Katolicizam...

Deus ludens, Bog koji se igra

U knjizi „Skriveni Bog“ Vladimir Paar i Ivan Golub pišu: „Ako je igra dakle djelatnost koja je neslužna i koja pruža zadovoljstvo, onda se za Božje djelo stvaranja svijeta može reći da nosi obilježja igre, a za Boga da se igra, da je igrač – Deus ludens.“ Sve dalje što se dogodilo nakon iskonskog grijeha, kažu autori lucidno, „poremećaj je igrivosti svijeta.“ Čovjeka je poveo nagon za služnošću, za stjecanjem, uzvišenu igru poradi igre, zamijenio je pretvaranjem svega u vlastitu stečevinu. Svijet kao igra postao je svijet kao borba. Igra je prerasla u rat jer je pervertiran njezin izvorni smisao. No Bog i dalje svijet uzdržava na način igre, ističu Golub i Paar, „svemir pleše…svijet se i igra i pleše.“ Sve pleše, sve je u pokretu, u mijeni, u dinamici, samo bi čovjek sve htio prisvojiti, kontrolirati i ukalupiti. Bog je nenadmašni igrač.

Slika Stvoritelja kao Deusa ludensa, Boga koji se igra, vrlo je sugestivan i slikovit arhetip. Igra lišena nagona za posjedovanjem i nadmoći nad drugim, nosi u sebi predokus božanske slobode i neopterećenosti, svaki njezin pokret odraz je spontaniteta čistog postojanja. U početku, čovjek je u raznim sportovima znao ponekad nalikovati na homo ludensa, na čovjeka koji se igra poput svoga Tvorca, ali je u našem dobu svaku igru podredio apsolutnoj služnosti, moći novca i rezultata. Nekad je čovjek mogao uživati u igrama i sportovima poradi same igre. Igra je u svojoj biti nešto uzvišeno, ona nije nešto banalno niti besmisleno ukoliko je izraz radosti postojanja, života koji se raduje životu. Igra ima nešto nebesko, nesvrhovito a ispunjeno bivanjem i smislom. Upravo je paradoks u tomu da je čovjek igri koja u suštini nije interesna ni profitna dao utilitarnu dimenziju i upropastio njezinu nedužnost. Učinio ju je svojom sluškinjom, u igru je unio svoje strasti, pohlepu, nagone, želju za dominacijom i moći. Čak ni strast za pobjedom koju svaki čovjek unosi u igru, više ili manje, nije izvorna ni iskonska kao pokretač igre. Strast za pobjedom je postedenski atavizam. Bog nije stvorio svijet da bi demonstrirao svoju moć niti da bi se slavio kao pobjednik, stvorio je svijet poradi samoga života, poradi bivanja i bitka, poradi ljubavi koja hoće da sve postoji, da sve živi, da se sve raduje, da bitak postane istovjetan radosti življenja, lakoći postojanja.

Nekada smo više uživali u sportu dok je sport bio više igra a manje zarada. Nekada smo pratili nogomet s većim ushićenjem kad nije bilo milijunskih transfera i kladionica. Igra pretvorena u biznis više nije igra. Zašto se čovjek od postanka igrao? Da bi danas netko zarađivao milijarde i otvarao kladionice? Ne, igrao se jer je slika Božja, slika Deusa ludensa. Igra mu je u krvi. Čak se i životinje imaju potrebu igrati, pogotovo sisavci. Što su stvorenja inteligentnija, utoliko su više željna bezazlene igre! A kad bi preispitivali smisao i svrhu igre, ne bi joj mogli naći nikakvu matematičku i organsku svrhu u prirodi, jer je iznad svih zakona, iznad svih obveza, ona je neobvezna i slobodna, odraz punine slobode svakog stvorenja! Bez igre ne možemo, igramo se jer se igramo, jer je igra sloboda i ljepota! Ona nema pragmatičnu i materijalnu težinu, nikakvi milijuni joj ne daju smisao, nego oduzimaju. Slično je i s umjetnošću. I umjetnost je svojevrsni arhetip stvaranja ali stvaranja u čijem je osnovu opet igra! Bog kao umjetnik vrlo je bliska slika Deusu ludensu, zapravo iz nje proizlazi. I umjetnost nema, ne može imati stvarnu materijalnu vrijednost. Čovjek je i umjetnost stavio u komercijalne okvire, no tko može reći koliko stvarno vrijedi Michelangelova Pieta? Nije li i svaki rat svojevrsna pervertirana igra? Ljudi koji se ubijaju kao zločesta djeca. Nasilne video i kompjuterske igrice potpuno su iskrivile iskonsku sliku igre. Igra nas ne potčinjava, igra je sloboda. Ako nije, onda je nešto drugo. U istinskoj igri smo najsličniji Bogu.

Zoran Vukman

https://www.bitno.net/vjera/duhovnost/depresija-i-tamna-noc-duse/

Kako se nositi sa ljutnjom na Božji način
J. Meyer

Svatko se mora nositi s ljutnjom s vremena na vrijeme. Ali na koji način? Da bismo odgovorili na to pitanje  moramo prvo razumjeti što je ljutnja ustvari? Ljutnja je emocija koju često karakterizira osjećaj velike nelagode, srdžbe, neprijateljstva, bijesa i osvete.  Reakcija ljutnjom je često naš način izražavanja nezadovoljstva životom. To je u Grčkom jeziku definirano kao najjača od svih strasti. Ljutnja počinje osjećajem koji često izražavamo riječima ili postupcima.

KORIJENI  PROBLEMA
Ljutnja je plod trulog korijena. Jedan od primarnih korijena ljutnje je obitelj. Ljutite osobe  potječu iz ljutih obitelji jer nauče njihov model ponašanja i isto se ponašaju te prenose to na svoju djecu.
Kada nam ljudi ne vjeruju to je nepravda ali tu ništa ne možeš učiniti, a mi se razljutimo jer osjećamo da to nije fer. Što više mi želimo promijeniti situaciju ili osobu koja nas loše tretira to više nam je to nemoguće učiniti. Ljudi ne mogu promijeniti ljude, jedino Bog može. Zato je najbolje staviti svu svoju snagu u molitvu za tog koji vas napada.
Svađa – je skrivena, potisnuta ljutnja, počinje osudom, ogovaranjem, ocrnjivanjem nekoga i od visokog mišljenja o sebi. Svađa je iznošenje stavova u prepirci sa rasplamsalim emocijama, mržnjom, neslaganjem i ljutnjom ispod površine.
Nestrpljivost – često proizvodi ljutnju što nismo dobili ono što smo htjeli u trenutku kada smo htjeli. Kada je naš napredak spriječen ili usporen zbog drugih, lako je postati nestrpljiv. Većina nas se svakodnevno bori s nestrpljivošću, zbog današnjeg ubrzanog načina življenja.
Zlostavljanje bilo koje vrste – seksualno, fizičko, verbalno, emocionalno ili mentalno gotovo uvijek vodi u ljutnju. Zlostavljači su nepravedni a to može ostaviti zlostavljanomu osjećaj bespomoćnosti i ljutnje. Zlostavljanje bilo koje vrste može biti ignorirano. Moramo se nositi i raditi s tim da bismo se oslobodili toga.
Neodgovorene potrebe – mogu također proizvesti ljutnju. Svi mi imamo potrebe koje mogu i trebale bi biti prepoznate od onih nama najbliskijih; ipak, oni ne znaju i ne razumiju naše potrebe osim ako im mi to kažemo. Čak i tada mogu promašiti ili ne ispuniti naše potrebe. Zato je odgovor otići Bogu s našim potrebama a ne ljudima.
Ljubomora – ljutnja uzrokovana ljubomorom je jedna od prvih negativnih emocija spomenuta u Bibliji. Postanak 4 nam govori o tome kako je Kain ubio Abela jer je bio ljubomoran. Ovo je jedan od najekstremnijih rezultata ljubomore, ali nas to samo podsjeća na to kako opasna može biti  ljubomora.
U današnjem društvu ljudi osjećaju da njihov status ovisi o njihovom poslu ili poziciji u Zajednici. Zbog ovakvog stava oni se boje da će netko biti promoviran iznad njih. Ljubomora provocira kod njih pokušaj da budu važni u očima ljudi. Ako imaš ovaj problem, razumi da te Bog stavio tu gdje jesi s razlogom. On zna što je u tvojoj budućnosti i može biti da te trenira za tu budućnost sada. Postoji velika razlika između toga biti sposoban i biti spreman za određeni posao. Zato ne prezirite male početke. Zapamti da moraš odgovoriti Bogu. Naša nagrada dolazi od poslušnosti specifičnim pozivima koje je On smjestio u naše živote, a ne od velikih stvari koje mi izvršimo kako bi svijet bio zadovoljan.

Drugi korijen koji vodi u ljutnju uključuje strah od suprotstavljanja, nesigurnost  i osjećaj da smo kontrolirani od strane posla ili drugih ljudi i njihovih problema. Ja sam se nekada ljutila na ljude koji me kontroliraju. Dok mi Bog nije rekao jedan dan „Kriva si koliko i oni jer si im pustila da to čine“. Ne bismo trebali stavljati pretjerano veliki pritisak na sebe dajući previše obećanja jer ne želimo nekome reći NE.

MASKE LJUTNJE
Ponekad koristimo maske kako bismo prekrili stvari koje ne želimo da drugi vide. Kada su ljudi puni ljutnje obično misle maskiranjem držati druge dalje podalje od prave slike.  Tako se mi skrivamo iza različitih maski kako bismo prevarili druge i naveli ih da misle o nama da smo nešto što ustvari nismo. Otkrila sam da te ljudi više respektiraju ako podijeliš stvarnog sebe sa njima nego da pokušavaš sakriti. Na posljetku, ljudi ti mogu reći ako nešto nije u redu.
Možeš ti misliti da skrivaš svoju ljutnju ali ona će već naći načina da izađe van – ili kroz tvoj glas, govor tijela ili stav. Neki koriste masku 'mrtav hladan'. Kad ih netko naljuti oni kažu da opraštaju ali postanu hladni, ne pokazuju toplinu ili emocije u odnosu sa tom osobom. Ovi ljudi žive usamljeno jer se boje da će biti povrijeđeni, izbjegavaju bliskost.
Klasični primjer je maska „izabirem bol “. Oni izabiru bol živeći izolirano, usamljeno unatoč tome što rade na problemima, odlučni da razviju dobre prijateljske odnose.
Drugi vole koristiti masku 'povlačenja'. Oni kažu da nisu ljuti na tebe ali ipak odbijaju razgovarati sa vama ili jedino komuniciraju kad je baš neophodno ali i to uz gunđanje ili kimanje glavom. Kada izbjegavaš boraviti sa osobom  na koju se ljutiš skrivajući se iza maske – to nije rješenje.

SUOČI SE S ISTINOM
Ako želiš velike i moćne stvari koje Bog ima za tebe, moraš doći do korijena ljutnje i suočiti se s njim. Oslobodi se maske i suoči se sa stvarima koje se događaju u tvom životu, a koje su prouzročile tvoje ponašanje takvo kakvo je danas.
Priznaj da se sam ne možeš popraviti. Dok se ne iščupa korijen nastavit će rasti jedan loš plod za drugim. Prečesto živimo život boreći se samo sa lošim plodovima našeg ponašanja, ali nikada ne idemo iskopavati dovoljno duboko da bi došli do korijena problema. Zapravo kada se suočimo sa ljutnjom moramo izabrati bol. Kada dublje kopamo da bismo iskopali loš korijen to je bolno ali je jedini preostali način da se problem iskorijeni. Postoji i pozitivna patnja koja se događa kada činimo što je ispravno ili možete ići po đavolskom planu. Zapamtite, isti đavao koji te navodi na to da slijediš svoje osjećaje kasnije će te osuditi što si to učinio. Ti moraš odlučiti da li želiš bol koja te vodi u novo područje slave  ili da zadržiš staru bol i pokušavaš ju sakriti dok ona raste u tebi.
Petar nam kaže da budemo balansirani i umjereni i da se odupremo đavolskim napadima (1.petrova 5:8,9). Kada počneš osjećati ljutnju to je pravo vrijeme da vježbaš samokontrolu. Ti možeš imati dobar razlog za ljutnju ali to nije izgovor da ostaneš u takvom stanju. Unatoč poricanju ili osuđivanju toga, zamoli Boga da ti pomogne da se nosiš s tim na pozitivan način.
Rim 12:21 daje dobar savjet: nemojte dozvoliti sebi da zlo zavlada vama već ga nadvladajte dobrim.  Kada te đavao napada, umjesto da 'poludiš' blagoslovi nekoga. Odgovoriti na dobar način je direktno suprotno od onoga što neprijatelj želi od tebe. Osujeti njegov plan da te drži uzrujanog.
To ne dolazi samo po sebi i nije uvijek lako, ali ako mi učinimo ono što možemo Bog će učiniti onošto mi ne možemo.
Nemojte biti brzi u prepuštanju duhu ljutnje tj. nemojte se brzo razljutiti ili uznemiriti jer ljutnja i uznemirenost stanuju u prsima budala (Propovjednik 7:9). Moramo okrenuti ljutnju i ljude koji su je prouzročili Bogu da On to sredi. Osveta je moja, Ja ću im platiti govori Gospodin (Rim 12:19). Vjeruj Bogu i On će to srediti za tebe i ZAŠTITI TE. Ti ne možeš promijeniti prošlost ali kad je daš Bogu on će to upotrijebiti da ti donese bolju budućnost.

JE LI LJUTNJA GRIJEH?
Je li sva ljutnja grijeh' Ne, ali neka jest. Ljutnja nekada služi u korisne svrhe, tako da nije obvezno grijeh. Biti u kušnji da učiniš nešto samo po sebi nije grijeh.
Ali kada se ne odupreš napasti onda jest grijeh; kada svejedno to učiniš – tada postaje grijeh. Bog nekada dopusti da osjetimo ljutnju, ali čak i kada doživimo istinsku nepravdu u životu ne smijemo našu ljutnju pokazivati na neprikladan način. Moramo paziti kako ne bismo dozvolili ljutnji kako nas ne bi uvela u grijeh. Efežanima 4.26,27 kaže nam 'Kada se ljutiš ne griješi; nemoj nikada dozvoliti svojoj ljutnji da se zadrži nakon zalaska sunca.' Odbij dati đavlu bilo kavu šansu da dobije uporište u tvom životu kroz ljutnju.
Svaka ljutnja, bez obzira na uzrok, ima isti efekt u našem životu. Uzruja nas i prouzrokuje osjećaj pritiska. Držati ljutnju u nutrini i pretvarati se da je nema može biti opasno po naše zdravlje. Većinom samo povređujemo sebe a osoba koja nas je naljutila nije ni svjesna toga.
Zato moramo preuzeti odgovornost za našu ljutnju i naučiti da se nosimo s njom. Poradi na tom, donesi odluku i to će ti donijeti otpuštanje pritiska.
Ja sam u životu prolazila kroz surova razdoblja i dugo godina ova iskustva su kod mene prouzročila da se osjećam jadno.  Bila sam toliko ljuta zbog zlostavljanja u djetinjstvu da me je to učinilo ogorčenom osobom, punom mržnje. Bila sam ljuta na sve ali jednog dana Bog me je suočio s tim i rekao „Joyce, hoćeš li dozvoliti da te to učini ogorčenom ili boljom osobom?“
To mi je privuklo pozornost i ja sam pronašla pozitivan način da procesuiram svoju ljutnju. To je bio novi početak za mene. Kada se suočite sa svojom ljutnjom i odlučite srediti to na Božji način, moguće je to prebroditi. Duh Sveti daje nam snagu da budemo stabilni i da hodamo u plodovima Duha. Mi imamo moć oprostiti onima koji su prema nama nepravedni i voljeti grozne osobe.




Copyright 2019 - Sva prava zadržana - Karizmatsko molitvena zajednica "Dobri Pastir"

Nitko od nas ne može proći kroz život a da ne bude ranjen. Može to nazvati svojim križem.


Na bilo koji način. Bilo da se radi o fizičkim, mentalnim, emocionalnim ili duhovnim ranama one prekrivaju cijelo naše biće. One su iznad svake naše stanice, one su u svakoj našoj misli i osjećaju. One određuju kako ćemo gledati na sebe, kako ćemo promatrati druge ljude, kako ćemo se odnositi prema onima koji su nam ih zadali. One određuju mnogo toga.

Nitko od nas ne može proći kroz život, a da ne bude ranjen. No jedino što možemo izabrati jest kako ćemo se odnositi prema tim ranama, koliko i kako ćemo tim ranama dopustiti da nas odrede kao osobu, da li ćemo zbog njih biti osoba koja se žali na život, koja bježi od života, osoba koja zbog tih povreda odbija vjerovati u novi dan i dobrotu drugih ljudi. No zbog tih rana možemo postati jači ljudi, izdržljiviji, pozitivniji i suosjećajniji, ljudi koji zbog toga uživaju u svim drugim trenucima života.

Nitko od nas ne može proći kroz život, a da ne bude ranjen. Rane nas čine hrabrijima da se upustimo u avanturu otkrivanja cijeloga sebe, pronalaženja one izvorne verzije, one nas čine odlučnijima da uđemo u onaj prostor duše iz kojeg nam Bog progovara, a iz kojeg smo otišli jer smo izvana dobili mnogo poticaja koji su nas od njega odvojili. One nas čine ustrajnima na našim putevima pokazujući nam da do vrijednih ciljeva nema prečica.

Kada već moramo proći to iskustvo povrede, iskoristimo ga za naš duhovni rast. Kada već rane u nama ostavljaju neki trag odlučimo što ćemo s njime učiniti, dokle će nas on odvesti. Neka nas vrati u Božji zagrljaj. Nemojmo se predati prije nego što je bitka započela. Svaka rana ima svoj smisao i samo iz jedne veće perspektive možemo ga razumjeti. Kada naučimo što nam Bog njima poručuje, razumjet ćemo zašto nam se u životu događaju stvari koje nam se događaju i što nam one poručuju. Sve tada postaje jednostavnije.

Autor: Mario Žuvela

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji na svetkovinu Svete Marije Bogorodice, 1. siječnja 2019.

Draga braćo i sestre, dobar dan i svima sretna nova godina!
Danas, osmog dana nakon Božića, slavimo Svetu Mariju Bogorodicu. Poput betlehemskih pastira ostajemo pogleda uprta u nju i Dijete koje drži u naručju. I na taj način, pokazujući nam Isusa, Spasitelja svijeta, ona, majka, blagoslivlja nas.

Danas nas Majka Božja sve blagoslivlja. Blagoslivlja put svakog muškarca i svake žene u ovoj godini koja započinje i koja će dobra u mjeri u kojoj svaki od nas bude prihvatio Božju dobrotu koju je Isus došao donijeti u svijet.

Božji je blagoslov ono što daje suštinu svim dobrim željama koje se ovih dana razmjenjuju. I danas liturgija prenosi drevni blagoslov kojim su izraelski svećenici blagoslivljali narod. Poslušajmo dobro, glasi ovako: „Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!“ (Br 6, 24-26). To je drevni blagoslov.

Svećenik je, ispruženih ruku nad okupljenim narodom, tri puta ponavljao Božje ime, „Gospodin“. Naime, u Bibliji, ime predstavlja samu stvarnost koja se priziva, i tako, „staviti ime“ Gospodinovo na osobu, obitelj, zajednicu znači pružiti im blagotvornu snagu koja potječe od Njega.

U tom istom obrascu, dva puta se spominje „lice“, lice Gospodinovo. Svećenik moli da Bog njime „obasja“ i „da ga svrati“ na svoj narod, i tako mu udijeli milost i mir.

Znamo da je prema Svetom pismu čovjeku nedostupno lice Božje: nitko ne može vidjeti Boga i ostati na životu. To izražava Božju transcendenciju, beskrajnu veličinu njegove slave. Ali Božja slava je sva Ljubav, i stoga, premda ostaje nedostupna, poput Sunca koje se ne može gledati, zrači svoju milost na svako stvorenje i, na poseban način, na muškarce i žene, u kojima se ponajvećma zrcali.

„A kada dođe punina vremena“ (Gal 4, 4), Bog se objavio u licu jednoga čovjeka, Isusa, „rođena od žene“. I ovdje se vraćamo slici današnjeg blagdana, od koje smo na početku krenuli: slici Svete Bogorodice, koja nam pokazuje Sina, Isusa Krista, Spasitelja svijeta. On je Blagoslov za svaku osobu i za čitavu ljudsku obitelj. On, Isus, izvor je milosti, milosrđa i mira.

Zato je sveti papa Pavao VI. htio da prvi siječanj bude Svjetski dan mira; a danas slavimo pedeset i drugi, koja ima za temu: Dobra politika je u službi mira.

Ne mislimo da je politika pridržana samo za vladajuće: svi smo odgovorni za život „grada“, za opće dobro; i politika je također dobra u mjeri u kojoj svatko ispuni svoju zadaću u služenju miru. Neka nam Sveta Bogorodica pomogne u ovoj svakodnevnoj zadaći.

Želim da je svi sada pozdravimo, ponavljajući tri puta: „Sveta Bogorodice“. Zajedno: „Sveta Bogorodice“, „Sveta Bogorodice“, „Sveta Bogorodice“.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
na Božić sam uputio Rimu i svijetu poruku bratstva. Danas je ponavljam kao želju za mirom i blagostanjem. I molimo svakoga dana za mir.

Zahvaljujem Predsjedniku Republike Italije na čestitkama koje mi je sinoć uputio. Neka Gospodin uvijek blagoslivlja njegovo uzvišeno i dragocjeno služenje talijanskom narodu.

Srdačne pozdrave upućujem posebno vama, dragi Rimljani i hodočasnici koji ste se danas u tako velikom broju okupili ovdje na Trgu svetoga Petra! Ovo izgleda kao kanonizacija! Pozdravljam sudionike manifestacije „Mir u svim zemljama“ koju organizira Zajednica Svetog Egidija. I ovdje želim izraziti svoju zahvalnost i svoju blizinu bezbrojnim inicijativama molitve i zauzimanja za mir koje se održavaju na ovaj dan u svim dijelovima svijeta, koje promiču crkvene zajednice; želim podsjetiti posebno na onu koja se održala jučer navečer u Materi.

Neka nam Gospodin, po zagovoru Djevice Marije, udijeli da budemo mirotvorci – a to počinje kod kuće, u obitelji: mirotvorci – svaki dan nove godine. I želim vam, još jednom, sretnu i svetu godinu. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i do viđenja.

Kako sam sada umiren u svom bolu.
I kako sam sada velik i iskren drug
grmlju ovom kraj puta i svom volu,
koji za sobom vuče preteški, stari plug.

Vraćamo se u selo, dok uz put lišće šušti.
Ja sam pognute glave, a on nijem.
Riječ njegovu gluhu, jezik mu nemušti,
već nazirem, već razumijem.

Klecamo kraj Raspela na kome osamljeno
već davno visi zaboravljeni Bog.
I kao što pred njim ja svoj šešir skidoh,
i vo bi smjerno povio svoj rog.

Zašutjeli smo tako tamni u sutonu plavom.
Sa seoskih ognjišta crn se vijuga dim.
I on kao da je brižno klimnuo glavom.
Klimnuo još jednom, a ja za njim.

Nikola Šop

Di si, Metka, krava te ne ubola! :D Hajde dodji...

Je li sve cvjetno kod tebe? Jucer sam u setnji naisla na ljubicice, a doma mi je procvjetala ciklama, orhideje vec odavno, spremaju se propupati i gardenije... :)

Izbjegli smo orkanske udare bure pa s velikom zahvalnoscu promatram svoje drvenaste poznanike zive i neostecene.

ma javila sam se i to baš na tvojoj temi if you could choose to be born i stavila sam tekst o nikoli tesli .. ali je kic iz nepoznatog razloga izbrisao temu .. inače svako jutro otvorim forum i pročitam zadnje postove ako su abenovi i tvoji. :D :P :)))
odvikla sam se od foruma.. :))

a evo i teksta koji sam stavila:

Neka ti učitelj bude Nikola Tesla




Ne da ti se čitati? Ma natjeraj se, nađi neki glup razlog samo da pročitaš. Iskreno, nećeš ni pročitati ništa pametno, ali… ČITAJ! Želim ti ispričati jednu priču iz života jednog ”čudaka” – genijalca. Osim što je brojao korake dok je hodao, pričao sam sa sobom, žvakao hranu tako da broj žvakanja bude djeljiv s tri, Nikola Tesla je u svom životu probao i mnoge druge stvari. Tako se od malena bavio tehnikom samosvladavanja. Učio je i radio stvari koje su ga zanimale, i kada bi počeo nešto raditi to isto bi uredno priveo kraju. Jedanput je u knjižnici, gdje je provodio dosta vremena, počeo čitati Voltaireova djela. Čitao je dosadnu knjigu od 500 stranica, isto kao da ti sada čitaš npr. ”Povijest perivojne arhitekture Beča do 17. st.”. Već na prvim stranicama knjiga mu je postajala dosadna, ali je karakterno rekao sebi da će ju pročitati do kraja. Natjerat će svoj duh, tijelo, volju, cijeloga sebe, ali završit će započeti posao pa makar umro od napornog sadržaja te knjige. I da, legendarni Tesla je pročitao tu knjigu. Međutim, ubrzo je shvatio da postoji mnogo svezaka tiskanih knjiga o tome te da je on pročitao samo jednu od tih knjiga ”koje je taj monstrum napisao dok je pio 72 šalice kave dnevno”. Tesla nije stao dok ih sve nije pročitao. Vjerojatno je imao i pametnijeg posla, ali ne: ”Sve što sam započeo, moram i dovršiti”. To je ipak tip s karakterom. Pred kraj svog života je zapisao: ”Učio sam jezike, proučavao literature i umjetnost, proveo svoje najbolje godine u knjižnicama čitajući sve što mi je došlo pod ruku i osjetio sam da sam tratio vrijeme, ali ubrzo sam shvatio da je to bilo najbolje što sam ikada učinio.”
Tesla svjedoči da čovjek kada se natjera da nešto uradi, nauči ili izmoli, dobiva najveću milost i da to dosadno postaje zanimljivo, to dugo postaje kratko, ta gnjavaža postaje najveća milost, izgubljeno postaje nađeno.

Zato, iz osobnog iskustva, ali kao što vidiš i iz iskustva jednog od najpametnijih ljudi u povijesti, jedna od fundamentalnih stvari u životu čovjeka jest natjerati sebe, privezati svoju volju uz dosadnu knjigu, molitvenik, uz dosadnog čovjeka (uz kojega ćeš se, vjeruj mi, najbolje izgraditi). Ne da ti se moliti? Natjeraj se. Tada nastaju najveće milosti. Bog uslišava svaku molitvu, a tada nagrađuje trostruko. Ne da ti se raditi? Natjeraj se. Ne da ti se ići negdje? Natjeraj se. Na tom mjestu je tvoje blago. Ne da ti se učiti? Imam lijek. Natjeraj se. ”Povijest perivojne arhitekture Beča do 17. st.” je jako zanimljiva, ako ti želiš da bude zanimljiva. Brate, sve je u tebi. Zato ti savjetujem da ne budeš mlak i bezvoljan za učenje, budi moderni apostol: SAT UČENJA = SAT MOLITVE. Da, znam, nije lako, ”… put u raj nije posut ružama…” kaže jedna pjesma, a i naša Gospa Međugorska nam sličnu poruku daje: ”Draga djeco, molite sve dok vam molitva ne postane radost” (drugim riječima: natjerajte se).
Moli, traži, radi, bori se i naći ćeš i uspjet ćeš. Snovi postaju stvarnost ako se vjeruje u njih. Što bi na ovo rekao naš Tesla? ”Čovjek je rođen da radi, trpi i bori se; tko tako ne radi propast će.” Teslina veličina i snaga prije svega izlaze iz činjenice da je on bio duhovan čovjek koji se nije bojao zaroniti u sebe, on je upoznao Istinu, a tko upozna Istinu dobiva matematičkim rječnikom rečeno četvrtu dimenziju i duhovne oči, ali to je već tema za sebe. Zadnja stvar koju ti želim poručiti u ovom dosadnom tekstu:
Ne ostani na potencijalu kao mnogi. Ne budi plitak i površan, već zaroni u sebe i otkrit ćeš čuda; vjerojatno je tu i ideja za tvoj indukcijski motor. Budi ustrajan, ustani kad padneš, ne postoji nesavladiva prepreka, budi čudo, budi Tesla. Kad ti se nešto ne da i nemaš volje, sjeti se i reci: ”Ma natjeraj se, Tesla legendo!”
P.S. Ako si pročitao do kraja, uspio si, natjerao si se. Samo tako nastavi, imaš potencijala.

Heeej! Dobar post. Procitah ga prije nekoliko minuta. :)

Nisam te ugledala na onom topicu... Usput, osjecala sam da sam tu temu otvorila u pogresnom trenutku. Vrlo je mucna, a zbog nekih vrlo ruznih iskustava na prijasnjem forumu, nisam zeljela da postane "okidac" za tudja mracna stanja pa sam zamolila Kica da je ukloni. Mozda nekpm drugom prilikom. A mozda - nikad. :)

U svakom slucaju, jos uvijek vjerujem da se vrijedi boriti i da je zivot prepun udivljenja, iako je iznimno zahtjevan, cak i okrutan, sparing partner.

A dobro.. Dodji kad bude ruzno vrijeme vani. :D Bas je nekako prekrasno posljednjih tjedana. :)

evo ti jedna brkata maćuhica iz mog vrta :D

metilda wrote:evo ti jedna brkata maćuhica iz mog vrta :D

Nije brkata, bas je taman. :) Nadam se da su ti posvuda. otporne na vrlo niske temperature, a ne ljube se s ljetnim vrucinama. Moras ih voljeti. I uz to vele da lijece artritis.

Hvala!

sve treba voljeti da bi nam uzvratilo ljubav... puno ljubavi treba uložiti u ono do čega i do koga nam je stalo.. :)
evo, poklanjam ti ono najbolje i najljepše što postoji na ovom svijetu jer te volim, puno.. :))

Pusa. :)

Procvjetale su mi jabucice. Stabalca koja sam posadila u 4-om mjesecu prosle godine  Ponosna sam na njih. Bojala sam se bure i ledenog vala, ali zima je bila blaga, a vjetru su uspjesno odolijevale. :)

https://en.wikipedia.org/wiki/The_Genius_of_Christianity

čitao tko?

 
 - In the Closet of the Vatican- 
Power, Homosexuality,Hypocrisy 

Although Martel’s book is published just in time to spoil a pious conferenceon clerical paedophilia convened by the pope, the abuse of minors is not all that St Peter’s pharisaical heirs have to answer for. The Vatican combines a venality that the mafia might envy with a bigotry worthy of Steve Bannon(who not coincidentally was in Rome for last week’s gathering), and to this already foul mixture it adds an unctuous hypocrisy. The moral fraudulence of the church is Martel’s subject: having spent four years sleuthing in all corners of the Catholic world, he establishes that during the past few papacies the fieriest critics of homosexuality – the cardinals who regarded Aids as a divine judgment, condemned the distribution of condoms in Africa, called gender theory an abomination, and ignored peccadilloes like those of the Cuban priest who administered a special blessing to the penises of little boys – were themselves unabashedly gay.


• In the Closet of the Vatican: Power, Homosexuality, Hypocrisy by Frédéric Martel, translated by Shaun Whiteside, is published by Bloomsbury (£25). To order a copy go to guardianbookshop.com. Free UK p&p over £15, online orders only. Phone orders min p&p of £1.99



As Nietzsche remarked, 


“The saint pleasing to God is the ideal castrato”.



https://www.theguardian.com/books/2019/mar/03/in-the-closet-of-the-vatican-frederic-martel-review

Sretan Uskrs!

violator wrote:Sretan Uskrs!

Hvala! 

o mtilda,gdje si.sretan uskrs