Nit smrdi, nit miriši
Page 1 of 5
Page 1 of 5 • 1, 2, 3, 4, 5
Nit smrdi, nit miriši
[size=35]Novi predsjednik HDZ-a – izbor Vladimira Šeksa, veleposlanstva u Buzinu, ili Pantovčaka?[/size]
Autor: Marcel HoljevacUtorak, 21. Lipanj 2016. u 08:21
Očito, za Plenkovića se neće vezati nikakve afere. Ne zato jer ih se ne bi moglo iskonstruirati, može se svakom, nego zato jer nitko neće ići kopati po njegovim poslovima. No, postane li Plenković, prema najavama, novi lider HDZ-a, tu stranku će biti stvarno teško, ako ne i nemoguće, svjetonazorski razlikovati od SDP-a.
Autor: Marcel HoljevacUtorak, 21. Lipanj 2016. u 08:21
Očito, za Plenkovića se neće vezati nikakve afere. Ne zato jer ih se ne bi moglo iskonstruirati, može se svakom, nego zato jer nitko neće ići kopati po njegovim poslovima. No, postane li Plenković, prema najavama, novi lider HDZ-a, tu stranku će biti stvarno teško, ako ne i nemoguće, svjetonazorski razlikovati od SDP-a.
Budimo realni, Plenković bi komotno mogao biti i šef SDP-a, kao što bi uostalom njegov kolega iz Europarlamenta, Picula, mogao biti šef HDZ-a jednako kao i on. Naime, njih dvojica su bliža po stavovima i modusu operandi jedan drugom, nego što je i jedan od njih nalik stranačkoj bazi svoje stranke. Teško je reći što to Plenković dijeli s prosječnim biračem HDZ-a: on je eurobirokrat, diplomat od karijere, kulturan i fin, i sigurno je da nikad neće spomenuti lustraciju – uostalom, dobro zna da bi mu tako nešto moglo značiti kraj karijere. O stavovima tog čovjeka oko bitnih političkih pitanja, od imigracije, preko politike prema SAD i EU, te zemljama Višegradske skupine, do prijema Srbije u EU, se malo zna, ako ih i ima: do sad ih nismo doznali. O njegovom stavu o svjetonazorskim pitanjima, od pobačaja do istospolnih brakova, još manje, iako ono što je do sad rekao, makar uvijeno, više vuče na lijevo liberalnu stranu nego na konzervativnu, pa se može pretpostaviti da je i svjetonazorski bliži SDP-u i HNS-u. Dokazao se kao eurofil vrijeđanjem Nigela Faragea i glasanjem za rezoluciju u Europarlamentu kojom se osuđuje djelovanje poljske vlade. Lijevo-liberalni mediji ga vole. On je prije svega diplomat, što znači da nikad jasno ne govori iza čega stoji, dok ne sasluša što biračko tijelo želi čuti, a naročito što centri moći, domaći i strani, žele čuti. S te strane je sušta suprotnost Karamarku, i vrlo nalik Milanoviću. Zacijelo ne toliko nesposoban kao on, ali svjetonazorski svakako vrlo blizak. Tome u prilog govori i angažman Plenkovića u nekim organizacijama civilnog društva koje su ideološki nespojive s bilo čime za što se HDZ do sad zalagao.
Uostalom, i on je, kao i Milanović, karijeru započeo u diplomaciji i nastavio je u Bruxelessu, kao i Milanović diplomirao je pravo (za nadati se je da se za razliku od Milanovića ponešto u to i razumije), dobar je govornik i polemičar, jedino što nema karizmu Zorana Milanovića niti njegovu agresivnost u nastupu. Zemljama EU i SAD-u je ionako sasvim svejedno tko će od te dvojice voditi Hrvatsku – niti jedan od njih ni na koji način ne ugrožava njihove interese na “Zapadnom Balkanu”, koji uglavnom nisu nimalo kompatibilni s hrvatskim interesima. Obojica su rat provela u Londonu i u Bruxelessu, i nisu vidjela ratišta. Plenković je 1992. bio na odvjetničkoj praksi u tvrtki Stephenson Harwood u Londonu, a ostatak rata je proveo u Bruxellesu. Ivo Josipović ga je zvao na Pantovčak, a Vesna Pusić ga je odgovarala od pristupanja HDZ-u jer ga je, kao diplomata, željela vidjeti u svojoj stranci – doduše, nakon uhićenja Sanadera i Karamarka je SDP želio vidjeti kod sebe, pa je ovaj ušao u HDZ i postao vrlo brzo predsjednikom stranke. No to nije zadovaljavalo njegove političke ambicije. Dok je Milanović dio rata proveo kao promatrač u Nagorno Karabahu, Plenković je, ako ništa drugo, bio promatrač pri Promatračkoj misiji Europske zajednice u Hrvatskoj.
Već sad je poznato da naši “prijatelji i saveznici” iz SAD i NATO pakta podržavaju Plenkovića, kao što su podržali i izbor Markića za šefa tajne službe naspram Karamarkovog kandidata, što je potvrdio i Orešković u jednom intervjuu, a poznato je isto tako da je tim našim “prijateljima i saveznicima” jako stalo do toga da Srbija što prije uđe u NATO i EU; Karamarko je tu sa svojom politikom kočenja Srbije na putu u EU svakako bio kamen spoticanja, a i njegove poslovne veze s Rusijom im svakako nisu dobro sjele. Da su se stvari na tom planu ubrzale svjedoči i posjeta Kolinde Grabar – Kitarović Dalju, gdje se susrela s premijerom susjedne, prijateljske i nesvrstane Srbije, kojem se žuri u EU, a veleposlanstvu u Buzinu i birokratima u Briselu se jako žuri da ih se tamo primi prije nego veliki zli Putin uspije namontirati svog čovjeka umjesto američkog okupacijskog namjesnika Srbije Vučića, kako ga neki u Srbiji tituliraju. I povuče Srbiju tamo gdje je ionako srce vuče, i gdje joj je uostalom i mjesto, na pravoslavnu stranu.
Tu je i unutarstranački čimbenik: Šeks, koji je već jednom presudio HDZ-u postavivši svog igrača Sanadera, također kulutrnog, elokventnog i proeuropskog diplomata umjesto “neprihvatljivog” i kompromitiranog Pašalića, je nedavno gostujući u emisiji NU2 najavio koga on, kao stranački doajen i siva eminencija HDZ-a od osnutka, podržava. Rekao je da je Plenković njegov dobar prijatelj, te ga pohvalio kako nije sklon riskirati, rekavši kako dobro važe isplati li mu se kandidirati protiv Tomislava Karamarka pod čijim je vodstvom HDZ došao na vlast u kombinaciji s Mostom. On je rekao da su njegovi odnosi s Karamarkom ledeni i nikakvi, te, rekavši kako on “ne želi vjerovati da Karamarko stoji iza njegove smjene s Pantovčaka” (radilo se o aferi s pomilovanjem), čime je zapravo “diskretno” optužio Karamarka. On je rekao da se “tako nagađalo u medijima”, iako je zapravo sam Šeks stajao iza tih spekulacija u medijima (a moguće i iza dostave dokumenata o poslovnoj suradnji Drimie i Petrivićeve tvrtke Nacionalu, jer se sad upravo Šeks izautao kao onaj tko je cijelo vrijeme htio ponovo staviti svog igrača na čelo HDZ-a, nakon što je za Jadranke Kosor pao u nemilost stranačkog vrha i tamo ostao).
Šeks je tako prvi nominirao Plenkovića za predsjednika HDZ-a i istjerao ga na čistinu: Plenković se do tada lukavo držao u pozadini zbivanja, nije istrčavao, čekao je svoju priliku, ali kad ga je Šeks spomenuo morao je reagirati i izjasniti se: ili izjaviti lojalnost Karamarku, ili ga se diplomatski odreći. Odlučio se za ovo drugo: rekao je kako “HDZ ne smije biti talac političke sudbine ni jednog svoga člana”. U HDZ-u su pred samo tjedan dana komentirali da ne znaju što Šeksu ovo treba i da je on još jedan od onih koji postaju miljenici medija kada okrenu leđa HDZ-u. No, Šeks, navodni “agent Sova”, je ovim manevrom pokazao da još uvijek nije za staro željezo i da je još uvijek on taj koji demokratski smjenjuje i postavlja šefove HDZ-a, a HRT i Stanković su pokazali da se tamo ipak nakon odlaska Radmana nije previše toga promijenilo. Uostalom, o Šeksovoj želji da ukloni Karamarka s čela stranke i dovede svog čovjeka Plenkovića pisali smo prošle godine (vezani članak).
Hrvatska će tako, dolaskom Plenkovića, imati prilike birati imeđu dvije stranke koje se razlikuju uglavnom po imenu i boji logotipa, a politika obje će se vjerojatno definirati u Buzinu. Nešto kao izbor između Pepsi i Coca-cole, vlasnik obje marke je uostalom ista korporacija pa mu je i tako svjedno što ćete izabrati. No, kako je HDZ taj koji tu uskače u prostor koji je već zauzeo SDP, malo je vjerojatno da će s Plenkovićem uspjeti oteti Milanoviću birače, ali bi mogao ostati bez dijela vlastitih birača koji bi se mogli okrenuti drugim opcijama, od Mosta i Živog Zida do Hasanbegovićevog HSP-AS-a. S druge strane, Šeks je optimist.
_________________
Regoč-
Posts : 35954
2015-08-21
Age : 106
Lokacija: : Doma
Regoč-
Posts : 35954
2015-08-21
Age : 106
Lokacija: : Doma
Re: Nit smrdi, nit miriši
Loša, ali već ima tema.
Vidi ovo je txt!
"U HDZ-u nema više kriminala, korupcije i zato ponavljam, onima kojima će osobni interes biti ispred interesa HDZ-a i Hrvatske, takvima nema mjesta u HDZ-u." Tomislav Karamarko, listopad 2014.
Godinu dana. Godinu dana smo izgubili zahvaljujući Tomislavu Karamarku koji je doslovno ubio HDZ i Vladu. Za takvo političko pucanje sebi u nogu, kakve je napravio HDZ i osobno Karamarko, teško je naći primjera u povijesti. No, taj nesuđeni povjesničar praktično nam je uzeo godinu dana života. Toliko će negdje proći od prošlih izbora do vremena kada se naredna vlada, koju ćemo dobiti negdje u listopadu, ustabili i počne raditi.
A prije par godina za Karamarka je sve izgledalo ružičasto. U politici je još od mladih dana, na utjecajnim, no ipak „drugim po važnosti“ mjestima.
U najbolje vrijeme za uzdizanje u političkoj i društvenoj hijerarhiji, u svojim ranim tridesetim godinama postao je Karamarko šefom Kabineta tadašnjeg predsjednika Vlade Josipa Manolića, zatim i Franje Gregurića. Od 1993. do 1996. bio je načelnik PU zagrebačke, od 1996. do 1998. obnaša dužnost pomoćnika ministra unutarnjih poslova. Godine 2000. bio je voditelj izbornog stožera tadašnjeg predsjedničkog kandidata Stjepana Mesića. Mesić mu je sukladno svojim ustavnim ovlastima pomogao u napredovanju – od 2000. do 2002. bio je predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost, a i narednih godina radi na čelnim mjestima obavještajne zajednice.
U Hrvatskom saboru 10. listopada 2008. glasovanjem je potvrđen za ministra unutarnjih poslova. U rujnu 2011. ponovno pristupa HDZ-u iz kojeg je izišao 90-tih. Na XV. saboru HDZ-a 20. svibnja 2012. u drugom krugu pobjeđuje Milana Kujundžića i postaje četvrti predsjednik HDZ-a, zamijenivši Jadranku Kosor.
Lokalni izbori 2013. godine, predsjednički izbori 2014. – sve je to prošlo dobro za Hrvatsku demokratsku zajednicu. Tadašnja Vlada, Kukuriku koalicija, patila je od istih problema koje je imala i Šestorka 2000. godine – obećali su reforme za koje nisu bili sposobni niti su imali snage provesti ih. Recesija se nastavila sve do polovine 2015. godine. Praktično idealni uvjeti za osvajanje vlasti.
Odbijanje sučeljavanja i skretanje udesno
Samo je jedna stvar bila protiv Karamarka – istraživanja popularnosti političara. U doba prilično neuspješne vlasti Kukuriku koalicije on je kao šef oporbe i dalje najmanje popularan političar – nešto prilično neobično u demokratskoj praksi.
Situacija za HDZ je gotovo idealna – praktično vojna disciplina, aktiviranje ogromnog broja članova, čvrsto upravljanje cijelom strankom po gotovo policijskom modelu – glavni tajnik HDZ-a, Milijan Brkić iznimno je uspješno mobilizirao stranku i tisuće aktivista po cijeloj Hrvatskoj. Još u travnju prošle godine HDZ na anketama uvjerljivo vodi.
Milanovićeva Vlada se pokazala plašljivom i nedorstatnom za udariti šakom i stol i krenuti u prave reforme. Od istinskih reformi te Vlade, pamtiti ćemo jedino onu ministrice Anke Mrak Taritaš i projekt legalizacije bespravno sagrađenih kuća u Hrvatskoj. Oko mnogih stvari su se totalno spetljali, npr. u Obiteljskom zakonu kojega su donijeli, i studenti prava nalazili ustavne propuste.
Međutim, počinju se događati politički čudne stvari. Tadašnji šef oporbe i potencijalni budući premijer, Tomislav Karamarko, odbija sučeljavanje sa Zoranom Milanovićem! Negdje u svibnju prošle godine, novinar Aleksandar Stanković pozvao je naime Karamarka i Milanovića da se sučele u njegovoj emisiji „Nedjeljom u 2“. Iz SDP-a su poručili da će Milanović rado prihvatiti Stankovićev poziv, ali šef HDZ-a sučeljavanje nastavlja izbjegavati. Karamarko se malo i nikako pojavljuje na svom radnom mjestu – u Saboru. Čak i za to ima objašnjenje: „Dakle, ja sam prisutan od Dubrovnika do Vukovara u svakoj našoj organizaciji. Moj dio kao zastupnika i dio posla koji tamo obavljam je i skrb o parlamentarnoj stranci, koja je najveća hrvatska stranka."
Odbijajući sučeljavanje i nastupe u Saboru – pokazuje se kao politička kukavica. Dodatno, svojim govorima skreće oštro u desno (po hrvatskim mjerilima političkog spektra), i bavi se sve više ideologijom. Još 2014. godine u listopadu Karamarko na stranačkom skupu govori: „Hrvatska je danas u rukama onih koji Hrvatsku nisu htjeli. (…)“
Pritom Karamarko rado zaboravlja činjenice. Primjerice, vrlo lako se, Registar je javan, usporedi prvi sastav Kukuriku i prethodne HDZ-ove Vlade što se tiče sudjelovanja u Domovinskom ratu. Ukratko, Kotromanović, Ranko Ostojić, Miljenić, Vrdoljak, Jakovina, Matić i Jovanović – sakupili su ukupno 4674 dana u borbenom i 848 dana u neborbenom sektoru. Od prethodne: Čobanković, Milinović, Pankretić, Bačić, Ivić, Karamarko, Bajs, Božinović, Fuchs i Kalmeta imaju 2206 dana u borbenom i 1848 dana u neborbenom sektoru.
Dodatno – sakupljanje partnera u obliku malih ekstremno desnih stranaka nije donijelo nikakve koristi osim nezadovoljstva u samom HDZ-u – trebalo je nekome dati mjesta (što znači i nekom HDZ- ovcu uzeti), a po broju preferencijalnih glasova je jasno da ti nisu donijeli ništa ukupnom broju glasova. Štoviše, neki koalicijski partneri za koje nije glasala ni rodbina valjda, postali su predmet sprdnje.
Izbori i vlast
Velikim dijelom upravo radi nesnalaženja samog Karamarka koji se ne vidi u javnim sučeljavanjima (govori isključivo pred članovima stranke) te ima očiglednih problema kada treba držati jasan motivacijski govor – na izborima su HDZ-ova i SDP-ova koalicije izjednačene (HDZ je dobio više, ali kada se lijevoj koaliciji pridoda IDS bili su izjednačeni).
Priču dalje dobro znamo – HDZ stvara koaliciju s Mostom, u Vladu ulaze neki čudni tipovi koji su se pokazali potpuno neučinkovitom (osim u smislu da ujedine i organizacijskih podignu ljevicu i centar te razne nevladine organizacije). Proklamirana „vlada stručnjaka“ u biti je teško ideološki opterećena Vlada – a Karamarko dolazi na svjetlo reflektora.
S jedne strane je prvi potpredsjednik Vlade, s druge strane nema gotovo nikakva zaduženja. Ono što počinje curiti vani – Karamarka jako zanima kontrola na MUP-om i tajnim službama – upravo kontrola nad onime gdje se snalazi dobro i gdje je bio jak. I usput se počinje zanimati za INA-u. Priča INA-MOL se počinje širiti po medijima.
Pred svjetlima reflektora, pred novinarima i pred javnošću, Karamarko se ne snalazi. Zamuckuje. Ne zna brojati. Priča besmislene ideološke gluposti. Dodatno, bira suradnike koji generiraju sukobe i animozitet. Uskoro, počinju i afere. INA i drugo. Članovi Vlade komuniciraju presicama, a ne za zajedničkim stolom.
Sredina travnja je ove godine – dolaze i unutarstranački izbori u HDZ-u. Na neposrednim izborima Tomislav Karamarko dobiva preko 90.000 glasova. Svi su za njega! Ministri ga hvale, članstvo ga hvali, a istovremeno – Vlada sve rjeđe održava i redovne sjednice. HDZ iznutra pokazuje potpunu monolitnost i odanosti Karamarku, a izvana se koalicija gdje on vodi najveću stranku naočigled građana raspada.
Osamljeni čovjek
Prošlo je tek pola godine otkada je Karamarko potpisao pobjedničku koaliciju HDZ-Most i samo dva mjeseca otkada je s nekih 99% glasova izabran za predsjednika HDZ-a. U međuvremenu, Vlada je pala, a Sabor se samoraspustio.
Ono što je Tomislav Karamarko stvorio – nestalo je. Nestalo je sve osim njegovih afera. U stranci se guraju tko će sada biti dalje od njega i to na način da je postupanje članova vrhuške HDZ-a gadljivo i onima koji baš ne populariziraju Karamarka.
Nema mjesec dana – svi su bili spremni za Tomislava Karamarka i u vodu i u vatru i založiti desnu ruku za njegovu čast i poštenje – sada paze da ih novinari slučajno ne vide s Karamarkom. Radi opstanka Karamarka se rušila Vlada, a sada se ruši Karamarko – i to od strane istih ljudi koji su ga uzdizali. Ima li itko tamo da ostane do kraja s Karamarkom i da ga podrži? Ili je borba za stranačka mjesta, za ulizivanje nekom novom čelniku za mjesto na novoj listi za Sabor sve i sva?
Politička karijera Tomislava Karamarka je u smislu šefa HDZ-a, a možda i općenito gotova. Minute ili sati nas dijele od njegove ostavke, od trenutka kada ćemo dobiti još jedan dokaz Peterovog načela: „Svatko napreduje do granice svoje nesposobnosti.“ Tomislav Karamarko je do granice svoje nesposobnosti došao u trenutku kada je iz mjesta drugog postao prvi.
Nije mu bilo dosta da je grupa smušenjaka na čelu sa Zoranom Milanovićem otvorila mjesto HDZ-u. Nije mu bilo dosta ni da je Milijan Brkić reformirao stranku iznutra i stvorio snažnu za izbornu bitku spremnu stranačku vojsku. Nije mu bilo dosta da su osnovali i svoje medije i stvorili široku koaliciju desnice. Nije mu pomogao ni premijer s najboljim kanadskim školama.
Karamarko je ostao čovjek koji je uporno htio upravljati „straga“, iz pozadine, koristeći razne službe, a ne mikrofon i reflektore. A to nije išlo. Ideja koja ga je gurala – biti prvi, biti onaj koji odlučuje, a ne biti onaj koji radi za druge šefove: Manolića, Mesića, Sanadera – ta ideja ga je gurala i ta ideja ga je politički uništila. Karamarko se kao lider pokazao potpuno nesposobnim.
U pola godine ovaj danas usamljen čovjek koji ubrzano stari i sijedi uništio je saborsku većinu, srušio vlastitu Vladu, izgubio stranačke „prijatelje“, ali položaj u stranci mu je takav da ga već možemo smatrati bivšim predsjednikom HDZ-a. Njegova politička karijera je gotova. Ako je negdje i nekako pokuša nastaviti – biti će izbačen iz HDZ-a (već viđeno) i postati politička karikatura kakve opskurne stranke koji se javlja na još opskurnijim portalima.
Kao političar – svojim eksperimentom Hrvatskoj je uzeo godinu dana, godinu dana koje su se trebale provoditi reforme i mijenjati ova zemlja. A došlo je do toga da je Vlada funkcionirala samo telefonski. I to „manualno“; poziv po poziv. Stoga, politički, zato jer je uzeo naše vrijeme, dio naših života i naše budućnosti – želimo mu da se tornja iz politike.
Privatno, naravno želimo mu sve najbolje – i zdravlja i budućnosti, no koju on više politički nikada neće pisati. Hrvatska treba nove ljude. A za Karamarka tu nema mjesta. On je politički čovjek prošlosti i primjer kakav političar u ovom stoljeću ne treba biti.
Vidi ovo je txt!
"U HDZ-u nema više kriminala, korupcije i zato ponavljam, onima kojima će osobni interes biti ispred interesa HDZ-a i Hrvatske, takvima nema mjesta u HDZ-u." Tomislav Karamarko, listopad 2014.
Godinu dana. Godinu dana smo izgubili zahvaljujući Tomislavu Karamarku koji je doslovno ubio HDZ i Vladu. Za takvo političko pucanje sebi u nogu, kakve je napravio HDZ i osobno Karamarko, teško je naći primjera u povijesti. No, taj nesuđeni povjesničar praktično nam je uzeo godinu dana života. Toliko će negdje proći od prošlih izbora do vremena kada se naredna vlada, koju ćemo dobiti negdje u listopadu, ustabili i počne raditi.
A prije par godina za Karamarka je sve izgledalo ružičasto. U politici je još od mladih dana, na utjecajnim, no ipak „drugim po važnosti“ mjestima.
U najbolje vrijeme za uzdizanje u političkoj i društvenoj hijerarhiji, u svojim ranim tridesetim godinama postao je Karamarko šefom Kabineta tadašnjeg predsjednika Vlade Josipa Manolića, zatim i Franje Gregurića. Od 1993. do 1996. bio je načelnik PU zagrebačke, od 1996. do 1998. obnaša dužnost pomoćnika ministra unutarnjih poslova. Godine 2000. bio je voditelj izbornog stožera tadašnjeg predsjedničkog kandidata Stjepana Mesića. Mesić mu je sukladno svojim ustavnim ovlastima pomogao u napredovanju – od 2000. do 2002. bio je predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost, a i narednih godina radi na čelnim mjestima obavještajne zajednice.
U Hrvatskom saboru 10. listopada 2008. glasovanjem je potvrđen za ministra unutarnjih poslova. U rujnu 2011. ponovno pristupa HDZ-u iz kojeg je izišao 90-tih. Na XV. saboru HDZ-a 20. svibnja 2012. u drugom krugu pobjeđuje Milana Kujundžića i postaje četvrti predsjednik HDZ-a, zamijenivši Jadranku Kosor.
Lokalni izbori 2013. godine, predsjednički izbori 2014. – sve je to prošlo dobro za Hrvatsku demokratsku zajednicu. Tadašnja Vlada, Kukuriku koalicija, patila je od istih problema koje je imala i Šestorka 2000. godine – obećali su reforme za koje nisu bili sposobni niti su imali snage provesti ih. Recesija se nastavila sve do polovine 2015. godine. Praktično idealni uvjeti za osvajanje vlasti.
Odbijanje sučeljavanja i skretanje udesno
Samo je jedna stvar bila protiv Karamarka – istraživanja popularnosti političara. U doba prilično neuspješne vlasti Kukuriku koalicije on je kao šef oporbe i dalje najmanje popularan političar – nešto prilično neobično u demokratskoj praksi.
Situacija za HDZ je gotovo idealna – praktično vojna disciplina, aktiviranje ogromnog broja članova, čvrsto upravljanje cijelom strankom po gotovo policijskom modelu – glavni tajnik HDZ-a, Milijan Brkić iznimno je uspješno mobilizirao stranku i tisuće aktivista po cijeloj Hrvatskoj. Još u travnju prošle godine HDZ na anketama uvjerljivo vodi.
Milanovićeva Vlada se pokazala plašljivom i nedorstatnom za udariti šakom i stol i krenuti u prave reforme. Od istinskih reformi te Vlade, pamtiti ćemo jedino onu ministrice Anke Mrak Taritaš i projekt legalizacije bespravno sagrađenih kuća u Hrvatskoj. Oko mnogih stvari su se totalno spetljali, npr. u Obiteljskom zakonu kojega su donijeli, i studenti prava nalazili ustavne propuste.
Međutim, počinju se događati politički čudne stvari. Tadašnji šef oporbe i potencijalni budući premijer, Tomislav Karamarko, odbija sučeljavanje sa Zoranom Milanovićem! Negdje u svibnju prošle godine, novinar Aleksandar Stanković pozvao je naime Karamarka i Milanovića da se sučele u njegovoj emisiji „Nedjeljom u 2“. Iz SDP-a su poručili da će Milanović rado prihvatiti Stankovićev poziv, ali šef HDZ-a sučeljavanje nastavlja izbjegavati. Karamarko se malo i nikako pojavljuje na svom radnom mjestu – u Saboru. Čak i za to ima objašnjenje: „Dakle, ja sam prisutan od Dubrovnika do Vukovara u svakoj našoj organizaciji. Moj dio kao zastupnika i dio posla koji tamo obavljam je i skrb o parlamentarnoj stranci, koja je najveća hrvatska stranka."
Odbijajući sučeljavanje i nastupe u Saboru – pokazuje se kao politička kukavica. Dodatno, svojim govorima skreće oštro u desno (po hrvatskim mjerilima političkog spektra), i bavi se sve više ideologijom. Još 2014. godine u listopadu Karamarko na stranačkom skupu govori: „Hrvatska je danas u rukama onih koji Hrvatsku nisu htjeli. (…)“
Pritom Karamarko rado zaboravlja činjenice. Primjerice, vrlo lako se, Registar je javan, usporedi prvi sastav Kukuriku i prethodne HDZ-ove Vlade što se tiče sudjelovanja u Domovinskom ratu. Ukratko, Kotromanović, Ranko Ostojić, Miljenić, Vrdoljak, Jakovina, Matić i Jovanović – sakupili su ukupno 4674 dana u borbenom i 848 dana u neborbenom sektoru. Od prethodne: Čobanković, Milinović, Pankretić, Bačić, Ivić, Karamarko, Bajs, Božinović, Fuchs i Kalmeta imaju 2206 dana u borbenom i 1848 dana u neborbenom sektoru.
Dodatno – sakupljanje partnera u obliku malih ekstremno desnih stranaka nije donijelo nikakve koristi osim nezadovoljstva u samom HDZ-u – trebalo je nekome dati mjesta (što znači i nekom HDZ- ovcu uzeti), a po broju preferencijalnih glasova je jasno da ti nisu donijeli ništa ukupnom broju glasova. Štoviše, neki koalicijski partneri za koje nije glasala ni rodbina valjda, postali su predmet sprdnje.
Izbori i vlast
Velikim dijelom upravo radi nesnalaženja samog Karamarka koji se ne vidi u javnim sučeljavanjima (govori isključivo pred članovima stranke) te ima očiglednih problema kada treba držati jasan motivacijski govor – na izborima su HDZ-ova i SDP-ova koalicije izjednačene (HDZ je dobio više, ali kada se lijevoj koaliciji pridoda IDS bili su izjednačeni).
Priču dalje dobro znamo – HDZ stvara koaliciju s Mostom, u Vladu ulaze neki čudni tipovi koji su se pokazali potpuno neučinkovitom (osim u smislu da ujedine i organizacijskih podignu ljevicu i centar te razne nevladine organizacije). Proklamirana „vlada stručnjaka“ u biti je teško ideološki opterećena Vlada – a Karamarko dolazi na svjetlo reflektora.
S jedne strane je prvi potpredsjednik Vlade, s druge strane nema gotovo nikakva zaduženja. Ono što počinje curiti vani – Karamarka jako zanima kontrola na MUP-om i tajnim službama – upravo kontrola nad onime gdje se snalazi dobro i gdje je bio jak. I usput se počinje zanimati za INA-u. Priča INA-MOL se počinje širiti po medijima.
Pred svjetlima reflektora, pred novinarima i pred javnošću, Karamarko se ne snalazi. Zamuckuje. Ne zna brojati. Priča besmislene ideološke gluposti. Dodatno, bira suradnike koji generiraju sukobe i animozitet. Uskoro, počinju i afere. INA i drugo. Članovi Vlade komuniciraju presicama, a ne za zajedničkim stolom.
Sredina travnja je ove godine – dolaze i unutarstranački izbori u HDZ-u. Na neposrednim izborima Tomislav Karamarko dobiva preko 90.000 glasova. Svi su za njega! Ministri ga hvale, članstvo ga hvali, a istovremeno – Vlada sve rjeđe održava i redovne sjednice. HDZ iznutra pokazuje potpunu monolitnost i odanosti Karamarku, a izvana se koalicija gdje on vodi najveću stranku naočigled građana raspada.
Osamljeni čovjek
Prošlo je tek pola godine otkada je Karamarko potpisao pobjedničku koaliciju HDZ-Most i samo dva mjeseca otkada je s nekih 99% glasova izabran za predsjednika HDZ-a. U međuvremenu, Vlada je pala, a Sabor se samoraspustio.
Ono što je Tomislav Karamarko stvorio – nestalo je. Nestalo je sve osim njegovih afera. U stranci se guraju tko će sada biti dalje od njega i to na način da je postupanje članova vrhuške HDZ-a gadljivo i onima koji baš ne populariziraju Karamarka.
Nema mjesec dana – svi su bili spremni za Tomislava Karamarka i u vodu i u vatru i založiti desnu ruku za njegovu čast i poštenje – sada paze da ih novinari slučajno ne vide s Karamarkom. Radi opstanka Karamarka se rušila Vlada, a sada se ruši Karamarko – i to od strane istih ljudi koji su ga uzdizali. Ima li itko tamo da ostane do kraja s Karamarkom i da ga podrži? Ili je borba za stranačka mjesta, za ulizivanje nekom novom čelniku za mjesto na novoj listi za Sabor sve i sva?
Politička karijera Tomislava Karamarka je u smislu šefa HDZ-a, a možda i općenito gotova. Minute ili sati nas dijele od njegove ostavke, od trenutka kada ćemo dobiti još jedan dokaz Peterovog načela: „Svatko napreduje do granice svoje nesposobnosti.“ Tomislav Karamarko je do granice svoje nesposobnosti došao u trenutku kada je iz mjesta drugog postao prvi.
Nije mu bilo dosta da je grupa smušenjaka na čelu sa Zoranom Milanovićem otvorila mjesto HDZ-u. Nije mu bilo dosta ni da je Milijan Brkić reformirao stranku iznutra i stvorio snažnu za izbornu bitku spremnu stranačku vojsku. Nije mu bilo dosta da su osnovali i svoje medije i stvorili široku koaliciju desnice. Nije mu pomogao ni premijer s najboljim kanadskim školama.
Karamarko je ostao čovjek koji je uporno htio upravljati „straga“, iz pozadine, koristeći razne službe, a ne mikrofon i reflektore. A to nije išlo. Ideja koja ga je gurala – biti prvi, biti onaj koji odlučuje, a ne biti onaj koji radi za druge šefove: Manolića, Mesića, Sanadera – ta ideja ga je gurala i ta ideja ga je politički uništila. Karamarko se kao lider pokazao potpuno nesposobnim.
U pola godine ovaj danas usamljen čovjek koji ubrzano stari i sijedi uništio je saborsku većinu, srušio vlastitu Vladu, izgubio stranačke „prijatelje“, ali položaj u stranci mu je takav da ga već možemo smatrati bivšim predsjednikom HDZ-a. Njegova politička karijera je gotova. Ako je negdje i nekako pokuša nastaviti – biti će izbačen iz HDZ-a (već viđeno) i postati politička karikatura kakve opskurne stranke koji se javlja na još opskurnijim portalima.
Kao političar – svojim eksperimentom Hrvatskoj je uzeo godinu dana, godinu dana koje su se trebale provoditi reforme i mijenjati ova zemlja. A došlo je do toga da je Vlada funkcionirala samo telefonski. I to „manualno“; poziv po poziv. Stoga, politički, zato jer je uzeo naše vrijeme, dio naših života i naše budućnosti – želimo mu da se tornja iz politike.
Privatno, naravno želimo mu sve najbolje – i zdravlja i budućnosti, no koju on više politički nikada neće pisati. Hrvatska treba nove ljude. A za Karamarka tu nema mjesta. On je politički čovjek prošlosti i primjer kakav političar u ovom stoljeću ne treba biti.
Guest- Guest
Re: Nit smrdi, nit miriši
..no vaso malo kvari ovaj clanak i seksu posao...
vuksadinare- Posts : 100240
2015-09-08
Re: Nit smrdi, nit miriši
Možete muljati koliko želite, ali jasno je da se hajka digla kako bi se zaštitila jugožgadija koja ovaj napaćeni narod i njegovu zemlju nikada nije ispustila iz svojih zločinačkih pipakah.
_________________
Regoč-
Posts : 35954
2015-08-21
Age : 106
Lokacija: : Doma
Re: Nit smrdi, nit miriši
No,dobro,oni su ionako svi slicni i blisko razmisljaju o najbitnijim stvarima,prvenstveno o osobnom probitku i interesu..sve su ostalo nebitne nijanse..kao da smo zaista samostalni i nezavisni..i to ne od Kolice,vec od puno prije..sto se nekima ne sviđa,ali tako je ;-)
_________________
“You will not be good teachers if you focus only on what you do and not upon who you are.”
― Rudolf Steiner
L'âme- Posts : 25744
2014-04-12
Re: Nit smrdi, nit miriši
Joj Kolumbo otkril si Indiju! A tko je Karamarko stvoril nego UDBA?
Guest- Guest
Re: Nit smrdi, nit miriši
Samo je Marcel zaboravio da kod sdp/hdz-a nema svjetonazora, odnosno ima ga fasada ili pojavni oblik da privuče šupljoglvce iz svojih životnih ništa, inače to je kod nas apstrakcija i to potpuna...Regoč wrote:Izvrsna analiza kao i inače.
Kermit-
Posts : 26479
2014-04-17
Re: Nit smrdi, nit miriši
Regoč wrote:Možete muljati koliko želite, ali jasno je da se hajka digla kako bi se zaštitila jugožgadija koja ovaj napaćeni narod i njegovu zemlju nikada nije ispustila iz svojih zločinačkih pipakah.
Puno je hobotnicah.
Guest- Guest
Re: Nit smrdi, nit miriši
a što bi trebao biti, eurofob? zalagati se za izlazak iz EU, bankrot, te udruživanje s Rusijom?Marcel Holjevac wrote:Dokazao se kao eurofil
što konkretno ti i Bujanec želite?
Guest- Guest
Re: Nit smrdi, nit miriši
Eva wrote:Joj Kolumbo otkril si Indiju! A tko je Karamarko stvoril nego UDBA?
Jel uspio barem preprodat knjige?
Guest- Guest
Re: Nit smrdi, nit miriši
Usne Stjepana Gnječa wrote:Regoč wrote:Možete muljati koliko želite, ali jasno je da se hajka digla kako bi se zaštitila jugožgadija koja ovaj napaćeni narod i njegovu zemlju nikada nije ispustila iz svojih zločinačkih pipakah.
Puno je hobotnicah.
Malo barah a puno krokodilah.
Guest- Guest
Re: Nit smrdi, nit miriši
IvyTeasdale wrote:No,dobro,oni su ionako svi slicni i blisko razmisljaju o najbitnijim stvarima,prvenstveno o osobnom probitku i interesu..sve su ostalo nebitne nijanse..kao da smo zaista samostalni i nezavisni..i to ne od Kolice,vec od puno prije..sto se nekima ne sviđa,ali tako je ;-)
tako je megi..ne bi smranader...a ne bi to ni mutavi
Guest- Guest
Re: Nit smrdi, nit miriši
bje'z..general krstoRayMabus wrote:Plenković.
vuksadinare- Posts : 100240
2015-09-08
Re: Nit smrdi, nit miriši
Uz malo mašte možeš za apsolutno svaku spodobu na političkoj sceni zaspinati da je plod ili žrtva UDB-e. Nakon što ste i Isusa Krista domovinskog rata Antu Gotovinu proglasili za notornim UDBašem, ništa me ne može iznenaditi.
_________________
udba- Posts : 4945
2015-11-10
Re: Nit smrdi, nit miriši
Karamarka na vlasti.deda hipster wrote:a što bi trebao biti, eurofob? zalagati se za izlazak iz EU, bankrot, te udruživanje s Rusijom?Marcel Holjevac wrote:Dokazao se kao eurofil
što konkretno ti i Bujanec želite?
Popustiće to vremenom. Ja sam još dugo kukao za Sanaderom, ali prebolio sam ga. Vrijeme liječi sve rane. Sad kad ga vidim dok ide na sud s Prodanovićem svejedno mi je, nemam nikakvih emocija.
udba- Posts : 4945
2015-11-10
Re: Nit smrdi, nit miriši
svi,rekoh...cast iznimkama..;-)Noor wrote:IvyTeasdale wrote:No,dobro,oni su ionako svi slicni i blisko razmisljaju o najbitnijim stvarima,prvenstveno o osobnom probitku i interesu..sve su ostalo nebitne nijanse..kao da smo zaista samostalni i nezavisni..i to ne od Kolice,vec od puno prije..sto se nekima ne sviđa,ali tako je ;-)
tako je megi..ne bi smranader...a ne bi to ni mutavi
_________________
“You will not be good teachers if you focus only on what you do and not upon who you are.”
― Rudolf Steiner
L'âme- Posts : 25744
2014-04-12
Re: Nit smrdi, nit miriši
Ae, ae! Rijetki će to reći.IvyTeasdale wrote:No,dobro,oni su ionako svi slicni i blisko razmisljaju o najbitnijim stvarima,prvenstveno o osobnom probitku i interesu..sve su ostalo nebitne nijanse..kao da smo zaista samostalni i nezavisni..i to ne od Kolice,vec od puno prije..sto se nekima ne sviđa,ali tako je ;-)
Guest- Guest
Page 1 of 5 • 1, 2, 3, 4, 5
Similar topics
» Zagreb smrdi
» Pariz smrdi
» DŽEHENNEM NA ZEMLJI Zatvor džihadista: Smrdi kao u paklu
» Soroševci i 'antifašisti' prosvjedovali protiv Orbana!Smrdi na fašizam
» kerum, skinija kolegu jer je kolegu po rasnoj osnovi napao da mu smrdi iz usta
» Pariz smrdi
» DŽEHENNEM NA ZEMLJI Zatvor džihadista: Smrdi kao u paklu
» Soroševci i 'antifašisti' prosvjedovali protiv Orbana!Smrdi na fašizam
» kerum, skinija kolegu jer je kolegu po rasnoj osnovi napao da mu smrdi iz usta
Page 1 of 5
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum