I što reći?

jasambrend wrote:

jastreb wrote:

maggie13 wrote:Smiri, jastrebe. Shvaćam da boli, ali neobjektivan si.

Ne,ti si neobjektivna.

I 90% nacije je takvo.

Nikad ih neće išpotati niti izviždati,već će ih na aerodromu dočekati kao junake.

Ovo je nešto što će se pamtiti idućih 100 godina.

Tipičan primjer hrvatske emocionalne nestabilnosti i psihičke labilnosti.

Hrvati kolektivno imaju neki feler u glavi i nitko me ne može uvjeriti u suprotno...Nacija luzera i mazohista koju jedino iznimno tanka granica dijeli od slavljenja kosovskih bitaka...Nema veze to sa srećom ništa, ni ono s nogometašima, ni tenisačima, ni košarkašima, a bome ni rukometašima...Uvukao se defetisticki mentalitet u sve pore društva, a između ostalog i ono malo mladih iz ove države odlazi zbog toga...

opet bezveze..prvo najtanji smo u strucnom kadru..ne igrackom..navedi mi neka velika trenerska imena u kolektivnim sportovima koja smo izbacili zadnjih dvadesetak godina?...od mirka novosela,ratka rudica,cire,ivica...nemas nikog..eto cervar kao iznimka..kakav bilic,goluze,babici,repese i slicni...trener se ne radja trener se stvara a kod nas svaka susa koja prestane sa igrom oce biti trener jos bolje ako ima ugledno ime..a da li je kapacitet za trenera nitko ne pita..

svi vrhunski treneri su na pocetku trenerske karinere poceli trenirat male klubove..u zonase,treca liga i slicno..kalili su se kroz godine..a kod nas lik zavrsi igracku karijeru i evo prvi trenerski posao reprezentacija ili neki veliki klub

maggie13 wrote:

n_razbojnik wrote:

maggie13 wrote:a, stvarno ste pekmezasti...meni je bilo dosta kad su ušli u osminu finala..mislila sam da će prije ispasti..

Teško, format SP je koncipiran da je to ipak teško moguće i kod onako slabih izdanja...da je bilo europsko, e onda, sve je moguće...ali i da se tada i/ili u osmini i četvrt finalu ispalo nebi bilo nezasluženo

Ipak im polufinale nitko ne može oduzeti, a ovo uzeti kao pokazni primjer u školama

mogli smo ispast bez problema, nego smo se digli zadnju tekmu u grupi..
a, jučer je sreća presudila..
Sport je i sreća..

Zadnja tekma je bila protiv Njemaca i odlučivala je samo o daljenjem ždrijebu ekipe...Sustav je koncipiran da im trebaju dvije pobjede u grupi da bi praktički bio siguran za 1/8 finala...u konkurenciji sa Saudijskom Arabijom, Čileom i onakvom Bjelorusijom, eventualno da smo kadete poslali na parket bilo bi neugodno

maggie13 wrote:

kolerik wrote:Lose, lose. Nisam se prije tekme nadao pobjedi, ali nisam ni ocekivao ovakav sokantan poraz.

Dobra je vijest da je sutra novi dan, a imamo godinu dana da se preslozimo i pripremimo za EP doma (što nije nikakva prednost ako ce nam publika biti kao na Davis Cupu).

Losa je vijest da ovakav poraz ostavlja trajan oziljak na ionako krhkoj psihi ekipe. A mnogi od njih su mladi...

koleriče, od tebe očekujem racionalan i hladnokrvan rezime..onako muški..
ajde, sad malo nadopuni pa ponovo

Danas tesko, mozda sutra ili kroz par dana.

vuksadinare wrote:

jasambrend wrote:

jastreb wrote:

maggie13 wrote:Smiri, jastrebe. Shvaćam da boli, ali neobjektivan si.

Ne,ti si neobjektivna.

I 90% nacije je takvo.

Nikad ih neće išpotati niti izviždati,već će ih na aerodromu dočekati kao junake.

Ovo je nešto što će se pamtiti idućih 100 godina.

Tipičan primjer hrvatske emocionalne nestabilnosti i psihičke labilnosti.

Hrvati kolektivno imaju neki feler u glavi i nitko me ne može uvjeriti u suprotno...Nacija luzera i mazohista koju jedino iznimno tanka granica dijeli od slavljenja kosovskih bitaka...Nema veze to sa srećom ništa, ni ono s nogometašima, ni tenisačima, ni košarkašima, a bome ni rukometašima...Uvukao se defetisticki mentalitet u sve pore društva, a između ostalog i ono malo mladih iz ove države odlazi zbog toga...

opet bezveze..prvo najtanji smo u strucnom kadru..ne igrackom..navedi mi neka velika trenerska imena u kolektivnim sportovima koja smo izbacili zadnjih dvadesetak godina?...od mirka novosela,ratka rudica,cire,ivica...nemas nikog..eto cervar kao iznimka..kakav bilic,goluze,babici,repese i slicni...trener se ne radja trener se stvara a kod nas svaka susa koja prestane sa igrom oce biti trener jos bolje ako ima ugledno ime..a da li je kapacitet za trenera nitko ne pita..

donekle se sa brendom i slažem, ali i taj kolektivni duh, tj. trenutno odsustvo duha, se može poistovjetiti sa dobivenom utakmicom iza koje ostane gorak okus, ili još gore kad dobiješ utakmicu a netko ti poništi rezultat ili je proglasi nevažećom ili tako nešto, a još gore ako smo sami ju tako okarakterizirali.... uglavnom zasigurno smo u cijeloj toj priči falični, ali ne samo po pitanju sporta nego u širem kontekstu i to je izgleda proces koji će poduže trajati....

n_razbojnik wrote:

maggie13 wrote:

n_razbojnik wrote:

maggie13 wrote:a, stvarno ste pekmezasti...meni je bilo dosta kad su ušli u osminu finala..mislila sam da će prije ispasti..

Teško, format SP je koncipiran da je to ipak teško moguće i kod onako slabih izdanja...da je bilo europsko, e onda, sve je moguće...ali i da se tada i/ili u osmini i četvrt finalu ispalo nebi bilo nezasluženo

Ipak im polufinale nitko ne može oduzeti, a ovo uzeti kao pokazni primjer u školama

mogli smo ispast bez problema, nego smo se digli zadnju tekmu u grupi..
a, jučer je sreća presudila..
Sport je i sreća..

Zadnja tekma je bila protiv Njemaca i odlučivala je samo o daljenjem ždrijebu ekipe...Sustav je koncipiran da im trebaju dvije pobjede u grupi da bi praktički bio siguran za 1/8 finala...u konkurenciji sa Saudijskom Arabijom, Čileom i onakvom Bjelorusijom, eventualno da smo kadete poslali na parket bilo bi neugodno

počeli smo se dizat, makar smo protiv Nijemaca puno griješili..No, kako su oni ispali?

maggie13 wrote:
počeli smo se dizat, makar smo protiv Nijemaca puno griješili..No, kako su oni ispali?

Njemci su bili prva prava provjera ekipe u grupnoj fazi , i tamo su se vidjeli nagovještaji limitiranosti ekipe, ja utakmice sa Arabijom, Bjelorusijom i Čileom ne uzimam za ozbiljno, eventualno protiv Mađara, gdje ej borbenost nadokandila sve ostalo, ka i uostalom protiv Španjolaca gdje se ide onom "sreća prati hrabre"

A ispali su nemam ti pojma kakao jer nisam gledao, znam samo rezultat i to da su cijelu utakmicu bili u vodstvu i infor iz druge ruke koji kaže da je Šarić branio kao mašina

vuksadinare wrote:

jasambrend wrote:

jastreb wrote:

maggie13 wrote:Smiri, jastrebe. Shvaćam da boli, ali neobjektivan si.

Ne,ti si neobjektivna.

I 90% nacije je takvo.

Nikad ih neće išpotati niti izviždati,već će ih na aerodromu dočekati kao junake.

Ovo je nešto što će se pamtiti idućih 100 godina.

Tipičan primjer hrvatske emocionalne nestabilnosti i psihičke labilnosti.

Hrvati kolektivno imaju neki feler u glavi i nitko me ne može uvjeriti u suprotno...Nacija luzera i mazohista koju jedino iznimno tanka granica dijeli od slavljenja kosovskih bitaka...Nema veze to sa srećom ništa, ni ono s nogometašima, ni tenisačima, ni košarkašima, a bome ni rukometašima...Uvukao se defetisticki mentalitet u sve pore društva, a između ostalog i ono malo mladih iz ove države odlazi zbog toga...

opet bezveze..prvo najtanji smo u strucnom kadru..ne igrackom..navedi mi neka velika trenerska imena u kolektivnim sportovima koja smo izbacili zadnjih dvadesetak godina?...od mirka novosela,ratka rudica,cire,ivica...nemas nikog..eto cervar kao iznimka..kakav bilic,goluze,babici,repese i slicni...trener se ne radja trener se stvara a kod nas svaka susa koja prestane sa igrom oce biti trener jos bolje ako ima ugledno ime..a da li je kapacitet za trenera nitko ne pita..

Trener se kupi ako ga nemaš...Evo pitaj Slovence, a bio lik na lageru cijelo vrijeme, samo smo i nacija prevaranata pa očigledno nitko ozbiljan s nama ne želi na duži rok surađivati...Jedino što mi imamo je nogometni talent za sport i vojsku...S druge strane upravljati ne znamo s ničime...

n_razbojnik wrote:

maggie13 wrote:
počeli smo se dizat, makar smo protiv Nijemaca puno griješili..No, kako su oni ispali?

Njemci su bili prva prava provjera ekipe u grupnoj fazi , i tamo su se vidjeli nagovještaji limitiranosti ekipe, ja utakmice sa Arabijom, Bjelorusijom i Čileom ne uzimam za ozbiljno, eventualno protiv Mađara, gdje ej borbenost nadokandila sve ostalo, ka i uostalom protiv Španjolaca gdje se ide onom "sreća prati hrabre"

A ispali su nemam ti pojma kakao jer nisam gledao, znam samo rezultat i to da su cijelu utakmicu bili u vodstvu i infor iz druge ruke koji kaže da je Šarić branio kao mašina

Ma nije ni poanta u limitiranosti mada je ista očigledna, problem je u načinu na koji se gubi...Jednostavno kad je stani- pani naši i najveće autsajdere pretvore u goropadne zvijeri...Sjeti se košarkaškog EP-a svojedobno u Turskoj i rezultata na poluvremenu...Pa cijelog jednog niza sličnih rezultata gdje se gubilo nešto što ni amateri ne bi smjeli izgubiti...

možda nam treba stranac trener, bojim se pomislit kako bi bili dobri u raznim sportovima..

ali bojim se da naši savezi imaju skrivenu logiku, da se uvijek lakše "dogovarat" s nekim našim.. sa strancem je teže mućkati i nametati svoje..

Inace vuk je pokrenuo pitanje trenera...

Tu se imenica ne prenosi u glagol. Trener u danasnjem vrhunskom sportu ne trenira, on upravlja igračima.Ako ste slusali govore na odmoru, Babic "...igramo sa plus, Cindra ti ovdje..." a vidi da mu se momcad raspada i prednost topi.

Vujovic, koji nije ni trazio tu stanku, govori samo ono jedino sto je moglo pokrenuti dovoljno njegove igrace da pobjede: "...imate 10 minuta, sav svoj zivot izlijte u tih 10 minuta...".

To je razlika. Ja od svojeg trenera nisam na odmoru trazio ni dobivao savjete gdje da odem i kako da se postavim, trenirao sam kosarku svaki dan SMISLJENO, ISPLANIRANO, po najnovijim tehnologijama od 7. godine. Moj trener nikada neće znati o tehnici moderne kosarke kao ja. Ali mi svejedno treba.
Treba mi odmor. Treba mi njegovo takticko iskustvo, jer on je u kosarci 40 godina, a ja 15. On prepoznaje prije od mene kada i kako se utakmica lomi i salje me nazad na teren sa suigracima da mu donesemo prijelom i pobjedu.

Vele da se pravi igrac u kosarci rijetko radja, ali ja ne mislim tako. Pravi trener, u bilo kojem momcadskom sportu je puno rjedji i puno vazniji. On ne trenira velike igrace, on ih stvara na utakmici. Velike igrace i pobjedničke ekipe.

Vujovic to zna, Babic ne zna. A naša reprezentacija je predobra da ju vodi netko tko to ne zna.

trener je psiholog, motivator, kako je Popp rekao, on niš ne govori na time-outovima, maximalno jednu stvar im kaže, šta će im reć? skačite? branite? tražite otvoren šut? oni sve to znaju, ako im kažeš više stvari kad time-out završi i sekunde opet počnu teći, sve se zaboravi, počinje novi život na terenu..

evo jedne podosta objektivne analize... koja je usput i koliko toliko stručna......

Sport je zanimljiv najviše zbog emocija koje izaziva. Bez sreće, tuge, ljutnje i slavlja sport bi se sveo na tjelovježbu. Međutim, vrlo je problematično stavljati rezultat u uzročno-posljedičnu vezu s emocijama. Naravno, u svakom sportu postoji psihička komponenta, ali priče o želji, zadnjim atomima snage, srcu, bubrezima i ostalim unutrašnjim organima imaju samo jedan cilj ─ maskirati manjak znanja o temi.
Navedite mi jednu osobu koja dođe u polufinale nekog natjecanja i ne želi pobijediti. Pokažite mi jednu osobu koja odustane od trčanja kontre jer joj se ne da. Dobro, postoje likovi poput Nicka Kyrgiosa, ali oni su rijetkost i zbog toga što su rijetkost tako upečatljivo strše. To ionako svi znamo, ali mnogo je lakše baratati općenitim pojmovima za koje nema potrebe ni mogućnosti odgovarati.

Kako mjeriti trud? Kako kvantificirati želju? Kako pogriješiti ako koristite općenite pojmove?
Na YouTubeu postoji video koji je uvelike oblikovao moje shvaćanje sporta.  Argumenti i dubinsko razumijevanje materije kojima Mark Cuban uništava Skippa Baylessa najbolje pokazuju put kojim bi sportsko novinarstvo trebalo ići i savršeno ilustriraju ono čemu tu na Telesportu težimo. Za one koji ne prate NBA, Cuban je vlasnik Dallas Mavericksa, a Skipp je novinar na honoraru od oko 5,5 milijuna dolara godišnje, s time da je za prelazak na Fox dobio četiri milijuna dolara bonusa. Iako je svima jasno da je Skipp mnogo više zabavljač nego novinar i da se više bavi stand-up komedijom nego analizom, ipak je savršeno vidjeti njegovu zbunjenu facu.
Upravo bi skippovski bilo zaključiti kako je Hrvatska izgubila jer je Zlatko Horvat promašio penal, zato što je to najlakši zaključak koji se može izvući.
Ipak, nije točan na nekoliko razina. Prvo, Horvat nije promašio gol za dva metra nego mu je Torbjørn Bergerud sjajno obranio udarac. To je sport, a bahato bi bilo smatrati da se drugu stranu baš ništa ne pita, iako je glavno obilježje naše sportske kulture stav da nas netko ne može pobijediti, nego mi možemo samo izgubiti. Drugo, sama utakmica je imala nekoliko ključnih momenata prije i poslije tog događaja. 
Recimo, može se povući neki zaključak o tome kako su se psihički raspali u produžecima i kako nije bilo šanse da se utakmica dobije. To bi opet bilo najlakše i vrlo skippovski, jer dalo bi se izvući i dobar naslov koji bi bio klikan.
Međutim, to opet nije točan zaključak.
U produžetku Hrvatska ima dva razlike i šut Eivinda Tangena blokira Domagoj Duvnjak. Loptu ne stiže dotaknuti Ivan Pešić i ona odlazi u korner, a u nastavku akcije dolazi do penala koji vraća rezultat u egal. Znači, Hrvatska je i u produžecima bila u igri, milimetri su je dijelili od napada za tri razlike. To nije pozicija u kojoj se obično nalazi raspadnuta ekipa, jednako kao što raspadu sklone ekipe ne osvajaju četiri bronce iz pet pokušaja u zadnjih pet godina.
Momčadi, pa ni treneru, ne mogu se zamjeriti neke kardinalne greške. Iako sam veliki sam protivnik slavljenja poraza i smatram da smo gledali Hrvatsku koja se nema razloga sramiti svoje predstave u jednoj jako zanimljivoj utakmici protiv jako dobrog protivnika koji nije puno poklanjao.
Ipak, svaka utakmica mora biti analizirana.
Pitanja moraju biti postavljena, a ovaj put naći uzrok poraza znači ući u suptilne detalje.
Prvi detalj je igra Luke Cindrića koji se istaknuo kao naš najbolji strijelac i asistent dosadašnjeg dijela prvenstva. Nakon utakmice protiv Španjolske u segmentu koji se bavio Norveškom spomenuli smo kako je to ekipa slična Njemačkoj, samo što Norvežani brže trče.
Protiv Njemačke je Cindrić zabio jedan gol iz pet pokušaja, dok je protiv Norveške ostao na nula od tri. Razlog nije taj što ne zna igrati protiv jakih momčadi s obzirom na to da je protiv Španjolske zabio pet, a protiv Mađarske četiri komada. On ima nevjerojatnu brzinu, vic u igri koji ima natruhe balićevskog, odličan je igrač 1 na 1 koji pritom vidi pozicije suigrača, što je potvrdio s tri asistencije. Međutim, 1/8 protiv Norveške i Njemačke uzrokovano je time što njegovom stilu igre ne odgovaraju obrane koje igraju plitko i bez izlazaka. U tim je situacijama šut jedina opcija, a njegovih 1,82 visine i nisu neka referenca za prepucavanje blokova.
Manjak njegovih minuta uzrokovao je povećanje Duvnjakovih, što se osjetilo na učinku. Ionako usporen ozljedom, Duvnjak je šutirao iznimno slabih 3/13, a tom učinku je kumovala još jedna stvar koja je bila dio strategije. Naime, Hrvatska nema igrače koji su jednako dobri u oba smjera i nema krila koja mogu dati velik doprinos obrani, tako da je morala usporiti igru do krajnjih granica. Iako je time dovela i sama sebe na rub bezidejnosti, to je bio rizik koji se morao prihvatiti, jer jurnjava nije bila opcija.
Norvežani su protiv Mađara imali 56 napada u utakmici, dok su protiv Hrvatske ukupno s produžecima imali 58. Dakle, oduzeta im je tranzicija i time je ograničen njihov potencijal. Namjerno forsiranje dugih napada značilo je izrazito visok broj završetaka napada u situacijama pritiska sudačkih ruku. Duvnjak je uzimao šutove jer je kod momčadi s jakom tranzicijom bolje uzimati šutove sa sredine kako bi bekovi mogli pokrivati kontru i kako se ne bi moglo odigrati iza njihovih leđa. Samo 2/11 s 9 metara lako je moglo biti zaboravljeno da je jedna od one dvije stative završila u golu. Posebno ona u 49. minuti iz kontre za dva razlike, iza čega Tin Kontrec dobiva isključenje.
A kad se Duvnjak umori, umori se i Hrvatska.
Od vanjske linije nismo dobili potrebnu količinu šuterske moći. Uostalom, i rotacija je smanjena na četiri čovjeka. Uz Cindrića, čiji smo slučaj obrazložili, Stipe Mandalinić nije se snašao u uvodnom dijelu utakmice – gubio je poziciju, a preko njega su Norvežani ciljali gurati tranziciju. Odigrao je samo 5:51 minutu napada, a startao je jer je ideja bila sačuvati Marka Mamića za drugi dio utakmice, kad će lijevi bek igrati na daljoj strani odakle je teže mijenjati obrana-napad.
S druge strane, Luka Stepančić nije imao pravu zamjenu, s obzirom na to da je Luka Šebetić ozlijeđen i da mu je gležanj u takvom stanju da ne može previše pomoći. Odigrao je prilično pasivno, imao je tri izgubljene lopte, dva skrivljena penala i tri isključenja.
Bilo bi sad iznimno lako natovariti na njegova leđa svu težinu poraza s obzirom da je griješio u krajnje delikatnim situacijama: isključenja na -1 u produžetku, na +1 u 55. minuti i na -2 u prvom poluvremenu; penal na -2 s isključenjem, te penal na +2 u produžetku. Ali je također zabio tri gola iz četiri pokušaja i tome pridodao tri asistencije, bio je iznimno discipliniran, nije forsirao šut i time davao Norveškoj priliku istrčati kontre. Odradio je iznimno bitnu rolu u obrani – kako na postavljeni napad, tako i još više u pokrivanju tranzicije. Lako je sada staviti metu kritika na Stepančića pošto smo navikli na više od njega u napadu, ali napravio je veliki posao koji se ne vidi na statistici. A još važnije, naučimo napokon kako jedan čovjek ne može biti kriv za poraz. Pobjeđuje se kao ekipa i gubi se kao ekipa.
Može se postaviti još nekoliko pitanja. Recimo, oni koji pitaju zašto je Horvat pucao penal ne znaju da nema zamjena poslije isteka vremena, a za sva kadrovska pitanja će biti dovoljno vremena nakon što stvarno završi turnir. Nakon gledanja snimke može se izvući desetak stvari i mogao sam napraviti barem 20-ak iscrtanih grafika pluseva i minuseva s obje strane. Možemo ići i u još sitnije detalje, ali to nema previše smisla.
Od nekoliko prilika da prelomimo utakmicu, od kojih je najupečatljivija bila Horvatov penal, nismo iskoristili nijednu.
Ali nisu ni Norvežani bili savršeni.
Krajem prvog poluvremena imali su +3 i igrača više i nisu se odvojili. Imali su krajem utakmice čovjeka više i primali su golove. Obrane su s obje strane bile vrhunske, ali ni njihov napad nije briljirao i često se činio potpuno nedoraslim trenutku. Ipak, na kraju su imali više svježine, dužu klupu i spremnije igrače. Što, uostalom, nije nimalo iznenađujuće.
Naime, Norvežani nisu bili na Olimpijskim igrama.
Gotovo dva mjeseca su bili slobodni za razliku od svih drugih vrhunskih reprezentacija i to su vrijeme igrači uložili u saniranje sitnih ozljeda i skupljanje snage. Nagomilani su umor trećeg velikog natjecanja u godinu dana osjetili svi, dok su Norvežani došli bez ijednog značajnijeg otkaza. U utakmici na jednu loptu koju odlučuju detalji, ispada da je jedna od ključnih stvari bila činjenica da smo ih ostavili doma u kvalifikacijama za Rio. Odigrali su na momente fenomenalnu utakmicu, iskoristili su svoju šansu i zasluženo idu u finale, gdje je jednako lako mogla završiti i Hrvatska. U utakmici u kojoj odlučuju detalji ima milijardu stvari koje možemo analizirati i svaka od njih ima svoju težinu, ali na kraju se uvijek nekako svede na to da razliku radi stativa gore ili dolje, obrana tamo ili ovamo.
Međutim, prvenstvo opet pokazuje da rukomet vode krivi ljudi.
Za početak, postoji uzorak dodjeljivanja prvenstava. Tako je 2001. Svjetsko prvenstvo dodijeljeno Francuskoj za oproštaj Jacksona Richardsona, 2007. je bila zamišljena kao poligon za opraštanje dominantne njemačke generacije sa Stefanom Kretzschmarom, Florianom Kehrmannom i Henningom Fritzom, dok je 2009. Hrvatska trebala biti na vrhuncu i doma pripremiti silazak sa scene nekim velikanima, kao što sad rade Francuzi. Jednostavno, velikim generacijama se daje prilika da na domaćem terenu odrade prvenstvo dok su neki od nositelja igre još dovoljno mladi, što dodatno ubija neizvjesnost.
Ipak, ovdje se ide korak dalje. Realno, ni Hrvatska ni Norveška nisu realna prijetnja Francuskoj. Međutim, Danska je bila i zato su poduzete mjere da ne pokvari planove. Dirigiranim ždrijebom najprije bi imala dan manje prije četvrtfinala, onda i dugo putovanje iz Albertvillea u Pariz, a onda bi do finala imala čitav dan manje. Koliko to znači za regeneraciju i svježinu, ne treba uopće spominjati.
Koliko je ugrožen osnovni fair play govori i situacija u kojoj se spletom okolnosti našla Hrvatska.
Odigrano je 70 minuta iscrpljujućeg rukometa samo 20 sati prije utakmice za treće mjesto, u kojoj reprezentaciju čeka suparnik koji je imao čitav dan više za odmor i pripremu, taktičku i mentalnu. Kako dobiti tu utakmicu? Najvjerojatnije jako teško ili nikako, jer proces oporavka je sasvim mjerljiv, jednako kao što je mjerljiva i razumna prednost Slovenije. A onda će na svoje doći svi Skippovi Baylessi ovog svijeta s paušalnim procjenama, općenitim stvarima i pričom o srcu, bubrezima i ostalim unutrašnjim organima.

Dobra analiza, miha.

Opet je poanta u treneru...On mora biti spooban voditi svoje ljude do kraja i bez obzira na okolnosti... Previše su nas kostali do sada alibi treneri...Pravi zna zamaskirati slabosti vlastite momčadi, a isturiti u prvi plan vrline...i prenijeti gard pobjednika na igrače tj. do samog kraja oni moraju osjetiti da je on u igri s njima i da ih suvereno vodi... Babić u zadnje dvije utakmice, a uostalom i kroz cijelo prvenstvo je pokazao da to nije u stanju...biti vođa...nije bez razloga Veselin ovo dobio... Jednostavno, na igrače je uspio prenijeti zelju za pobjedom...I bez obzira na analize strucne i nestručne, taktike ovakve ili onakve, utakmice se ne dobivaju ako si u iti jednom trenutku dopustis malodušnost...a kod naše momčadi ju je upravo inicirao baš trener...

da motivacija...danas hrvatskoj fali motivator na svim razinama..biramo bezlicne,streberske tipove gdje je vazno da li govori pet stranih jezika,jede kavijar ili koje odijelo nose i paze hoce li se svidjet mamama,bakama,fotomodelima...

i jos nesto..bojim se da babica je obuzeo vjerski fanatizam...lik samo gospa,isus,bog...tko je njega postavio za trenera da mi je znat...i predlozio...

oni mu za pomocnika postave jos gore rjesenje-balica kojeg nikad disciplina nije krasila ono  hippy verzija...i kad imas takvu kombinaciju dobijes ovo na kraju

majko mila babic mora sa suprugom razgovarat o ostavci...lik ili je sarlatan ili mu fali poprilicno dasaka u glavi..ko i balicu...nek povede i onog grahovca sarlatana od predsjednika rukometnog saveza kojem bozanic postavi izbornika

vuksadinare wrote:i jos nesto..bojim se da babica je obuzeo vjerski fanatizam...lik samo gospa,isus,bog...tko je njega postavio za trenera da mi je znat...i predlozio...

već sam poslije prve tri utakmice bio napisao da bi taj Babić da je na francuskoj klupi,razjebao i njih.I za njega bi se moglo reći da su mu dali u ruke ferari a prije nije vozio ni fiću.Nema pojma i nije za to,a kako je tu zalutao nek se pitaju oni koji su ga tu smjestili.
Sreća?hahahahahah...Jel smo igrali poker ili rukomet i jel riječ sreća postoji u sportskim rječnicima sjevernih ekipa ili to dolazi sa juga?Jel ti za zabiti sedmerac u kritičnim momentima treba sreća ili psihološka stabilnost?Ako ćemo po tome,Španjolce smo onda dobili po sreći.
Umor?Da,svakako je bio prisutan ali ne možeš se na to vaditi ako imaš toliku prednost desetak minuta do završetka protiv ekipe koja ima igrački kadar dva nivoa ispod našeg.
Više me zanimaju one,često prozivane,crne rupe.E možda bi prvo trebalo otkriti što su zapravo one,od kud dolaze i kamo idu pa tek onda dalje.

vili40 wrote:

vuksadinare wrote:i jos nesto..bojim se da babica je obuzeo vjerski fanatizam...lik samo gospa,isus,bog...tko je njega postavio za trenera da mi je znat...i predlozio...

već sam poslije prve tri utakmice bio napisao da bi taj Babić da je na francuskoj klupi,razjebao i njih.I za njega bi se moglo reći da su mu dali u ruke ferari a prije nije vozio ni fiću.Nema pojma i nije za to,a kako je tu zalutao nek se pitaju oni koji su ga tu smjestili.
Sreća?hahahahahah...Jel smo igrali poker ili rukomet i jel riječ sreća postoji u sportskim rječnicima sjevernih ekipa ili to dolazi sa juga?Jel ti za zabiti sedmerac u kritičnim momentima treba sreća ili psihološka stabilnost?Ako ćemo po tome,Španjolce smo onda dobili po sreći.
Umor?Da,svakako je bio prisutan ali ne možeš se na to vaditi ako imaš toliku prednost desetak minuta do završetka protiv ekipe koja ima igrački kadar dva nivoa ispod našeg.
Više me zanimaju one,često prozivane,crne rupe.E možda bi prvo trebalo otkriti što su zapravo one,od kud dolaze i kamo idu pa tek onda dalje.

dolaze zbog losih priprema...moj pok.stric bi znao rec kad dolaze snimke sa priprema nasih reprezentacija...'vidi nase...samo snimke kako kartaju,setkaraju,hopcu...a kad dolaze snimke iz njemackog,nizozemskog kampa..svi vjezbaju,trcaju u teretani su'