Alfi Kabiljo: 'Pozdrav 'Za dom spremni' treba sudski zabraniti

Ero wrote:Nema te kiseline koja bi im dušu mogla očistit.

Yehudi wrote:

Ero wrote:Nema te kiseline koja bi im dušu mogla očistit.

 Jadni Romi, da. 

Niti kiselina ne može fašiste i naciste oprati.

Ero wrote:

Yehudi wrote:

Ero wrote:Nema te kiseline koja bi im dušu mogla očistit.

 Jadni Romi, da. 

Niti kiselina ne može fašiste i naciste oprati.

Naslušat ćeš se ti "Za dom, spremni". Očigledno.

Ero wrote:

Yehudi wrote:

Ero wrote:Nema te kiseline koja bi im dušu mogla očistit.

 Jadni Romi, da. 

Niti kiselina ne može fašiste i naciste oprati.

Naslušat ćeš se ti "Za dom, spremni". Očigledno.

Usne Stjepana Gnječa wrote:

lobo1 wrote:Sud utvrdio: Pozdrav "Za dom spremni" je stari hrvatski pozdrav
Prekršajni sud u Kninu odbacio je ovih dana prijavu policije, zbog nošenja i prodaje suvenira s natpisom "Za dom spremni", kao neutemeljenu.

Riječ je naime o prijavi policije protiv obrtnika Jakova Markovića koji je 05. kolovoza 2011. u Čavoglavama izložio i prodavao suvenire s natpisom "Za dom spremni". Međutim, odlukom Prekršajnog suda u Kninu od 22. prosinca 2011. ova je prijava odbačena kao neutemeljena.
U obrazloženju presude navodi se da je "pozdrav "Za dom spremni" poznat kroz cijelu hrvatsku povijest još od vremena Šubića i Zrinskog te da time ne predstavlja nikakvo tzv. ustaško obilježje kako mu se vjerojatno stavlja u teret".

Vidi ovog lokacija MINKEN. Takvi su najbolji brane otadžbinu iz bezbedne udaljenosti...

Zeko .. Zečiću,  Čediću, Trktorijadiću.I moli  BogA  da  te  ne  sretnem  u reali.

debotoijusto wrote:

Ero wrote:

Yehudi wrote:

Ero wrote:Nema te kiseline koja bi im dušu mogla očistit.

 Jadni Romi, da. 

Niti kiselina ne može fašiste i naciste oprati.

Naslušat ćeš se ti "Za dom, spremni". Očigledno.

i vi sto forsirate to dobit po repu...pa kome prije dosadi

kaja_333 wrote:

marcus-t wrote:Gostujući na N1 rekao je kako je u djetinjstvu bio i tri ustaška zatvora i dodao: - Ja sam s 5,5 godina bio u zatvoru 

Kada se vec sjeća mogao nam je reci i sto su ga ispitivali

lobo1 wrote:


Zeko .. Zečiću,  Čediću, Trktorijadiću.I moli  BogA  da  te  ne  sretnem  u reali.

kaja_333 wrote:

omni wrote:

kaja_333 wrote:

marcus-t wrote:Gostujući na N1 rekao je kako je u djetinjstvu bio i tri ustaška zatvora i dodao: - Ja sam s 5,5 godina bio u zatvoru 

Kada se vec sjeća mogao nam je reci i sto su ga ispitivali

A tek zasto su ga ostavili zivog? Mozda je obitelj kupila njegov zivot potkazujuci druge, vrag bi ga znao.....U svakom slucaju strahota je zatvarat djecu.

Ostavili su ga živog u razmjenu za informacije ziher, sigurno je puno toga znao:). 
Salu na stranu, zašto bi netko dijete odveo u zatvor. Jedino logično je da su zatvorili roditelje ili roditelja a dijete ostalo s njim. Ali onda mali kabiljo to treba drugačije sročiti . Ovako ispada da je on bio neki opasan element kojega su zatvarali par puta s 5 godina.

Pred vratima Miloševe sobe morao sam malo pričekati.
Najposlije me zovnu unutra. Prizor koji sam gledao bio je
strašan. Miloš je bio obučen u bijeli ogrtač. Na jednoj stolici
sjedio je poznati koljač Bonzo, a s druge strane neki nepoznati
zastavnik. Njima nasuprot nalazila se njihova žrtva.
Bio je neki mladi Srbin, sav blijed od straha. Najednom ga
Ljubo Miloš zapita: »Zašto nisi radio, kad sam došao u radionu
i vidio te da sjediš?« — Mladić odgovori da ga je zaboljelo
slijepo crijevo, pa se htio malo odmoriti. Miloš mu
tada reče: »Dobro, raskopčaj hlače, pa ću te ja pregledati.
Znaš, upravo sam položio doktorski ispit.« Mladić se raskopča.
Izgleda da nije shvatio, ili nije poznao još dobro Miloša.
Mene je oblila vrućina. Htio sam izaći, ali vrata su bila zaključana.
Dijamantstein je već prije nestao. Miloš izjavi da je
potrebna operacija. Uzme nož u ruke i zarine ga u meso mladića.
Bonzo i zastavnik držali su jadnika za noge i ruke.
Strahovit vrisak zaori se sobom, kad je Miloš mladiću rasparao
tijelo od gore do dolje. U omaglici sam još primijetio, da
mu je prerezao grkljan.
Kao da su na mene zaboravili. U to najednom zakuca
netko na vrata. Bonzo otvori. Bio je Dijamantstein. On priđe
Milošu i nešto prošaputa s njim. Tada se Miloš okrene prema
meni i upita me, gdje mi je brat. Kazah mu da leži na hrpi
leševa, na dvorištu. »Kako znaš da je to tvoj brat?« upita me,
jer je znao da su svi leševi strahovito iznakaženi. »Poznam
ga po odijelu.« — »Dobro, neka ide zastavnik s tobom pa
mu ga pokaži.« Mislio sam da je danas Milošu dosta, pa me
ostavio tome zastavniku da me ubije. Odem s njim do prvog
većeg skupa leševa i pokažem mu tijelo koje je bilo najviše
iznakaženo, sa posve razmrskanom glavom. Izgleda da mu se
nije više ostajalo napolju na jakoj zimi, pa se vratismo natrag
u sobu Milošu. Zastavnik mu reče da je vidio moga brata
i da se uvjerio da je to on. Milošu se nekamo žurilo — koliko
sam mogao primijetiti — pa me nije više ništa ispitivao. Samo
se jednom okrene i upita me, da li možda i mene ne boli slijepo
crijevo. Kako nisam na to ništa odgovorio reče mi da se
gubim. Nije mi to trebalo ponavljan.

Jutrom kad smo izlazili u »stroj« na rad, iako naviknuti
da gledamo svoje mrtve drugove, okretali smo glave u stranu
na mjestima gdje su bili kamioni, jer su se na smrznutom
snijegu viđale dječje pletene cipelice, kapice, dudice, amul
e t i . . . ostavljajući dubok i težak utisak i potsjećajući nas
jia strahote ringa. Ustaške zvijeri, krvoločne nemani, naslađivali
su se zvjerstvima nad majkama i nevinom djecom.
Prenosimo ciglu pred Upravnom pisarnom i vidimo tri
žene sa dječicom na rukama kako čekaju svoju sudbinu. Jedan
drug dodajući mi ciglu upozori me na ženu u sredini, koja mu
je rođakinja.
Svećeničko lice fra Majstorovića, obučenog u elegantno
odijelo, našminkanog i napudranog, u zelenom lovačkom šeširu,
sa nasladom je promatralo svoje žrtve. Prišao je djeci,
čak ih je i pomilovao po glavi. Društvu se priključio Ljubo
Miloš i Ivica Matković. Fra Majstorović reče majkama da će
sada biti krštenje njihove djece. Oduzeli su majkama djecu, a
dijete koje je nosio fra Majstorović u svojoj dječjoj nevinosti
milovalo je našminkano lice svoga ubojice. Majke, izbezumljene,
uočile su situaciju. Nude svoje živote tražeći milost za
mališane. Dvoje djece su metnuli na zemlju, dok je treće ba-
Na svakom koraku u Jasenovcu nailazilo se na ovakve tragove smrti.

čeho kao lopta u zrak, a fra Majstorović, držeći u ruci bodež
okrenut prema gore, tri puta je promašio, dok je četvrti put
uz šalu i smijeh dijete ostalo nataknuto na bodež. Majke se
bacale po zemlji čupajući kose, a kad su počele strahovito
vikati, ustaški stražari 14. osječke satnije odveli su ih i likvidirali.
Kad je sve troje djece tako svirepo stradalo, tri dvonožne
zvijeri međusobno su davali novac, jer izgleda da su se
kladili tko će prije nataknuti dijete na bodež.
Sada su i žene počele u Jasenovcu dijeliti sudbinu sa
muškarcima. Njihov udes bio je daleko strasniji, naročito onih
mladih i ljepših žena.
Jednog je dana nas desetak otpremljeno u Gradinu, kamo
smo poslani u jednu ispražnjenu kuću da je uredimo. Otvorili
smo vrata sobe. Na podu je ležalo više mladih žena. Zidovi
su bili krvlju poprskani. Žene su bile gole, izmrcvarene.
U toku noći silovane, a zatim pobijene. Te žene smo zakopali
nedaleko seoskog groblja i leže u zajedničkoj raci.
U samo selo Gradinu preko puta logora ide se skelom
preko Save. Srpski stanovnici toga sela bili su svi prevezeni
u logor i likvidirani, a Gradina je postala klaonica ljudi,
žena i djece. Na skelu se dođe odmah kod silaza samog logora
na Savu. Često puta sam išao tom skelom na sječu drva. Taj
put je uvijek bio put u neizvjesnost.
Na svakog zatočenika obično je bio određen po jedan
ustaša dobro naoružan. Mnogo grupa je odlazilo na rad bez
povratka. Kadgod sam išao na onu stranu Save, nisam bio
siguran da li ću se vratiti. Čudan je to osjećaj: voziti se preko
vode skelom, želudac ti prazan, izmučen si i iscrpljen, ne vidiš
nikakva izlaza, osim nade koju stalno podgrijavaš čekajući
priliku za bijeg. Iako nas se od mnogo stotina hiljada samo
nekolicina spasilo, ipak je onaj koji je imao nade, koji nije
podlegao apatiji i nemoći, koji je čvrsto vjerovao u osvetu,
imao više snage, lakše je izdržao.

provocator wrote:

lobo1 wrote:


Zeko .. Zečiću,  Čediću, Trktorijadiću.I moli  BogA  da  te  ne  sretnem  u reali.

A koji se ti curac stalno prijetiš? Kome i zašto? Što ćeš? Slati nas u konc logore, klati nas kamom... Admini te toleriraju mada ne znam zašto? To što si za dom zdravlja spreman nije sporno ali brate mili prestani se prijetit! Pun te je kurac!

IvyTeasdale wrote:
K'o da je jedini.
Pola vas ne bi tu pisalo.

provocator wrote:

IvyTeasdale wrote:
K'o da je jedini.
Pola vas ne bi tu pisalo.

Koji je tebi curac?! Kod njega je to učestalo... On se svako malo prijeti. Kome se to ja prijetim fizičkim obračunom? I tko su ti koji to rade? Tko? I koji korisnici? Ovaj to čini opetovano i to vam je kao normalno?! Kaj ste i vi bolesni? Mojne mi reći da vas nisam opomenuo i nedo Bog da mi se opet zaprijeti. Ne do mu Bog jer onda bu rasprava postala "krvava". Jamčim ti a opomenuo sam vas.

Ponavljam... To kaj mu tolerirate ustaški pozdrav je ok jerbo sam i ja sam protiv svake vrste zabrane. Na vama je da se shodno tome odnosite ali nemojte izazivati vraga tolerirajući mu da se dodatno prijeti.

provocator wrote:

IvyTeasdale wrote:
K'o da je jedini.
Pola vas ne bi tu pisalo.

Koji je tebi curac?! Kod njega je to učestalo... On se svako malo prijeti. Kome se to ja prijetim fizičkim obračunom? I tko su ti koji to rade? Tko? I koji korisnici? Ovaj to čini opetovano i to vam je kao normalno?! Kaj ste i vi bolesni? Mojne mi reći da vas nisam opomenuo i nedo Bog da mi se opet zaprijeti. Ne do mu Bog jer onda bu rasprava postala "krvava". Jamčim ti a opomenuo sam vas.

Ponavljam... To kaj mu tolerirate ustaški pozdrav je ok jerbo sam i ja sam protiv svake vrste zabrane. Na vama je da se shodno tome odnosite ali nemojte izazivati vraga tolerirajući mu da se dodatno prijeti.

Eva wrote:

Jutrom kad smo izlazili u »stroj« na rad, iako naviknuti
da gledamo svoje mrtve drugove, okretali smo glave u stranu
na mjestima gdje su bili kamioni, jer su se na smrznutom
snijegu viđale dječje pletene cipelice, kapice, dudice, amul
e t i . . . ostavljajući dubok i težak utisak i potsjećajući nas
jia strahote ringa. Ustaške zvijeri, krvoločne nemani, naslađivali
su se zvjerstvima nad majkama i nevinom djecom.
Prenosimo ciglu pred Upravnom pisarnom i vidimo tri
žene sa dječicom na rukama kako čekaju svoju sudbinu. Jedan
drug dodajući mi ciglu upozori me na ženu u sredini, koja mu
je rođakinja.
Svećeničko lice fra Majstorovića, obučenog u elegantno
odijelo, našminkanog i napudranog, u zelenom lovačkom šeširu,
sa nasladom je promatralo svoje žrtve. Prišao je djeci,
čak ih je i pomilovao po glavi. Društvu se priključio Ljubo
Miloš i Ivica Matković. Fra Majstorović reče majkama da će
sada biti krštenje njihove djece. Oduzeli su majkama djecu, a
dijete koje je nosio fra Majstorović u svojoj dječjoj nevinosti
milovalo je našminkano lice svoga ubojice. Majke, izbezumljene,
uočile su situaciju. Nude svoje živote tražeći milost za
mališane. Dvoje djece su metnuli na zemlju, dok je treće ba-
Na svakom koraku u Jasenovcu nailazilo se na ovakve tragove smrti.

čeho kao lopta u zrak, a fra Majstorović, držeći u ruci bodež
okrenut prema gore, tri puta je promašio, dok je četvrti put
uz šalu i smijeh dijete ostalo nataknuto na bodež. Majke se
bacale po zemlji čupajući kose, a kad su počele strahovito
vikati, ustaški stražari 14. osječke satnije odveli su ih i likvidirali.
Kad je sve troje djece tako svirepo stradalo, tri dvonožne
zvijeri međusobno su davali novac, jer izgleda da su se
kladili tko će prije nataknuti dijete na bodež.
Sada su i žene počele u Jasenovcu dijeliti sudbinu sa
muškarcima. Njihov udes bio je daleko strasniji, naročito onih
mladih i ljepših žena.
Jednog je dana nas desetak otpremljeno u Gradinu, kamo
smo poslani u jednu ispražnjenu kuću da je uredimo. Otvorili
smo vrata sobe. Na podu je ležalo više mladih žena. Zidovi
su bili krvlju poprskani. Žene su bile gole, izmrcvarene.
U toku noći silovane, a zatim pobijene. Te žene smo zakopali
nedaleko seoskog groblja i leže u zajedničkoj raci.
U samo selo Gradinu preko puta logora ide se skelom
preko Save. Srpski stanovnici toga sela bili su svi prevezeni
u logor i likvidirani, a Gradina je postala klaonica ljudi,
žena i djece. Na skelu se dođe odmah kod silaza samog logora
na Savu. Često puta sam išao tom skelom na sječu drva. Taj
put je uvijek bio put u neizvjesnost.
Na svakog zatočenika obično je bio određen po jedan
ustaša dobro naoružan. Mnogo grupa je odlazilo na rad bez
povratka. Kadgod sam išao na onu stranu Save, nisam bio
siguran da li ću se vratiti. Čudan je to osjećaj: voziti se preko
vode skelom, želudac ti prazan, izmučen si i iscrpljen, ne vidiš
nikakva izlaza, osim nade koju stalno podgrijavaš čekajući
priliku za bijeg. Iako nas se od mnogo stotina hiljada samo
nekolicina spasilo, ipak je onaj koji je imao nade, koji nije
podlegao apatiji i nemoći, koji je čvrsto vjerovao u osvetu,
imao više snage, lakše je izdržao.

Noor wrote:
"Uzimali su jedno po jedno dijete i po lančanom sistemu dodavali jedan drugome sve
bliže jami. Onaj posljednji ustaša koji je stajao uz samu jamu imao je u rukama običan
stolarski čekić. Uzimao je jedno po jedno dijete koje su mu dodavali i čekićem snažno
udarao u potiljak i bacao u jamu. Poslije svakog udarca čuo se dečiji pisak i tupi zvuk
pada u jamu. Zatim kratkotrajna tišina.
Ovo sam gledao sa 20 do 30 metara udaljenosti.
dobro  bre i kako  on ostao na životu? da  svjedoči  monstorne  LAŽI.

Gledajući sve ovo, suze su mi navrle na oči. Okrenuo sam se na drugu stranu da ne
bih i dalje gledao ovaj užas. Do mene je stajao jedan stariji Židov, takođe jecajući od bola i nemoći.
Kažem stariji, jer sam tada imao samo 18 godina, a on najviše 30. Izgledao je kao starac.
Podigao je pogled ka nebu i glasno rekao:
- Gospode, ako te ima, udari gromove iz vedra neba i ubij ove zlikovce!

Noor wrote:

nije vrag da ga uopće dožiljavaš...ma, pusti cucka ustaškog nek laje i nek se pjeni

provocator wrote:

Noor wrote:

nije vrag da ga uopće dožiljavaš...ma, pusti cucka ustaškog nek laje i nek se pjeni

Nikome osobno ne prijetim na takav gnjusan način i na curac mi ide kada debil to čini, bilo meni ili drugome. Nema gnjus argumenta nego se ide prijetit na perfidan i mizeran način u stilu ustašoidnog šupka.
Takve bi zgazio ko crve! Šljam!