Forumska stihoklepnica

Hvala na lihepim rijecima Niche, Kic... I na tome sto uopce vas,troje (i Ra) pisete ovdje...

I sve vam najbolje zelim u novim dvadesetima.. :) Oduvijek sam ih s naklonoscu promatrala. 2020. Lijepe, uravnotezene, oble brojcice. Nagovjestaju ljepotu. :)


----



A stylistic choice


The day I've changed  the color of my sky

it was the day I've painted your sky as well.

It is a peculiar kind of perceptual distortion.

You'll know it when you see it.

Unless it’s right in front of you

and you don’t see it at all.


(2. 01. 2020.)

Opet lipa pisma...
Još na engleskom, opet...
(Y)

violator wrote:Hvala na lihepim rijecima Niche, Kic... I na tome sto uopce vas,troje (i Ra) pisete ovdje...

I sve vam najbolje zelim u novim dvadesetima.. :) Oduvijek sam ih s naklonoscu promatrala. 2020. Lijepe, uravnotezene, oble brojcice. Nagovjestaju ljepotu. :)


----



A stylistic choice


The day I've changed  the color of my sky

it was the day I've painted your sky as well.

It is a peculiar kind of perceptual distortion.

You'll know it when you see it.

Unless it’s right in front of you

and you don’t see it at all.


(2. 01. 2020.)

Drago mi je što si i ti tu. Ovo mjesto mi se čini kao tvoje prirodno stanište :)

Da. Rijetko vidimo ono što nam je blizu oku, bez obzira koliko plavo bilo.  

I meni su se činile lijepe brojčice. Idealna godina za ljubav. Za onu lijepu zrelu, zadnju ljubav. 
Ali izgleda da će ovo biti još jedna godina svjesnog disanja. I pulsirajuće Zemlje u mojim rukama.

Lavče moje  :)

Javljaš mi vijesti koje lome srce
smireno, kao da pričaš o vremenu.
Ustavljam dah da ne čuješ jecaj,
dodatan teret već teškom bremenu.
 
Tvoje mi riječi zvuče poput jeke.
Kažeš mi: Bez panike, sve će dobro biti
nemoj se brinuti, znaš da sam jaka
i znaš da me ništa ne može slomiti.
 
Znam, draga moja, ti možeš sve
i sve će jednom biti kao prije,
ali me nemoj isključiti sada
bit će ti lakše ako smo dvije. 

2.1.2020.

Tako mi je drago da se odi opet pišu dobri stihovi...
<3

fridrih_niche wrote:Tako mi je drago da se odi opet pišu dobri stihovi...
<3

Stihovi su manje više, kako koji dan i emocije koje ih prate, ali ljudi koji se pomalo skupljaju raduju. 
Postaje toplije, ono, domaće...poput mirisa paprenjaka u limenoj kutiji. :)

Mirisi su bitni...
Proust je dosadan lik, ne volin ga...
Al miris i okus njegovog kolačića je bitniji od ičeg šta cujemo i vidimo...
Tu je dosadni hipohondar bija u pravu...
;)

Sama riječ Proust zvuči dosadno i teško. Kao kamen ostavljen na kraju ljeta uz more na nekoj divljoj plaži prepunoj takvog kamenja, ali je ovaj izdvojen slučajno jer je nekom bilo dosadno. 

Jesu, mirisi su bitni. I kako god mirisi mogu vratiti sjećanja na nešto lijepo (ili ružno), tako i neki ljudi ili događaji ožive sjećanja na mirise. :)

Istina...
Meni miris materinog Coppertonea odma u neurone i sinapse vrati sjećanje na Kaštelet, ljeto 87.-e, narančastu Gavrilovićevu paštetu, domaće pome i onaj mali prijenosni frižider sa cvjetnim uzorkom na bijeloj podlozi...
<3

fridrih_niche wrote:Istina...
Meni miris materinog Coppertonea odma u neurone i sinapse vrati sjećanje na Kaštelet, ljeto 87.-e, narančastu Gavrilovićevu paštetu, domaće pome i onaj mali prijenosni frižider sa cvjetnim uzorkom na bijeloj podlozi...
<3

Hahaha. Cijela scena ispliva jednim udahom. 
Mene miris pokošene trave i rascvjetalog bagrema baci u najranije djetinjstvo. Miris ljiljana vraća sliku nasmijane majke, miris svježe ispečenog kruha me asocira na srednju školu, kokosovo ulje za sunčanje na 1990. i Cavtat. I tako...skoro svakom periodu mogu dodati miris i mirisu neki događaj.

To je super kad sve to možemo izvuc iz sebe...
Volin to...
<3

fridrih_niche wrote:To je super kad sve to možemo izvuc iz sebe...
Volin to...
<3

Mišljenja sam da smo dio svega i sve što nas okružuje je zapravo i u nama (cijeli univerzum).
Kad čovjek postane svjestan toga (svoje pripadnosti svemu što ga okružuje) nije teško vući to na površinu. :)

fridrih_niche wrote:Opet lipa pisma...
Još na engleskom, opet...
(Y)

Iskreno, ne znam sto mi je.... Duuugo nisam nista napisala i sad mi, iz nekog razloga, nailaze stihomisli na engleskom. Zele biti na engleskom. Pokusala sam ih prepraviti na hrvatski, ali tada naidjem na tisinu... To si nekako tumacim da sam si trenutno suvise blizu na materinjem pa mi engleski pruza dovoljnu distancu da prica uopce bude napisana...

Ra wrote:
Drago mi je što si i ti tu. Ovo mjesto mi se čini kao tvoje prirodno stanište :)

Da. Rijetko vidimo ono što nam je blizu oku, bez obzira koliko plavo bilo.  

I meni su se činile lijepe brojčice. Idealna godina za ljubav. Za onu lijepu zrelu, zadnju ljubav. 
Ali izgleda da će ovo biti još jedna godina svjesnog disanja. I pulsirajuće Zemlje u mojim rukama.

Ra, procitala sam i pjesmu... Zao mi je sto je zapocelo s novom brigom, tugom, strepnjom. Ali znas sto? Jedna mi je osoba nedavno rekla, nakon xy napadaja panike zbog svega, "do not put a doubt out there!". Toliko se toga lijepoga jos moze dogoditi, izlijeciti nas/njih. Ti ces uposliti ruke, svjesno disati i biti uz nju. I to ces odraditi savrseno.


A u inbox cu ti poslati nesto. :)

Ili necu. PP je iskljucen. :D

Dobro, znam gdje cu. :)

"Empty-handed I entered the world
Barefoot I leave it.
My coming, my going-
Two simple happenings
That got entangled."

Kozan Ichikyo

-----------



"Future past"

Two thin crescents in the sky.

A new Moon, an aging Venus.

One traveler with perfect courage.


(3. 01. 2020.)





(Nadahnuta K. Ichikyom)

violator wrote:

Ra wrote:
Drago mi je što si i ti tu. Ovo mjesto mi se čini kao tvoje prirodno stanište :)

Da. Rijetko vidimo ono što nam je blizu oku, bez obzira koliko plavo bilo.  

I meni su se činile lijepe brojčice. Idealna godina za ljubav. Za onu lijepu zrelu, zadnju ljubav. 
Ali izgleda da će ovo biti još jedna godina svjesnog disanja. I pulsirajuće Zemlje u mojim rukama.

Ra, procitala sam i pjesmu... Zao mi je sto je zapocelo s novom brigom, tugom, strepnjom. Ali znas sto? Jedna mi je osoba nedavno rekla, nakon xy napadaja panike zbog svega, "do not put a doubt out there!". Toliko se toga lijepoga jos moze dogoditi, izlijeciti nas/njih. Ti ces uposliti ruke, svjesno disati i biti uz nju. I to ces odraditi savrseno.


A u inbox cu ti poslati nesto. :)

Hvala ti. 
Sad sam u fazi šoka i isprekidanog disanja, ali sabrat ću se već nekako. Bit će to dobro. Mora biti dobro. 
Vjerujem svojim rukama....i njenoj snazi.  :)

violator wrote:Ili necu. PP je iskljucen. :D

Dobro, znam gdje cu. :)

:)
Naći ću.

Ra wrote:

fridrih_niche wrote:To je super kad sve to možemo izvuc iz sebe...
Volin to...
<3

Mišljenja sam da smo dio svega i sve što nas okružuje je zapravo i u nama (cijeli univerzum).
Kad čovjek postane svjestan toga (svoje pripadnosti svemu što ga okružuje) nije teško vući to na površinu. :)

Universal mind i te šeme?
Vjerojatno i nisi daleko od istine...
;)

violator wrote:

fridrih_niche wrote:Opet lipa pisma...
Još na engleskom, opet...
(Y)

Iskreno, ne znam sto mi je.... Duuugo nisam nista napisala i sad mi, iz nekog razloga, nailaze stihomisli na engleskom. Zele biti na engleskom. Pokusala sam ih prepraviti na hrvatski, ali tada naidjem na tisinu... To si nekako tumacim da sam si trenutno suvise blizu na materinjem pa mi engleski pruza dovoljnu distancu da prica uopce bude napisana...

Samo piši...
(Y)

sokol na prometnom znaku
pogled na cijelo jato drozdova na sunčanoj strani krova
moje auto u jarku