Brexit

v_vlado wrote:Gdje Hrvatska uđe,ta država se raspada....sve razjebasmo....od Austrougarske,Jugoslavije.....

kako si u pravu..niti dvije godine od ulaska nismo proslavili..a vec raspad eu-a...netko se salio na starom forumu....kad ej rekao..'nece proci niti dvije godine od naseg ulaska a eu ce se pocet raspadati'..i bi u pravu..

Stanojko wrote:

Eva wrote:Hehe, utopist Stanojko. Pa ti ni u interesu vaših elita. Moraju i oni pobrat provizije.

Rec "elita" u nasem slucaju uzeti krajnje uslovno...

nešto kao i ovdje, govna i šljam

Stanojko wrote:Hm...da u Srbiji ima mozga...

1 Korak - S400, komada 2

2 Odjeb pregovora sa EU

3 Proglasavanje vojne i politicke neutralnosti i zakucavanje u ustav

4 Deal sa rusima i kinezima o ekonomskoj saradnji

5 Odjeb svake price o "regionu"

dogovorili bi se...

marcellus wrote:

Stanojko wrote:Hm...da u Srbiji ima mozga...

1 Korak - S400, komada 2

2 Odjeb pregovora sa EU

3 Proglasavanje vojne i politicke neutralnosti i zakucavanje u ustav

4 Deal sa rusima i kinezima o ekonomskoj saradnji

5 Odjeb svake price o "regionu"

dogovorili bi se...

Mozda... Preduslov - povlacenje priznavanja "kosovE" kao gest dobre volje...

Onda bi mogli da se dogovorimo kako da smirimo muslimane i vehabije po Bosni.

Stanojko wrote:Mozda... Preduslov - povlacenje priznavanja "kosovE" kao gest dobre volje...

ja za...

Stanojko wrote:

marcellus wrote:

Stanojko wrote:Hm...da u Srbiji ima mozga...

1 Korak - S400, komada 2

2 Odjeb pregovora sa EU

3 Proglasavanje vojne i politicke neutralnosti i zakucavanje u ustav

4 Deal sa rusima i kinezima o ekonomskoj saradnji

5 Odjeb svake price o "regionu"

dogovorili bi se...

Mozda... Preduslov - povlacenje priznavanja "kosovE" kao gest dobre volje...

Onda bi mogli da se dogovorimo kako da smirimo muslimane i vehabije po Bosni.

ako baš želite 2 000 000 šiptara u svojoj zemlji...

Onih miljon RUmunja šta je ušlo jucer u VB će sutra do podne morat istu napustit. Sad su svi ilegalno tamo.

Koje li ironije ....Brisel Englezima prica o padu ekonomije i padu radnih mjesta a onda im tri miljona Poljaka , RUmunja , Bugara i cega već ne ušeta u VB jer nakon 7 godina su ih morali pustit na tržište rada i ovi im pokupili sva radna mjesta ......pa dobro heben mu malter prijetiš im padom broja zaposlenih a istodobno im trpaš nekoliko miljona istocnih evropljana da im uzmu ta radna mjesta .......GDJE JE TU LOGIKA ?

BRAVO ENGLEZI.

Od danas su svi građani EU a rade u VB ondje ilegalno.

DO SUTRA U PODNE SVI MORAJU BITI NA DRUGOJ STRANI LA MANŠA , U FRANCUSKOJ TJ EU.

DOVIĐEMA.

Uhljebi na aparatima


Britanski birokrati u EU bi mogli završiti na ulici, Juncker ih smiruje

http://www.index.hr/vijesti/clanak/britanski-birokrati-u-eu-bi-mogli-zavrsiti-na-ulici-juncker-ih-smiruje/902001.aspx

Ja ne znam je li to dobro ili nije, ne mogu ništa smisliti.

Idem kupiti sladoled.

crvenkasti wrote:Ja ne znam je li to dobro ili nije, ne mogu ništa smisliti.

Idem kupiti sladoled.

opet me oponasas..upravo sam pojela jedan ;D

megi ti opako slijediš crvenkastog...

TEATAR BREXIT: O UZROCIMA I MOGUĆIM SCENARIJIMA
1. NEIZVJESNOST
Dogodio se crni labud – metafora za nešto što se događa prvi put (izlazak trećeg stupa iz EU). Stoga je jedino izvjesna neizvjesnost. No, kako ljudi imaju ugrađenu potrebu za blebetanjem, priključujem se općoj kakofoniji i pravim se kao da je o Brexitu danas moguće reći nešto racionalno. Ujedno se ispričavam svima, na čije pozive i mailove danas nisam odgovarao.
2. UZROCI
Pogrešna je ideja da su ekonomska kriza i mjere štednje uzrok odluke Engleza (da, Engleza, jer ovo nije odluka U.K. s obzirom na radikalno oprečne stavove Sj. Iraca i Škota). Slika dolje na Vaše veliko iznenađenje pokazuje dvije stvari:
(A) EU je, mjereno rastom realnog BDP po stanovniku, gospodarski najuspješnije razvijeno područje u XXI stojeću (uspješnije od SAD i Japana). EU ima nešto veću nezaposlenost od SAD-a i Japana (8,7% naspram 5% odnosno 3,2%), no to nije bilo presudno, jer su prevagu na referendumu odnijeli stariji glasači koji više nisu radno aktivni;
(B) U.K. je u ovom stoljeću bilo ekonomski uspješnije čak i od prosjeka EU, a od krize se solidno oporavilo. Danas ima više zaposlenih nego ikada. I ne samo to: brojke pokazuju da je politika štednje mit, jer su državni izdaci U.K. iznosili 42,9% BDP-a 2006. i 43,2% BDP-a 2015. Izdaci za socijalne transfere u uskoro bivšem «Ujedinjenom» Kraljevstvu povećani su s 12% 2006. na 14% 2015.
Uzmemo li u obzir demografiju i imigraciju (zadnji podaci prije referenduma govorili su o historijskom maksimumu priljeva imigranata od oko 340 tis. u prošloj godini), zapaljive priče o tome da Englezi seniori imaju jednako pravo na pregled kod liječnika kao poljski i arapski imigranti vjerojatno su odnijele prevagu.
Dakle, u razmatranjima fenomena Brexita ne može se zaobići podatak da U.K. danas ima oko 6 milijuna ili oko 10% stanovnika više nego početkom stoljeća, i da su to dobrim dijelom doseljenici. U tom svjetlu, referendum se može promatrati i kao vrhunac kompeticije za benefite socijalne države.
3. SCENARIJ PESIMIST
U pesimističnom scenariju funta divlje fluktuira. Jasno da sada ide prvo undershooting, pa korekcija, ali poanta je da bi ovo mogao biti početak razdoblja povećanih kolebanja, čitaj: rizika. U.K. je ključan vanjskotrgovački partner Kontinenta. Dakle, ne može se isključiti slabljenje aktualnog impulsa rasta, moguće i recesija s reperkusijama po gospodarstva kontinentalne Europe.
Britanska politička elita, kao i ona Kontinentalna, ne snalazi se baš najbolje. Počinju turbulencije u Sj. Irskoj, Škotska ide van, nastupa kraj U.K. «as we know it». Trump pobjeđuje u Americi, ostvaruje neko pragmatično partnerstvo s Putinom, većina uvijek oportunistički nastrojenih europskih lidera pristaje uz nove odnose (kao da imaju izbora). Umjesto u trokutu Berlin-Pariz-London, Europa se redefinira u nestabilnom trokutu Berlin-Pariz-Moskva. Taj trokut je uvijek opasan, jer se gubi snažan liberalni uteg koji je historijski uglavnom dolazio s područja oko Trafalgar Squarea i Lombard Streeta.
Populizam posvuda jača, uspijevaju neki od neizbježnih predstojećih referenduma (Nizozemska, Finska, Francuska...). Merkel i Hollande gube izbore u svojim zemljama. EU opstaje, ali bitno oslabljena i Kontintent se vraća na razinu institucionalne povezanosti iz 80-ih, prije Maastrichta. Poneka država koja izađe vraća svoju valutu, kreću valutni ratovi deprecijacijama koji dugoročno nose samo štete. EU u sljedećih 10 godina uglavnom ekonomski stagnira i počinje zaostajati za ostatkom svijeta.
U ovom je scenariju važno uočiti da prelijevanje "exit efekta" na druge zemlje počiva na bitno drukčijim političkim temeljima od Brexita. Dok se Brexit tumači percepcijom kompeticije za ograničene resurse socijalne države kod u prosjeku starijih glasača, neki drugi exiti mogli bi biti potaknuti pukom demagogijom i željom za autarkijom u posve drukčijim nacionalnim okolnostima.
4. SCENARIJ OPTIMIST
U.K. ostaje članica EEA (engl. European Economic Area), kao i Island i Norveška koje nisu članice EU. Za većinu to uglavnom znači da se cijena roaminga ne mijenja. Nakon početnih turbulencija, u ovom se scenariju stvari brzo stabiliziraju. Pokušaji referenduma o exitu (koji sada sigurno slijede) u nekoliko slučajeva ne uspijevaju. Zahvaljujući brzoj reakciji Londona i vodećih političara Konitenta, novi odnosi, sada dominantno samo ekonomski, stabiliziraju se pod krovom EEA. U.K. se zatvara prema imigraciji, uvodi strože zakone i kontrole, ali ostaje djelomično otvorena za priljev radnika iz EU, možda nakon prve reakcije zatvaranja. Vrijeme liječi sve.
Bruxelles u ovom scenariju shvaća poruku. Odustaje od birokratskih gluposti (one su samo korištene kao "argument" onih koji su bili za izlazak, nipošto ih ne treba promatrati kao glavni razlog ishoda glasanja) i fokusira se na bitno - konsolidaciju postojeće razine EU integracije.
5. VJEROJATAN SCENARIJ I ŠTO SVE TO ZNAČI ZA HRVATSKU
Vjerojatan scenarij je negdje između optimista i pesimista. Bez dubljih analiza, teško je procijeniti što sve to znači za Hrvatsku. Ovako, na prvu, možemo govoriti o tri kanala utjecaja:
(A) Kanal trgovine i tokova kapitala. Izravne veze nisu odveć jake. Trgovački kanal će djelovati u onoj mjeri u kojoj se valovi tečajne i trgovačke neizvjesnosti iz Londona prenesu do nas putem naših velikih vanjskotrgovačkih partnera, Italije i Njemačke. To će potrajati neko vrijeme, stvari nas pogađaju s cca 9 mjeseci zakašnjenja (sjetimo se 2008.). Financijski kanal će djelovati trenutno, kroz smanjenje apetita za rizikom na svjetskom financijskom tržištu. Iz te perspektive, sada možete tumačiti značaj mojeg posta «Na štitu ili sa štitom» vezano uz vladinu odluku o odgodi zaduženja od 4.6., vidjeti niže. No, ne usuđujem se ništa prognozirati, ne zaboravite da je ovo crni labud. U teoriji, valuta poput kune koja je stabilna u odnosu na EUR mogla bi čak postati interesantna nekima u bijegu od funte. Ali, to su teorije.
(B) Kanal političkog ambijenta. S obzirom da se kod nas toliko malo zna o tome što se i zašto događa u svijetu, za očekivati je da će doći do slabljenja glasova razuma i jačanja demagogije (Sinčić je već sinuo, koliko vidim). No, taj trend je dugo prisutan, samo će se malo ubrzati.
(C) Geopolitički kanal. To je vezano uz gornju opasku o trokutima političkih odnosa. Nisam stručnjak za to. Meni je to potpuno nepredvidljivo, pa sam u tom pogledu emotivan. Jednostavno, mirnije spavam ako sjedim na tronošcu čija treća noga stoji u Londonu, a ne u Moskvi.
Sada fakat dosta s glupostima. Sutra je tekma.

kic wrote:TEATAR BREXIT: O UZROCIMA I MOGUĆIM SCENARIJIMA
1. NEIZVJESNOST
Dogodio se crni labud – metafora za nešto što se događa prvi put (izlazak trećeg stupa iz EU). Stoga je jedino izvjesna neizvjesnost. No, kako ljudi imaju ugrađenu potrebu za blebetanjem, priključujem se općoj kakofoniji i pravim se kao da je o Brexitu danas moguće reći nešto racionalno. Ujedno se ispričavam svima, na čije pozive i mailove danas nisam odgovarao.
2. UZROCI
Pogrešna je ideja da su ekonomska kriza i mjere štednje uzrok odluke Engleza (da, Engleza, jer ovo nije odluka U.K. s obzirom na radikalno oprečne stavove Sj. Iraca i Škota). Slika dolje na Vaše veliko iznenađenje pokazuje dvije stvari:
(A) EU je, mjereno rastom realnog BDP po stanovniku, gospodarski najuspješnije razvijeno područje u XXI stojeću (uspješnije od SAD i Japana). EU ima nešto veću nezaposlenost od SAD-a i Japana (8,7% naspram 5% odnosno 3,2%), no to nije bilo presudno, jer su prevagu na referendumu odnijeli stariji glasači koji više nisu radno aktivni;
(B) U.K. je u ovom stoljeću bilo ekonomski uspješnije čak i od prosjeka EU, a od krize se solidno oporavilo. Danas ima više zaposlenih nego ikada. I ne samo to: brojke pokazuju da je politika štednje mit, jer su državni izdaci U.K. iznosili 42,9% BDP-a 2006. i 43,2% BDP-a 2015. Izdaci za socijalne transfere u uskoro bivšem «Ujedinjenom» Kraljevstvu povećani su s 12% 2006. na 14% 2015.
Uzmemo li u obzir demografiju i imigraciju (zadnji podaci prije referenduma govorili su o historijskom maksimumu priljeva imigranata od oko 340 tis. u prošloj godini), zapaljive priče o tome da Englezi seniori imaju jednako pravo na pregled kod liječnika kao poljski i arapski imigranti vjerojatno su odnijele prevagu.
Dakle, u razmatranjima fenomena Brexita ne može se zaobići podatak da U.K. danas ima oko 6 milijuna ili oko 10% stanovnika više nego početkom stoljeća, i da su to dobrim dijelom doseljenici. U tom svjetlu, referendum se može promatrati i kao vrhunac kompeticije za benefite socijalne države.
3. SCENARIJ PESIMIST
U pesimističnom scenariju funta divlje fluktuira. Jasno da sada ide prvo undershooting, pa korekcija, ali poanta je da bi ovo mogao biti početak razdoblja povećanih kolebanja, čitaj: rizika. U.K. je ključan vanjskotrgovački partner Kontinenta. Dakle, ne može se isključiti slabljenje aktualnog impulsa rasta, moguće i recesija s reperkusijama po gospodarstva kontinentalne Europe.
Britanska politička elita, kao i ona Kontinentalna, ne snalazi se baš najbolje. Počinju turbulencije u Sj. Irskoj, Škotska ide van, nastupa kraj U.K. «as we know it». Trump pobjeđuje u Americi, ostvaruje neko pragmatično partnerstvo s Putinom, većina uvijek oportunistički nastrojenih europskih lidera pristaje uz nove odnose (kao da imaju izbora). Umjesto u trokutu Berlin-Pariz-London, Europa se redefinira u nestabilnom trokutu Berlin-Pariz-Moskva. Taj trokut je uvijek opasan, jer se gubi snažan liberalni uteg koji je historijski uglavnom dolazio s područja oko Trafalgar Squarea i Lombard Streeta.
Populizam posvuda jača, uspijevaju neki od neizbježnih predstojećih referenduma (Nizozemska, Finska, Francuska...). Merkel i Hollande gube izbore u svojim zemljama. EU opstaje, ali bitno oslabljena i Kontintent se vraća na razinu institucionalne povezanosti iz 80-ih, prije Maastrichta. Poneka država koja izađe vraća svoju valutu, kreću valutni ratovi deprecijacijama koji dugoročno nose samo štete. EU u sljedećih 10 godina uglavnom ekonomski stagnira i počinje zaostajati za ostatkom svijeta.
U ovom je scenariju važno uočiti da prelijevanje "exit efekta" na druge zemlje počiva na bitno drukčijim političkim temeljima od Brexita. Dok se Brexit tumači percepcijom kompeticije za ograničene resurse socijalne države kod u prosjeku starijih glasača, neki drugi exiti mogli bi biti potaknuti pukom demagogijom i željom za autarkijom u posve drukčijim nacionalnim okolnostima.
4. SCENARIJ OPTIMIST
U.K. ostaje članica EEA (engl. European Economic Area), kao i Island i Norveška koje nisu članice EU. Za većinu to uglavnom znači da se cijena roaminga ne mijenja. Nakon početnih turbulencija, u ovom se scenariju stvari brzo stabiliziraju. Pokušaji referenduma o exitu (koji sada sigurno slijede) u nekoliko slučajeva ne uspijevaju. Zahvaljujući brzoj reakciji Londona i vodećih političara Konitenta, novi odnosi, sada dominantno samo ekonomski, stabiliziraju se pod krovom EEA. U.K. se zatvara prema imigraciji, uvodi strože zakone i kontrole, ali ostaje djelomično otvorena za priljev radnika iz EU, možda nakon prve reakcije zatvaranja. Vrijeme liječi sve.
Bruxelles u ovom scenariju shvaća poruku. Odustaje od birokratskih gluposti (one su samo korištene kao "argument" onih koji su bili za izlazak, nipošto ih ne treba promatrati kao glavni razlog ishoda glasanja) i fokusira se na bitno - konsolidaciju postojeće razine EU integracije.
5. VJEROJATAN SCENARIJ I ŠTO SVE TO ZNAČI ZA HRVATSKU
Vjerojatan scenarij je negdje između optimista i pesimista. Bez dubljih analiza, teško je procijeniti što sve to znači za Hrvatsku. Ovako, na prvu, možemo govoriti o tri kanala utjecaja:
(A) Kanal trgovine i tokova kapitala. Izravne veze nisu odveć jake. Trgovački kanal će djelovati u onoj mjeri u kojoj se valovi tečajne i trgovačke neizvjesnosti iz Londona prenesu do nas putem naših velikih vanjskotrgovačkih partnera, Italije i Njemačke. To će potrajati neko vrijeme, stvari nas pogađaju s cca 9 mjeseci zakašnjenja (sjetimo se 2008.). Financijski kanal će djelovati trenutno, kroz smanjenje apetita za rizikom na svjetskom financijskom tržištu. Iz te perspektive, sada možete tumačiti značaj mojeg posta «Na štitu ili sa štitom» vezano uz vladinu odluku o odgodi zaduženja od 4.6., vidjeti niže. No, ne usuđujem se ništa prognozirati, ne zaboravite da je ovo crni labud. U teoriji, valuta poput kune koja je stabilna u odnosu na EUR mogla bi čak postati interesantna nekima u bijegu od funte. Ali, to su teorije.
(B) Kanal političkog ambijenta. S obzirom da se kod nas toliko malo zna o tome što se i zašto događa u svijetu, za očekivati je da će doći do slabljenja glasova razuma i jačanja demagogije (Sinčić je već sinuo, koliko vidim). No, taj trend je dugo prisutan, samo će se malo ubrzati.
(C) Geopolitički kanal. To je vezano uz gornju opasku o trokutima političkih odnosa. Nisam stručnjak za to. Meni je to potpuno nepredvidljivo, pa sam u tom pogledu emotivan. Jednostavno, mirnije spavam ako sjedim na tronošcu čija treća noga stoji u Londonu, a ne u Moskvi.
Sada fakat dosta s glupostima. Sutra je tekma.

Bitno da Đonje mirnije spava u krevetu Nene Bakića nego u Moskvi, inače te analize su dijametralno suprotne jedna od drugih i to iako govore da je ekonomija egzaktna znanost što dovoljno govori kako je cilj ovakvih sranja da manipulira i sve svede na neke banalnosti tipa penzioneri i sl. osim toga ovo što govori Šonje čak nije niti ekonomiaj već geopolitika a tu je Šonja vrlo slab

da sinčić je populista a hadezesdepe snaga razuma hehehe e moj Šonje jebem ti mrtvu mater u usta

Žutarnji vrišti:

Izlazak Velike Britanije je prilika koju je, da se nije dogodila, trebalo izmisliti: Europska unija sada se može redefinirati, bude li pameti šire od one tabloidne i populističke. Oduvijek sam tvrdila da je jedina istinska europska integracija ona eurozone i to tumači žestinu kojom su članice branile o(p)stanak klimave Grčke u društvu monetarne unije. Eurozona je integracijski epicentar.
Jedino što me istinski iznenadilo u ovoj priči jeste velika razlika između glasova za izlazak i onih za ostanak u EU, očekivala sam razmak od, doslovno, nekoliko desetaka tisuća. Glasači su odlučili da njihova zemlja, veoma skoro, neće biti ni Velika niti Britanija: Škotska će iskoristiti novu prigodu za referendum o izdvajanju, kome gorivo može biti pogoršana gospodarska situacija plus uvjeti rada i življenja.
Do danas, propisi EU, toliko nevoljeni od tabloida i poslovne zajednice, štitili su socijalno tkivo društva, sada se širom otvaraju vrata tvrđim zakonima koji će, vjerojatno, pogodovati profitu, ali ne i dobrobiti puka, za što se neće kriviti 'briselski birokrati', već, možda, samo Bog ili što već novoga produciraju da se operu od vlastite nesposobnosti preživljavanja u globaliziranom svijetu.
Da, britanska je politička vrhuška izgubila dežurnog krivca i stalno opravdanje za, mahom, vlastite propuste. Referendum je okuražio europske populiste koji će ovih dana biti glasni i, valjda, jasni, možda po prvi put; bit će interesantno pratiti hoće li i na koji način preuzimati odgovornost za dalekosežne odluke u nacionalnoj politici umjesto dosadašnje galame i mahanja parolama.
Referendum je potvrdio rascjep sjevera i juga, starijeg i mlađeg dijela populacije, grada i sela, više i manje obrazovanih, mislećih i manipuliranih. Rascjep kakav postoji mahom u svim europskim društvima. Upozorio je i kako nastaju lavine: cijela storija o Brexitu počela je unutarstranačkim nezadovoljstvom (moj nastavak: uvjetima življenja, ponašanja i rada u 21. stoljeću) i politikantskim spašavanjem pozicije u stranci.
Europska unija suočena je s neplaniranim, jedinstvenim stres-testom kvalitete: bez često remetilačkog faktora Velike Britanije, članice koja se iz petnih žila trudila trgati integracijske spone Kontinenta i EU, vrijedi li kao politički i ekonomski koncept, iz cijele ove rastave braka izaći će bolja, transparentnija, demokratskija, efikasnija, povezanija i odgovornija zajednica.
Autorica teksta je Lada Stipić – Niseteo, dugogodišnja dopisnica iz EU.


Dobra je, ono zapravo ovo je super to smo maltene i htijeli, ono prilika i izazov hehehe

Početak kraja ili nova 'njemačka' Europa?

Angela Merkel i David Cameron
Izvor: Reuters , Autor:Reuters
Autor: Ines Sabalić24.6.2016 14:24:4124.6.2016 10:14:53
Dakle, Briti odlaze. U Bruxellesu nema posve razrađenog scenarija za ovaj slučaj, ali lideri velikih zemalja članica sigurno su razgovarali i međusobno i sa šefovima briselskih institucija. Prvi korak je da će sa sljedećeg, izvanrednog briselskog samita EU-a, koji očigledno moraju hitno sazvati, poručiti da mi, EU, imamo svoj ugovor, svoj pravni temelj koji nam vrijedi umjesto ustav te da nema razloga za paniku. Točno, da nema Lisabonskog ugovora, bili bismo i u pravnoj i u institucionalnoj nesigurnosti jer i ova politička je opasna
VEZANE TEME
Brexit
referendum
velika britanija
Europska unija
David Cameron
angela merkel

Traženje smisla Unije trajat će do novog kompromisa koji će omogućiti zemljama članicama, velikima i malima, onima u jezgri i onima na rubovima Europe, da se ponovno uvjere u to da imaju dobre razloge za ostanak u briselskoj zajednici država.

Sabor bi trebao jasno poručiti Bruxellesu, a zatim i drugim zemljama članicama, da usprkos domaćim previranjima, u Hrvatskoj nije narušen konsenzus oko Europske unije. Sličnu poruku valjda će poslati, službeno i neslužbeno, HDZ, SDP i HNS svojim političkim obiteljima u Europskom parlamentu.

Razdruživanje, koje se provodi po članu 50 Ugovora, trajat će dvije godine. Isključivat će se segment po segment, a pregovori oko nekih tema mogu se produžiti i do sedam godina. Ali, politički, Britanija se već ispisala iz europskog kruga. Uzevši u obzir da se radi o vrlo tijesnom rezultatu te ako Škoti ponovno zaprijete svojim odlaskom, možda bude organiziran ponovljeni referendum i cijeli se proces povuče. Takvo rješenje za sada u Londonu odlučno odbijaju, ali tko zna. Dvije godine su jako mnogo vremena.

Bilo kako bilo, obje strane, i UK i EU morat će u svojim pregovorima uzeti u obzir da je raspoloženje Britanaca prema ostanku u Uniji bilo skoro pola-pola. To je vrlo snažna politička poruka europskim liderima, samo je treba dešifrirati. Možda je to samo Britanija, nikad posve sigurna u to želi li ili ne želi biti dio Europe.

Obični ljudi više ne znaju što bi mislili

Kad se formirala Zajednica za ugljen i čelik, London je odbio članstvo jer mu nije trebalo. Velika Britanija bila je jedna od rijetkih koja je iz Drugog svjetskog rata izašla s dobrim BDP-om, višim od šest zemalja koje su se udružile u briselski blok. Vremenom se ekonomija u UK-u pogoršavala, a EU je raskošno rastao. Onda su htjeli, ali ih je odbio De Gaulle jer se bojao da, ulaskom Britanije, ulazi i Amerika. Čim je De Gaulle pao, novi predsjednik Pompidou pozvao je Britance što su oni, izmoreni ekonomskim nedaćama, paralizirani štrajkovima, oduševljeno prihvatili. Godine 1973. postali su članicom. Margaret Thatcher postigla je smanjenje davanja u europski proračun, tzv. rabat, ali Britanija je i dalje, uz Njemačku, bila i ostala najveći uplatitelj u zajedničku blagajnu.

Ali nije sve u novcu, čak ni za Britance. Jednostavno, u dubokoj Engleskoj i Walesu, daleko od elita Londona i oslobođen specifičnih razloga koje imaju Škoti, EU je izgubio svoju privlačnost pa čak i kad im je bio dobar za biznis. To slabljenje magneta, to da se u Bruxellesu odlično snalaze elite, ali da obični ljudi više ne znaju što bi mislili, o tome će se morati duboko razmisliti.

U svakom slučaju, odlazak Britanije promijenit će statiku Unije. Znamo, dakako, da je zajednica počivala na napetosti i suradnji Njemačke i Francuske. Te dvije zemlje imale su redovito vrlo različite ideje kao bi trebalo rješavati probleme, ali su redovito nalazile kompromis, i u širini tog kompromisa akomodirali su se i interesi ostalih članica.

Britanija je bila jedini pravi rival Njemačkoj

Kako je Francuska posrnula u ekonomskoj trci i ostala daleko iza Njemačke, jedini pravi rival ostala je Britanija. Ali, britanski lideri nakon Tonyja Blaira nisu bili dovoljno zainteresirani za punu suradnju te, iako su imali stvarne, fundamentalne prigovore, nisu se dovoljno trudili i počeli su povlađivati populističkim tendencijama kod kuće. S druge strane, Berlin je jačao u svakom pogledu. Kancelarka Merkel već šest godina vodi Europu i, iako je ona apsolutno pozitivna pojava, ipak je tolika dominacija Njemačke izazivala nelagodu kod Britanaca. Oni su morali napraviti korak unatrag.

Dobro, sad su nas ostavili same u njemačkoj Europi i to je sada jedna posve nova, temeljno nova situacija. Pazimo, jer kad je Angela Merkel posljednjih godina govorila 'Europa', mislila je uglavnom na jezgru Europe, na zemlje u najvišem stupnju integracija koje koriste zajedničku valutu, imaju Šengenski ugovor i poštuju zajednički europski uhidbeni nalog.

Sad će to postati kudikamo izraženije. Jezgra Europe, ono što smo ranije zvali zapadna Europa (plus još neke članice), još će se više povezati i sad, kad nema Britanije, još više će sebe shvaćati kao pravu Europu.
Ta jezgra Europe, 'prava Europa', postavljat će standarde ponašanja i insistirati na njihovu poštovanju, ali veliko je pitanje hoće li moći postaviti i isporučiti i viziju u kojoj ćemo se naći i mi drugi, koji nismo u jezgri. To se u Europi postiže u kompromisu, u natezanju konopa i onda dogovoru. Ali, s kim će se Njemačka dogovarati, tko je dovoljno jak da joj bude par, ne samo da se s njom svađa, iako i to, nego da je potakne na refleksiju i promjenu?

Doći će do većeg jaza između zapadne i istočne Europe

Ako nema vizije zajedništva u kojoj ćemo se mi drugi koliko-toliko naći, ako je Njemačka neće znati isporučiti, e onda će potres odvajanja Britanije biti još teži. Ne moramo biti zadovoljni u novoj Europi sto posto, ali moramo biti dovoljno zadovoljni da je unapređujemo i da se s njom identificiramo.

Čak ni jezgra nije posve sigurna, i Angela Merkel i briselski šefovi morat će jako pritisnuti političke lidere da ne dopuste referendume u svojim zemljama, i da se zaraza ne proširi.

Jedna od negativnih posljedica bit će i veći jaz između zapadne i istočne Europe. Njemačkoj nije dovoljno stalo do nelagode koju istočnoeuropske zemlje koje graniče s Rusijom osjećaju prema Putinu. Britanija je to razumjela. Angela Merkel rješavala je svoj problem kad je pozvala izbjeglice i to je bilo maksimalno ljudski odgovorno i vrlo korisno za njemačku industriju, ali nisu sve zemlje bile spremne na takav šok, a onda se njihov šok omalovažavao. To ne stvara zajedništvo. Britanija je imala više razumijevanja za specifičnosti, Njemačka bolje razumije princip. Sad će se istočna Europa sve više okretati Americi po savjet. To će stvarati nove napetosti unutar Europe. Ako, pak, u Americi skrenu s uobičajenog političkog kursa nakon izbora, onda ćemo se naći na nepoznatom teritoriju.

To bi bili glavni politički obrisi onog što nas čeka. Imamo dvije tendencije: s jedne se strani EU runi i osipa. Britanija se ispisala svojevoljno, a Grčka skoro da više i nije u svim aspektima članica. S druge strane, jezgra Europe se kontrahira i sve više nastupa samostalno. Mi, u Hrvatskoj, trebamo opet trčati za njom što je i dobro. Kad nemamo cilj pred sobom, onda se posve pogubimo, kao legendarne guske u legendarnoj magli.

Ines Sabalić na aparatima, grca, ne vjeruje :D

http://vijesti.hrt.hr/340670/plenkovic-britanski-premijer-cameron-unutarstranacku-raspravu-konzervativne-podigao-na-globalnu-krizu


Daniel Bućan jedini normalan.

epikur37 wrote:Sabor bi trebao jasno poručiti Bruxellesu, a zatim i drugim zemljama članicama, da usprkos domaćim previranjima, u Hrvatskoj nije narušen konsenzus oko Europske unije. Sličnu poruku valjda će poslati, službeno i neslužbeno, HDZ, SDP i HNS svojim političkim obiteljima u Europskom parlamentu.

Sabalićka je zapela na 'Druže Tito mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrećemo' mentalitetu.. sad bi one preplaćene punjene ptice u Bruxellesu još trebalo masovno uvjeravati da smo im bezuvjetno odani, valjda da im smanjimo stres i strah zbog Brexita?!