Tražim drugo i ostala mišljenja

O ovom što slijedi imam svoje mišljenje i debelo iskustvo, ali kako to biva, kada si stalno unutar nečega, izgubiš pravi filing za realnost i objektivnost.
Ako mi koja dobra duša odgovori, htjela bih odrediti kolike su granice ljudske tolerancije, trebam mišljenje/mišljenja sa "klupe".

Dakle, imamo iza sebe dugogodišnji brak i zapravo imamo iste ciljeve - no načini su nam drugačiji. Bez samohvale mogu reći da sam tolerantnija strana, ona koja (iako ponekad teška srca) ipak prihvaća da smo različiti u načinima provođenja istih ciljeva. On zvoca od prvoga dana, perfekcionist je, stalno se kvači detalja i stavlja ih na prvo mjesto. Kada reagiram, a reagiram često, onda sam ja kokoš koja zvoca i koja ima problem.

Dobro, pokušala sam ne zvocati i samo živjeti i raditi kako nabolje znam i umijem: sve se riješilo, svakodnevne tehnikalije urađene, djeca odgajana i odgojena unatoč svim poteškoćama i klecanjima, sve to prihvaćam kao dio života kad se spotakneš, pa se digneš, otreseš prašinu i nastaviš dalje.
On ne odustaje, i dalje se kvači sitnica. Kako sam izdržala, pa valjda tako što to ne traje 24/7/365, ali dovoljno me ubija u pojam i činjenica što se javlja periodično i kada se javi, jednostavno me živcira. Svjesna sam da se radi o poremećaju, svjesna sam da ga ne mogu puno mijenjati, idem po onoj "mijenjaj sebe"

Problem leži u tome što mi to samo-mijenjanje ide teško, napredovala sam, ali ne dovoljno, još uvijek me žacne kada ga uhvati sitničarenje. Rješenje valjda leži u tome da ga ne doživljavam previše ozbiljno, no tada mi prijeti opasnost da ga uopće ne doživljavam. Trenutno sam upravo na rubu toga .
Bezbroj puta sam htjela vraćati istom mjerom, nekoliko puta sam pokušala. Ispalo je smiješno: upozorila sam ga na sitnicu koja je bila njegov propust, a on bi se uspaničio, otklonio problem kao da je svemirsko pitanje, ali se prije toga jako zabrinuto pitao kako se to moglo njemu dogoditi. A događa mu se svaki dan, kao i svim ostalim smrtnicima, čak i više. Kad bih inzistirala, mogla bih ga dotući primjedbama i traženjem grešaka, ali ... Odustala sam, jer me i takvo ponašanje živcira i zato što ja kao osoba jednostavno nisam takva, da bih išla uokolo s povećalom ili povukla prst preko ormara u potrazi za prašinom.

Kako da se skuliram od takvih doživljavanja njegovih fobija i sitničarenja?

P.S. Pročitala sam još jednom ovaj svoj post. Htjela bih reći da sam ozbiljna, iako u dijelovima zvučim neozbiljno. Radi se o tome da sam u životu ipak uspjela zadržati svoj smisao za humor, valjda mi to i pomaže.
Malo sam se dvoumila između Psihologije i Ljubavi i seksa jer ovo je za obje teme, ali eto kocka je pala na ovu.

mozes li navest neki primjer tih sitnica koje te smetaju ?

da li je to jednostavno njegova osobnost ili su pitanju, da ne kazem - tikovi ?

ocekivah vise od ovakva nicka heh..

Svaki partner ima barem jednu manu....nitko nije savršen. ..stvar je u tome je li ta mana sporedna ili ipak jako bitna stavka u svakodnevnom životu? 

Ako te to jako opterećuje, i vidiš da i njega opterećuje, moralno i ljudski bi bilo,nakon svih tih godina,ukazati na taj problem i pokušati mu pomoći. ..potražiti pomoć, ako se zbilja radi o psihičkoj nestabilnosti ili kompleksu....

Ako on ne želi pomoć, što je inače jako često, iako većinom  u sebi znaju da imaju problema, ali je nešto sasvim drugo priznati ga i učiniti ga realnim, ja bih u takvoj situaciji prvo gledala na svoje dobro....

Sitničavost u partnera je smrt za vezu..Pitanje je trenutka kad ce sve postati nepodnosljivo i sve odletiti u zrak..
Zene su po prirodi sitnicave,ali se zna zateci i pokoji Muzjak,mocalo i kvocalo.,..To je jos gore od Zena...

Ja promisljeno trazim partnericu koja se nece suprotstavljati eto,samo zato jer smatra da ima pravo da kaze nesto,sto je u vecini slucajeva tutumbava glupost i beznacajnost..Saslusat cu samo ako ima dobar razlog za prigovor i ako tome pristupi zrelo a ne iz pozicije uvrijedjene Primadone...
Najurio sa mrpu cura,koje su smatrale da partner sluzi i za prosipanje frustracija pokupljenih na poslu.. prvi put..drugi put...treći..hajmo curo,kupi stvari i vozi...
Posto je ovdje u pitanju Mocalo,priprijeti mu da ces ga vratiti Mami koja ga je takvim odgojila,vjerovatno sincić miljenik,kojem je mama jos u 25oj godini pravila kakao i mazala kruhic sa marmeladicom...
Izbukaci se zna njega..mocavci i mocavice uglavnom usute kad se izderes kratko i ostro...

Hvala vam svima, ali evo redom:

Betty.boop: Nemam ni mrvu sumnje da je osobnost,da je tik, ne bi me smetalo.

Što se tiče primjera, evo samo nekih nasumičnih:
- prigovor za dlaku na sapunu (provjereno - njegova, ali poriče)
- pretolerantna sam u odgoju djece, btw. odgoj je već gotov, rade se samo završni potezi i držanje pravca do završetka školovanja. Istovremeno, neki njegovi postupci prema djeci bili su vrhunac popustljivosti i odsutnosti svakih granica.
- U tim svojim Mr Hyde fazama jako se negativno i otrovno izražava o svemu i svima, uz pod kontekst sebe kao uzora i veličine.
Kad ga direktno upitam za "prijevod" takvih njegovih turbulencija, ispali cijeli govor,ali ne objasni ništa.
Ima toga cijela paleta, ali ovo je uzorak.

Kic: Eh, zao mi je što ti nisam ispunila očekivanja, ali na prvom dejtu ne idem do kraja :)) Ipak, morat ćeš mi vjerovati na riječ da jesam ljuta, na njega što je takav sj**** (nova sam pa ne znam kako se ovdje tretiraju psovke),a još više na sebe što ne nalazim prave taktike.

Zagy:
U pravu si, posebno s ovim dijelom neprihvaćanja vlastitih osobina ili poremećaja. On ima neku maglovitu predodžbu da nešto nije u redu, ali nije sposoban, hrabar ili nešto trece... to verbalizirati i suočiti se s tim. Pred neku godinu sama sam posjetila jednog privatnog terapeuta koji mi je rasvijetlio neke stvari. Čak mi je i preporučio da ga "natjeram" da krene na terapiju. Ovo se može shvatiti na puno načina, ali je u osnovi ipak neka vrsta ucjene. Budući da nisam osoba od ucjena, ni grubih ni suptilnih, još uvijek tapkam tek nešto malo dalje od startne pozicije.

Bogomdani: Shvatila sam ja da sam se udala za maminog sina, ali oni ti se javljaju u raznim varijantama, tako da nisam odmah vidjela očito. Naime, nije tipičan, zapravo je jedva dočekao da se osamostali, mater ga je već gušila, a emotivno ga uopćenije doživljavala. Zato je ispao takav da mu se periodično ruši sustav i tada funkcionira kao malo dijete koje želi onaj kakao (koji mu nije dala) i kao pater familias kojeg treba slušati i onda kada silji zob.

Moj je problem što sam prefina, izderem se tek kad mi se nakupi, a to ne valja, trebam se izderati odmah,kao u vojsci, da mi salutira...

jako ljuta žena wrote:Hvala vam svima, ali evo redom:


Bogomdani: Shvatila sam ja da sam se udala za maminog sina, ali oni ti se javljaju u raznim varijantama, tako da nisam odmah vidjela očito. Naime, nije tipičan, zapravo je jedva dočekao da se osamostali, mater ga je već gušila, a emotivno ga uopćenije doživljavala. Zato je ispao takav da mu se periodično ruši sustav i tada funkcionira kao malo dijete koje želi onaj kakao (koji mu nije dala) i kao pater familias kojeg treba slušati i onda kada silji zob.

Moj je problem što sam prefina, izderem se tek kad mi se nakupi, a to ne valja, trebam se izderati odmah,kao u vojsci, da mi salutira...

ebi ga..nekako imam dojam da ste dugo u braku,tako da nema smisla sad to razvaljivati i pocinjati iz pocetka..jednostavno morate oboje evoluirati,silom ako treba...jednostavno mu moras dati do znanja,da to tako vise ne ide,i da to mora (tu negativnu energiju) preusmjeriti..kad ga uhvati mocanje,nek uhvati nes raditi,kao sto to cine zene..il ga nes ebe,pa nece da kaze sto,pa se ovako manifestira..mozda ste oboje oke u principu,samo se malo trebate prilagoditi..
Ako si Mlatka cura,kad te zlo uhvati,eto,ja ti olaksam muke i jade,samo me zvrcni i nadjemo se... 

Ovo,na kraju je ipak zaebancija da te malo nasmijem..puno srece zelim..

jako ljuta žena wrote:Hvala vam svima, ali evo redom:

Betty.boop: Nemam ni mrvu sumnje da je osobnost,da je tik, ne bi me smetalo.

Što se tiče primjera, evo samo nekih nasumičnih:
- prigovor za dlaku na sapunu (provjereno - njegova, ali poriče)
- pretolerantna sam u odgoju djece, btw. odgoj je već gotov, rade se samo završni potezi i držanje pravca do završetka školovanja. Istovremeno, neki njegovi postupci prema djeci bili su vrhunac popustljivosti i odsutnosti svakih granica.
- U tim svojim Mr Hyde fazama jako se negativno i otrovno izražava o svemu i svima, uz pod kontekst sebe kao uzora i veličine.
Kad ga direktno upitam za "prijevod" takvih njegovih turbulencija, ispali cijeli govor,ali ne objasni ništa.
Ima toga cijela paleta, ali ovo je uzorak.

mozda upali ako mu (direktno ili indirektno) das do znanja da njegovi besmisleni prigovori ne dopiru do tebe, tj da si oguglala jer vidis da nema koristi od suplje price

primjer, kad pocne seruckat za dlaku na sapunu, odes u drugu prostoriju i iskuliras, promijenis temu ili slicno

ja bi cak isla korak dalje i izasla van udahnut cistog zraka, pa nek onda zvoca vratima

ako ti pak nije podnosljivo vise zivjet s njim, te si ga na neki nacin prestala voljet zbog toga sto je takav kakav jest, onda ozbiljno razmisli o nekoj drugoj vrsti udaljavanja, radi sebe

no tu su i djeca, naravno, pa je situacija nesto kompliciranija ... koliko su tocno stara i kako dozivljavaju vas odnos ? jesu li svjesni tenzija ili to vjesto prikrivate u cilju da ih zastitite ?

jako ljuta žena wrote:
Moj je problem što sam prefina, izderem se tek kad mi se nakupi, a to ne valja, trebam se izderati odmah,kao u vojsci, da mi salutira...

sad, kad si uocila u cemu ti 'grijesis', mozda je vrijeme da to i promijenis ;)

Da se javim i ja.
Obično se ženama pripisuje da gnjave i pile zbog sitnica a muški se kao bave velikim i važnim stvarima.
Stvar je u tome da je sve čime se oni bave ozbiljno i važno, pa čak i šiljenje zobi.
Koliko vidim dugo ste u braku i stvari su iste kao na početku, ništa se ne mijenja na bolje.
I da budem brutalno iskrena...i neće.Bit će samo gore. (pa se na kraju ljudi rastaju nakon 25-35 godina braka.)
Ti si ionako već zašutjela jer nemaš više snage za svađu i raspravu oko istih besmislenih stvari.
Djeca su vam već povelika, ne trebaju vas više toliko, ili ćete se okrenuti jedno drugome ili jedno od drugoga. Mislim da će prije biti ovo drugo. Kako i na koji način, a ima raznih modaliteta, nitko ti ne može savjetovati. Do toga moraš doći sama. Misli na sebe.
Ja tako. Pa sad...

jako ljuta žena wrote:Rješenje valjda leži u tome da ga ne doživljavam previše ozbiljno, no tada mi prijeti opasnost da ga uopće ne doživljavam. Trenutno sam upravo na rubu toga .

To i jest jedino rješenje. Takve crte karaktera kod muškarca se teško mogu mjenjati. Ogluši na njih i uživaj u onim pozitivnim aspektima braka.

bogomdani@


Znam da se šališ, ali hvala na susretljivosti.

betty.boop@, Triny@ i AlfaOmega@:

Dobro vi to vidite, zato sam i tražila drugo mišljenje, kako bih potvrdila neke svoje zaključke. Nisam više balavica da bih se zanosila. Nisam ni u situaciji da odvagujem hoću razvod-neću razvod, ali nikad ne reci nikad, život je nepredvidiv.

Radi se o mom vlastitom bildanju, ja mogu podnijeti mnogo, ali ne trpjeti, što sam i dokazala. Jedino ne podnosim kada je netko prema meni bezobrazan i nalazim se u fazi da pregrizem i konačno i ja postanem bezobrazna tamo gdje je to potrebno.

U svim ostalim životnim situacijama čak me znaju kao vrlo odrješitu i kao onu koja se ne da izvozati i gaziti, ali osobni život mi je slaba točka. Valjda zato što mislim kako je to ipak nešto što se treba razlikovati od sive svakodnevice, a kad ono, kod kuće muž koji bi htio izigravati šefa.

Osim što dreknem kada mi je već dosta, a utvrdili smo da to nije dobro, dogodi mi se i situacija da i ja reagiram kao šefica i zbilja ga spustim na zemlju i posramim. Kažem mu nešto u stilu "Daj, sjaši mi s vrata i nemoj me zamarati sitnicama." (I još malo začinim nekim zdravoseljačkim izrazom.) Tada se povuče, ali korov uvijek izraste ponovo ... a ja kod kuće želim biti opuštena i svoja, a ne mali Hitler.

Znam da nema univerzalnog rješenja, ali vaši komentari su mi puno značili.

mozes i pokusat okrenut na humor ... npr : daj metar da izmjerimo tu dlaku, pa cemo vidjet tocno cija je 

U braku su ipak potrebne male transformacije,bez njih početna ljubav se osuši a nova se ne uspije razviti....i nikad nije kasno za novi početak.....

Muški su inače malo tromi u vezama. ...kada vide da je žena pred odlukom da se makne ,često tek onda, promijene i sebe i pokrenu se...možda se i tvome ipak u zadnji čas upale lampe....

Krize su u braku normalne,  treba ih zajedno prebroditi i evoluirati zajedno nakon njih....

Mozda jedno drugo jednostavno vise ne volite?

Lady_D wrote:Mozda jedno drugo jednostavno vise ne volite?

Lady,u braku prvo strada zaljubljanost,a nedugo zatim i "ljubav"..ako usporedjujemo ono na pocetku...koje su ovdje rijeci pale o supruznicima i supruznicama,da ne povjerujes..
Ako postzoji ljubav,Prvo: takve rijeci ne padaju,drugo: apsolutno se ne iznose u javnost...iako je ovdje kao anonima...
EEEEE..zna Bogumdani sto je ljubav...

Brak je samo institucija 

Odnos između dvoje ljudi se razvija onoliko koliko su oni sami razvijeni i koliko poštuju jedno drugo....ako je jedna strana naprednija,dok druga ostaje pozadi, ili će se prva odvojiti i napredovati sama,ili će ju druga povući nazad i ne dozvoliti napredak jer sama ne može držati korak...

Ali ako si siguran da imaš srodnu dušu, onda te ona unapređuje, a ne vuče nazad...

Niš..Ljutoj djevi obecajem 5 sati zaebancije i nasmijavanja do suza-KOSTENLOSS..!!!.. malo da zaboravi probleme..

betty.boop wrote:mozes i pokusat okrenut na humor ... npr : daj metar da izmjerimo tu dlaku, pa cemo vidjet tocno cija je 

Da, CSI metode. Možda zaista i pokušam, zaslužuje takvo što.

zagy@: Transformacije su se svakako dogodile, mene je ćopio klimaks, ali mogu reći da sam njime potpuno zadovoljna. Uopće nemam neke uobičajene tegobe iz viceva, samo se lijepo psihički sređujem i sazrijevam, čak mi je i seks miliji no ikada, samo što moj mulac ne kuži da se ne mogu pošteno opustiti nakon dana provedenog s . Bila bih nepravedna kad bih rekla da on nije evoluirao, ali izgleda sam za njega prebrza. Ne kuži još jednu stvar: ta moja promjena ide zapravo njemu u korist, dobiva mirnu i staloženu ženu, a radi sve kako bi je uznemirio.

Lady D@ i bogomdani:  Pitanje voljenja i nevoljenja je na mjestu, ali nije to samo tako. Svatko ima svoj doživljaj. Meni je na razini male djece reći "Ne volim te više."  Nas dvoje se ne volimo na način kao što smo se voljeli. Opisala sam ga i vjerojatno bi mnogi rekli da takvog čovjeka ne možeš voljeti, ja jesam i volim ga. Nije to ono zavaravanje tipa: dobar je on meni, kupuje mi cvijećei bonbonjere i slično. Zapravo ih jako rijetko kupuje, ali bio je i još uvijek je tu za mene u velikim stvarima, svakodnevnim, ne samo proforma. Jedino bih voljela da shvati kako me ta njegova karakterna crta ubija u pojam.

Kad ga uhvati, onda svi troje poludimo. Djeca više nisu djeca, studenti su, ne možeš takvo što sakriti, znaju oni i više od 2+2. I kako onda da respektiraš nekoga tko šilji zob? Na primjer: njih dvoje jako dobro znaju da ih ne čeka ništa dobro kad završe faks, ali bože moj, neće sjesti i plakati. No on im još jednom prikaže to crnilo, onda ga još učetvorostruči da im bude jasnije, pa im postavi pitanje gdje će raditi, ton razgovora već ide polako u prebacivanje odgovornosti na njih (vjerovali ili ne). Da njih dvoje nema onaj urođeni mladalački optimizam, ne znam što bi bilo.

Jako ljuta zena

Pitala sam te to, tj. navela sam iz razloga sto se ljudi zene/udaju, ulaze u brak ne misleci, bez osjecaja. Cisto jer eto, da ne budu sami, pa kad im se nudi prilika zasto ne. Kad tad se sve to, da prostis, sjebe. 
Od pocetka tu postoji nesto sto partnerima smeta, ali, eto, da ne budu sami i jer su mladi, zaborave na to.
 Dok ne dodu neke godine pa gledaju jedan drugome dlaku u jajetu. :)


Moja mater gleda tati sitnice, a on se na nju nikada ne sjeti.