Katolicizam...

ej matilda what's upp 

The Republic of Dream wrote:ej matilda what's upp 

taman ručali.. što je kod tebe novoga osim onoga što znam?

pa nista posebno jos slobodnjak   malo sam se otrgao sa lanca 

The Republic of Dream wrote:pa nista posebno jos slobodnjak   malo sam se otrgao sa lanca 

napiši na pp, ne moraju svi znati kakav je to lanac bio pozz, moram sad prati posuđe... čisti zen katolicizam ...

ocu poslao sam ti zahtjev za prijateljstvo 

The Republic of Dream wrote:ocu poslao sam ti zahtjev za prijateljstvo 

a moram pronaći di je to.. pričekaj..

našla, sad si službeno moj prijatelj

ja bas mislio gdje matilda nestade 

The Republic of Dream wrote:ja bas mislio gdje matilda nestade 

katolici mi malo pukli film...

malo je bilo...amerikanci imaju rijec za to "owerwelming" ako sam je dobro napisao 

pa kratko je trajalo.. ja sam uvijek ljuta najdulje tri dana, ali sam ta tri dana baš ljuta

Sveti Ivan Apostol i Evanđelista



miljenik Isusov i Marijin

(6. - 101.)

blagdan 27. prosnica

miljenik Isusov i MarijinRođen je oko 6. godine  u Betsaidi u Galileji, otac  Zebedej  bio ribar a majka se zvala Saloma. Imao je brata Jakova. Bio je učenik Ivana Krstitelja. Pomagao je sa bratom ocu u ribolovu. Na Isusov pozv se odazvao zajedno sa bratom Jakovom i prijateljima Petrom i Andrijom.

Bio je najmlađi Apostol. Prisutan je kod uskrisivanja Jairove kćeri, mladića iz Naima te Lazara iz Betanije. Zajedno sa svojim bratom Jakovom  i Petrom nalazi se za Preobraženja na brdu Taboru. Počevši od priprave za pashalnu večeru zajedno sa Apostolom Petrom Sveti Ivan bio je u najvećoj blizini Isusovoj kako na Posljednjoj Večeri, bolima u Getsemaskom vrtu, suđenju kod velikog svećenika, i svim mukama kod razapinjanja i smrti Isusovoj na Križu. Jedini od Apostola bio ne samo svjedok već i supatnik u Isusovoj krvnoj Žrtvi.

Pod križem je primio od Isusa dužnost da se brine za Majku Isusovu te  da se vlada kao sin.  Sveti Ivan je potom bio prvi od Apostola koji je vidio prazan grob, prvi prepoznao Isusa uskrsla kod Galilejskog jezera.  Nakon Kristova uskrsnuća i uzašašća na Nebo Apostol Ivan je uz Svetog Petra kod izlječenja čovjeka hroma od rođenja pred hramskim vratima, zajedno sa Svetim Petrom dijeli  Sakrament Potvrde u Samariji. Za vrijeme Apostolskog sabora u Jeruzalemu, oko 50. uz Petra i Jakova Mlađega ubraja se među stupove prvotne Crkve. Za žestokih progona kršćana u Jeruzalemu Sveti Ivan  prati Isusovu Majku u Efez. On je imao čast i milost da redovito prikazuje Svetu Misu pod kojom je pružao Svetu Pričest Majci Božjoj.

Tako je bio ne samo veliki miljenik  koji je osjetio otkucaje Isusova Srca na Posljednjoj večeri, nego je bio i sudionik najsavršenije euharistijske pobožnosti zajedno sa Majkom Suotkupiteljicom. Pratio je Majku Božju na povratku u Jeruzalem. Nakon smrti i uznesenja Majke Božje u Nebo Apostol Ivan odlazi ponovno u Efez i   Sveti Ivan Apostol i Evanđelist rodio se u Betsaidi - vjerojatno u vrijeme Isusova rođenja. Najmlađi je od dvanaestorice Kristovih Apostola i brat je Sv. Jakova Starijeg. On se naziva učenikom "kojeg je Isus ljubio", a Evanđelje koje je on sastavio govri kako se on na Posljednjoj večeri "naslonio Isusu na grudi."

Zajedno sa trima Marijama Ivan je bio nazočan kod razapinjanja. Isus je  tada rekao svojoj Majci: "Ženo, evo ti sina!", a učeniku: "Evo Ti Majke!" (Iv 19,26tamo vodi brigu za mnoge mjesne Crkve po Maloj Aziji. Za rimskog cara Domicijana (81-96) najprije su starca Apostola Ivana doveli u Rim i bacili u kotao kipućeg ulja. Ništa mu nije naškodilo. Drugom zgodom je car naredio Svetom Ivanu da popije otrovano vino. Kad se Ivan pokorio i uzeo čašu u ruke, otrov je izašao iz vina u obličju zmije. Povraćen je u Malu Aziju i prognan na otok Patmos.

Sveti Ivan Evanđelista na Patmosu zapisuje Otkrivenje.Tamo mu je Isus dao proročku viziju Otkrivenja, što je Sveti Ivan uzorno zabilježio. Za vrijeme vladavine cara Nerve (96-98) smio se Sveti Ivan vratiti u Efez. U to vrijeme je vjerojatno Sveti Ivan sastavio  svoje svjedočanstvo o  Isusu Kristu Sinu Božjemu.  Apostol Ivan donosi jedini Isusovu svećeničku molitvu na Posljednjoj večeri, detalje Isusove smrti i uskrsnuća.  Bio je svjedok i supatnik, svećenik Novoga Zavjeta u Žrtvi Jaganjca na Kalvariji. Evanđelje koje je napisao svjedočanstvo je njegove ljubavi prema Isusu i Crkvi koja zajedno sa Isusom u Euharistiji  putuje kroz nevolje u nebesku Domovinu. Sveti Ivan Apostol se prikazuje sa likom orla i knjigom.Ili na otoku Patmosu.  Na nekim slikama prikazuju se i pokušaji njegova usmrćenja: kalež sa zmijom i kotao sa vrelim uljem. Zaštitnik jr glede trovanja i opekotina


Sveti Ivan Evanđelista na Patmosu zapisuje Otkrivenje.



svim "zimskim" Ivanima sretan imendan!

metilda wrote:pa kratko je trajalo.. ja sam uvijek ljuta najdulje tri dana, ali sam ta tri dana baš ljuta

tri dana odmora

The Republic of Dream wrote:

metilda wrote:pa kratko je trajalo.. ja sam uvijek ljuta najdulje tri dana, ali sam ta tri dana baš ljuta

tri dana odmora

odmora od čega?

metilda wrote:

The Republic of Dream wrote:ja bas mislio gdje matilda nestade 

katolici mi malo pukli film...

katolici mi inače u zadnje vrijeme idu na jetra.. čitam blog onog nesretnog henoka emila brusica.. pa čitam "iskustva" s Duhom Svetim na forumu - svi su odjednom postali bogovi i sve znaju.. gledam na yt okupljenja protestanata i njihova "iskustva" u Duhu - rekao bi čovjek ludara a ne misa..
a samo je potrebno biti malo ponizan i shvatiti da si samo čovjek... i da su tajne otkrivene samo rijetkima a ne onima koji prave zvijezde (mislim na ono s rukama i nogama) "u Duhu"..

metilda wrote:

The Republic of Dream wrote:

metilda wrote:pa kratko je trajalo.. ja sam uvijek ljuta najdulje tri dana, ali sam ta tri dana baš ljuta

tri dana odmora

odmora od čega?

pa od radikanja 

The Republic of Dream wrote:

metilda wrote:

The Republic of Dream wrote:

metilda wrote:pa kratko je trajalo.. ja sam uvijek ljuta najdulje tri dana, ali sam ta tri dana baš ljuta

tri dana odmora

odmora od čega?

pa od radikanja 

a ja mislila tri dana odmora od mene

ma nije,vidis da su svi pitali gdje si ti? 

The Republic of Dream wrote:ma nije,vidis da su svi pitali gdje si ti? 

a ja mislila da im je baš drago što me nema...

Papa Franjo: Što znači "siromašan duhom"

Riječ je o nasljedovanju Gospodina, pri čemu se stvarnosti ‘poniženosti’ otvara novi vidik te se doživljava obraćenje. Ne može se biti blaženim bez obraćenja, bez sposobnosti da cijenimo i živimo Božje darove – kazao je Papa. Zadržavši se zatim posebno na prvome blaženstvu: Blago siromasima duhom, Papa je objasnio da je riječ o onima koji su prihvatili osjećaje i ponašanje siromaha, koji se u svojim uvjetima ne bune, nego su ponizni, poučljivi, otvoreni su Božjoj milosti – rekao je Sveti Otac.

Sreća siromašnih duhom je dvojaka: s obzirom na dobra i s obzirom na Boga. Siromaštvo duha nije nužno ‘odricanje’ nego sposobnost uživanja u onome esencijalnom (sržnom), u međusobnoj razdiobi; to je sposobnost da se svaki dan obnovi čuđenje zbog dobra koje se vidi u stvarima, bez nezasitne konzumacije – što više imam, još više hoću; to je ‘nezasitna konzumacija’. To je ono što ubija dušu i takvi ljudi nisu sretni niti postižu sreću – objasnio je Sveti Otac.

U odnosu na Boga siromah duhom je zahvalan te priznanje da je sav svijet ‘blagoslov’ koji svoje porijeklo vuče od Oca Stvoritelja. No, siromaštvo duhom je i otvorenost i pouočljivost Njemu, Njegovu gospodstvu – jer on je Gospodin i Velik, a ne ja, koji posjedujem mnoge stvari! – kazao je Sveti Otac.

‘Siromašan duhom’ je onaj kršćanin koji se ne pouzdaje u sebe, u svoja materijalna dobra; ne oslanja se na vlastito mišljenje, nego s poštovanjem sluša i rado se priklanja odlukama drugih. Djevica Marija, kao model i prvina siromahâ duhom – jer je potpuno poučljiva i otvorena Gospodinovoj volji – neka nam pomogne da se okrenemo Bogu, bogatom milosrđem, kako bi nas ispunio svojim darovima, a posebno obiljem svog oproštenja.

Deus ludens, Bog koji se igra

U knjizi „Skriveni Bog“ Vladimir Paar i Ivan Golub pišu: „Ako je igra dakle djelatnost koja je neslužna i koja pruža zadovoljstvo, onda se za Božje djelo stvaranja svijeta može reći da nosi obilježja igre, a za Boga da se igra, da je igrač – Deus ludens.“ Sve dalje što se dogodilo nakon iskonskog grijeha, kažu autori lucidno, „poremećaj je igrivosti svijeta.“ Čovjeka je poveo nagon za služnošću, za stjecanjem, uzvišenu igru poradi igre, zamijenio je pretvaranjem svega u vlastitu stečevinu. Svijet kao igra postao je svijet kao borba. Igra je prerasla u rat jer je pervertiran njezin izvorni smisao. No Bog i dalje svijet uzdržava na način igre, ističu Golub i Paar, „svemir pleše…svijet se i igra i pleše.“ Sve pleše, sve je u pokretu, u mijeni, u dinamici, samo bi čovjek sve htio prisvojiti, kontrolirati i ukalupiti. Bog je nenadmašni igrač.

Slika Stvoritelja kao Deusa ludensa, Boga koji se igra, vrlo je sugestivan i slikovit arhetip. Igra lišena nagona za posjedovanjem i nadmoći nad drugim, nosi u sebi predokus božanske slobode i neopterećenosti, svaki njezin pokret odraz je spontaniteta čistog postojanja. U početku, čovjek je u raznim sportovima znao ponekad nalikovati na homo ludensa, na čovjeka koji se igra poput svoga Tvorca, ali je u našem dobu svaku igru podredio apsolutnoj služnosti, moći novca i rezultata. Nekad je čovjek mogao uživati u igrama i sportovima poradi same igre. Igra je u svojoj biti nešto uzvišeno, ona nije nešto banalno niti besmisleno ukoliko je izraz radosti postojanja, života koji se raduje životu. Igra ima nešto nebesko, nesvrhovito a ispunjeno bivanjem i smislom. Upravo je paradoks u tomu da je čovjek igri koja u suštini nije interesna ni profitna dao utilitarnu dimenziju i upropastio njezinu nedužnost. Učinio ju je svojom sluškinjom, u igru je unio svoje strasti, pohlepu, nagone, želju za dominacijom i moći. Čak ni strast za pobjedom koju svaki čovjek unosi u igru, više ili manje, nije izvorna ni iskonska kao pokretač igre. Strast za pobjedom je postedenski atavizam. Bog nije stvorio svijet da bi demonstrirao svoju moć niti da bi se slavio kao pobjednik, stvorio je svijet poradi samoga života, poradi bivanja i bitka, poradi ljubavi koja hoće da sve postoji, da sve živi, da se sve raduje, da bitak postane istovjetan radosti življenja, lakoći postojanja.

Nekada smo više uživali u sportu dok je sport bio više igra a manje zarada. Nekada smo pratili nogomet s većim ushićenjem kad nije bilo milijunskih transfera i kladionica. Igra pretvorena u biznis više nije igra. Zašto se čovjek od postanka igrao? Da bi danas netko zarađivao milijarde i otvarao kladionice? Ne, igrao se jer je slika Božja, slika Deusa ludensa. Igra mu je u krvi. Čak se i životinje imaju potrebu igrati, pogotovo sisavci. Što su stvorenja inteligentnija, utoliko su više željna bezazlene igre! A kad bi preispitivali smisao i svrhu igre, ne bi joj mogli naći nikakvu matematičku i organsku svrhu u prirodi, jer je iznad svih zakona, iznad svih obveza, ona je neobvezna i slobodna, odraz punine slobode svakog stvorenja! Bez igre ne možemo, igramo se jer se igramo, jer je igra sloboda i ljepota! Ona nema pragmatičnu i materijalnu težinu, nikakvi milijuni joj ne daju smisao, nego oduzimaju. Slično je i s umjetnošću. I umjetnost je svojevrsni arhetip stvaranja ali stvaranja u čijem je osnovu opet igra! Bog kao umjetnik vrlo je bliska slika Deusu ludensu, zapravo iz nje proizlazi. I umjetnost nema, ne može imati stvarnu materijalnu vrijednost. Čovjek je i umjetnost stavio u komercijalne okvire, no tko može reći koliko stvarno vrijedi Michelangelova Pieta? Nije li i svaki rat svojevrsna pervertirana igra? Ljudi koji se ubijaju kao zločesta djeca. Nasilne video i kompjuterske igrice potpuno su iskrivile iskonsku sliku igre. Igra nas ne potčinjava, igra je sloboda. Ako nije, onda je nešto drugo. U istinskoj igri smo najsličniji Bogu.

Zoran Vukman