Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

by Kermit 29/6/2016, 14:18

http://www.energypress.net/ne-tonemo-u-fasizam-mi-smo-postkomunisticki-talog-sa-sicilijanskim-primjesama/

by Kermit 29/6/2016, 14:19

Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama Vidmarovi%C4%87

[size=30]Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama[/size]

Bujica političkih zbivanja koja je poput izljeva kanalizacije zapljusnula naše prostore i potopila sve u svojoj nečistoći dobro je vrijeme za nastavak razmišljanja o našoj Državi i o nama samima. Znamo kakvi smo, ali pravo je pitanje zašto smo takvi?

Osim razmišljanja o izvoru problema, moguće je baviti se dedukcijom i identificirati ono, što nije izvor problema. Tako su visoki predstavnici naše politike – predsjednica Grabar-Kitarović i ministar vanjskih poslova Kovač uložili puno truda u uvjeravanje Izraela i izraelske javnosti da hrvatski problem nije fašizam; da Hrvatska nije zemlja rastućeg fašizma i fašističkih simpatizera. Unatoč tome što je činjenica da su uvjeravali Izraelsku, ali ne i domaću javnost sama po sebi vrlo sugestivna, smatram da su oboje u pravu i da hrvatski problemi doista ne izviru iz rastućeg fašizma.

Ovo ustaštvo koje vidimo oko sebe nije ništa drugo doli vrsta teatraliziranog nacionalizama sa svim odlikama marginalnog vjerskog kulta i supkulture. Za suvremenu sociologiju sve slične neofašističke i kvazi-nacističke pojave i kultovi su upravo supkulture, a ne ozbiljni politički ili društveni pokreti. Poput svakog drugog kulta, odnosno ideološke supkulture, i ova naša ima vlastitu iskrivljenu i isključivu verziju vjere sa krvoločnim Bogom koji preferira jedne i mrzi druge, svoju slavnu verziju povijesti, ritualnu odjeću, ritualnu simboliku, glazbu te posebne dane kultnog slavlja. U tom smislu, naše ustaštvo je na istoj stepenici kao i nordijsko rasno poganstvo ili nacistički sotonizam. Čudnovato i mnogima neugodno, ali ne i previše ozbiljno.

Čak ni ako pogledamo kroz prizmu ozbiljnih kriterija fašizacije društva, koje je definirao Umberto Eco u knjizi Pet moralnih zapisa, teško da ćemo se prepoznati. Istina, svjetonazor brojnih pripadnika hrvatskog društva i vladajuće grupacije podudara sa nekoliko od ukupno četrnaest Ecovih kriterija „vječnog fašizma“. No za pravu fašizaciju nam nedostaju ključni elementi poput snažnog vanjskog neprijatelja, glorifikacije konstantne borbe, apela frustriranom srednjem ili radničkom staležu i antiparlametarnog populizma. Rastući fašizam zahtijeva od generatora i pristaša veliku količinu energije i kakvu-takvu viziju; naše je društvo pak nezainteresirano i apatično.

Ne, nama ne prijeti fašizacija. Mi imamo puno ozbiljniji i dublji problem. Mi smo društvo neiskorijenjenog komunizma. Još preciznije – postkomunističkog taloga. Taj je problem isto toliko nevidljiv koliko je i očigledan.

Pojasnit ću. Postkomunistički talog je nakupina psiholoških posljedica komunističke ideologije u pojedincu i društvu. On utječe na naš način razmišljanja, donošenja odluka, svjetonazor, gospodarstvo i državno upravljanje. Možemo reći da je postkomunistički talog vrsta psihijatrijskog poremećaja ili sindroma, ali toliko uvriježenog i raširenog, da je postao dio društvene norme. Pod utjecajem taloga se nalaze gotovo svi, bez obzira na politička ili ideološka uvjerenja.

Postkomunistički talog se formira u društvu koje je nakon komunističke vladavine zakoračilo u slobodno tržište i proto-demokraciju, ali pri tome nije u sebi uništilo ono, što je nobelovka Svetlana Aleksijevič nazvala „crvenim čovjekom“ kada je opisivala mentalitet ljudi bivšeg SSSR-a. Iako su Jugoslavija i SSSR imali svoje različitosti, suština klice komunizma koja je niknula, narasla i zatim počela mukotrpno trunuti je gotovo identična. Satirički pojam „homo soveticus“ iliti sovjetski čovjek, koji je u osamdesetima smislio ruski sociolog A. Zinovjev u mnogočemu se odnosi na naše društvo.

Razgovor o postkomunističkom talogu u našim mozgovima najbolje je početi od vladajućih, jer su oni dobar primjer poremećaja. Većinom su stasali za vrijeme Jugoslavije u višim ili nižim partijskim obiteljima, a neki u običnim obiteljima koje se nisu riješile komunističkog virusa. S druge strane, političari su dio društva, pa je njihovo ponašanje odraz našeg ponašanja. Paradoksalno je da današnji hrvatski političar može biti uvjeren da je demokrat i domoljub, mrziti Tita i njegove zločine, Partiju i Jugoslaviju, a svejedno imati tumor komunizma na mozgu.

Na primjer, laganje i prebacivanje krivnje. To su bile ključne komponente opstanka u komunističkom sustavu. One su štitile pojedinca ne samo od vlastite nesposobnosti, već i od nerealnih zahtjeva i planova partije. Partija je uvijek bila u pravu, a njeni članovi nepogrješivi. Kada su nepogrješivi ipak griješili, za neuspjeh su bili krivi svi ostali. Kada danas vidite političare i ljude koji prebacuju krivnju jedan na drugog i koji će učiniti sve da izbjegnu odgovornost, znajte da se radi o postkomunističkom talogu.

Kada bilo koji političar izjavljuje da iza nečijih radnji stoji netko i nečiji interesi, na djelu je postkomunistički talog. Radi se o tome da su komunistički/socijalistički režimi žestoko negirali slobodnu volju i pravo odabira pojedinca. U svakoj inicijativi i svakom neslaganju, sustav je vidio utjecaj neprijateljskih zemalja, špijuna, masona i „narodnih neprijatelja“. U očima režima, ljudi jednostavno nisu bili sposobni ni na kakve ideje i samoorganizaciju. Stoga je vrlo je zabavno kada suvremeni domoljubno-desni ministri govore poput pravih komunističkih kliconoša.

I razgovori o „narodnim neprijateljima“ su dio komunističke paradigme. Kada u medijima pročitate da je netko od političara ili javnih osoba upotrijebio izraze poput „izdajnik“, „narodni neprijatelj“, „mrzitelj svega hrvatskog“, ili da se nekoga osuđuje za „veleizdaju“, znajte da se radi o duboko neslobodnim ljudima koji su nositelji postkomunističkog taloga. Upravo je komunizam bio čuven po svojim čistkama i prednjačio u paranoičnoj potrazi na izdajnicima, kontrarevolucionarima i mrziteljima svega narodnoga i progresivnoga.

Ako se pitate zašto je školstvo u krizi i zašto vladajući u tom području pokazuju doista fantastično zavidnu razinu tuposti i uskogrudnosti, to je zbog komunističkog mentalnog sklopa. Socijalizam je mario samo za specifične tehničke znanosti koje su mogle pomoći napraviti oružje, tvornicu, ili drugo industrijsko postrojenje. Komunističke zemlje nisu promovirale slobodno istraživanje, one su naručivale konkretne proizvode. O razvoju slobodnog kritičkog mišljenja, što u prirodnim, što u društvenim znanostima nije bilo govora. Sustav je masovno opismenjavao ljude samo da mogu čitati partijske pamflete i biti poslušni građani. Tako sada ljudi sa postkomunističkim talogom jednostavno dubinski ne shvaćaju potrebu za reformom obrazovanja i mrze javnu, slobodnu i kritičku diskusije. Njihov je nagon sakriti se od očiju javnosti i smisliti nešto, što će zadovoljiti partijske želje te ugušiti bilo kakvu kritiku.

Sinekura i ogromni javni sektor također su dio taloga. Za vrijeme Jugoslavije i SSSR-a stvarni se rad vršio samo u strateški važnim vojnim i industrijskim granama. Sve ostalo je manje-više bila imitacija rada. Ogromni zavodi i instituti nešto su radili i nešto istraživali. Istraživati se naravno moglo samo u granicama dozvoljenog, stoga je opseg stvarnog intelektualnog truda bio manji. To je činilo te ustanove vrlo privlačnima za rodbinu i drugove. Je li se što promijenilo? Trome, neučinkovite institucije poput Ministarstva vanjskih i europskih poslova, MZOS-a, Ministarstva gospodarstva i drugih državnih ustanova i dalje su topli kauč za rodbinu i partijske ljude, koji će se do kraja života ležerno rotirati po raznim odjelima i ponosito se nazivati diplomatima ili državnim službenicima imitirajući buran i naporan rad. Nije li vam čudno, što umjesto desetaka kompanija koje bi trebale konkurirati na području odvoza i zbrinjavanja smeća, urbanizacije, uređenja parkova, opskrbe energentima, i sl. mi (u Zagrebu) imamo državno čudovište pod nazivom Holding?

Čovjek postkomunističkog taloga je prirodni lopov. Kolektivno je u umovima socijalističkih stanovnika zapravo bilo ničije. A ničije se može uzeti, pogotovo kada si na samom vrhu. Od samog osamostaljenja pa sve do danas državni proračun se nemilosrdno potkrada jer je za vladajuće sa komunističkim tumorom to državno i dalje – ničije.

Vladajući i političari su većinom nasljednici, sinovi i unuci partijskih funkcionera, predsjednika i potpredsjednika općina, zadruga, ogranaka, ili jednostavno ljudi koji su se za vrijeme socijalizma/komunizma dobro snalazili. Jugoslavija i druge socijalističke zemlje su bile čuvene po tome da su se svi „snalazili druže“. I oni koji su se najbolje snalazili, nastavili su se snalaziti i nakon osamostaljenja Hrvatske. Dok su iskreni domoljubi štitili svoje obitelji i bliske, partijski kameleoni su se bogatili i krali. Hrvatskom danas ne upravljaju pametni i idealistični, već mediokritetski, ali vrlo snalažljivi ljudi bivšeg sustava. Ti ljudi – preko noći mahom domoljubi i veliki Hrvati – nastavljaju živjeti kako najbolje znaju i umiju: pokušavajući doseći granice Titovog luksuza i potkradajući državni novac.

I naša demokratska predsjednica nije mogla odoljeti imaginarnom Titovom bijelom maršalskom odijelu, kada je na potpisivanju gospodarskih sporazuma sa Kazahstanom zabranila novinarima pitanja o trenutnoj političkoj situaciji.

Kada se sa SOA-u tretira kao džepnu instituciju sa ciljem štićenja interesa nekakve grupice, i to je postkomunistički talog, baš kao što se ruska obavještajna služba koristi za zaštitu interesa Putinovih ortaka. Agencija Reuters je u seriji analiza o Putinovoj oligarhističkoj grupi nazvala takvo državno upravljanje i gospodarstvo „comrade capitalism“ (eng. kapitalizam drugova). Hrvatska je u još gorem stanju, jer uz postkomunistički talog mi patimo od južnjačkog sicilijansko-grčkog klijentelizma te nedostataka prozračnosti i socijalne mobilnosti koji su, između ostalog, uzrokovani porodicama i klanovima koji su iz provincije selili u gradove donoseći sa sobom zatvorene rodbinske sustave.

Ni društvo nije zdravo. Na početku sam spomenuo nedostatak društvene inicijative i bezvoljnost, a to je vrlo očita manifestacija postkomunističkog taloga. Za doba komunizma, pojedinac je bio uvjeren da ništa ne ovisi o njemu, da je sve besmisleno i da se ni za što ne valja boriti ili truditi. Štoviše, inicijativa je bila nepoželjna i često kažnjiva. Komunizam je otišao, a talog u nama i dalje uvjetuje ponašanje slično vremenima Brežnjevske stagnacije u SSSR-u. Zbog taloga smo kao društvo poslušni i pasivno primamo sve što dolazi od vladajućih, baš kao što su nekoć stanovnici Jugoslavije ili SSSR-a slušali sve, što govore veliki vođe. Demokracija se pojavila na papiru, ali ne i u glavama.

Biti kao svi, ne izdvajati se iz okoline ni vizualno, ni načinom razmišljanja također je dio postkomunističkog taloga. Individualizam je bio sumnjiv i nepoželjan, a društvo vrlo agresivno prema takvima. Pogledajte oko sebe i tiho priznajte sami sebi da smo svi (i ja priznajem sa vama) zaraženi tim virusom. Ne izdvajati se iz društva standardni je psihološki efekt, ali osuđivati druge za pokušaj isticanja je ipak stečena osobina.

Ovo potvrđuju i prolaznici koji su vrijeđali studente koji trenutno prosvjeduju ispred MZOS-a. Nedostatak empatije i agresivnost prema nezaštićenoj manjini također je manifestacija taloga. Nekoć su revolucionari u SSSR-u za vrijeme uličnih egzekucija ubijali i prolaznike koji su pokazivali suosjećanje sa žrtvama ili pak nisu ushićeno klicali. Tokom godina, ljudi su naučili vrijeđati i omalovažavati bilo koju manjinu, koja nije suglasna sa partijom.

Opća nekultura i egoizam, koji je vidljiv u svakodnevnoj komunikaciji i prometu isto je dio problema: čovjek postkomunističkog taloga ne mari za druge, on je biće koje je puno egoističnije od bilo kojeg stereotipnog kapitalista. Skriveni egoizam i mržnja prema drugima bili su neotuđiv dio komunističkih i socijalističkih zemalja. Partijska kolektivizacija nije mogla iskorijeniti nagon za konkurencijom i nadmetanjem, a nije pružila adekvatnu alternativu. Sustav je imao svoje miljenike i podobne koji su napredovali, dok je branio iste mogućnosti drugima. Stoga su ljudi gajili duboku zavist i nepovjerenje prema drugima. Zvuči poznato?

Pošto novac nije bio mjerilo uspjeha, ljudi su svoj status pokazivali koristeći raznukriptovalutu. Kriptovalute su mogle biti pogodnosti koje donosi već postojeće konkretno radno mjesto: mesne prerađevine, voće, olovke, gume, konzerve, rezervni automobilski dijelovi, građevinski materijal i sl., ili pogodnosti do kojih se dolazilo preko veze i rodbine: dobro radno mjesto (preko partijskih struktura), vikendica, dobro građevinsko zemljište, ubrzane administrativne procedure, automobili i drugo. Opet vidimo da suvremeni hrvatski način života na svim razinama gaji slične, ako ne identične principe kriptovalutnog uspjeha, od kojih je stranačko ili rodbinsko zapošljavanje definitivno najcjenjenija.

Čovjek postkomunističkog taloga mari samo za svoje: u se, na se i poda se. Općenito nepoštovanje prema javnom dobru i okolini ali istovremeni agresivan, infantilan i posesivan odnos prema privatnom vlasništvu je talog. Društvo koje je dugo živjelo u kolektivnom a prebrzo zakoračilo u tržišno gospodarstvo ima poremećenu percepciju privatnog vlasništva dok su javna dobra u svijesti ostala nešto, za što se treba brinuti Država. Pogledajte oko sebe: vidite dotjerane građane u čistim vozilima, koji ako i mare za čistoću grada i zemlje, smatraju da se time treba baviti bilo tko, samo ne oni sami.

Ukratko, naš je problem promašena de-komunizacija a ne fašizacija. Naravno, komunizam i fašizam su po mnogočemu srodni pojmovi; na to je nekoć davno uputio vrsni prevoditelj sa ruskoga, sada već umirovljeni profesor Filozofskog fakulteta Radomir Venturin koji je genijalno rekao „Kada su u KPSS-u skinuli kape, ostao je samo SS“. Ali upravo komunističko psihološko nasljeđe generira većinu naših problema.

Nakon raspada Jugoslavije i uspostave neovisne Hrvatske, naše društvo je odbacilo vanjski komunizam ali nije provelo kritičku samorefleksiju, dubinsku analizu svojih motiva, postupaka, odluka i povijesti. Navodno smo slobodni ljudi, a i dalje žudimo za željeznom karizmatičnom rukom koja će nas odvesti u svjetlu budućnost.

Ubiti zmaja naslov je vrlo dubokog ruskog filma koji istražuje ropski mentalitet i spremnost ljudi ne samo trpjeti tiraniju, već i nakon oslobođenja tražiti nove okove i nove gospodare. Kada u filmu junak Lancelot ubija diktatorskog Zmaja, građani automatski počinju idolizirati Lancelota. Ne! – uzviče ljutito vitez – Shvatite, morate ubiti zmaja u sebi!

Vrijeme je da i mi ubijemo zmaja u sebi.

Autor je dr.sc. Branimir Vidmarović, stručnjak za kinesko-japanske odnose i sigurnost u Istočnoj Aziji. Diplomirao i doktorirao međunarodne odnose i diplomaciju na Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose. Aktivno se bavi istraživanjem različitih područja kineske vanjske politike i problema sigurnosti u Istočnoj Aziji.

by Guest 29/6/2016, 14:31

Pa zna se kaj je važno. Lova, a nacionalizam je za stoku sitnog zuba. Neš ti mudrosti.

by prckov 29/6/2016, 14:37

u naslovu je sve reko:tu:

by Ero 29/6/2016, 15:18

Eva wrote:Pa zna se kaj je važno. Lova, a nacionalizam je za stoku sitnog zuba. Neš ti mudrosti.

Vi Židovi ste primjer anacionalizma.

by Guest 29/6/2016, 15:26

Ero wrote:
Eva wrote:Pa zna se kaj je važno. Lova, a nacionalizam je za stoku sitnog zuba. Neš ti mudrosti.
Vi Židovi ste primjer anacionalizma.

Ne, bolji primjer ti je Kolinda. Ta je prodala veleposlaničko mjesto za konobarenje u NATU. A danas joj puna usta hrvatstva, dok ih je u NATU punila nečim drugim.

by Ero 29/6/2016, 15:47

Eva wrote:
Ero wrote:
Eva wrote:Pa zna se kaj je važno. Lova, a nacionalizam je za stoku sitnog zuba. Neš ti mudrosti.
Vi Židovi ste primjer anacionalizma.

Ne, bolji primjer ti je Kolinda. Ta je prodala veleposlaničko mjesto za konobarenje u NATU. A danas joj puna usta hrvatstva, dok ih je u NATU punila nečim drugim.

Iskoristavaš (zlorabiš) dobrano moj dobar kućni odgoj.

by Guest 29/6/2016, 15:58

Eva wrote:
Ero wrote:
Eva wrote:Pa zna se kaj je važno. Lova, a nacionalizam je za stoku sitnog zuba. Neš ti mudrosti.
Vi Židovi ste primjer anacionalizma.

Ne, bolji primjer ti je Kolinda. Ta je prodala veleposlaničko mjesto za konobarenje u NATU. A danas joj puna usta hrvatstva, dok ih je u NATU punila nečim drugim.

Žena barem nema na savjesti koliko jedna Golda Meir... daleko bilo.

by Guest 29/6/2016, 16:02

Ero wrote:
Eva wrote:
Ero wrote:
Eva wrote:Pa zna se kaj je važno. Lova, a nacionalizam je za stoku sitnog zuba. Neš ti mudrosti.
Vi Židovi ste primjer anacionalizma.

Ne, bolji primjer ti je Kolinda. Ta je prodala veleposlaničko mjesto za konobarenje u NATU. A danas joj puna usta hrvatstva, dok ih je u NATU punila nečim drugim.
Iskoristavaš (zlorabiš) dobrano moj dobar kućni odgoj.

Slobodno ispravi kaj nije točno sunny

by Guest 29/6/2016, 16:03

Starhemberg wrote:
Eva wrote:
Ero wrote:
Eva wrote:Pa zna se kaj je važno. Lova, a nacionalizam je za stoku sitnog zuba. Neš ti mudrosti.
Vi Židovi ste primjer anacionalizma.

Ne, bolji primjer ti je Kolinda. Ta je prodala veleposlaničko mjesto za konobarenje u NATU. A danas joj puna usta hrvatstva, dok ih je u NATU punila nečim drugim.
Žena barem nema na savjesti koliko jedna Golda Meir... daleko bilo.

Golda je radila u interesu svog naroda, Kolindi to nikad nije bio niti će biti cilj. Ona je plaćenica i radi za lovu.

by Guest 29/6/2016, 16:04

Eva wrote:
Starhemberg wrote:
Eva wrote:
Ero wrote:
Eva wrote:Pa zna se kaj je važno. Lova, a nacionalizam je za stoku sitnog zuba. Neš ti mudrosti.
Vi Židovi ste primjer anacionalizma.

Ne, bolji primjer ti je Kolinda. Ta je prodala veleposlaničko mjesto za konobarenje u NATU. A danas joj puna usta hrvatstva, dok ih je u NATU punila nečim drugim.
Žena barem nema na savjesti koliko jedna Golda Meir... daleko bilo.

Golda je radila u interesu svog naroda, Kolindi to nikad nije bio niti će biti cilj. Ona je plaćenica i radi za lovu.

Golda je radila jer je u tome guštala, što ćeš...od afiniteta se pobjeći ne da.

by Clone Stormtrooper 29/6/2016, 16:09

isto sranje drugo pakovanje ;
Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama Right-10

by Guest 29/6/2016, 16:09

Starhemberg wrote:
Eva wrote:
Starhemberg wrote:
Eva wrote:
Ero wrote:
Vi Židovi ste primjer anacionalizma.

Ne, bolji primjer ti je Kolinda. Ta je prodala veleposlaničko mjesto za konobarenje u NATU. A danas joj puna usta hrvatstva, dok ih je u NATU punila nečim drugim.
Žena barem nema na savjesti koliko jedna Golda Meir... daleko bilo.

Golda je radila u interesu svog naroda, Kolindi to nikad nije bio niti će biti cilj. Ona je plaćenica i radi za lovu.
Golda je radila jer je u tome guštala, što ćeš...od afiniteta se pobjeći ne da.

A što je loše u tome voljeti svoju zemlju i svoj narod? Voljeti i raditi u njihovu interesu, a ne sve rasprodat kak to rade hrvatski "domoljubi" da se razmemo.

by Guest 29/6/2016, 16:10

Eva wrote:
A što je loše u tome voljeti svoju zemlju i svoj narod?

Ne znam, to ti meni reci... :)

by catabbath 29/6/2016, 16:11

Golda Mabovitch

by Guest 29/6/2016, 16:16

Starhemberg wrote:
Eva wrote:
A što je loše u tome voljeti svoju zemlju i svoj narod?
Ne znam, to ti meni reci... :)

Meni je to pozitivno, i tu su izraelski političari najjači. Golda je, osim neizmjerne ljubavi koju je gajila za zemlju, posjedovala i veliku mudrost.

by Ero 29/6/2016, 16:16

U svakom slučaju naslov je pogodio usridu. Ne znam čemu onoliko dugo objašnjavanje u uvodnom članku.

by Ero 29/6/2016, 17:01

Историја на испиту

Она је председница Хрватске, и обожава да слуша Томпсона, певача усташких песама. Воли да га пушта деци док се возе колима. Он је мандатар нове владе Србије и изашао је испод Шешељевог четничког шињела. Њихов сусрет оцењен је историјским, али мало ко верује да ће суштински ишта променити за живот обичних грађана на обе стране.

Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama View_image

Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama View_image

Тај сусрет двоје државника, мандатара српске владе Александра Вучића и председнице Хрватске Колинде Грабар Китаровић одиграо се тако романтично суптилно смишљено - на средини моста на Дунаву. У тој међуграничној зони код Ердута она је дочекала њега окићеним мостом лажним цветићима од златне траке, он је за њу носио букет цвећа. Али, питање је да ли ће сва та лагана летња сценографија означити крај дипломатских манипулација и драма у којима повремено једни другима евоцирају успомене на не тако дубоко закопано непријатељство и још неистрошене фрустрације рата.

by Ero 29/6/2016, 17:03

"Она је председница Хрватске, и обожава да слуша Томпсона, певача усташких песама. Воли да га пушта деци док се возе колима."

Ona je predsednica Hrvatske, i obožava da sluša Tompsona, pevača ustaških pesama. Voli da ga pušta deci dok se voze kolima.

Zaključak: Ona je ustašica.

by Guest 29/6/2016, 17:05

Uf, moš mislit istorije i ispita. Isti im gazde pa su malo za njih plesali ko dresirani majmuni u ZOO-u jer su im oni to naredili.

by Sponsored content

Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

Re: Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

Re: Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

Re: Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

Re: Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

Re: Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

Re: Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

Re: Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

Re: Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

Re: Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

Re: Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

Re: Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

Re: Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

Re: Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

Re: Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

Re: Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

Re: Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

Re: Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

Re: Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

Re: Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama

Re: Ne tonemo u fašizam, mi smo postkomunistički talog sa sicilijanskim primjesama