Godišnjica mučeništva velikog Girodana Bruna

deda wrote:Bruno je bio fahidijot, nešto poput Đikića

kofein wrote:Girodano.... pa jebemu mater Asila više... Svaki naslov feler...pa dokle više?  Dosta mi je što Vuksadinare piči svoje ej i niej godinama, Longi emančipačya, šve itd...

Pripazi malo, ako imalo misliš na svoj prosvjetiteljski poziv.

Riplex wrote:Koga boli neka stvar? Realmo, obavio je svoju stvar i sada je zaboravljen.

deda wrote:Bruno je bio fahidijot, nešto poput Đikića

takvima je bolje da šute ionako ništa ne razumiju

speare_shaker wrote:O Bože!
Dakle, po tekstu ispada kako je Galileo spaljen na lomači 42 godine nakon Bruna, što je naravno notorna neistina. Samo je umro 42 godine nakon što je Bruno spaljen.
I Bruno nije osuđen na inkvizicijskom procesu zbog svojeg doprinosa znanosti, nego zbog hereze kako ju je tada tumačila inkvizicija.
Dalje, Bruno doprinos znanosti je zapravo bio prilično skroman (eufemizam), a on je puno poznatiji kao filozof pa čak i samo pjesnik.
Čak ne kao teolog, premda se puno bavio takvim razmatranjima, jer je smatrao kako su teologija i filozofija nespojive očito poistovjetivši filozofiju sa znanošću što se danas čvrsto odbacuje. Zapravo se odbacuje od vremena kada je moderna znanost postala gotovo u potpunosti pozitivistička i kada je iz svojih programa izbacila metafiziku i mistiku, što znači definitivno u drugoj polovici 19. stoljeća.
On je primjerice Kopernikova otkrića pozdravio, ali ne zbog njihova znanstvena značenja nego zato jer je mislio kako heliocentrizam ima duboke magijske i religijske vrijednosti.
Dalje, njegova tada vrlo privlačna ideja o beskonačnosti svemira koja je neka vrsta pandana panteističkom beskonačnom Bogu koji ne treba Spasitelja (Isusa Krista) se osim tih od strane inkvizicije tako protumačenih heretičkih obilježja zbog čega je i osuđen na lomaču, se u 20. stoljeću pokazala kao promašena i to nakon snažnih dokaza u prilog Teoriji velikog praska koji opovrgava ideju o beskonačnosti svemira, jer se svemir i dalje širi pa po logici stvari ne može biti beskonačan.
Nema veze što su se mnogi ugledni fizičari zalagali za tu ideju, hipotezu Stabilnog svemira , uključujući tu i Einsteina ili recimo astronoma Freda Hoylea, ona se jednostavno pokazala pogrešnom u tolikoj mjeri da danas mainstream fizika opovrgava mogućnost postojanja takvih realnih beskonačnosti.
Jedino što je od Brunovog znanstvenog rada ostalo i danas aktualno je snažno (makar opažanjima nedokazano) uvjerenje o postojanju vanzemaljskih visokorazvijenih civilizacija širom cijelog svemira.
I na kraju, začetnikom moderne fizike sa danas uobičajeno smatra Galileo, ali dobro, u vrijeme kada je živio i radio Bruno, astronomija i matematika su praktički bili sinonimi za tadašnju znanost.

melkior wrote:

speare_shaker wrote:O Bože!
Dakle, po tekstu ispada kako je Galileo spaljen na lomači 42 godine nakon Bruna, što je naravno notorna neistina. Samo je umro 42 godine nakon što je Bruno spaljen.
I Bruno nije osuđen na inkvizicijskom procesu zbog svojeg doprinosa znanosti, nego zbog hereze kako ju je tada tumačila inkvizicija.
Dalje, Bruno doprinos znanosti je zapravo bio prilično skroman (eufemizam), a on je puno poznatiji kao filozof pa čak i samo pjesnik.
Čak ne kao teolog, premda se puno bavio takvim razmatranjima, jer je smatrao kako su teologija i filozofija nespojive očito poistovjetivši filozofiju sa znanošću što se danas čvrsto odbacuje. Zapravo se odbacuje od vremena kada je moderna znanost postala gotovo u potpunosti pozitivistička i kada je iz svojih programa izbacila metafiziku i mistiku, što znači definitivno u drugoj polovici 19. stoljeća.
On je primjerice Kopernikova otkrića pozdravio, ali ne zbog njihova znanstvena značenja nego zato jer je mislio kako heliocentrizam ima duboke magijske i religijske vrijednosti.
Dalje, njegova tada vrlo privlačna ideja o beskonačnosti svemira koja je neka vrsta pandana panteističkom beskonačnom Bogu koji ne treba Spasitelja (Isusa Krista) se osim tih od strane inkvizicije tako protumačenih heretičkih obilježja zbog čega je i osuđen na lomaču, se u 20. stoljeću pokazala kao promašena i to nakon snažnih dokaza u prilog Teoriji velikog praska koji opovrgava ideju o beskonačnosti svemira, jer se svemir i dalje širi pa po logici stvari ne može biti beskonačan.
Nema veze što su se mnogi ugledni fizičari zalagali za tu ideju, hipotezu Stabilnog svemira , uključujući tu i Einsteina ili recimo astronoma Freda Hoylea, ona se jednostavno pokazala pogrešnom u tolikoj mjeri da danas mainstream fizika opovrgava mogućnost postojanja takvih realnih beskonačnosti.
Jedino što je od Brunovog znanstvenog rada ostalo i danas aktualno je snažno (makar opažanjima nedokazano) uvjerenje o postojanju vanzemaljskih visokorazvijenih civilizacija širom cijelog svemira.
I na kraju, začetnikom moderne fizike sa danas uobičajeno smatra Galileo, ali dobro, u vrijeme kada je živio i radio Bruno, astronomija i matematika su praktički bili sinonimi za tadašnju znanost.

U stvari, Bruno je spaljen zbog hereze tzv. panteizma, poistovjetivši čitavu prirodu s Bogom - sve je Bog. U tom smislu, ako je sve Bog, onda Boga kao početnog uzroka svih stvari ni nema. Doduše, ni tvrdnja da u svemiru postoje druge inteligentne izvanzemajske civilizacije mu nisu pomogle da izbjegne lomaču. Opozicijska tvrdnja panteizmu jest tzv. pan-enteizam, tj. sve je u Bogu i izvan Boga ne postoji ništa. Čitav svemir je po tome, nekakav Božji organ, a svjesna bića koja obitavaju u svemiru - Božji eritrociti ili leukociti, itd. Prema pan-enteizmu, ovaj svemir je samo kotačić puno većeg stroja kojeg možemo (ali i ne moramo) zvati Bog. Pan-enteizam se bavi uzrocima Božjeg stvaranja. Naime, ako je Bog vječan, ako nema početka ni svršetka, a svemir se može točno odrediti trenutkom Velikog praska, još uvijek ostaje pitanje zašto je Bog uopće krenuo išta stvarati? Mogući odgovor je da je prije ovog sadašnjeg, poznatog svemira u kojem obitavamo postojao jedan drugi svemir, koji je također nastaoc Velikim praskom, jedno vrijeme (par desetljeća ili stotina milijardi godina se širio, pa se hladio dok nije nestao, i u tom svemiru su također postojala inteligentna i svjesna bića). Veliki prasak prema pan-enteizmu, nije ništa drugo nego jedan otkucaj Božjeg srca. Pan-enteizam negira da je Bog u vječnosti bio osamljen sve do trenutka stvaranja svemira - Velikog praska, koji nije ništa drugo nego oslobađanje ogromne količine energije koja se sažimala i sažimala kao ostatak nekog bivšeg svemira u jednu točku, dok nije prasnula. Ako sv. Trojstvo postoji od vječnosti i za vječnost, onda je to uvijek isti intenzivni proces kreacije, stvaranja i posvećivanja Samog Sebe postojanjem kao takvim - u tom smislu postojanje kao takvo jest oduvijek jer je oduvijek i Bog Stvoritelj čija je priroda oduvijek stvaralačka. Sve što jest po Bogu jest i u Bogu jest, iz Boga proizlazi i Bogu se vraća, oplemenjeno i prosvijećeno (kršteno?) na višoj razini bitka. To je i smisao čitavog postojanja: stvaranje svjesnih jedinki koje imaju dušu i koje traže i trebaju Boga. To je jednostavno prirodan proces imanentan samom stvaranju kao takvom, i podložan općim zakonima stvaranja, pa i evoluciji. To zapavo objašnjava prirodu i samog sv. Trojstva: Bog Otac vječito stvara jer je to naprosto u Njegovoj prirodi, Bog Sin spoznaje Oca i vraća se Ocu posvećivanjem sebe kao svjesnog bića u materijalnoj datosti univerzuma, ali na višoj razini od one početnog impulsa, smjer i spoznaju te vezu Izvora - Prapočetka sa slobodnom i svjesnom česticom daje Duh Sveti. Tako Bog Otac spoznaje Sebe stvaranjem svega što jest, Bog Sin, kao spoznati Otac koji Sebe gleda u ogledalu putem Duha Svetog - proces samoosvješćivanja sebe i vlastite samospoznaje jest postupak sv. Trojstva koji je Božji način postojanja u vječnosti, a ostvaruje se stvaranjem nebrojenih svemira i njihovim naknadnim ugasnućem.

melkior wrote:

melkior wrote:

speare_shaker wrote:O Bože!
Dakle, po tekstu ispada kako je Galileo spaljen na lomači 42 godine nakon Bruna, što je naravno notorna neistina. Samo je umro 42 godine nakon što je Bruno spaljen.
I Bruno nije osuđen na inkvizicijskom procesu zbog svojeg doprinosa znanosti, nego zbog hereze kako ju je tada tumačila inkvizicija.
Dalje, Bruno doprinos znanosti je zapravo bio prilično skroman (eufemizam), a on je puno poznatiji kao filozof pa čak i samo pjesnik.
Čak ne kao teolog, premda se puno bavio takvim razmatranjima, jer je smatrao kako su teologija i filozofija nespojive očito poistovjetivši filozofiju sa znanošću što se danas čvrsto odbacuje. Zapravo se odbacuje od vremena kada je moderna znanost postala gotovo u potpunosti pozitivistička i kada je iz svojih programa izbacila metafiziku i mistiku, što znači definitivno u drugoj polovici 19. stoljeća.
On je primjerice Kopernikova otkrića pozdravio, ali ne zbog njihova znanstvena značenja nego zato jer je mislio kako heliocentrizam ima duboke magijske i religijske vrijednosti.
Dalje, njegova tada vrlo privlačna ideja o beskonačnosti svemira koja je neka vrsta pandana panteističkom beskonačnom Bogu koji ne treba Spasitelja (Isusa Krista) se osim tih od strane inkvizicije tako protumačenih heretičkih obilježja zbog čega je i osuđen na lomaču, se u 20. stoljeću pokazala kao promašena i to nakon snažnih dokaza u prilog Teoriji velikog praska koji opovrgava ideju o beskonačnosti svemira, jer se svemir i dalje širi pa po logici stvari ne može biti beskonačan.
Nema veze što su se mnogi ugledni fizičari zalagali za tu ideju, hipotezu Stabilnog svemira , uključujući tu i Einsteina ili recimo astronoma Freda Hoylea, ona se jednostavno pokazala pogrešnom u tolikoj mjeri da danas mainstream fizika opovrgava mogućnost postojanja takvih realnih beskonačnosti.
Jedino što je od Brunovog znanstvenog rada ostalo i danas aktualno je snažno (makar opažanjima nedokazano) uvjerenje o postojanju vanzemaljskih visokorazvijenih civilizacija širom cijelog svemira.
I na kraju, začetnikom moderne fizike sa danas uobičajeno smatra Galileo, ali dobro, u vrijeme kada je živio i radio Bruno, astronomija i matematika su praktički bili sinonimi za tadašnju znanost.

U stvari, Bruno je spaljen zbog hereze tzv. panteizma, poistovjetivši čitavu prirodu s Bogom - sve je Bog. U tom smislu, ako je sve Bog, onda Boga kao početnog uzroka svih stvari ni nema. Doduše, ni tvrdnja da u svemiru postoje druge inteligentne izvanzemajske civilizacije mu nisu pomogle da izbjegne lomaču. Opozicijska tvrdnja panteizmu jest tzv. pan-enteizam, tj. sve je u Bogu i izvan Boga ne postoji ništa. Čitav svemir je po tome, nekakav Božji organ, a svjesna bića koja obitavaju u svemiru - Božji eritrociti ili leukociti, itd. Prema pan-enteizmu, ovaj svemir je samo kotačić puno većeg stroja kojeg možemo (ali i ne moramo) zvati Bog. Pan-enteizam se bavi uzrocima Božjeg stvaranja. Naime, ako je Bog vječan, ako nema početka ni svršetka, a svemir se može točno odrediti trenutkom Velikog praska, još uvijek ostaje pitanje zašto je Bog uopće krenuo išta stvarati? Mogući odgovor je da je prije ovog sadašnjeg, poznatog svemira u kojem obitavamo postojao jedan drugi svemir, koji je također nastaoc Velikim praskom, jedno vrijeme (par desetljeća ili stotina milijardi godina se širio, pa se hladio dok nije nestao, i u tom svemiru su također postojala inteligentna i svjesna bića). Veliki prasak prema pan-enteizmu, nije ništa drugo nego jedan otkucaj Božjeg srca. Pan-enteizam negira da je Bog u vječnosti bio osamljen sve do trenutka stvaranja svemira - Velikog praska, koji nije ništa drugo nego oslobađanje ogromne količine energije koja se sažimala i sažimala kao ostatak nekog bivšeg svemira u jednu točku, dok nije prasnula. Ako sv. Trojstvo postoji od vječnosti i za vječnost, onda je to uvijek isti intenzivni proces kreacije, stvaranja i posvećivanja Samog Sebe postojanjem kao takvim - u tom smislu postojanje kao takvo jest oduvijek jer je oduvijek i Bog Stvoritelj čija je priroda oduvijek stvaralačka. Sve što jest po Bogu jest i u Bogu jest, iz Boga proizlazi i Bogu se vraća, oplemenjeno i prosvijećeno (kršteno?) na višoj razini bitka. To je i smisao čitavog postojanja: stvaranje svjesnih jedinki koje imaju dušu i koje traže i trebaju Boga. To je jednostavno prirodan proces imanentan samom stvaranju kao takvom, i podložan općim zakonima stvaranja, pa i evoluciji. To zapavo objašnjava prirodu i samog sv. Trojstva: Bog Otac vječito stvara jer je to naprosto u Njegovoj prirodi, Bog Sin spoznaje Oca i vraća se Ocu posvećivanjem sebe kao svjesnog bića u materijalnoj datosti univerzuma, ali na višoj razini od one početnog impulsa, smjer i spoznaju te vezu Izvora - Prapočetka sa slobodnom i svjesnom česticom daje Duh Sveti. Tako Bog Otac spoznaje Sebe stvaranjem svega što jest, Bog Sin, kao spoznati Otac koji Sebe gleda u ogledalu putem Duha Svetog - proces samoosvješćivanja sebe i vlastite samospoznaje jest postupak sv. Trojstva koji je Božji način postojanja u vječnosti, a ostvaruje se stvaranjem nebrojenih svemira i njihovim naknadnim ugasnućem.

Božje stvaranje je zapravo, emanacija Duha kojim osvješćuje Samog Sebe u vječnosti. I kao što Bog osvješćuje samog Sebe u vječnosti, tako, kao nusprodukt tog osvješćivanja nastaje i Boćja slika ili sjena, odnosno materijalna datost - duša iz Božjeg duha, čovjek od Boga. To je u kvantnom smislu, fraktalnost koja se ponavlja na svim razinama postojanja, i koja povezuje materijalni i duhovni svijet, jedan atom s jezgrom oko koje kruže elektroni fraktalna je mikropreslika sunčevog sustava na materijalnoj makrorazini, baš kao što je i slika čovjeka fraktalna mikropreslika Božjeg sv. Trojstva na duhovnoj makrorazini.

melkior wrote:Temeljno metafizičko pitanje izrečeno još na prvim stranicama Biblije: kako da čovjek bude kao Bog, dobiva svoju transformaciju u : kako da čovjek bude čovjek?

melkior wrote:

melkior wrote:Temeljno metafizičko pitanje izrečeno još na prvim stranicama Biblije: kako da čovjek bude kao Bog, dobiva svoju transformaciju u : kako da čovjek bude čovjek?

Odgovor na to pitanje ne daje filozofija, već umjetnost.

kic wrote:https://vimeo.com/150392001

• holding opinions contrary to the Catholic faith and speaking against it and its ministers;
  
  
• holding opinions contrary to the Catholic faith about the Trinity, divinity of Christ, and Incarnation;
  
  
• holding opinions contrary to the Catholic faith pertaining to Jesus as Christ;
  
  
• holding opinions contrary to the Catholic faith regarding the virginity of Mary, mother of Jesus;
  
  
• holding opinions contrary to the Catholic faith about both Transubstantiation and Mass;
  
  
• claiming the existence of a plurality of worlds and their eternity;
  
  
• believing in metempsychosis and in the transmigration of the human soul into brutes;
  
  
• dealing in magics and divination.