OTIMANJE ZABORAVU: Split je bio partizanski grad!

..a uostalom nakon povratka dalamtinskih jedinica sa neretve i sutjeske u dalmaciju gdje su njemci upravo nanjeli najteze gubitke dalmatinskim partizanskim jedinicima vjerojatno ej i to utjecalo pricama o strasnim svabama..nista to nije cudno

....no da dam nesto i u prilog partizanima zasto nisu imali jaci otpor prema svabama..i zasto su dozivjeli neke teske poraze...u prodoreu njemaca kroz dalmaciju lezi i cinjenica da su najbolje dalmatinske jedinice bile desetkovane u borbama na neretvi,sutjesci i u bosni...i da se vratio mali broj iskusnih boraca...one partizanske jedinice koej su ostale u dalamciji do 1943 su bile malobrojne i mahom su vojevale na granici dalmacije sa bosnom i hercegovinom...dok na obali i priobalju su tek bile partizanske jedinice na razini desetina ili nekakvih seoskih straza....i prioljevom veceg broja ljudi nakon kapitulacije italije u partizanske jedinice i taj broj ljudi je bio neiskusan u borbama sto su to njemci vrlo iskusno iskoristili...i opet prakticno desetkovali iste jedinice koje su desetkovali na sutjesci i neretvi

....no i jos jedna cinjenica postoji..u dalmaciji od 1941 do kapitulacije italije nije bilo nekih zestokih sukoba i vecih operacija da bis e stanovnsitvo kalilo u borbama i stjecalo iskustvo kao oni recimo u bosni,lici,banovini,slavoniji....gdje su non stop bile neke ofanzive i jake borbe..mahom su neki partizanski odredi u dalamciji i to pretezito sjevernoj dalamciji imali borbe sa cetnicima popa đujica....i neke manje borbe sa talijanima kod sinja....i to ej bilo uglavnom to..otpor talijanima mahom se vodio u gradovima ilegalnim napadima i borbama...tako da s emoze definirati da je dalmacija bila od 1941-1943 posteđena nekih vecih borbi za razliku od drugih dijelova hrvatske..jos recimo u zagorju nije bilo takvih borbi...i u istri..i to ej to

vuksadinare wrote:....no i jos jedna cinjenica postoji..u dalmaciji od 1941 do kapitulacije italije nije bilo nekih zestokih sukoba i vecih operacija da bis e stanovnsitvo kalilo u borbama i stjecalo iskustvo kao oni recimo u bosni,lici,banovini,slavoniji....gdje su non stop bile neke ofanzive i jake borbe..mahom su neki partizanski odredi u dalamciji i to pretezito sjevernoj dalamciji imali borbe sa cetnicima popa đujica....i neke manje borbe sa talijanima kod sinja....i to ej bilo uglavnom to..otpor talijanima mahom se vodio u gradovima ilegalnim napadima i borbama...tako da s emoze definirati da je dalmacija bila od 1941-1943 posteđena nekih vecih borbi za razliku od drugih dijelova hrvatske..jos recimo u zagorju nije bilo takvih borbi...i u istri..i to ej to

Nije istina. Već krajem 1941. partizanske jedinice iz Dalmacije pristižu u Liku i ondje se bore zajedno sa Ličanima protiv Talijana. Ove borce vodio je Ižanin Ante Banina. Već krajem 1941. Dalmatinci se masovno nalaze na Vištića gori (Dinara)i u oklici Livna gdje su već formirali vlastite čete i odrede. U selu Plavnu kod Knina masovni ustanak planuo je već u ljeto 1941. A ilegalci u Splitu i Šibeniku djeluju tutta forza čineći okupatoru svaki dan života paklenim.

...1941 godine u jesen i zimu dva od tri dalamtinska odreda iz sjeverne i srednje dalamcije su vodili borbe mahom u lici....u koju su se prebacili zbog pritiska talijana i cetnika...ali i zbog cinjenice da sa hravtima se popuni broj lickih partizanskih jedinica koje su u to vrijeme bile gotovo sastavljene 98% sa srbima...ali razlog najvise je bio da se pruzi jaci otpor cetnicima na lickom podruzju..jer srbi u partizanskim jedinicima u lici mahom nisu imali neke volje uci u zesci sukob sa tamosnjim cetnicima...narocito 1941...pa dolaskom određenog broja hrvata iz dalmacije dolasi i do zescih borbi sa c etnicima i talijanima na podrucju gracaca,lapca i korenice

jastreb wrote:

vuksadinare wrote:....no i jos jedna cinjenica postoji..u dalmaciji od 1941 do kapitulacije italije nije bilo nekih zestokih sukoba i vecih operacija da bis e stanovnsitvo kalilo u borbama i stjecalo iskustvo kao oni recimo u bosni,lici,banovini,slavoniji....gdje su non stop bile neke ofanzive i jake borbe..mahom su neki partizanski odredi u dalamciji i to pretezito sjevernoj dalamciji imali borbe sa cetnicima popa đujica....i neke manje borbe sa talijanima kod sinja....i to ej bilo uglavnom to..otpor talijanima mahom se vodio u gradovima ilegalnim napadima i borbama...tako da s emoze definirati da je dalmacija bila od 1941-1943 posteđena nekih vecih borbi za razliku od drugih dijelova hrvatske..jos recimo u zagorju nije bilo takvih borbi...i u istri..i to ej to

Nije istina. Već krajem 1941. partizanske jedinice iz Dalmacije pristižu u Liku i ondje se bore zajedno sa Ličanima protiv Talijana. Ove borce vodio je Ižanin Ante Banina. Već krajem 1941. Dalmatinci se masovno nalaze na Vištića gori (Dinara)i u oklici Livna gdje su već formirali vlastite čete i odrede.   U selu Plavnu kod Knina masovni ustanak planuo je već u ljeto 1941. A ilegalci u Splitu i Šibeniku djeluju tutta forza čineći okupatoru svaki dan života paklenim.

pa to sam sad upravo napisao....opet me nesto nisi demantirao...rekao sam da su dalmatisnke jedinice mahom razine odreda imali nesto jace borbe sa cetnicima u sjevernoj dalamciji i nesto borbi ej bilo oko sinja...a da se u gardovima vodila ilegalna borba..u biti samo si potvrdio ono sto sam rekao

..ali budimo posteni daleko je to bilo od zestokih borbi partizana sa njemcima i sa ustasama na kordunu,banovini,zapadnoj slavoniji i u bosni...pa razlog i dolaska rade koncara u dalmaciju potkraj 1941 je bio taj sto intezitet borbi protiv talijan u dalamciji nije bio jak i tamo gdje ga je bilo...obicno su zavrsavali lose po partizane i ilegalce..

..no razloge slabijeg otpora i dosta neuspjeha u borbi kontra talijana i cetnika na podrucju dalamcije moze se i prepisati lukavstinom talijana...koji su isli malo mrkvom malo batinom...i unosili razmirice među stanovnistvo....sto i dokazuje da je cetnicki pokret bio upravo najjaci na podrucju sjeverne dalmacije...za razliku od talijana njemci su odmah isli cekicem..i tu nekog dvoumljenja nije bilo nego si bio prisiljen odmah pruziti otpor ako ne zelis nastradati

bio je i rimski, jako važno sad..

Vuče,a znaš kad su ustaše zakazale mobilizaciju u Splitu?

Pa su iz grada krenula dva taksija.

..evo jednog svjedocenja vicka krstulovica zasto su partijski kadrovi imali teskih gubitaka u ilegalnoj borbi u dalmaciji za razliku do nekih drugih krajeva hrvatske..'nije da mi nismo bili bas organizirani sto nam se dosta cesto prebacivalo od drugova iz centralnok komiteta partije na nivoru hravtske i jugoslavije.bili smo mi solidno organizirani ali nas partijski ilegalni kadar za razliku od drugih ilegalnih celija u drugim krajevima Jugoslavije nije bio bas voljan odlaziti u vecem broju u partizanske odrede njih je zelja i ljubav vukla da mahom ostaju u svom gradu svom selu ili da budu tu negdje blizu.I naravno da je tada u borbama sa okupatorom dolazilo do vecih gubitaka među vodecim kadrovima partije jer su vecinom svi ti ljudi ostajali kuci a tek manji dio otisao je u partizane i zato smo imali one tragedije u Sinu,Šibeniku,Splitu gdje su nasi najbolji ljudi padali u okupatorsko zarobljenistvo ili su u borbama ginuli'.

..evo jednog svjedocenja vicka krstulovica zasto su partijski kadrovi imali teskih gubitaka u ilegalnoj borbi u dalmaciji za razliku do nekih drugih krajeva hrvatske..'nije da mi nismo bili bas organizirani sto nam se dosta cesto prebacivalo od drugova iz centralnok komiteta partije na nivoru hravtske i jugoslavije.bili smo mi solidno organizirani ali nas partijski ilegalni kadar za razliku od drugih ilegalnih celija u drugim krajevima Jugoslavije nije bio bas voljan odlaziti u vecem broju u partizanske odrede njih je zelja i ljubav vukla da mahom ostaju u svom gradu svom selu ili da budu tu negdje blizu.I naravno da je tada u borbama sa okupatorom dolazilo do vecih gubitaka među vodecim kadrovima partije jer su vecinom svi ti ljudi ostajali kuci a tek manji dio otisao je u partizane i zato smo imali one tragedije u Sinu,Šibeniku,Splitu gdje su nasi najbolji ljudi padali u okupatorsko zarobljenistvo ili su u borbama ginuli'.

Evo u ovoj knjizi sve piše. Dalmacija je bila najpartizanskija pokrajina na jugoslavenskom tlu.

nojpartizanskija?
vjerojatno, vuder banditov nika ni falilo.

Ništa partizani nisu oslobodili. Ušli su u grad koji su talijani napustili po kapitulaciji Italije, za što nisu imali niti najmanjih zasluga, dva tjedna su maltretirali i pljačkali stanovništvo, malo su strijeljali i vješali, i onda su se vratili u šumu u kojoj su ostali do kapitulacije njemačke, prije nego su se njemačke jedinice uopće približile gradu, dakle nisu ga ni pokušali braniti, samo su se napljačkali napuštenog talijanskog oružja i svega što su uspjeli oteti i to je manje - više sve.



Partizanski predstavnici poveli su pregovore o predaji sa zapovjedništvom u Splitu, kao i sa lokalnim zapovjedništvima u okolnim mjestima.

Wikicitati
„... Tako su 9. 9. oko 17,30 sati, ušli u Split na pregovore s Talijanima prvi predstavnici NOVJ-a: Drago Gizdić i Ante Hrabar u počasnoj pratnji sedam talijanskih motociklista, i četiri partizana iz seoske straže u Žrnovnici (Mate, Petar i Ivan Perčić, te Šime Lolić).
Prema dogovoru s Dragom Gizdićem general Bekuci je 10. 9. ujutro u Žrnovnicu poslao automobil, kojim su se na nastavak pregovora prevezli Ivo Ribar-Lola, Svetislav Stefanović-Ćeća, Vicko Krstulović, Ante Hrabar i Drago Gizdić. Ova delegacija zatekla je Split razdragan, okićen crvenim zastavama, spreman za akciju. Pregovori su, kao što je poznato, konačno doveli do potpisivanja sporazuma o predaji naoružanja 12. 9.[3]”
(―)
Grupa bataljuna Branka Dude tijekom 10. i 11. rujna je bez borbe razoružala talijanske posade duž željezničke pruge Perković - Kaštel Stari, a Šibenski bataljun iz te grupe ušao je u Trogir i Divulje i tamo zajedno sa stanovništvom razoružao talijanske jedinice.

Konačan sporazum o predaji zapovjednik divizije general Becuzzi potpisao je u prisustvu britanskog bojnika Deakina 16. rujna. U ime NOVJ-a predaju je prihvatio general Koča Popović, zapovjednik Prvog proleterskog korpusa NOVJ-a.

Split su partizani napustili iz taktičkih razloga. Nijemcima je pružen ogorčen otpor na Klisu,kako bi se sačuvala odstupnica,a kapitulacija Italije je predstavljala najmasovniji narodni ustanak kakav ovi prostori još nisu vidjeli.

Partizani su dobili nevjerovatni broj novih ljudi i oružja,a čak su od Talijana koji su se predali stvorene prve veće dvije formacije sastavljene od ljudstva talijanske nacionalnosti.

Ovi ljudi imali su i presudan utjecaj u borbama na neretvi,Sutjesci i borbama za konačno oslobođenje zemlje.

Na kraju krajeva Dalmatinci su na Neretvi potpuno deklasirali četnički pokret.

Privremeni gubitak Splita je najmanje zlo koje je prijetilo. Glavno je bilo izvući oržje i ljudstvo na teritorije predviđene za odsudne borbe.

Sama kapitulacija Italije dovela je i Nijemce u nezavidan položaj,jer su u Jugoslaviju morali dovlačiti jedinice iz Rusije i Afrike.

jastreb wrote:Split su partizani napustili iz taktičkih razloga. Nijemcima je pružen ogorčen otpor na Klisu,kako bi se sačuvala odstupnica,a kapitulacija Italije je predstavljala najmasovniji narodni ustanak kakav ovi prostori još nisu vidjeli.

Partizani su dobili nevjerovatni broj novih ljudi i oružja,a čak su od Talijana koji su se predali stvorene prve veće dvije formacije sastavljene od ljudstva talijanske nacionalnosti.

Ovi ljudi imali su i presudan utjecaj u borbama na neretvi,Sutjesci i borbama za konačno oslobođenje zemlje.

Na kraju krajeva Dalmatinci su na Neretvi potpuno deklasirali četnički pokret.

Privremeni gubitak Splita je najmanje zlo koje je prijetilo. Glavno je bilo izvući oržje i ljudstvo na teritorije predviđene za odsudne borbe.

Točno.

Njemačka nije imala ni brodove na Mediteranu.

Oslobađanje otoka i okruženje ......povlačenje Švaba prema unutrašnjosti ( Knin linija ).

Kad je 10. listopada 1944. inženjerijski odred 93. divizije Crvene armije iznenadnim prepadom zauzeo 30-tonski most na Velikoj Moravi, a u sljedeća dva dana čitav 4. gardijski mehanizirani korpus maršem prešao preko mosta i spojio se sa Prvim proleterskim korpusom NOVJ-a, njemačkom Vrhovnom zapovjedništvu postalo je jasno da je daljnje držanje položaja u Srbiji iluzorno. Stoga je naredila utvrđivanje nove glavne linije fronte na Balkanu, koja se protezala Dunavom, preko Srijema do Save, zatim Drinom, pa linijom Gacko - Livno - Knin - ušće Zrmanje (takozvana zelena linija). Naređeno je da se postrojbe povlače postupno i organizirano, pod borbom i pod vlastitim osiguranjem na zacrtanu liniju fronte.
Zamisao njemačkog zapovjedništva bila je da sa dalmatinskog fronte izvuče 118. lovačku i 264. pješadijsku diviziju, 92. motoriziranu brigadu i 1. puk „Brandenburg“ i stavi ih na raspolaganje 2. oklopnoj armiji za borbu protiv Treće ukrajinske fronte. Liniju fronte od Gacka do ušća Zrmanje trebale su preuzeti tri legionarske divizije: 369. (Vražja), 373. (Tigar) i 392. (Plava).
Međutim, ofenziva Osmog korpusa omela je i preduhitrila ove planove: tijekom rujna dijelovi 118. divizije uništeni su na Braču, a dijelovi 369. divizije na Pelješcu. Najteži poraz 369. Vražja divizija pretrpjela je od 26. dalmatinske divizije 22. listopada u Vukovom klancu kod Metkovića. Prilikom izvlačenja iz Šibenika 3. studenog na putu prema Drnišu razbijen je 893. puk 264. divizije.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Kninska_operacija

S obzirom na napredovanje Crvene armije u Banatu i istočnoj Srbiji, imajući u vidu neuspeh Armijske grupe E iz Grčke da se probije u tu oblast, bilo je neophodno preusmeravanje snaga. Nemačka Vrhovna komanda (nem. Oberkommando der Wehrmacht, OKW) 10. oktobra 1944. odobrila je plan Druge oklopne armije da povuče svoju glavnu odbrambenu liniju sa jadranske obale na planinsku liniju od ušća Zrmanje do Durmitora.

https://sh.wikipedia.org/wiki/Zelena_linija_%28Armijska_grupa_F%29

Nisu mogli držat obalu.

RayMabus wrote:Kad je 10. listopada 1944. inženjerijski odred 93. divizije Crvene armije iznenadnim prepadom zauzeo 30-tonski most na Velikoj Moravi, a u sljedeća dva dana čitav 4. gardijski mehanizirani korpus maršem prešao preko mosta i spojio se sa Prvim proleterskim korpusom NOVJ-a, njemačkom Vrhovnom zapovjedništvu postalo je jasno da je daljnje držanje položaja u Srbiji iluzorno. Stoga je naredila utvrđivanje nove glavne linije fronte na Balkanu, koja se protezala Dunavom, preko Srijema do Save, zatim Drinom, pa linijom Gacko - Livno - Knin - ušće Zrmanje (takozvana zelena linija). Naređeno je da se postrojbe povlače postupno i organizirano, pod borbom i pod vlastitim osiguranjem na zacrtanu liniju fronte.
Zamisao njemačkog zapovjedništva bila je da sa dalmatinskog fronte izvuče 118. lovačku i 264. pješadijsku diviziju, 92. motoriziranu brigadu i 1. puk „Brandenburg“ i stavi ih na raspolaganje 2. oklopnoj armiji za borbu protiv Treće ukrajinske fronte. Liniju fronte od Gacka do ušća Zrmanje trebale su preuzeti tri legionarske divizije: 369. (Vražja), 373. (Tigar) i 392. (Plava).
Međutim, ofenziva Osmog korpusa omela je i preduhitrila ove planove: tijekom rujna dijelovi 118. divizije uništeni su na Braču, a dijelovi 369. divizije na Pelješcu. Najteži poraz 369. Vražja divizija pretrpjela je od 26. dalmatinske divizije 22. listopada u Vukovom klancu kod Metkovića. Prilikom izvlačenja iz Šibenika 3. studenog na putu prema Drnišu razbijen je 893. puk 264. divizije.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Kninska_operacija

Nešto kasnije uslijedila je njemačka operacija "Kugelblic". O tome se u jugi nije puno govorilo,iako je u dedijerovom Dnevniku sve zapisano.

Nijemci su izveli napad na Prijepolje,4.12. 1943. i potpuno razbili Šumadince,Dalmatince iz 2.proleterske i Talijane iz jedinice Garibaldi. Službeni gubici govore o 408 poginulih,iako ih je bilo svakako više. Ova se bitka vodi kao najteži partizanski poraz u jednoj manjoj borbi na jednom manjem mjestu.