Ako je žena silovana, nema pravo počiniti još jedan zločin

Regoč wrote:Iako svi znamo da će to biti "fuj Crkva, fuj branitelji, fuj Hrvastska". Zapravo, više ni ne moraš pisati jer smo već naučili te tri rečenice koje ponavljaš u beskraj.

Uz ono za njega uobičajeno "njah" kao izraz nezadovoljstva pa i konsternacije zbog trenutnog odnosa snaga u političkom pa i ideološkom životu zemlje.

Regoč wrote:Ozakonjenjem se stvorila percepcija kako je to o-kej, tek rutinski "zahvat" i "pravo žene da odlučuje o svom reproduktivnom zdravlju" (valjda je diete bolest, što li).

Ovo je žalosno, ali što je najgore, istina je. Kod nas se u lokalnom žargonu nakon ozakonjenja pobačaja za isti uvriježio pojam "čišćenja" kao da je tu riječ o čiru ili nečem sličnom. Prije toga to jednostavno nije bio slučaj. Eto kako pop trash kultura i moralno-etički okvir koji ista nosi sa sobom zna djelovati na čovjeka.

melkior wrote:Da, život počinje začećem. Samo ne znam otkud i kako se pojavila ta neodrživa laž da je život apsolutna vrijednost i da ga treba braniti bez obzira na cijenu?

Princip utilitarizma. I to onog apsolutnog.
Da, to je isti onaj zbog kojega u osnovi i branimo pravo na pobačaj, jer je jednom dijelu društva, manjem ili većem, sasvim svejedno, neprihvatljivo živjeti u društvu u kojem takvo pravo ne postoji i spremni su počiniti doslovce sve kako bi ga podržali i očuvali.
Jer ukoliko život nema apsolutnu vrijednost sam po sebi, što onda ima?
Ukoliko smo spremni ubijati nerođenu djecu čak i preko one vremenske granice za koju medicina uobičajeno tvrdi da se javlja svijest, čak do granice od 6 mjeseci (Švedska?), ukoliko smo to spremni opravdati, onda smo spremni opravdati ubojstvo bilo koga pa čak i sve ljude odnosno u stanju smo opravdati čitave genocide sve do onog apsolutnog.
I ne samo zbog toga jer volimo vjerovati kako su nam djeca nešto najdragocjenije što imamo, pa smo svojevremeno baš zbog toga žrtvovali vlastitu djecu kako bi tom žrtvom onog najdragocjenijeg što imamo umilostivili svoje primitivne i surove bogove i od njih ishodili neka za nas korisna riješenja.
To uostalom činimo i danas, jedino su se u međuvremenu bogovi koje štujemo promjenili, makar su i dalje ostali primitivni i surovi.
Samo trebamo naći za nas dovoljno uvjerljivo i prihvatljivo objašnjenje, nema veze što ćemo tako urušiti naš vlastiti moralni sustav, nema veze što ćemo tako ispasti licemjeri u tolikoj mjeri da se nećemo bez autodestruktivnog gađenja moći pogledati u ogledalo.
Uostalom, život sam po sebi nije apsolutna vrijednost pa čemu onda uopće živjeti u stanju takve moralne nakaznosti?
Najbolje počiniti kolektivno ritualno samoubojstvo i problem riješen.
No, da se vratim na početak. Zanimljivo je uočiti kakve je sve obrate u stanju napraviti naš osjećaj za korisnost samo ukoliko nam to paše.
U jednom razdoblju će podržati pobačaj, a u drugom će ga iz različitih razloga (nova demografska politika?) osuditi.
U jednom razdoblju će njemačka nacija pristati, makar i tiho samim nereagiranjem, na holokaust ako ocjeni da će od toga imati neke koristi, a već u slijedećem će ga osuditi kako bi se sama prema sebi i prema svijetu pojavila u novom umivenom izdanju i tako sačuvala privid moralnog ponašanja koje ljude ispunjava samopoštovanjem i osjećajem zadovoljstva.
I sve to samo zbog gole koristi u bilo kojem smislu.
To je autodestruktivni košmar u kojem nitko ne može ostati kolokvijalno rečeno normalan.
Čovjek ima potrebu za apsolutnim vrijednostima kao nekom čvrstom okviru svoje egzistencije i granici koju ne smijemo preći inače ćemo biti izgnani iz raja.
Kako izaći iz tog autodestruktivnog košmara apsolutnog utilitarizma?
Jedino dopunom sadašnjeg moralno-etičkog okvira ili izgradnjom nekog potpuno novog. Sadašnje stanje je kroz dulje vrijeme jednostavno neodrživo. Ali pravo nam budi ako nećemo biti u stanju napraviti taj korak naprijed, jer će posljedice biti nezamislivo strašne.

speare_shaker wrote:

Regoč wrote:Ozakonjenjem se stvorila percepcija kako je to o-kej, tek rutinski "zahvat" i "pravo žene da odlučuje o svom reproduktivnom zdravlju" (valjda je diete bolest, što li).

Ovo je žalosno, ali što je najgore, istina je. Kod nas se u lokalnom žargonu nakon ozakonjenja pobačaja za isti uvriježio pojam "čišćenja" kao da je tu riječ o čiru ili nečem sličnom. Prije toga to jednostavno nije bio slučaj. Eto kako pop trash kultura i moralno-etički okvir koji ista nosi sa sobom zna djelovati na čovjeka.

Da ne spominjemo ono odvratno tepanje "abić".

speare_shaker wrote:

melkior wrote:Da, život počinje začećem. Samo ne znam otkud i kako se pojavila ta neodrživa laž da je život apsolutna vrijednost i da ga treba braniti bez obzira na cijenu?

Princip utilitarizma. I to onog apsolutnog.
Da, to je isti onaj zbog kojega u osnovi i branimo pravo na pobačaj, jer je jednom dijelu društva, manjem ili većem, sasvim svejedno, neprihvatljivo živjeti u društvu u kojem takvo pravo ne postoji i spremni su počiniti doslovce sve kako bi ga podržali i očuvali.
Jer ukoliko život nema apsolutnu vrijednost sam po sebi, što onda ima?
Ukoliko smo spremni ubijati nerođenu djecu čak i preko one vremenske granice za koju medicina uobičajeno tvrdi da se javlja svijest, čak do granice od 6 mjeseci (Švedska?), ukoliko smo to spremni opravdati, onda smo spremni opravdati ubojstvo bilo koga pa čak i sve ljude odnosno u stanju smo opravdati čitave genocide sve do onog apsolutnog.
I ne samo zbog toga jer volimo vjerovati kako su nam djeca nešto najdragocjenije što imamo, pa smo svojevremeno baš zbog toga žrtvovali vlastitu djecu kako bi tom žrtvom onog najdragocjenijeg što imamo umilostivili svoje primitivne i surove bogove i od njih ishodili neka za nas korisna riješenja.
To uostalom činimo i danas, jedino su se u međuvremenu bogovi koje štujemo promjenili, makar su i dalje ostali primitivni i surovi.
Samo trebamo naći za nas dovoljno uvjerljivo i prihvatljivo objašnjenje, nema veze što ćemo tako urušiti naš vlastiti moralni sustav, nema veze što ćemo tako ispasti licemjeri u tolikoj mjeri da se nećemo bez autodestruktivnog gađenja moći pogledati u ogledalo.
Uostalom, život sam po sebi nije apsolutna vrijednost pa čemu onda uopće živjeti u stanju takve moralne nakaznosti?
Najbolje počiniti kolektivno ritualno samoubojstvo i problem riješen.
No, da se vratim na početak. Zanimljivo je uočiti kakve je sve obrate u stanju napraviti naš osjećaj za korisnost samo ukoliko nam to paše.
U jednom razdoblju će podržati pobačaj, a u drugom će ga iz različitih razloga (nova demografska politika?) osuditi.
U jednom razdoblju će njemačka nacija pristati, makar i tiho samim nereagiranjem, na holokaust ako ocjeni da će od toga imati neke koristi, a već u slijedećem će ga osuditi kako bi se sama prema sebi i prema svijetu pojavila u novom umivenom izdanju i tako sačuvala privid moralnog ponašanja koje ljude ispunjava samopoštovanjem i osjećajem zadovoljstva.
I sve to samo zbog gole koristi u bilo kojem smislu.
To je autodestruktivni košmar u kojem nitko ne može ostati kolokvijalno rečeno normalan.
Čovjek ima potrebu za apsolutnim vrijednostima kao nekom čvrstom okviru svoje egzistencije i granici koju ne smijemo preći inače ćemo biti izgnani iz raja.
Kako izaći iz tog autodestruktivnog košmara apsolutnog utilitarizma?
Jedino dopunom sadašnjeg moralno-etičkog okvira ili izgradnjom nekog potpuno novog. Sadašnje stanje je kroz dulje vrijeme jednostavno neodrživo.

speare_shaker wrote:Ali pravo nam budi ako nećemo biti u stanju napraviti taj korak naprijed, jer će posljedice biti nezamislivo strašne.

Strašne po nas jer će nas jednostavno zamieniti drugi s jasnim i nepokolebivim moralnim vrjednotama.