Tražim drugo i ostala mišljenja

Jako ljuta zena

Pitala sam te to, tj. navela sam iz razloga sto se ljudi zene/udaju, ulaze u brak ne misleci, bez osjecaja. Cisto jer eto, da ne budu sami, pa kad im se nudi prilika zasto ne. Kad tad se sve to, da prostis, sjebe. 
Od pocetka tu postoji nesto sto partnerima smeta, ali, eto, da ne budu sami i jer su mladi, zaborave na to.
 Dok ne dodu neke godine pa gledaju jedan drugome dlaku u jajetu. :)


Moja mater gleda tati sitnice, a on se na nju nikada ne sjeti.

Lady_D wrote:Jako ljuta zena

Pitala sam te to, tj. navela sam iz razloga sto se ljudi zene/udaju, ulaze u brak ne misleci, bez osjecaja. Cisto jer eto, da ne budu sami, pa kad im se nudi prilika zasto ne. Kad tad se sve to, da prostis, sjebe. 
Od pocetka tu postoji nesto sto partnerima smeta, ali, eto, da ne budu sami i jer su mladi, zaborave na to.
 Dok ne dodu neke godine pa gledaju jedan drugome dlaku u jajetu. :)


Moja mater gleda tati sitnice, a on se na nju nikada ne sjeti.

U redu je, to je pitanje koje se nameće i logično je. Mi nismo ušli u brak premladi, vidjela sam ja njegove osobine odmah, nisam se čak ni tješila da će to proći, da ću ja to popraviti. Vjerojatno je kriv promijenjeni prag tolerancije koji sam spomenula ranije. Ali iscrpljuje.

I ono što si spomenula: ja sam ti nešto kao tvoj tata, ne diraju me sitnice i nije me briga što će reći "selo".

KAkogod,,nikad se nisam vidio u braku ili nenormalno dugoj vezi,cisto iz razloga jer je to neprirodno..Sve valja dok je spontano i dok su odnosi spontano dobri,i partneri rade jedan u korist drugoga...kad pocnu prepucavanja,zapišavanja teritorija,nametanja bilo cega,ucijenjivanja,tada se ulazi u nezdrav odnos,odnos prisile..Brak je u tom slucaju kocnica da se ljudi ponasaju prirodno nego pokusavaju kompenzirati sukobe,neiskrenim i neprirodnim ponasanjem,ustupcima ovim ili onim..taj period postaje umjetan,pun lazi i neiskrenosti,muljanja i varanja..
Ebi ga..Rekoh ja davno da je brak neprirodna zajednica..
Ljudi uglavno uletaju u njega,jer zele postici vise,zele se materijalno zastititi,zele zakonski dobiti potomstvo,koje ce biti zasticeno zakonima i tako...Osim djece,sve ostalo je interesni odnos,i takav kakav jeste,zali Boze sto uopce postoji...
Pri kraju,ljudi u braku nakon par desetljeca ili su tako hladni da im partner moze krepati pod nogama,ili jedno drugo toliko mrze,da bi partnera gurnuli pod vlak,ali,i dalje se igra igra,da bi se sacuvao mir u kuci,a bolji je Vrag onaj kog vec poznas,nego onaj nepoznati..

i ti ga jebes sad (smijes psovat vidis ljuta) bogomdani..  

trebas se barem nauciti zastititi jer ti sucka energiju na slamcicu, kad popravak komunikacije ili rastanak ne ide..

Kic,govorim o temelju,korijenu svih zala i problema u braku i dugoj vezi..Odatle treba krenuti..
Ono nadalje,vidis,bude samo kako rekoh samo trpljenje,neiskrenost,laz i gluma,sa obje strane..TO ne rjesava problem..Ne znam jel su kinderi u pitanju,koliko su stari,jel su samostalni,ovo i ono,u biti je vrlo sturo,jer potpuno stvar odsijeca od konteksta,pa se PRAVI savjet niti ne moze dati.,..Naravno da se treba zastititi,ali i PODSVIJEST Azastitti ti,a ne da cura navecer legne i onda je podsvjest ubija laganini,a sve se odrazi na fizicko zdravlje...kujis?

da podsvijest, reknes veliki rijec i eto to treba ostaviti dojam.. 

predlozi nesto da isproba doktore, dajem ti prednost.

Nikakav dojam..to je ono sto iz svijesti lako gurnes u stranu,ali kad te podsvijest drma,na to na mos uticati,a ubija te..a ne mozes izbaciti iz sebe..nastaje stres stalni,a on se odrazava direktno na zdravlje..
Doktor??ti ozbiljno??

jako ljuta žena wrote:

Lady_D wrote:Jako ljuta zena

Pitala sam te to, tj. navela sam iz razloga sto se ljudi zene/udaju, ulaze u brak ne misleci, bez osjecaja. Cisto jer eto, da ne budu sami, pa kad im se nudi prilika zasto ne. Kad tad se sve to, da prostis, sjebe. 
Od pocetka tu postoji nesto sto partnerima smeta, ali, eto, da ne budu sami i jer su mladi, zaborave na to.
 Dok ne dodu neke godine pa gledaju jedan drugome dlaku u jajetu. :)


Moja mater gleda tati sitnice, a on se na nju nikada ne sjeti.

U redu je, to je pitanje koje se nameće i logično je. Mi nismo ušli u brak premladi, vidjela sam ja njegove osobine odmah, nisam se čak ni tješila da će to proći, da ću ja to popraviti. Vjerojatno je kriv promijenjeni prag tolerancije koji sam spomenula ranije. Ali iscrpljuje.

I ono što si spomenula: ja sam ti nešto kao tvoj tata, ne diraju me sitnice i nije me briga što će reći "selo".

Ne zelis biti kao moj otac :D
Redovito se svojoj zeni ne sjeti rodendana, zaboravi i na rockas od svoje djece. Ne sjeti se nicega i za nista ga nije briga. Hladan je.
Mama se kraj njega osjeca jadno. Sto je i normalno kada te neko godibama ne zamjecuje. Onda ona njemu kenja za svaku sitnicu.

Moji roditelji su usli u brak jer eto, tako su se dogovorili :) nije tu bilo necega....u biti nije tu bilo icega...

Ako nesto znam to je da takav brak ne zelim.

pa ovdje su ocito eksterni razlozi za osjecaj nelagode, nesrece, neprihvacenosti ili cak stresa, dakle treba napraviti energetsku barijeru a ne igrati se sa svijescu.. po meni..

Nismo se shvatili..Govorim kako ti vanjski uticaju uticu na Curu,ako su predugi i preintenzivni,to ce joj se odraziti na podsvijest,e sad kako to zblokirati....treba jos par detalja cuti od cure..da vidimo koliko prostora ima za djelovanje..

Lady_D wrote:

jako ljuta žena wrote:

Lady_D wrote:
Moja mater gleda tati sitnice, a on se na nju nikada ne sjeti.

Ne zelis biti kao moj otac :D
Redovito se svojoj zeni ne sjeti rodendana, zaboravi i na rockas od svoje djece. Ne sjeti se nicega i za nista ga nije briga. Hladan je.
Mama se kraj njega osjeca jadno. Sto je i normalno kada te neko godibama ne zamjecuje. Onda ona njemu kenja za svaku sitnicu.

Moji roditelji su usli u brak jer eto, tako su se dogovorili :) nije tu bilo necega....u biti nije tu bilo icega...

Ako nesto znam to je da takav brak ne zelim.

Pogrešno sam shvatila onu tvoju rečenicu o tome da se tata nikad ne sjeti, protumačila sam da se on ne sjeti i da mu nije važno podbadanje.
Ovako kako stvarno je, da, ne želim biti kao tvoj tata.

Da se osvrnem na dečke, drago mi je da se trude oko mene. Možda mi iz muške perspektive sve osvane pod drugim svjetlom.
Djeca su kao što rekoh studenti, bilo bi dobro da su samostalni, ali nisu još iako im povremeno nešto kapne iz student servisa, ali to je ništ´.

Ne volim se miješati u tuđi posao i izigravati psihijatra, ali kod mog muža mi zaista sve upućuje na to da ima nekakav poremećaj ili možda i kombinaciju poremećaja. Htjela bih mu pomoći i jasno, kroz to pomoći i sebi, ako se bude dalo. Ne očekujem čudo, ali da ga barem malo osvijestim da nam nepotrebno ne zagorčava život. U osnovi je on jako iskompleksiran, to se osjeti, čuje i vidi kad ga uhvate njegova pametovanja. U pozitivnim vremenima to se ne vidi.

Podsvijest, podsvijest, slažem se da na nju ne treba zaboraviti, no čini mi se da me ona ne kopka. Postojao je jedan period kad sam osjećala i zdravstvene tegobe zbog svega, ali sad više ne. Jasno, nešto sam morala žrtvovati. Distancirala sam se kako bih sačuvala zdrav razum, a mi kao par smo sad invalidi. Tužno, zar ne?

Možda bi mi najbolji savjet mogao dati netko tko je isti kao i on, ali teško da će se javiti takav, i to još svjestan svojih postupaka.

a ti si alter?

takav kao on ti ne bi mogao pomoci jer kad si svjestan svojih postupaka, to te malo i pogodi i promijenis se.. 

najradije bi culi i drugu stranu, ovako se mora tebi dati prednost, on se ocito cesto nalazi u losoj matrici jer se brine za buducnost djece, mozda ce ga to sve procinkad se oni vise osamostale jednostavno.

veber wrote:a ti si alter?

ja pomisljam na jednu osobu, ali ajmo dat benefit of the doubt..

kic wrote:

veber wrote:a ti si alter?

ja pomisljam na jednu osobu, ali ajmo dat benefit of the doubt..

ajmo. bumo samo doubtali

veber wrote:

kic wrote:

veber wrote:a ti si alter?

ja pomisljam na jednu osobu, ali ajmo dat benefit of the doubt..

ajmo. bumo samo doubtali

Ajmo ljudi, nemojte mi sjedat na muku! Nisam nitko drugi.

jako ljuta žena wrote:
htjela bih odrediti kolike su granice ljudske tolerancije


Kako da se skuliram od takvih doživljavanja njegovih fobija i sitničarenja?

istina da se različitosti privlače ali ako jedna strana stalno popušta jer je druga isprogramirana na zanovijetanje... koliko je privlačnost, životna kemija, whev, vrijedna da bi joj se ostatak života podredio?
on vjerojatno ima neke izuzetne, i vrijedne sveg ovog,  kvalitete koje su zasjenile tu jednu (?), a tebi jako bitne, niti ostavljaš utisak neinteligentne osobe koja se ne bi znala zauzeti za sebe... it mast be love, love , love-madness... možda... a ona dolazi u različitim oblicima... tako da, prag tolerancije u ovom slučaju ne postoji jer ga uredno godinama podnosiš... uostalom, nitko nije savršen, i ima neki feler, ali ovisi koliko mu druga strana daje prostora da se istim razmaše tj. radi na tome da se promjeni ono što jednoj strani smeta, ili ne radi uopće, a koliko vidim, puno se više baviš njegovim problemom  nego on sam, a trebalo bi biti obratno, ako mu je stalo do sveg ašto imate iza sebe.

jako ljuta žena wrote:

veber wrote:

kic wrote:

veber wrote:a ti si alter?

ja pomisljam na jednu osobu, ali ajmo dat benefit of the doubt..

ajmo. bumo samo doubtali

Ajmo ljudi, nemojte mi sjedat na muku! Nisam nitko drugi.

recimo da samo podsjećaš... ;)

kic wrote: on se ocito cesto nalazi u losoj matrici jer se brine za buducnost djece,

mda...žene se se ne brinu za budućnost djece...

night sky wrote:

jako ljuta žena wrote:

veber wrote:

kic wrote:

veber wrote:a ti si alter?

ja pomisljam na jednu osobu, ali ajmo dat benefit of the doubt..

ajmo. bumo samo doubtali

Ajmo ljudi, nemojte mi sjedat na muku! Nisam nitko drugi.

recimo da samo podsjećaš... ;)

Mene podsjeća na praktički sve moje frendice s istom pričom i situacijom.

jako ljuta wrote:Ne volim se miješati u tuđi posao i izigravati psihijatra, ali kod mog muža mi zaista sve upućuje na to da ima nekakav poremećaj ili možda i kombinaciju poremećaja. Htjela bih mu pomoći i jasno, kroz to pomoći i sebi, ako se bude dalo. Ne očekujem čudo, ali da ga barem malo osvijestim da nam nepotrebno ne zagorčava život. U osnovi je on jako iskompleksiran, to se osjeti, čuje i vidi kad ga uhvate njegova pametovanja. U pozitivnim vremenima to se ne vidi.

Podsvijest, podsvijest, slažem se da na nju ne treba zaboraviti, no čini mi se da me ona ne kopka. Postojao je jedan period kad sam osjećala i zdravstvene tegobe zbog svega, ali sad više ne. Jasno, nešto sam morala žrtvovati. Distancirala sam se kako bih sačuvala zdrav razum, a mi kao par smo sad invalidi. Tužno, zar ne? 

Možda bi mi najbolji savjet mogao dati netko tko je isti kao i on, ali teško da će se javiti takav, i to još svjestan svojih postupaka.

Naravno da ima poremećaj ali sumnjam da mu itko može pomoći.
Ti to podnosiš , rekla bih, više od dvadeset godina ?
Tuče te sitničarenjem i ti i dalje kažeš da ga voliš? Pa dokle?
Čega je to vrijedno? Prelomi to jednom zauvijek.