Darinko Kosor: NDH je bila zločinački režim i točka!

Usne Stjepana Gnječa wrote:Mogao si me pitati bio bih ti ovo odgovorio prije par godina.

Bi da se nisi prijavio tek prije 9 dana....

cassanowa wrote:

Usne Stjepana Gnječa wrote:Mogao si me pitati bio bih ti ovo odgovorio prije par godina.

Bi da se nisi prijavio tek prije 9 dana....

bio sam i na net.hr forumu ali tebe nije bilo?

Usne Stjepana Gnječa wrote:

cassanowa wrote:

Usne Stjepana Gnječa wrote:Mogao si me pitati bio bih ti ovo odgovorio prije par godina.

Bi da se nisi prijavio tek prije 9 dana....

bio sam i na net.hr forumu ali tebe nije bilo?

ahahahahahahahahaha.....

tre911 wrote:

kaja_333 wrote:Niti jedna Hrvatska država nije bila zločinačka i točka.

Ako je bio zločinački režim trebali su njega promjeniti i gotovo, državu u tom slučaju ne bi morali krvavo oslobađati iz jugočetničkh okova 91.

Ovaj biser sam propustio.

Vi tamo kao da živite u nekom paralelnom svemiru pa pričate ovakve budalaštine. Ja se nekad ptam jeste li vi živjeli pod staklenim zvonom. Je li ovo nova povijest iz hrvatskih školskih udžbenka.

To bi moglo tako da je Hrvatska bila negdje na Marsu ili Veneri,  izolirana od svega drugog.

Bože ti sačuvaj, u kakve guposti vi tamo vjerujete.

Ringo10 wrote:

tre911 wrote:

kaja_333 wrote:Niti jedna Hrvatska država nije bila zločinačka i točka.

Ako je bio zločinački režim trebali su njega promjeniti i gotovo, državu u tom slučaju ne bi morali krvavo oslobađati iz jugočetničkh okova 91.

Ovaj biser sam propustio.

Vi tamo kao da živite u nekom paralelnom svemiru pa pričate ovakve budalaštine. Ja se nekad ptam jeste li vi živjeli pod staklenim zvonom. Je li ovo nova povijest iz hrvatskih školskih udžbenka.

To bi moglo tako da je Hrvatska bila negdje na Marsu ili Veneri,  izolirana od svega drugog.

Bože ti sačuvaj, u kakve guposti vi tamo vjerujete.

Nije moja krivica što si polupismen i što kurca u životu nisi pročitao jebiga. Da si pročitao onda ne bi pisao ovakve budalaštine ali još ti nije kasno a ako uhvatiš konce poklopi se ušima i šuti neko vrijeme čisto da da te manje boli  kad skužiš koliki si magarac ispao kao i za simu dubajića i ostale pizdarije koje si pisao pa morao to pokusati onako gorko i nejestivo.

Ringo10 wrote:

cassanowa wrote:

Ringo10 wrote:
Činjenica je da vi ustaški sljedbenici imate gomilu govana umjesto mozga. Jer da imate gram mozga skontali bi kolika ste zla kob za Hrvatsku.

A ti si glup ko kurac...Ja uopće nisam ustaški sljedbenik, nego obični patriot i domoljub koji drži do svoje nacije, kao što to rade i svi samosvjesni narodi nasvijetu...
A to što vi neznalice nas ponosne Hrvate doživljavate kao ustaške sljedbenike sve govori o vama...

Svako ko kaže da je ona sramota od režima iz 1941 Hrvatska I svak ko ono krsti hrvatskim imenom zaslužuje da bude istjeran iz hrvatske nacije.

Problem je što takvih kretena I bezglavnika ima malo previse. Ta zaraza je zhvatila mnogo ljudi a posebno mlade generacije.

A evo sad imamo I odgovarajuću vlast.

Neznanje je majka svih zala.
U zadnjih tisuću godina hrvatske povijesti, Hrvatska je sačuvala svoje bitne označnice koje prate samostalnu državu,sve do 1918. god. U najgorim je trenutcima svoje opstojnosti uvijek imala Sabor i bana, koji su jamčili zakonodavnu, sudsku i upravnu vlast. Hrvatska je imala svoju vojsku, pod zapovjedništvom hrvatskih časnika, kojoj je na čelu bio ban. U početku XX. stoljeća, hrvatski su se zastupnici borili da bi Hrvatska dobila svoja područja koja su prije bila pod turskom, a poslije pod austrijskom vlašću i da kao savezna država uđe u buduću  Podunavsku kraljevinu.
Prvi je svjetski rat (1914.) uništio hrvatsku budućnost, nestankom stoljetnoga Podunavskoga Carstva. Hrvatska je izgubila posljednje označnice svoje samostalnosti, kada je godine 1918., bez volje naroda, bez glasovanja, bez svenarodnoga glasovanja (referenduma), a na temelju Versailleskoga mira (28. lipnja 1919.) uvrštena u zajedničku državu: Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tada je Hrvatskoj, u novoj državi, ukinut njezin Sabor, ustav i njezina vojska. Već od početka ju je Srbija  smatrala Velikom Srbijom,  a isto tako je htjela podčiniti i druge narode, u novoj državi To je bio uzrok sukoba, koji je označio borbu hrvatskoga naroda za njegovu nezavisnost. Volja za nezavisnošću pokazala se kod svih slojeva: seljaka, radnika, umnih radnika (intelektualaca) itd. Radićeva Hrvatska republikanska seljačka stranka okupila je ne samo seljake nego i druge slojeve, pa se pretvorila u pravi pokret. Njezin vođa Stjepan Radić (1871.-1928.)se je borio za hrvatska narodnosna prava, za demokratsku vlast i društvenu pravdu, protiveći se Velikoj Srbiji, kojoj je na čelu bio kralj Aleksandar I. Karađorđević (1888.-1934.), s nekoliko srpskih političkih stranaka.

Ta je politička borba prekinuta kada je srpski zastupnik pucao u hrvatske zastupnike u beogradsoj Skupštini i smrtno ranio Stjepana Radića i još dvojicu hrvatskih zastupnika. Šest mjeseci poslije kralj  Aleksandar ukinuo je Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i proglasio osobno samovlašće (diktaturu) i nakon toga proglasio Jugoslaviju (1929. godine).

Hrvatski narod je bio onemogućen da bi se zakonitim sredstvima borio za svoju punu ravnopravnost i slobodu. I tako je srpski  kralj posijao sjeme prevratničke borbe za hrvatsku nezavisnost. Mladi hrvatski zastupnik Stranke prava, dr. Ante Pavelić (1889.-1959.), videći da se protiv Srba političkom borbom ne može ništa postignuti, otišao je u izbjeglištvo i osnovao prevratničku udrugu nazvanu ustaše (od glagola ustati),sa ciljem, da se bori za samostalnu Državu Hrvatsku, da bi hrvatski narod dobio slobodu i da bi se gospodarski i kulturno razvijao.

Ustaška udruga, zajedno s makedonskom (VMRO) oslobodilačkom udrugom, organizirala je atentat na  kralja Aleksandra u Marseilleu (1934.). Time je Jugoslavija nagrižena pa je  počela propadati. Kada su Nijemci napali Jugoslaviju, 6. travnja 1941., u drugom svjetskom ratu, hrvatski narod nije nimalo dvojio da treba rušiti Jugoslaviju, koju je  smatrao svojim zatvorom. Jugoslavenska je vojska, bez susprezanja, predala hrvatskoj seljačkoj zaštiti svoje oružje,a njihovi su časnici, uglavnom Srbi, bježali  želeći se domoći susjedne Srbije.

Diljem Hrvatske  u svim selima vihorile su hrvatske zastave a narod je klicao Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, mnogo prije nego je njemačka vojska došla u Zagreb. Napadaj na Jugoslaviju započeo je 6. travnja. Prevratnički rad dao je prvi važni plod već 7. travnja, pobunom 108. pješadijskoga puka, koja je, 8. travnja, dovela do zauzeća Bjelovara i proglasila Nezavisnu Državu Hrvatsku, istoga dana popodne. To je prevratničko vrenje odjelilo sjeverno bojište od prve skupine jugoslavenske vojske i bez sudjelovanja njemačke  ni talijanske vojske. (Kazimir Katalinić, Argumenti, str. 39.-40.)

Desetoga travnja 1941. godine pukovnik Slavko Kvaternik (1878.-1947.), je preko zagrebačke krugovalne postaje proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku, u ime dr. Ante Pavelića, koji je još bio u tuđini. Sudjelovanje sila Osovine (Njemačke, Italije i Japana) u priznanju Nezavisne Države Hrvatske, potaknuo je Saveznike i poklonike Velike Srbije, da bi s velikom promidžbom nastojali dokazati da proglašenje Nezavisne Države Hrvatske nije volja hrvatskoga naroda, nego da je to umjetna tvorevina fašista i nacista. Međutim, ni Njemačka ni Italija nisu bile sklone NDH, niti je ona bila predviđena u njihovim naumima. Potpis Trojnoga pakta (25. ožujka 1941.) u ime Jugoslavije, koji je u Beču potpisao princ Pavle, bio je veoma povoljan za Jugoslaviju, jer bi ona ostala neutralna, a nakon rata dobila bi Solun, važnu južnu luku (danas u Grčkoj). Uzrok puča srpskih generala od 27. ožujka 1941. (s lozinkom: - Bolje rat nego pakt! -) je mito, kojeg su dobili od Engleza. Istom je tada Hitler odlučio napasti Jugoslaviju. Nije mogao ostaviti takvo stanje prije naumljenoga napadaja na SSSR. Italija mu se pridružila, jer nije htjela da Jugoslavija padne pod njemačku vlast, budući da bi bio ugrožen njezin utjecaj na Jadranu. Njemačka  i Italija su odlučile napasti i razbiti Jugoslaviju, ali ne da bi time stvorili hrvatsku državu.

Propašću jugoslavenske države, godine 1941., za Hrvatsku je bio pravi trenutak da ona proglasi svoju nezavisnost. Od Hrvata se ništa drugo nije moglo očekivati a najmanje da brane državu koja im je oduzela sve sastavnice državnosti, sprečavala gospodarstvo i kulturu, zatvarala, mučila i ubijala istaknute Hrvate i njihove političke vođe. Jugoslavija je bila ugnjetavač hrvatskoga naroda, a Hrvati su se osjecali kao robovima u toj državi. Posve je jasno da je hrvatski narod iskoristio prigodu za ostvariti svoju nezavisnost, a da to nije bilo poistovjećivanje ni s talijanskimfašizmom a ni njemačkim nacionalsocijalizmom.

Naprotiv, Hrvati su se većinom ideološki poistovjetili s pravim demokracijama. To potvrđuje i zagrebački engleski konzul Thomas C. Rapp, koji je rekao: -„ Bez svake sumnje, Država Hrvatska je tu, a narod je za nju." - (Ivan Meštrović, Uspomene na političke ljude i dogadjaje, Knjižnica Hrvatske revije, Buenos Aires, 1961., str. 308.) Na svomu putovanju kroz Hrvatsku u ratu on nastavlja: -„Gdjegod su nas zaustavili i saznali, tko sam ja, pustili su nas dalje bez smetnje, govoreći, da oni nemaju ništa proti Engleza, da su oni u duši za Engleze, ali zbog političkih prilika, da je ispalo drugačije". -  (Isto, str. 309.).

Obratno od onoga što  su širili Saveznici da je osnivanje NDH bilo povezano s  fašizmomi nacizmom, činjenica je, da je 10. travnja  obratan i različit od toga političkoga puta. Kod Hrvata prevladavalo je ostvarenje države a ne ideologija. Razne saveze koristi vladale su za vrijeme  cijeloga Drugoga svjetskog rata. Različite ideologije, iako oprečne, nisu sprječavale ni otežavale različite saveze. Tako se Staljin udružio s Hitlerom, da bi oni podijelili Poljsku, a taj zločin nije branio Englezima ni Amerikancima (zagovaratelji ljudskih prava i demokracije!) da bi se ujedinili sa Sovjetskim Savezom, sa Staljinom na čelu, najvećim krvnikom i nasilnikom, koji je odgovoran za ubojstva osamdeset milijuna komunističkih žrtava. (Crna knjiga komunizma.)

I Jugoslavija, na čelu s princom Pavlom, poznatim anglofilom, potpisala je sporazum s Njemačkom, Italijom i Japanom, u Beču, 25. ožujka 1941. Saveznici (Englezi-Amerikanci) su svima priznavali sve političke saveze a samo ne Hrvatima, koji su potpisali ugovor s jedinom namjerom da dođu do slobode i nezavisnosti.U hrvatskoj državi, za vrijeme njezine četverogodišnje opstojnosti (1941.-1945.), nikada nije postojala ni fašistička ni nacistička stranka. Narod nije bio sklon tudjim ideologijama.  NDH je hrvatskomu narodu bila temelj za njegovu obranu protiv srpskih napadača, sigurnost i razvitak nadajući se blagostanju i političkomu razvitku do demokracije.



Jasno je da se, 10. travnja, hrvatski narod nije izjasnio za jednu vlast ili vladu, nego za svoju narodnu državu. Hrvatski je narod shvatio da su država i vlada dvije različite stvari. One su  međusobno povezane ali nisu jednake. Ono što  se može predbaciti jednoj vladi, to ne vrijedi i za državu, kao najvećoj ustanovi samostalnosti jednoga naroda. Kada bi vlada jedne države bila odgovorna da država postoji, što  su Saveznici htjeli primijeniti na Hrvatsku, onda nakon Drugoga svjetskog rata, ne bi trebale postojati ni Bugarska, ni Mađarska, Rumunjska, ni Finska, jer su se i one pridružile savezu Trojnoga pakta isto  kao i Hrvatska.
U početku NDH pojavili su se srpski četnici kao gerila, predvođeni srpskim generalom Dragoljubom (Dražom) Mihailovićem (1893.-1946.), kojima je bio cilj rušiti hrvatsku državu. Draži Mihailoviću nije bio cilj boriti se protiv njemačkih zavojevača u Srbiji i pronacističke srpske vlade (general Milan Nedić /1877.-1946./) nego protiv hrvatske države. Prva ubojstva i pljačku izveli su u Dalmatinskoj Zagori, u travnju 1941. godine, u kotarima: Kninu, Sinju, Grahovu, a 5. svibnja 1941. dođoše četnici, zajedno s domaćim Srbima, u Blagaj, kraj Slunja, zapališe, opljačkaše i pobiše sve seljake.. Osim toga su s Talijanima sklopili sporazum, jer su ih povezivali zajednički probitci podjele Hrvatske, dobivali su oružje od talijanske vojske i napadali civilno pučanstvo. Tada se Hrvatska borila protiv Srba i njihovih četnika, koje su pomagali Englezi i Talijani, ovi zadnji tobožnji hrvatski prijatelji i saveznici, koji vjekovima teže za hrvatskom zemljom. U rujnu 1941. raskinut je sporazum Hitler - Staljin, a hrvatska Komunistička partija dobila je naredbu od Sovjetskog Saveza da započne oružanu borbu protiv NDH. Sve dok je trajao sporazum Hitler-Staljin hrvatska je Komunistička partija mirovala. Na početku je osnovana prva skupina komunista u Sisku, pa su, u ime Staljina i Sovjetskoga Saveza, započeli borbu protiv hrvatske države. Nisu se borili protiv vladajuće vlasti nego su se borili  za uspostavu Jugoslavije, u kojoj će ponovno Hrvati biti građani drugoga reda. Komunisti su se ujedinili s četnicima (Srbima) i tako ujedinjeni nastojali su srušiti hrvatsku državu.Godine 1943., nakon pada Italije, Nezavisna je Država Hrvatska pripojila ostatak svoga područja, koje su zaposjeli Talijani, prisilivši poglavnika dr. Antu Pavelića da je morao potpisati Rimske sporazume, koji su bili uvjet opstanka hrvatske države. Granice su hrvatske države, godine 1943., bile od Istre do Budve, od Jadrana do rijeke Drine. Tada je ujedinjeno zaposjednuto područje hrvatske države i zajedno s Bosnom i Hercegovinom stvorena pravna cjelina na cijelomu području.



U mjesecu svibnju godine 1945. završio je Drugi svjetski rat. Prema ugovoru u Jalti (W. L. S. Churchill - J. V. Staljin - F. D. Roosvelt, veljača 1945.) obnovljena je Jugoslavija. Saveznici su Istočnu Europu predali Staljinu kao ratni plijen. Vodili su rat protiv nacista i fašista a na vlast su doveli komuniste, isključive kao što su bili nacizam i fašizam, a još i gori, što se tiče uništenja privatnoga vlasništva. Mržnja hrvatskih komunista, očitovana za vrijeme rata protiv NDH, prouzročila je povlačenje Hrvata prema Zapadu, da bi izbjegnuli komunistička ubijanja i dostignuli savezničku vojsku, oslanjajuci se na Ženevske ugovore o zaštiti izbjeglica. U pregovorima s Englezima naišli su na nerazumijevanje a Englezi, braneći svoje trgovačke probitke, unaprijed dogovorene s Titom, predali su više od 200.000 hrvatskih vojnika i gotovo toliko ili možda i više civila, žena i djece jugoslavenskim komunistima, koji su se iživljavali nad predanim Hrvatima, ubijajući ih  na Bleiburgu i Križnomu putu.



Srpski  i hrvatski partizani (komunisti) uništili više od 500.000 hrvatskih mladica. Tako je nastala bleiburška nesreća, što  je ostalo u vječnoj uspomeni hrvatskoga naroda. Taj su zločin izveli srpski i hrvatski komunisti, pomoću svojih saveznika, Engleza, koji su svjesno, na tuđemu području predali hrvatske izbjeglice jugoslavenskim komunističkim krvnicima.
Komunisti su na vlast došli (1945.) a u svim državnim uredima visjele su Staljinove slike, a ustav nove države bio je gotovo preslik ustava Sovjetskoga Saveza. Da su hrvatski komunisti sačuvali NDH u njezinim granicama i uveli komunističku vlast, bilo bi i danas mnogo lakše. Hrvatska  država bila bi u boljemu zemljopisno-političkomu i gospodarstvenom položaju. Jugoslavija je ponovno proganjala Hrvate u domovini i tuđini. Četerdeset pet je  godina Hrvatska živjela zarobljena i potlačena, gospodarstveno uništena u komunističkoj Jugoslaviji, bez slobode govora, gdje je vladao "verbalni delikt" a svaka pomisao na slobodu i nezavisnost, kažnjavana je zatvorom. Hrvatski su nacionalisti i disidenti  proganjani u domovini i svijetu, ubijale su ih tajne jugoslavenske službe.

Godine 1987. i sljedećih godina nastale su političke promjene. U Sovjetskomu Savezu, nakon perestrojke i gospodarstvene propasti, rušio se komunizam a pao je i berlinski zid. Jugoslavija je postala ranjiva a Hrvatska je skupljala snagu i ponovno su se podignuli duh i borba za novi 10. travnja, narod je tražio samostalnost svoje države. Skupina hrvatskih osviještenih komunista na čelu s generalom Franjom Tuđmanom (1922.-1999.), osnovala  je pokret Hrvatske demokratske zajednice i tražila rješenje da Hrvatska dobije svoju samostalnu državu, borila se za slobodne izbore i odvojenje od Jugoslavije. Na slobodnim izborima, koji su provedeni i na referendumu, hrvatski je narod izborio svoju slobodu. Dana 25. lipnja 1991. Hrvatski  je državni sabor proglasio slobodnu Republiku Hrvatsku. Tada je stožernik  Franjo Kuharić (1919.-2002.) rekao :(U razgovoru sa novinarima Glasa Koncila, a prenaša HIC putem interneta) - "Samo slobodni ljudi i slobodni narodi mogu izgrađivati svoje međusobne odnose u miru i pravednosti. Stoga sloboda nije protiv nikoga, ona je uvjet dostojnoga života za svakoga. Sloboda nije poraz drugoga nego je pobjeda sviju, da žive u miru. Stoga mi i proglašenje podpune samostalnosti i nezavisnosti Republike Hrvatske kao suverene države, doživljavamo kao radostan događaj i ostvarenje povijesne i pravne logike. To je pobjeda etičkog principa koji vrijedi svuda i za svakoga, zato odluka Sabora nije neprijateljski čin bilo protiv koga, bilo izvan Hrvatske, bilo u Hrvatskoj."



Srbi su i sada, kao i 1941., napali Republiku Hrvatsku. Započeo je obrambeni Domovinski rat, za očuvanje nezavisnosti. Povijest se ponovila. Četnici i ostatak jugoslavenske armije, koja se poistovjetila sa Srbijom, napadali su Republiku Hrvatsku, a ujedinjena Europa, zajedno s Amerikom, zabranili su uvoz oružja Republici Hrvatskoj, da bi ona što  brže podlegla pred srpskim napadajima. Ponovno su se ujedinili bivši saveznici protiv osnutka hrvatske države, pa makar je predvodio bivši komunistički general, fašizam i nacizam su već davno nestali.

Taj tisućgodišnji narod, čiji su sinovi slavno umirali da narod može dostojanstveno živjeti, herojski su se borili za njezinu slobodu i nezavisnost, što  su, konačno, i postignuli. Hrvatsko je iseljeništvo pomoglo na različite načine, bilo novcem, lijekovima ili odjećom. Rat je završio godine 1995., kada su Srbi posve poraženi.

Sretan    25  lipanj 1991,  a   ni  10   travanj  1941  nesmjemo    zaboravit!

cassanowa wrote:
NDH možda nije bila Nezavisna, ali je bila Država; i to sa svim svojim obilježjima: himna, valuta, vojska, poglavnik, vlada...itd...a bila je i Hrvatska

Država nije država ako nema poglavnika ili poglavicu.

crvenkasti wrote:

cassanowa wrote:
NDH možda nije bila Nezavisna, ali je bila Država; i to sa svim svojim obilježjima: himna, valuta, vojska, poglavnik, vlada...itd...a bila je i Hrvatska

Država nije država ako nema poglavnika ili poglavicu.

 I danas imamo poglavicu. Kolinda je sa Grobnika gdje se je nekada snimao Winetu.

Ucka wrote:

crvenkasti wrote:

cassanowa wrote:
NDH možda nije bila Nezavisna, ali je bila Država; i to sa svim svojim obilježjima: himna, valuta, vojska, poglavnik, vlada...itd...a bila je i Hrvatska

Država nije država ako nema poglavnika ili poglavicu.

 I danas imamo poglavicu. Kolinda je sa Grobnika gdje se je nekada snimao Winetu.

Kicinjo, forum nešto buca...ovog sam majmuna stavio na ignore, a odgovara mi na postove...to se na civiliziranijim forumima ne dešava....

cassanowa wrote:

Ucka wrote:

crvenkasti wrote:

cassanowa wrote:
NDH možda nije bila Nezavisna, ali je bila Država; i to sa svim svojim obilježjima: himna, valuta, vojska, poglavnik, vlada...itd...a bila je i Hrvatska

Država nije država ako nema poglavnika ili poglavicu.

 I danas imamo poglavicu. Kolinda je sa Grobnika gdje se je nekada snimao Winetu.

Kicinjo, forum nešto buca...ovog sam majmuna stavio na ignore, a odgovara mi na postove...to se na civiliziranijim forumima ne dešava....

Baš si glup. Pa ja tebe nisam stavio na ignore. Ja tebe baš volim.

cassanowa wrote:

Ucka wrote:

crvenkasti wrote:

cassanowa wrote:
NDH možda nije bila Nezavisna, ali je bila Država; i to sa svim svojim obilježjima: himna, valuta, vojska, poglavnik, vlada...itd...a bila je i Hrvatska

Država nije država ako nema poglavnika ili poglavicu.

 I danas imamo poglavicu. Kolinda je sa Grobnika gdje se je nekada snimao Winetu.

Kicinjo, forum nešto buca...ovog sam majmuna stavio na ignore, a odgovara mi na postove...to se na civiliziranijim forumima ne dešava....

doduše, njegove postove ne vidim, ali kad odovara netko onda vidim...na drugim forumima kad staviš nekog idiota na ignore, onda on ne vidi tvoje postove, a niti ti njegove...tako da je komunikacija nemoguća...zato bi i ignore trrebao služiti

Sora wrote:

Regoč wrote:Nacionalna sloboda nama je konkretno značila da nam četnici ne uzimaju lovu za gradnju Srbije, da nam se ne nameće  srbski jezik, da Srbi ne budu povlašteni pri zapošljavanju, da Srbi ne sjede na svim upravljačkim mjestima... Sad takvvu slobodu imamo. A ti koja 1942. pred ustašama bježiš u Zagreb, očito takvu  slobodu, slobodu gospodarenja Hrvatima u njihovoj zemlji više nemaš.

Ma njegovanje nacionalne kulture je moguce bilo i u SFRJ
Srbi nisu nista gradili vise nego Hrvati ili Slovenci. Lova je išla prema nerazvijenom krajevima osobito Kosovu a tamo ju je pojela CRNA RUPA I otuda je poceo raspad juge . Srbi su u jugi bili većinski narod i ima,i su vise potreba za radnim mjestima. Inace u Zagrebu su uglsvnom dslmosi bili direktori u60 i 70. GODINSMA .
Sad imas kakvu slobodu ?
Izabrati Oćeš vlakom ili avijonom piciti iz ove okupirane hrvatske , od stranca na premijerskom mjestu do Hercegovaca na svim mogućim mjestima  koja zapošljavaju njihovi .. Od gradskog poglavarstva do policije Itd  a ja ? Sta ja ? Kaj te jebe ! Ne kužim :stare:

Nije više Srbin šef. Dobro, pod SDP-om smo se podsjetili kako je to bilo u vrieme bratstva i jedinstva s 50 % Srbah u Vladi, ali sad smo se vratili u normalu.

Ringo10 wrote:

marcellus wrote:Vidim da gospoda u Beogradu i danas gnoye da je RH pravna sljednica NDH, pa ih temeljem toga uljudno molim da nam onda vrate Zemun ako već tako misle.

A najbolje argumente da su u pravu im daju upravo neoustaški debili. To su najveći saveznici velikosrpske ideoloije iako u svojoj gluposti I tuposti toga nisu svjesni.

Neka bude, ali ako smo sljednica NDH neka vrate što je NDH imala.

cassanowa wrote:

vuksadinare wrote:..a jos crnija je mrlja onog dijela hrvata koji nas je uvukao u kraljevinu jugoslaviju i teska stradanja hrvata i na koncu do kojeg je i doslo do logora u jasenovcu...

Pa ustaški pokret je i nastao kao reakcija ugnjetavanog i obespravljenog hrvatskog naroda s obzirom na režim kraljevine SHS...Osnivanje ustaškog pokreta 1929-e je u biti častan čin samosvjesnog naroda koji ne dopušta da se s njime manipulira...
ustaše - po starijoj hrvatskoj riječi za pobunjenike, ustanike, gerilce....

Sve stoji. Samo ih malko sramote logori i pokolji.

Regoč wrote:

Ringo10 wrote:

marcellus wrote:Vidim da gospoda u Beogradu i danas gnoye da je RH pravna sljednica NDH, pa ih temeljem toga uljudno molim da nam onda vrate Zemun ako već tako misle.

A najbolje argumente da su u pravu im daju upravo neoustaški debili. To su najveći saveznici velikosrpske ideoloije iako u svojoj gluposti I tuposti toga nisu svjesni.

Neka bude, ali ako smo sljednica NDH neka vrate što je NDH imala.

A šta je to NDH imala jadniče jedan.

O Bože, oprosti mu jadnome  jer ne zna šta baljezga.

Regoč wrote:

Sora wrote:

Regoč wrote:Nacionalna sloboda nama je konkretno značila da nam četnici ne uzimaju lovu za gradnju Srbije, da nam se ne nameće  srbski jezik, da Srbi ne budu povlašteni pri zapošljavanju, da Srbi ne sjede na svim upravljačkim mjestima... Sad takvvu slobodu imamo. A ti koja 1942. pred ustašama bježiš u Zagreb, očito takvu  slobodu, slobodu gospodarenja Hrvatima u njihovoj zemlji više nemaš.

Ma njegovanje nacionalne kulture je moguce bilo i u SFRJ
Srbi nisu nista gradili vise nego Hrvati ili Slovenci. Lova je išla prema nerazvijenom krajevima osobito Kosovu a tamo ju je pojela CRNA RUPA I otuda je poceo raspad juge . Srbi su u jugi bili većinski narod i ima,i su vise potreba za radnim mjestima. Inace u Zagrebu su uglsvnom dslmosi bili direktori u60 i 70. GODINSMA .
Sad imas kakvu slobodu ?
Izabrati Oćeš vlakom ili avijonom piciti iz ove okupirane hrvatske , od stranca na premijerskom mjestu do Hercegovaca na svim mogućim mjestima  koja zapošljavaju njihovi .. Od gradskog poglavarstva do policije Itd  a ja ? Sta ja ? Kaj te jebe ! Ne kužim :stare:

Nije više Srbin šef. Dobro, pod SDP-om smo se podsjetili kako je to bilo u vrieme bratstva i jedinstva s 50 % Srbah u Vladi, ali sad smo se vratili u normalu.

50% Srba u vladi...

NAbroj mi ih!

Ni u vrijeme socijalizma nje bilo više od 20% Srba u hrvatskim vladama.

cassanowa wrote:

Ringo10 wrote:Čitao sam jednom ČAK u nekoj JNA knjizi kako je Francetić bio izuzetno hrabar I sposoban vojnik. Šteta što je odabrao pogrešnu stranu.

Ustaše, pa tako ni Francetić nisu imali prilike ništa birati...Bili su prisiljeni da se s nekim udruže kako nebi zauvijek nestalo ideje o hrvatskoj državi... Na tadašnjoj političkoj sceni Nijemci su bili jedini dostupni saveznik za očuvanje hrvatske državnosti...NDH je kasnije propala, ali ideja Hrvatske kao samostalne države se održala...

Da, SSSR kao saveznika zauzeli su već komunisti, Britance je zauzeo HSS, ostaje samo Italija. Njemačka je ustaše prihvatila silom prilikah.

lobo1 wrote:

Ringo10 wrote:

cassanowa wrote:

Ringo10 wrote:
Činjenica je da vi ustaški sljedbenici imate gomilu govana umjesto mozga. Jer da imate gram mozga skontali bi kolika ste zla kob za Hrvatsku.

A ti si glup ko kurac...Ja uopće nisam ustaški sljedbenik, nego obični patriot i domoljub koji drži do svoje nacije, kao što to rade i svi samosvjesni narodi nasvijetu...
A to što vi neznalice nas ponosne Hrvate doživljavate kao ustaške sljedbenike sve govori o vama...

Svako ko kaže da je ona sramota od režima iz 1941 Hrvatska I svak ko ono krsti hrvatskim imenom zaslužuje da bude istjeran iz hrvatske nacije.

Problem je što takvih kretena I bezglavnika ima malo previse. Ta zaraza je zhvatila mnogo ljudi a posebno mlade generacije.

A evo sad imamo I odgovarajuću vlast.

Neznanje je majka svih zala.
U zadnjih tisuću godina hrvatske povijesti, Hrvatska je sačuvala svoje bitne označnice koje prate samostalnu državu,sve do 1918. god. U najgorim je trenutcima svoje opstojnosti uvijek imala Sabor i bana, koji su jamčili zakonodavnu, sudsku i upravnu vlast. Hrvatska je imala svoju vojsku, pod zapovjedništvom hrvatskih časnika, kojoj je na čelu bio ban. U početku XX. stoljeća, hrvatski su se zastupnici borili da bi Hrvatska dobila svoja područja koja su prije bila pod turskom, a poslije pod austrijskom vlašću i da kao savezna država uđe u buduću  Podunavsku kraljevinu.
Prvi je svjetski rat (1914.) uništio hrvatsku budućnost, nestankom stoljetnoga Podunavskoga Carstva. Hrvatska je izgubila posljednje označnice svoje samostalnosti, kada je godine 1918., bez volje naroda, bez glasovanja, bez svenarodnoga glasovanja (referenduma), a na temelju Versailleskoga mira (28. lipnja 1919.) uvrštena u zajedničku državu: Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tada je Hrvatskoj, u novoj državi, ukinut njezin Sabor, ustav i njezina vojska. Već od početka ju je Srbija  smatrala Velikom Srbijom,  a isto tako je htjela podčiniti i druge narode, u novoj državi To je bio uzrok sukoba, koji je označio borbu hrvatskoga naroda za njegovu nezavisnost. Volja za nezavisnošću pokazala se kod svih slojeva: seljaka, radnika, umnih radnika (intelektualaca) itd. Radićeva Hrvatska republikanska seljačka stranka okupila je ne samo seljake nego i druge slojeve, pa se pretvorila u pravi pokret. Njezin vođa Stjepan Radić (1871.-1928.)se je borio za hrvatska narodnosna prava, za demokratsku vlast i društvenu pravdu, protiveći se Velikoj Srbiji, kojoj je na čelu bio kralj Aleksandar I. Karađorđević (1888.-1934.), s nekoliko srpskih političkih stranaka.

Ta je politička borba prekinuta kada je srpski zastupnik pucao u hrvatske zastupnike u beogradsoj Skupštini i smrtno ranio Stjepana Radića i još dvojicu hrvatskih zastupnika. Šest mjeseci poslije kralj  Aleksandar ukinuo je Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i proglasio osobno samovlašće (diktaturu) i nakon toga proglasio Jugoslaviju (1929. godine).

Hrvatski narod je bio onemogućen da bi se zakonitim sredstvima borio za svoju punu ravnopravnost i slobodu. I tako je srpski  kralj posijao sjeme prevratničke borbe za hrvatsku nezavisnost. Mladi hrvatski zastupnik Stranke prava, dr. Ante Pavelić (1889.-1959.), videći da se protiv Srba političkom borbom ne može ništa postignuti, otišao je u izbjeglištvo i osnovao prevratničku udrugu nazvanu ustaše (od glagola ustati),sa ciljem, da se bori za samostalnu Državu Hrvatsku, da bi hrvatski narod dobio slobodu i da bi se gospodarski i kulturno razvijao.

Ustaška udruga, zajedno s makedonskom (VMRO) oslobodilačkom udrugom, organizirala je atentat na  kralja Aleksandra u Marseilleu (1934.). Time je Jugoslavija nagrižena pa je  počela propadati. Kada su Nijemci napali Jugoslaviju, 6. travnja 1941., u drugom svjetskom ratu, hrvatski narod nije nimalo dvojio da treba rušiti Jugoslaviju, koju je  smatrao svojim zatvorom. Jugoslavenska je vojska, bez susprezanja, predala hrvatskoj seljačkoj zaštiti svoje oružje,a njihovi su časnici, uglavnom Srbi, bježali  želeći se domoći susjedne Srbije.

Diljem Hrvatske  u svim selima vihorile su hrvatske zastave a narod je klicao Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, mnogo prije nego je njemačka vojska došla u Zagreb. Napadaj na Jugoslaviju započeo je 6. travnja. Prevratnički rad dao je prvi važni plod već 7. travnja, pobunom 108. pješadijskoga puka, koja je, 8. travnja, dovela do zauzeća Bjelovara i proglasila Nezavisnu Državu Hrvatsku, istoga dana popodne. To je prevratničko vrenje odjelilo sjeverno bojište od prve skupine jugoslavenske vojske i bez sudjelovanja njemačke  ni talijanske vojske. (Kazimir Katalinić, Argumenti, str. 39.-40.)

Desetoga travnja 1941. godine pukovnik Slavko Kvaternik (1878.-1947.), je preko zagrebačke krugovalne postaje proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku, u ime dr. Ante Pavelića, koji je još bio u tuđini. Sudjelovanje sila Osovine (Njemačke, Italije i Japana) u priznanju Nezavisne Države Hrvatske, potaknuo je Saveznike i poklonike Velike Srbije, da bi s velikom promidžbom nastojali dokazati da proglašenje Nezavisne Države Hrvatske nije volja hrvatskoga naroda, nego da je to umjetna tvorevina fašista i nacista. Međutim, ni Njemačka ni Italija nisu bile sklone NDH, niti je ona bila predviđena u njihovim naumima. Potpis Trojnoga pakta (25. ožujka 1941.) u ime Jugoslavije, koji je u Beču potpisao princ Pavle, bio je veoma povoljan za Jugoslaviju, jer bi ona ostala neutralna, a nakon rata dobila bi Solun, važnu južnu luku (danas u Grčkoj). Uzrok puča srpskih generala od 27. ožujka 1941. (s lozinkom: - Bolje rat nego pakt! -) je mito, kojeg su dobili od Engleza. Istom je tada Hitler odlučio napasti Jugoslaviju. Nije mogao ostaviti takvo stanje prije naumljenoga napadaja na SSSR. Italija mu se pridružila, jer nije htjela da Jugoslavija padne pod njemačku vlast, budući da bi bio ugrožen njezin utjecaj na Jadranu. Njemačka  i Italija su odlučile napasti i razbiti Jugoslaviju, ali ne da bi time stvorili hrvatsku državu.

Propašću jugoslavenske države, godine 1941., za Hrvatsku je bio pravi trenutak da ona proglasi svoju nezavisnost. Od Hrvata se ništa drugo nije moglo očekivati a najmanje da brane državu koja im je oduzela sve sastavnice državnosti, sprečavala gospodarstvo i kulturu, zatvarala, mučila i ubijala istaknute Hrvate i njihove političke vođe. Jugoslavija je bila ugnjetavač hrvatskoga naroda, a Hrvati su se osjecali kao robovima u toj državi. Posve je jasno da je hrvatski narod iskoristio prigodu za ostvariti svoju nezavisnost, a da to nije bilo poistovjećivanje ni s talijanskimfašizmom a ni njemačkim nacionalsocijalizmom.

Naprotiv, Hrvati su se većinom ideološki poistovjetili s pravim demokracijama. To potvrđuje i zagrebački engleski konzul Thomas C. Rapp, koji je rekao: -„ Bez svake sumnje, Država Hrvatska je tu, a narod je za nju." - (Ivan Meštrović, Uspomene na političke ljude i dogadjaje, Knjižnica Hrvatske revije, Buenos Aires, 1961., str. 308.) Na svomu putovanju kroz Hrvatsku u ratu on nastavlja: -„Gdjegod su nas zaustavili i saznali, tko sam ja, pustili su nas dalje bez smetnje, govoreći, da oni nemaju ništa proti Engleza, da su oni u duši za Engleze, ali zbog političkih prilika, da je ispalo drugačije". -  (Isto, str. 309.).

Obratno od onoga što  su širili Saveznici da je osnivanje NDH bilo povezano s  fašizmomi nacizmom, činjenica je, da je 10. travnja  obratan i različit od toga političkoga puta. Kod Hrvata prevladavalo je ostvarenje države a ne ideologija. Razne saveze koristi vladale su za vrijeme  cijeloga Drugoga svjetskog rata. Različite ideologije, iako oprečne, nisu sprječavale ni otežavale različite saveze. Tako se Staljin udružio s Hitlerom, da bi oni podijelili Poljsku, a taj zločin nije branio Englezima ni Amerikancima (zagovaratelji ljudskih prava i demokracije!) da bi se ujedinili sa Sovjetskim Savezom, sa Staljinom na čelu, najvećim krvnikom i nasilnikom, koji je odgovoran za ubojstva osamdeset milijuna komunističkih žrtava. (Crna knjiga komunizma.)

I Jugoslavija, na čelu s princom Pavlom, poznatim anglofilom, potpisala je sporazum s Njemačkom, Italijom i Japanom, u Beču, 25. ožujka 1941. Saveznici (Englezi-Amerikanci) su svima priznavali sve političke saveze a samo ne Hrvatima, koji su potpisali ugovor s jedinom namjerom da dođu do slobode i nezavisnosti.U hrvatskoj državi, za vrijeme njezine četverogodišnje opstojnosti (1941.-1945.), nikada nije postojala ni fašistička ni nacistička stranka. Narod nije bio sklon tudjim ideologijama.  NDH je hrvatskomu narodu bila temelj za njegovu obranu protiv srpskih napadača, sigurnost i razvitak nadajući se blagostanju i političkomu razvitku do demokracije.



Jasno je da se, 10. travnja, hrvatski narod nije izjasnio za jednu vlast ili vladu, nego za svoju narodnu državu. Hrvatski je narod shvatio da su država i vlada dvije različite stvari. One su  međusobno povezane ali nisu jednake. Ono što  se može predbaciti jednoj vladi, to ne vrijedi i za državu, kao najvećoj ustanovi samostalnosti jednoga naroda. Kada bi vlada jedne države bila odgovorna da država postoji, što  su Saveznici htjeli primijeniti na Hrvatsku, onda nakon Drugoga svjetskog rata, ne bi trebale postojati ni Bugarska, ni Mađarska, Rumunjska, ni Finska, jer su se i one pridružile savezu Trojnoga pakta isto  kao i Hrvatska.
U početku NDH pojavili su se srpski četnici kao gerila, predvođeni srpskim generalom Dragoljubom (Dražom) Mihailovićem (1893.-1946.), kojima je bio cilj rušiti hrvatsku državu. Draži Mihailoviću nije bio cilj boriti se protiv njemačkih zavojevača u Srbiji i pronacističke srpske vlade (general Milan Nedić /1877.-1946./) nego protiv hrvatske države. Prva ubojstva i pljačku izveli su u Dalmatinskoj Zagori, u travnju 1941. godine, u kotarima: Kninu, Sinju, Grahovu, a 5. svibnja 1941. dođoše četnici, zajedno s domaćim Srbima, u Blagaj, kraj Slunja, zapališe, opljačkaše i pobiše sve seljake.. Osim toga su s Talijanima sklopili sporazum, jer su ih povezivali zajednički probitci podjele Hrvatske, dobivali su oružje od talijanske vojske i napadali civilno pučanstvo. Tada se Hrvatska borila protiv Srba i njihovih četnika, koje su pomagali Englezi i Talijani, ovi zadnji tobožnji hrvatski prijatelji i saveznici, koji vjekovima teže za hrvatskom zemljom. U rujnu 1941. raskinut je sporazum Hitler - Staljin, a hrvatska Komunistička partija dobila je naredbu od Sovjetskog Saveza da započne oružanu borbu protiv NDH. Sve dok je trajao sporazum Hitler-Staljin hrvatska je Komunistička partija mirovala. Na početku je osnovana prva skupina komunista u Sisku, pa su, u ime Staljina i Sovjetskoga Saveza, započeli borbu protiv hrvatske države. Nisu se borili protiv vladajuće vlasti nego su se borili  za uspostavu Jugoslavije, u kojoj će ponovno Hrvati biti građani drugoga reda. Komunisti su se ujedinili s četnicima (Srbima) i tako ujedinjeni nastojali su srušiti hrvatsku državu.Godine 1943., nakon pada Italije, Nezavisna je Država Hrvatska pripojila ostatak svoga područja, koje su zaposjeli Talijani, prisilivši poglavnika dr. Antu Pavelića da je morao potpisati Rimske sporazume, koji su bili uvjet opstanka hrvatske države. Granice su hrvatske države, godine 1943., bile od Istre do Budve, od Jadrana do rijeke Drine. Tada je ujedinjeno zaposjednuto područje hrvatske države i zajedno s Bosnom i Hercegovinom stvorena pravna cjelina na cijelomu području.



U mjesecu svibnju godine 1945. završio je Drugi svjetski rat. Prema ugovoru u Jalti (W. L. S. Churchill - J. V. Staljin - F. D. Roosvelt, veljača 1945.) obnovljena je Jugoslavija. Saveznici su Istočnu Europu predali Staljinu kao ratni plijen. Vodili su rat protiv nacista i fašista a na vlast su doveli komuniste, isključive kao što su bili nacizam i fašizam, a još i gori, što se tiče uništenja privatnoga vlasništva. Mržnja hrvatskih komunista, očitovana za vrijeme rata protiv NDH, prouzročila je povlačenje Hrvata prema Zapadu, da bi izbjegnuli komunistička ubijanja i dostignuli savezničku vojsku, oslanjajuci se na Ženevske ugovore o zaštiti izbjeglica. U pregovorima s Englezima naišli su na nerazumijevanje a Englezi, braneći svoje trgovačke probitke, unaprijed dogovorene s Titom, predali su više od 200.000 hrvatskih vojnika i gotovo toliko ili možda i više civila, žena i djece jugoslavenskim komunistima, koji su se iživljavali nad predanim Hrvatima, ubijajući ih  na Bleiburgu i Križnomu putu.



Srpski  i hrvatski partizani (komunisti) uništili više od 500.000 hrvatskih mladica. Tako je nastala bleiburška nesreća, što  je ostalo u vječnoj uspomeni hrvatskoga naroda. Taj su zločin izveli srpski i hrvatski komunisti, pomoću svojih saveznika, Engleza, koji su svjesno, na tuđemu području predali hrvatske izbjeglice jugoslavenskim komunističkim krvnicima.
Komunisti su na vlast došli (1945.) a u svim državnim uredima visjele su Staljinove slike, a ustav nove države bio je gotovo preslik ustava Sovjetskoga Saveza. Da su hrvatski komunisti sačuvali NDH u njezinim granicama i uveli komunističku vlast, bilo bi i danas mnogo lakše. Hrvatska  država bila bi u boljemu zemljopisno-političkomu i gospodarstvenom položaju. Jugoslavija je ponovno proganjala Hrvate u domovini i tuđini. Četerdeset pet je  godina Hrvatska živjela zarobljena i potlačena, gospodarstveno uništena u komunističkoj Jugoslaviji, bez slobode govora, gdje je vladao "verbalni delikt" a svaka pomisao na slobodu i nezavisnost, kažnjavana je zatvorom. Hrvatski su nacionalisti i disidenti  proganjani u domovini i svijetu, ubijale su ih tajne jugoslavenske službe.

Godine 1987. i sljedećih godina nastale su političke promjene. U Sovjetskomu Savezu, nakon perestrojke i gospodarstvene propasti, rušio se komunizam a pao je i berlinski zid. Jugoslavija je postala ranjiva a Hrvatska je skupljala snagu i ponovno su se podignuli duh i borba za novi 10. travnja, narod je tražio samostalnost svoje države. Skupina hrvatskih osviještenih komunista na čelu s generalom Franjom Tuđmanom (1922.-1999.), osnovala  je pokret Hrvatske demokratske zajednice i tražila rješenje da Hrvatska dobije svoju samostalnu državu, borila se za slobodne izbore i odvojenje od Jugoslavije. Na slobodnim izborima, koji su provedeni i na referendumu, hrvatski je narod izborio svoju slobodu. Dana 25. lipnja 1991. Hrvatski  je državni sabor proglasio slobodnu Republiku Hrvatsku. Tada je stožernik  Franjo Kuharić (1919.-2002.) rekao :(U razgovoru sa novinarima Glasa Koncila, a prenaša HIC putem interneta) - "Samo slobodni ljudi i slobodni narodi mogu izgrađivati svoje međusobne odnose u miru i pravednosti. Stoga sloboda nije protiv nikoga, ona je uvjet dostojnoga života za svakoga. Sloboda nije poraz drugoga nego je pobjeda sviju, da žive u miru. Stoga mi i proglašenje podpune samostalnosti i nezavisnosti Republike Hrvatske kao suverene države, doživljavamo kao radostan događaj i ostvarenje povijesne i pravne logike. To je pobjeda etičkog principa koji vrijedi svuda i za svakoga, zato odluka Sabora nije neprijateljski čin bilo protiv koga, bilo izvan Hrvatske, bilo u Hrvatskoj."



Srbi su i sada, kao i 1941., napali Republiku Hrvatsku. Započeo je obrambeni Domovinski rat, za očuvanje nezavisnosti. Povijest se ponovila. Četnici i ostatak jugoslavenske armije, koja se poistovjetila sa Srbijom, napadali su Republiku Hrvatsku, a ujedinjena Europa, zajedno s Amerikom, zabranili su uvoz oružja Republici Hrvatskoj, da bi ona što  brže podlegla pred srpskim napadajima. Ponovno su se ujedinili bivši saveznici protiv osnutka hrvatske države, pa makar je predvodio bivši komunistički general, fašizam i nacizam su već davno nestali.

Taj tisućgodišnji narod, čiji su sinovi slavno umirali da narod može dostojanstveno živjeti, herojski su se borili za njezinu slobodu i nezavisnost, što  su, konačno, i postignuli. Hrvatsko je iseljeništvo pomoglo na različite načine, bilo novcem, lijekovima ili odjećom. Rat je završio godine 1995., kada su Srbi posve poraženi.

Sretan    25  lipanj 1991,  a   ni  10   travanj  1941  nesmjemo    zaboravit!

Koliko ustaških sranja I kenjaža da bi rekao samo jednu stvar-ja sam ustaša pa me jebi.

Yehudi wrote:I tako. Tih davnih godina NIJE  se ostvario san o državnosti Hrvatske veće je stvorena sakata 

nakaza ( bez Istre Rijeke, Zadra i otoka) od satelitske paradržavice.

Sve navedeno prepustila je Jugoslavija (Eshaezija, zapravo), nema to ništa s ustašama.

 [quote="Yehudi" Iz inozemstva su dovedene barabe i  polusvijet ustaša, koji su i osnovani od nacista samo kako

 bi bili ubačeni, dovedeni u krnju Hrvatsku, kako bi bili sluge fašista. Kako bi im poslužili za kontrolu

toga dijela Balkana i kako bi poslužili kao topovsko meso.[/quote]
[quote="Yehudi"Ustaše nisu osnovali nacisti, ustaše su samosvojna organizacija. Prvi koji su ih prigrlili bili su Talijani, Njemci su ih prihvatili samo silom prilikah.

  NDH nije bila niti -N- niti -D- a niti -H- već kako rekoh, sakata nakaza koja je trajala onoliko

koliko je trajao i njezin osnivač, fašistički, zločinački naci režim pod -hitlerom-[/quote]
Eto mesićizma iliti političke ispraznice.

A ti bi mogao konačno naučiti organizirati tekst, a ne udarati entere bez ikakva smisla.

Ringo10 wrote:Ustaše (...) prodali gomile teritorija

Više su prodali komunisti odrekavši se Srijema, Bosne, Boke i Hercegovine.