti zaključci već ranije koncipirani od strane urednika a prema naputcima vlasnika medija. Takvi zaključci imaju jasne ciljeve – „Divide et impera“. Takav se oblik izvještavanja može nazivati samo dezinformiranje. Treba li nam takvo novinarstvo zaključite sami.
 
Zoran Čapalija - Čaplja


http://hrsvijet.net/index.php/vijesti/43-glas-hrsvijeta/47389-mediji-i-senzacionalisticki-primitivizam

mislim da nisu prolijevi ...za vrijeme lijeve vlade bili su kritički orjentirani prema istoj, danas  ukazuju na loše poteze desne  vlade - što je ok - zato postoje da nas informiraju o dobrome i ukazuju na raznorazne nepodopštine onih koji jedu kruh naš svagdašnji jerbo smo ih izabrali i pošteno ih plaćamo .

Gledajući mainstream medije vrlo lako će te zaključiti kako generalno pripadaju jednoj političkoj opciji i to lijeve provenijencije. Stavite tu činjenicu u odnos s rezultatima parlamentarnih izbora i bit će vam potpuno jasno kako takvi mediji ne mogu i ne zadovoljavaju političke interese širokih masa. Uređivačka politika u tim medijima potpuno je podređena političkim ciljevima pa tako donosi cenzurirane vijesti, a da ne govorimo o tome kakvi su komentari političkih događanja.

tulavo u katastrofalnom tekstu 
vratite mi moje 2 minute zivota

Novinari u službi SDP-a: Imamo popis najpoznatijih imena!


Autor: I. Delić Petak, 21. srpanj 2017. u 19:10
 
 
Glavna urednica T-portala u periodu od 2014. do 2016. godine Đurđica Klancir, koja je prije toga bila zamjenica glavne urednice za politiku i biznis, nedavno je postala direktoricom komunikacija u SDP-u. Dama koja je do jučer uređivala portal u vlasništvu T-coma postala je tako jednom od ključnih osoba u odnosima s javnošću i komunikaciji jedne političke stranke, što je pomalo kontradiktorno, pa čak i upitno. Kako god da bilo, Klancir nije jedina koja je odradila transfer ovoga tipa. Učinio je to, puno prije nje, bivši joj suprug Tihomir Ladišić, danas zaštitno lice, urednik i voditelj N1 televizije koji je 2000-ih bio glasnogovornik Partije. Njegov primjer slijedila je i Zrinka Vrabec-Mojzeš koja je s pozicije urednice Radija 101 postala savjetnica bivšeg predsjednika Stipe Mesića, a zadržao ju je i još jedan bivši predsjednik Ivo Josipović.
 
Spomenuti treba i Danicu Juričić Spasović koja je nakon otkaza na Business.hr-u koji je osmislila i pokrenula Klancir, postala glasnogovornica Ive Josipovića, a nakon toga i SDP-a. Nije sporno da urednici imaju političke stavove, od toga su osobito u Hrvatskoj rijetki cijepljeni pa je jasno da i oni podliježu tom trendu. Problem leži u onima koji svoje stavove kriju predstavljajući se kao nepristrani, dok s druge strane diktiraju teme, praćenje istih, naslove i fotografije. Zašto se u Hrvatskoj urednici medija ne izjašnjavaju o svojim političkim stavovima pravo je pitanje za ovu priču, a odgovor za njega cijelo nam je vrijeme pred nosom. Kada bi urednici medija iznijeli svoje svjetonazore postalo bi jasno da su lijevo-liberalni urednici nesrazmjerno zastupljeni u odnosu na one konzervativnih stajališta.
 
Htjeli mi to priznati ili ne, zemlja smo u kojoj većina urednika zastupa lijevo liberalna stajališta, što nije problem. Problem je da glume da to ne čine.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/novinari-u-sluzbi-sdp-a-imamo-popis-najpoznatijih-imena-1045649/

to najbolje radi tvoja središnjica na Kaptolu glavni urednik Bozanić.

Gnječ wrote:to najbolje radi tvoja središnjica na Kaptolu glavni urednik Bozanić.

Lako za to, a šta s vama, janičarima?

Ležete i muljate.

Umjesto da se dičite što ste iz 2.svj.rata izašli kao pobjednici,vi nas na sve moguće načine bacate na stranu mračnih sila poraženih u tome ratu.

Evo i vaš marcellus trabunja kako Hrvatska u 2.svj.ratu nije pobjednica,već poražena.

pa dobro gdje je kraj tom vašem samoubilačkom ludilu???

jastreb wrote: Ležete i muljate.

Umjesto da se dičite što ste iz 2.svj.rata izašli kao pobjednici,vi nas na sve moguće načine bacate na stranu mračnih sila poraženih u tome ratu.

Evo i vaš marcellus trabunja kako Hrvatska u 2.svj.ratu nije pobjednica,već poražena.

pa dobro gdje je kraj tom vašem samoubilačkom ludilu???

vrlo interesantno..i zabrinjavajuce...Cijeli svijet akceptira istinu,a ovi Tetrakopfi je preokrecu naglavacke..

pismejker wrote:

jastreb wrote: Ležete i muljate.

Umjesto da se dičite što ste iz 2.svj.rata izašli kao pobjednici,vi nas na sve moguće načine bacate na stranu mračnih sila poraženih u tome ratu.

Evo i vaš marcellus trabunja kako Hrvatska u 2.svj.ratu nije pobjednica,već poražena.

pa dobro gdje je kraj tom vašem samoubilačkom ludilu???

vrlo interesantno..i zabrinjavajuce...Cijeli svijet akceptira istinu,a ovi Tetrakopfi je preokrecu naglavacke..

Ma sramote nas gdje stignu. Hrvatska poražena u 2.svj.ratu???

Koja Hrvatska??? možda proširena bosanska džamahirija sa Vlasenicom ,Romanijom i Glasincem,koja se pripremala da joj glavni grad bude srpska Banjaluka???

Hrvatska bez Splita,Zadra,Rijeke i Čakovca? O kakvoj vi to Hrvatskoj pričate???

metilda wrote:


A kako to da je većina medija u rukama ljevice?


Vrlo jednostavno. Za vremena totalitarnog jugo-komunističkog režima sve tiskovine i televizija bile su pod upravljanjem režima kako bi mogli ciljano formirati javno mišljenje i lakše držati građanstvo pod čizmom sustava. Kroz 60 godina svojom bolesnom paradigmom indoktrinirali su mase, a ono što nisu uspijevali putem medija rješavalo se ucjenom, pendrekom i uzama. Sredinom 80-tih godina shvatili su kako zbog promjena na globalnoj društvenoj razini ni njihov politički sustav nema budućnosti pa su tako iza trenutnih kulisa političkih zbivanja napravili planove kako bi društveno-političke promjene dočekali spremno. Osnovno pitanje im je bilo kako i dalje iz pozadine upravljati sustavom i spasiti se od kaznenog progona i lustracije za sve ono što su počinili tijekom II svjetskog rata, u poraću te sve do političkih promjena. Za to su postojale samo dvije mogućnosti. Kao prvo morali su u sve strukture društva ubaciti što više svojih istomišljenika, agenata i onih neopredijeljenih. Svjesni kako neće moći u zakonodavnim strukturama prigrabiti puno mjesta težište infiltracije prebacili su na izvršnu i sudbenu vlast te u medije. Dobro znajući kako je za političku borbu presudna debljina novčanika hrpe novca prebacili su u strane banke. Upravo tim novcem UDB-e i KOS-a danas se vodi sustavna bitka za povratak u tamnicu naroda zvanu Jugoslavija. Kad imaš novac kupiš sve medije i širiš svoju propagandu. Koliko je to stravično možete saznati ako odete u područja slabijeg političkog intenziteta, recimo na komunikacijski lošije povezane sredine u kojima je život gotovo stao. Zapodjenite razgovor o nekom političkom pitanju i sve će vam biti jasno. Najveći broj tog pučanstva, naročito onih preko 40 godina, će vam tvrditi kao je baš onako kako to prikazuju mainstream mediji je to su „naši hrvatski mediji“.

HRVATSKA BEZ GLASA: Tko su pravi vlasnici medija u Hrvatskoj?
19.12.2009. HRVATSKA
 
U povodu ovogodišnjeg Dana slobode medija, Hrvatsko novinarsko društvo u posebnom je priopćenju  oštro kritiziralo stanje medijske (ne)slobode u Hrvatskoj.
 
 
 
'Vlasnici i dalje izravno interveniraju u uređivačku politiku. Politički pritisci na medije nisu prestali ni u javnim, ni u lokalnim niti u privatnim medijima' kaže HND, i upozorava...' Sadašnji trend izbjegavanja bitnih tema, forsiranje zabave, spektakla, dominacije crne kronike, izmišljanje i proizvodnja celebritya u konačnici rezultiraju bijegom od novinarstva, cenzurom i autocenzurom'
 
Kao što znamo, mediji u Hrvatskoj vole pisati o drugima, ali ne vole pisati o sebi. Svakodnevno u tisku možemo čitati o raznim financijskim i drugim aferama, kako političara, tajkuna i običnih građana. Ti isti mediji, međutim, nerado pišu o sebi, a još manje o svojim vlasničkim strukturama. Tko su njihovi pravi vlasnici? Tko postavlja urednike? Kome ti urednici moraju odgovarati? Čije to želje moraju uzeti u obzir?
 
Kako bismo makar donekle mogli shvatiti današnju teško shvatljivu političku i gospodarsku situaciju u Hrvatskoj, kojoj su kumovali i mediji, potrebno je pogledati tko to kontrolira naše medije. Ako utvrdimo tko su im pravi vlasnici, tek onda možemo pokušati procijeniti koji bi im mogli biti pravi motivi i pravi interesi, te zašto se ponašaju ovako kako to čine.
 
Dakle tko su ti vlasnici o kojima govori HND, ti 'medijski balkanci' koji zlostavljaju hrvatske novinare, ugrožavaju njihovu novinarsku i profesionalnu slobodu, pa i same temelje naše mlade demokracije u Hrvatskoj?
 
Njemački WAZ većinski vlasnik EPH
 
Najveći vlasnici medija u Hrvatskoj su stranci. To je u prvom redu njemačka grupacija Westdeutche Allgemeine Zeitung Medien Gruppe, (WAZ), koja je najveći dioničar Europapress Holdinga (EPH). Udio WAZ a u EPH je 50 posto. Manjinski vlasnik, koji je ujedno i šef uprave, Nino Pavić ima 25 posto, a Miroslav Kutle 25 posto. Kutle je nedavno za otkup svoga udjela od Pavića tražio 40 milijuna eura, no Pavić mu nudi 25. Još se ne zna je li to Kutle prihvatio niti se zna kupuje li to Pavić svojim novcem ili za nečiji račun. Nino Pavić inače za sobom ima dugačku novinarsku karijeru. Svojedobno, u bivšoj je državi bio glavni urednik 'Poleta', glasila Saveza socijalističke omladine Hrvatske.
 
Westdeutche Allgemeine Zeitung i EPH izdavači su največeg broja 'hrvatskih' novina i publikacija. Procjenjuje se da njihov udio pokriva oko 60 posto ukupnog medijskog prostora u RH.
 
Od novina, to su: Jutarnji List, Slobodna Dalmacija, Sportske novosti, Slavonski dom, Dubrovački vjesnik, Šibenski list.
 
Među WAZ ovim publikacijama su i: Globus, Arena, Auto klub, Auto blic, Gloria, Cosmopolitain, Moto Klub, Teen, Moja tajna, O.K., Grazia, Playboy, Tena i Vita.
 
Westdeutche Allgemaine Zeitung pokrenut je 1948. godine uz Odobrenje br. 192 tadašnjih engleskih okupacionih vlasti. WAZ-ov glavni izvršni direktor od 2002. je Bodo Hombach, svojevremeno jedan od najutjecajnijih političara njemačke Socijaldemokratske stranke (SPD). Bodo Hombach bio je šef kabineta njemačkog kancelara Gerharda Schrödera od 1998. do 1999. godine, a zatim i Glavni koordinator EU Pakta o stabilnosti jugoistočne Europe (1999-2002). Hombach je nedavno izjavio jednom svom tjedniku:- 'Htio bih se od Zagreba do Düsseldorfa voziti bez putovnice'.
 
Pored tiskanih izdanja i brojnih internetskih portala, WAZ je također uspostavio i vlastitu novinsku agenciju – EPEHA te fotoagenciju CROPIX, a s obzirom da imaju i svoju tiskaru, uz novine su počeli prodavati i knjige i DVDe iz vlastite proizvodnje.
 
U novije vrijeme, EPH pokušava oslabiti Hrvatsku izvještajnu novinsku agenciju (HINA) forsirajući sve više svoju EPEHA. Većina publikacija EPH su prestale HINI plaćati pretplatu, a kada im zatreba, onda prepisuju vijesti iz onih publikacija poput Slobodne Dalmacije, koja još uvijek plaća pretplatu.
 
Hrvatsko novinarsko društvo nedavno je zatražilo da se konačno objavi tajni ugovor kojim je Sanaderova Vlada 2005. godine prodala Slobodnu Dalmaciju WAZu i Europapress Holdingu. Unatoč tom apelu Ugovor o prodaji još uvijek se drži u tajnosti.
 
Osim u Hrvatskoj, WAZ danas kontrolira brojne medije i u susjednim zemljama. U Srbiji, WAZ je većinski vlasnik novosadskog Dnevnika i njihove tiskare, te 50 postotni vlasnik beogradske Politike i Sportskog žurnala. Također su vlasnici žurnala Autobild i distributerske firme Štampa. U Crnoj Gori su 50 postotni vlasnici Vijesti a u Makedoniji većinski vlasnici Dnevnika, Utrinskog Vjesnika i Vesti.
Austrijska Styria
 
Slijedeća medijska kuća po veličini u Hrvatskoj austrijski je Styria Medien AG, ali za razliku od WAZ-a, koji je u svom Europapress Holdingu, tek najveći dioničar (50 posto), Austrijski Styria izravni je većinski vlasnik svojih izdanja.
 
Styria Medien AG u svojem vlasništvu u Hrvatskoj ima: Večernji list, 24sata, Poslovni dnevnik, TV tjedan, besplatni tjednik Metropol i portal www.njuskalo.hr
 
Kroz svoje zasebno poduzeće Adriamedia, Styria u Hrvatskoj izdaje i veći broj revija među kojima su: Elle, Elle dekor, Men's Health, National Geographic, Lisa, Čarolija okusa, Moj lijepi vrt, Moj stan, Moje dijete, Story, Stars, GEO, Klik, Gala style, Sensa i Burda modemagazin.
 
Zahvaljujući svojem izdavačkom poduzeću Masmedia, Styria je također postala jedna od najvećih izdavačkih kuća stručnih knjiga u Hrvatskoj, i godišnje objavljuje preko 40 naslova. Styrijin Večernji list pokrenuo je svoju zasebnu izdavačku aktivnost i kroz svoje izdavačko poduzeće Večernji posebni proizvodi, na tržište godišnje plasira oko 300 različitih izdanja, pretežno popularnih romana.
 
Styria je vlasnik i Tiskare Zagreb, jedne od najvećih i najmodernijih tiskara u Hrvatskoj, koja može dnevno tiskati i do 400 tisuća novina.
 
Styria je također prisutna u BH kroz svoje posebno BH izdanje Večerneg Lista, a u Srbiji, Styria je vlasnik Adria Media Serbia koji su pak izdavači sljedećih publikacija na srpskom jeziku: Mens Health, Cosmopolitan, Gala Style, Elle, National Geographic Srbija, Lisa, Sensa i Mama. U Sloveniji, Styria je vlasnik Dnevnika i publikacije Žurnal 24.
 
Aleksandar Vučinić i George Soros
 
Vlasništvo riječkog Novog Lista i osječkog Glasa Slavonije nije tako jasno i čisto kao u slučaju WAZ-a, EPH i Styria Medien AG.
 
Najveći pojedinačni dioničar Novog Lista, a izgleda i Glasa Slavonije je donedavno bio misteriozni Media Development Loan Fund iz New Yorka, među čijim su financijerima George Soroš i još neki opskurni fondovi iza kojih, neki smatraju, da se vjerojatno krije američka CIA. MDLF je registriran u New Yorku kao 'neprofitna organizacija'.
 
Osim u Hrvatskoj, MDLF diskretno kontrolira i financira brojne medije i u Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, po Istočnoj Europi (Slovačka, Bugarska, Mađarska) te bivšim sovjetskim zemljama (Ukrajina, Gruzija, Armenija) pa čak i u samoj Rusiji.
 
MDLF je osnovan 1995. godine, a suosnivač i izvršni mu je direktor, od samoga početka, Srbin Aleksandar (Saša) Vučinić, koji je na tu poziciju došao direktno iz Soroševe Zaklade za koju je radio tijekom rata u Pragu. Od 1990. do 1993. godine Saša Vučinić bio je direktor i glavni urednik beogradskog radija B-92. Osim Saše Vučinića, za MDLF također rade Elena Popović i Sava Tatić.
 
MDLF je dugo godina financirao i splitski Feral Tribune, a od 1. 5. 2002. godine je čak postao i suvlasnik. No Feral Tribune-u je eventualno dopušteno da propadne kada je ocijenjeno da više nije potreban.
 
U ožujku 2008. godine, prema pisanju hrvatskih medija, na scenu se pojavio riječki poduzetnik Robert Ježić, s ponudom da odkupi 70 posto dionica Novog Lista, čija je tadašnja tržišna vrijednost iznosila oko 28 milijuna eura. Mali su mu dioničari prodali svojih 14 posto a također i pojedini direktori poput Zdenka Mancea i drugih pedesetak dioničara koji su imali malo veće pakete dionica. Ježič je pregovarao i sa MDLF-om, ali nije jasno da li mu je Aleksandar Vučinić MDLF-ove dionice prodao, a ako jest, ne zna se da li samo dionice Novog Lista ili i Glasa Slavonije.
 
Roberta Ježića se u pojedinim medijima predstavlja kao imućnog riječkog poduzetnika, 'vlasnika' kemijske industrije DIOKI, koja je izgleda i formalni kupac Novog Lista. Ono što se pak ne ističe, jest podatak da je od 2005. godine stopostotni vlasnik Diokija talijanska tvrtka Adriaoil registrirana u Milanu, čija je vlasnička struktura prilično nejasna. Ako je dionice Novog lista doista kupio Dioki, to bi značilo da je novi vlasnik Novog Lista talijansko poduzeće iz Milana - ili izravno, ili u partnerstvu sa Vučinićevim MDLF om. Možda bi ipak Novi List, u interesu javnosti, mogao razjasniti tko su mu sve vlasnici.
 
Tko je većinski vlasnik Glasa Slavonije također nije sasvim jasno, ali među krupnijim vlasnicima nalazi se kontroverzna austrijska HYPO Alpe Adria Banka, koja je preuzimanjem Slavonske banke naslijedila njezinih 25 posto dionica. Vučiničev MDLF i Novi List navodno još uvijek posjeduju 25 posto dionica dok je ostatak u vlasništvu malih dioničara te zaposlenika i novinara Glasa Slavonije koji su svojevremeno za to od Slavonske banke (sada Hypo) dobili poveće kredite, izgleda uz posredovanje MDLFa.
 
TV postaje RTL i Nova TV
 
Vrlo zanimljivi su i vlasnici 'hrvatskih' nacionalnih televizijskih postaja RTL i Nove TV.
 
Većinski vlasnik TV postaje RTL njemački je RTL sa 74 posto dionica a Todorićev Agrokor je vlasnik 25 posto dionica. Ali tko je pravi vlasnik njemačkog RTLa? Prema raspoloživim podatcima, većinski vlasnik njemačkog RTLa njemačko je privatno poduzeće Bertelsmann AG, sa sjedištem u Guterslohu. Ono pojeduje 90,5 posto dionica dok je ostatak u vlasništvu malih dioničara. No, Bertelsmann AG nije klasično poslovno poduzeće kojeg motivira samo profit. Manjinski vlasnik Bertelsmann AG-a njemačka je obitelj Mohn koja posjeduje 23 posto dionica dok je većinski vlasnik također njemačka obitelj Bertelsmann koja posjeduje 76,9 posto dionica, koje kontrolira kroz svoju obiteljsku zakladu Bertelsmann Foundation.
 
Bertelsmann Foundation formalno je organizirana kao neprofitna organizacija i politički think-tank čiji temeljni ciljevi, prema vlastitom priznanju, nisu ekonomske već političke prirode. Možemo samo nagađati koji bi to bili politički ciljevi Bertelsmann Zaklade u Hrvatskoj. Poduzeće Bertelsmann ima gotovo stoljetnu tradiciju u izdavaštvu, u novije vrijeme i u komunikacijama - te djeluje po cijelom svijetu pod raznim imenima i firmama u svom vlasništvu. Kada su svojedobno kupovali renomiranu američku izdavačku kuću Random House, pod pritiskom američkih novinara, Bertelsmann su morali priznati da su tijekom vladavine Adolfa Hitlera bili najveći nakladnik nacističke promidžbe u Trećem Reichu. No, Bertelsmann Zaklada kaže da su joj sada primarni ciljevi 'širiti demokraciju', i kako izgleda, Europsku Uniju.
 
Bertelsmann Zaklada tako je 2. lipnja 2005. godine u Zagrebu organizirala dvodnevni forum pod nazivom 'Jugoistočna Europa na putu u EU' na koji su, prema Hini, došli predstavnici dvadeset zemalja, deset Vlada i šest međunarodnih organizacija. Predsjedatelj foruma bio je član izvršnog odbora Bertelsmann zaklade Werner Weidenfeldt, a među govornicima su bili tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader, austrijski Wolfgang Schuessel, ministri vanjskih poslova Kolinda Grabar Kitarović, Dimitrij Rupel i drugi. To ipak nešto govori o političkoj snazi Bertelsmann Zaklade.
 
U novije vrijeme, Bertelsmannova televizijska ruka, RTL Gruppe, nastavlja svoje pozicioniranje u regiji nedavno kupivši 49 posto srpske televizije Avala. U Upravnom odboru RTL Gruppe sjedi i bivši predsjednik Europske komisije Jacques Santer.
 
Još jedna 'hrvatska' TV postaja, Nova TV također je u stranom vlasništvu. Većinski vlasnik Nove TV je američki Central European Media Enterprises. Najznačajniji vlasnik Nove TV većinski je vlasnik CEME Ronald Lauder, jedan od nasljednika kozmetičkog carstva Estee Lauder. Što je manje poznato, ali mnogo važnije za nas Hrvate je, što je Ronald Lauder bio američki veleposlanik u Beču od 1986-7. godine a prije toga je u Pentagonu bio podtajnik ministarstva obrane za Europu i NATO. Ovdje se očito ne radi samo o poslovnim interesima. Osim toga Ronald Lauder je jedan od najistaknutijih židovskih patrijota i aktivista u svijetu. Predvodi brojna ugledna židovska udruženja po svijetu, a bio je i predsjednik Svjetskog židovskog kongresa. U svibnju 2009. godine Lauder je prodao 31 posto CEMEa, a prema tome i Nove TV, američkom divu Time-Warneru za 240 milijuna dolara, no on je još uvijek većinski vlasnik.
 
Ulazak Turaka na medijsko tržište
 
No, vratimo se natrag tiskanim medijima i nekim portalima.
 
Plavi Oglasnik koji je 1989. godine, još za vrijeme Jugoslavije, postao prvi privatni list u Hrvatskoj, zato što nije imao nikakvog političkog sadržaja nego je samo objavljivao oglase, također je prešao u strano vlasništvo. Osnivač Oglasnika Zdravko Raškaj je 2004. godine ušao u 'strateško partnerstvo' s Trader Classified Media (TCM), koji je od 2000. godine registriran na Pariškoj burzi, a to strateško partnerstvo sastojalo se od izravne prodaje 70 posto Plavog Oglasnika. Glomazni TCM koji je već tada imao preko 500 oglasnika diljem svijeta 2005. godine reorganizira se u manje grupacije pa tako Plavi Oglasnik postaje dio novoformiranog Trader Media East (TME) registriranog na Londonskoj burzi. U veljači 2006. godine Trader Media East, pa tako i Plavi Oglasnik prelaze u vlasništvo turskog lista Hurriyet, čiji vlasnik Dogan Yayin Holding plaća čak 500 milijuna dolara za 67.3 posto TMEa.
 
No Turci, ubrzo šire svoj posao u Hrvatskoj, pa su tako danas osim Plavog Oglasnika, također vlasnici Oglasnik Automoto i Oglasnik Nekretnine kao i portala posao.hr, auti.hr, oglasnik.hr i nekretnine.net. Turci bi se sada rado proširili i na političko područje. Šuška se da je Ninoslav Pavić ovih dana zbog toga diskretno bio u Turskoj i razgovarao s vlasnikom Hurryet-a o pokretanju novog dnevnog lista u Hrvatskoj čiji bi glavni urednik bio Davor Butković. No, postoji i mogućnost da je tamo samo tražio kapital kojim bi isplatio Miroslava Kutlu.
 
Pukanićev Nacional nije bio Pukanićev
 
Jedna od manjih medijskih grupacija koja je sve donedavno bila u većinskom hrvatskom vlasništvu je NCL Grupa pokojnog Ive Pukanića. NCL je najpoznatija po svom tjedniku Nacional, koji često služi kao propagandni organ Stipe Mesića i udbaša oko njega, ali NCL Grupa također izdaje i publikacije Zagreb News, Gameplay, Superkošarka i 90 Minuta.
 
Ivo Pukanić je u travnju 2008. godine prodao 75 posto NCL grupe bečkom Vienna Capital Partners (VCP) koji je tako postao formalni većinski vlasnik. Pravi vlasnik ipak je njemački izdavač Axel Diekmann čijim je novcem VCP kupio NCL Grupu. Diekmann i VCP imaju složene i isprepletene poslovne odnose pa je Diekmann odlučio svoju NCL Grupu prepustiti VCP-u čiji je predstavnik Gabriel Dielacher postao predsjednik Nadzornog odbora NCL Grupe. Nakon što je prodao većinski udjel svoje NCL Grupe, Ivo Pukanić je 23. 10. 2008. godine ubijen u bombaškom atentatu u dvorištu židovske općine u Zagrebu pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima.
 
Od manjih publikacija, treba još spomenuti poslovni list Business.hr koji je bio u vlasništvu Švedskog medijskog koncerna Bonnier, ali je nedavno prodan poduzetniku Muji Selimoviću.
 
Medijski vlasnici krše hrvatske zakone
 
Od ostalih važnijih medija, u hrvatskom su vlasništvu, ali pod tutorstvom državne politike i vladajućih političkih elita, još samo državna Hrvatska radiotelevizijaVjesnik, te mreža manjih i regionalnih radio i TV postaja, ali i njihova budućnost postaje neizvjesna jer su i one u zadnje vrijeme zapele za oko pojedinim političkim igračima. i niskotiražni režimski dnevnik
 
Možda zvuči nevjerojatno, ali od politički bitnih i stvarno nezavisnih hrvatskih publikacija, koje ne primaju nikakve 'dotacije', izgleda nam je ostao još samo zadarski Hrvatski List i Hrvatski Vjesnik iz Melbournea.
 
Ukoliko su neki od gornjih podataka možda netočni, bilo bi poželjno, u interesu informiranja građana, da ih spomenuti mediji pravovremeno isprave. Imaju gdje.
 
Uostalom, to je i njihova zakonska obveza jer su svi mediji u Hrvatskoj, sukladno članku 32. stavak 1. Zakona o medijima (NN 59/2004), dužni svake godine objaviti svoju vlasničku strukturu, što očito - ne čine.
 
Ovaj kratki i površni pregled medija u Hrvatskoj donekle nam daje sliku o nekim vlasnicima ali nam još uvijek ne otkriva cijelu sliku niti tko su sve pravi vlasnici. Tko se još sve krije iza ovih imena i ovih misterioznih fondova koja smo spomenuli? Čiji je to zapravo kapital? Koji su njihovi pravi interesi?
 
Unatoč svemu, može se sa sigurnošću donijeti nekoliko bitnih zaključaka:
 
• Gotovo svi važniji mediji u Hrvatskoj u stranim su rukama ili pod kontrolom njima podobne političke elite.
 
• Prema priznanju Hrvatskog novinarskog društva, vlasnici tih medija vrše politički pritisak na novinare i urednike.
 
• Sasvim je jasno prema njihovim političkim profilima, da ti strani vlasnici nemaju u Hrvatskoj samo komercijalne nego i političke ciljeve, što neki i sami priznaju.
 
• Strani vlasnici ne kontroliraju medije samo u Hrvatskoj nego su strateški rasporedjeni u cijeloj regiji i s tih pozicija mogu utjecati ne samo na politički život unutar nacionalnih država, nego i potencirati sve jače procese političke, gospodarske, i kulturne integracije na prostoru bivše Jugoslavije, kojeg sada sve otvorenije nazivaju Zapadnim Balkanom.
 
Hrvatske političke elite koje su dopustile da nam gotovo sva važnija sredstva javnog priopčavanja preuzmu stranci, očito nisu brinule o hrvatskom medijskom suverenitetu ništa više nego se brinu o hrvatskom državnom suverenitetu.
 
Političke rasprave u Hrvatskoj su kontrolirane. Jedni te isti poslušnici se pojavljuju u svim medijima. Nepodobni hrvatski intelektualci su marginalizirani i ušutkani, a ako ste kojim slučajem protiv ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, onda pogotovo ne postojite.
 
Strancima smo dopustili da odluče što će Hrvati znati, koje će zaključke donositi, kako će razmišljati, i koju će podaničku političku opciju moći izabrati.
 
U mnogim državama svijeta koje drže do svog suvereniteta, stranci po zakonu, ne mogu postati značajni vlasnici domaćih medija. To je slučaj i u Sjedinjenim Američkim Državama - koje sebe inače smatraju kulom demokracije i slobode govora.
 
Kako sada izgleda, Hrvatska je nažalost odustala od svog medijskog suvereniteta i prepustila ga strancima. Strancima smo dopustili da nam oduzmu naše pravo da sami imamo svoj glas. Ti isti stranci, koji narušavaju temelje naše demokracije, istovremeno nam bahato i licemjerno drže predavanja o demokratskom ponašanju.
 
Hrvatski bi narod ipak trebao znati tko mu sve to soli pamet, i za čije interese.
 
Marjan Bošnjak
 
http://www.hrsvijet.net/index.php/vijesti/132-hrvatska/1219-tko-su-pravi-vlasnici-medija-u-hrvatskoj

metilda wrote:
Hrvatski bi narod ipak trebao znati tko mu sve to soli pamet, i za čije interese.

HDZ,popovi i uhljebi.

Za interese Brukselesa i Vošinktona.

To i slijepac vidi.

U novije vrijeme, EPH pokušava oslabiti Hrvatsku izvještajnu novinsku agenciju (HINA) forsirajući sve više svoju EPEHA. Većina publikacija EPH su prestale HINI plaćati pretplatu, a kada im zatreba, onda prepisuju vijesti iz onih publikacija poput Slobodne Dalmacije, koja još uvijek plaća pretplatu.

sjebali su TANJUG u mrezno doba a sve legalno
biljezim + EPH

jastreb wrote:

metilda wrote:
Hrvatski bi narod ipak trebao znati tko mu sve to soli pamet, i za čije interese.

HDZ,popovi i uhljebi.

Za interese Brukselesa i Vošinktona.

To i slijepac vidi.

Judeomasoni i posrbice! Ne skrivaj se, Jastro, iza Crkve.

jastreb wrote:Umjesto da se dičite što ste iz 2.svj.rata izašli kao pobjednici,vi nas na sve moguće načine bacate na stranu mračnih sila poraženih u tome ratu.

Koga briga za rezultate Drugog svjetskog rata? Osim, povjesničara, naravno. Svima ostalima je to potpuno nebitno i ni na koji način ne utječe na njihov život.

Iz Drugoga svjetskoga rata izišli smo raskoljeni: pola je bilo pobjednikah, pola je bilo poraženih. Danas moramo smisliti kako da taj raskol prevladamo i zacielimo.

Regoč wrote:Iz Drugoga svjetskoga rata izišli smo raskoljeni: pola je bilo pobjednikah, pola je bilo poraženih. Danas moramo smisliti kako da taj raskol prevladamo i zacielimo.

Zbog čega bi se trudili? Samo trebamo ići svojim putem u skladu sa demokratski izraženom voljom naroda, a onaj tko se ne slaže slobodan je činiti što ga je volja, a da pri tome ne krši zakon. Može pjevati borbene, može otići u šumu, a može i u Irsku. Na volju mu i svim normalnim ljudima sasvim svejedno.

slidingdoorsoperator wrote:

Regoč wrote:Iz Drugoga svjetskoga rata izišli smo raskoljeni: pola je bilo pobjednikah, pola je bilo poraženih. Danas moramo smisliti kako da taj raskol prevladamo i zacielimo.

Zbog čega bi se trudili? Samo trebamo ići svojim putem u skladu sa demokratski izraženom voljom naroda, a onaj tko se ne slaže slobodan je činiti što ga je volja, a da pri tome ne krši zakon. Može pjevati borbene, može otići u šumu, a može i u Irsku. Na volju mu i svim normalnim ljudima sasvim svejedno.

Zato jer će se raskol prenositi na nove generacije kroz dva poviesna narativa.

Regoč wrote:Zato jer će se raskol prenositi na nove generacije kroz dva poviesna narativa.

Pa što ako se i prenese? Ako to neće umanjiti funkcionalnost države i provođenje demokratski potvrđene državne politike, zašto bi to bilo koga normalnog zabrinjavalo?
Osim ako se ne teži nekoj vrsti jednoumlja pod prividom konsenzusa, ali tako nešto ne samo da nije neophodno nego može biti i kontraproduktivno jer pomaže samo u pometanju takvih ideoloških problema pod tepih.
Uostalom, mi se Hrvati u konačnici uvijek složimo kada se nađemo u nekoj jako teškoj situaciji koja može ugroziti funkcioniranje države što se pokazalo i tijekom Domovinskog rata, ali i primjerice u jednoglasnoj odluci Sabora o izlasku iz arbitraže o granicama sa Slovenijom zbog kontaminacije postupka. Ona politička snaga koja će se oprijeti tome će biti izbrisana sa političke scene i nema problema.
Neke vrste problema na kraju krajeva ionako može riješiti samo vrijeme.

slidingdoorsoperator wrote:

Regoč wrote:Zato jer će se raskol prenositi na nove generacije kroz dva poviesna narativa.

Pa što ako se i prenese? Ako to neće umanjiti funkcionalnost države i provođenje demokratski potvrđene državne politike, zašto bi to bilo koga normalnog zabrinjavalo?
Osim ako se ne teži nekoj vrsti jednoumlja pod prividom konsenzusa, ali tako nešto ne samo da nije neophodno nego može biti i kontraproduktivno jer pomaže samo u pometanju takvih ideoloških problema pod tepih.
Uostalom, mi se Hrvati u konačnici uvijek složimo kada se nađemo u nekoj jako teškoj situaciji koja može ugroziti funkcioniranje države što se pokazalo i tijekom Domovinskog rata, ali i primjerice u jednoglasnoj odluci Sabora o izlasku iz arbitraže o granicama sa Slovenijom zbog kontaminacije postupka. Ona politička snaga koja će se oprijeti tome će biti izbrisana sa političke scene i nema problema.
Neke vrste problema na kraju krajeva ionako može riješiti samo vrijeme.

Ne treba uvoditi jednoumlje, daleko od toga, ali minimalni poviesni konsenzus je nužan. Imamo ga oko svega, osim oko razdoblja od 6. travnja 1941. do 30. svibnja 1990. Taj period trebamo načelno gledati kao "dugu mračnu noć" s povremenim proplamsajima ljudskosti i hrvatstva.

Regoč wrote:Ne treba uvoditi jednoumlje, daleko od toga, ali minimalni poviesni konsenzus je nužan.

Nije. Na kraju će posve izvjesno jedna strana potpuno izdominirati u toj čisto povijesnoj raspravi i neće biti nikakvih značajnijih problema jednostavno zato jer biračko tijelo neće nagraditi one koji neprestano potiču takve rasprave kako bi politički profitirali na zauzimanju određenih povijesnih stajališta.
Oni koji se neće slagati sa tim bit će uglavnom jednostavno ignorirani više nego što će njihovi stavovi biti argumentirano pobijani dok jedna strana ne prevlada.
Mislim da je konačni ishod zapravo prilično lako predvidjeti.